Uhapsena sam kao civilno lice 26.VII 1992.godine,na mostu preko rijeke Sane,iduci s djecom prema Prijedoru.Sa jos dvojicom cetnika uhapsio me je komsija,MIRKO DAKIC iz Lamovite.Odvezli su nas prvo u Omarsku,kod Prijedora,gdje su nas drzali dva sata,onda su nas odveli u logor,u osnovnu skolu u Trnopolju.To je bio logor u kojem sam zatekla veoma puno Bosnjaka i nesto Hrvata.Medju njima sam zatekla i moje rodjake i komsije.Komandant logora bio je SLOBODAN KURUZOVIC.
U zgradi skole,u zatocenju sam sa djecom provela devet dana.Onda me je desetog dana Slobodan Kuruzovic prebacio u jednu privatnu kucu,preko puta logora.U njoj je on odrzavao sastanke sa komandirima i strazarima logora.Sa njim su bila dva cetnika brata blizanca,koji su mu bila tjelesna zastita.Kada me je doveo,rekao mi je da moram biti s njim u toj kuci jer je cuo da sam ja muslimanski ekstrem.
Mog muza su uhapsili dva dana prije mene i odveli ga u logor"KERATERM",24.VII 1992.Ubili su ga tri dana nakon hapsenja,27.VII 1992.godine.O sudbini svog muza nisam nista znala,sve dok u Trnopolje nisu dosli Bosnjaci,logorasi iz"Keraterma"i ispricali mi sta su cetnici ucinili mom muzu.
Komandant logora,Slobodan Kuruzovic,je u logoru Trnopolje boravio samo preko dana.Uvecer bi isao kuci...Jedne noci u logor je dosao oko 22 sata.Usao je u kucu,prisao mi i rekao:"OD DANAS RADJAS SAMO SRPSKU DECU".Pred tom kucom bila je ogromna supa,napravljena od dasaka i u njoj je bilo puno cetnicke vojske.Kuruzovic me je zakljucao u kucu i rekao da ce doci ujutro.Cijele noci nisam spavala,jer sam razmisljala sta bi se sa mnom moglo desiti.
Sutradan je u kucu dosao sa ona dva brata blizanca.Uhvatio me je za lice u namjeri da me poljubi.Otela sam se i bijesno ga pogledala.Trgao se i uzviknuo:"VIDI TI TURKINJE,OTIMA SE,NECE SA SRBINOM,A POD TURCINA,BALIJU,BI ODMAH LEGLA!"
"...TI NAM TREBAS ZA SRPSKOG RASPLODA"
Te noci nije isao kuci.Ostao je u logoru i dosao u kucu kod mene.Sjeo je i rekao da u susjednu sobu odvedem djecu na spavanje i da se onda vratim.Morala sam poslusati,odvela sam djecu i ostala u sobi sa njima.Molila sam Boga da me postedi,i da me taj cetnik ne zlostavlja.Medjutim,nakon dvadesetak minuta,usao je u sobu i izveo me iz nje.Nisam smjela da se protivim jer bih probudila djecu.
Kuruzovic me je preveo u drugu sobu,skinuo sa sebe vojnu bluzu i sjeo na kauc.Posto sam stajala,naredio je da mu pridjem:"DODJI OVAMO DA VIDIS KAKO SRBIN J..."Rekla sam da necu,a on mi je zaprijetio kako ce mi,ako mu ne pridjem,ubiti djecu."Ali,onda i mene",odgovorila sam.Na to mi je rekao:"NECU DA UBIJEM TAKO LIJEPU ZENU,TI NAM TREBAS ZA SRPSKOG RASPLODA."
Uzeo je noz i posao prema meni.Pocela sam uzmicati i plakati.Uhvatio me je za bluzu i poceo da je reze nozem.Branila sam se,ali bezuspjesno.Oborio me na pod i poceo nozem da sijece odjecu...Plakala
sam,koliko od straha,isto toliko i od bijesa,ali sam plac prigusivala da me djeca ne bi cula i probudila se.Tada me je nozem zarezao po ledjima,ali sam,ipak,nastavila pruzati otpor...Onda mi je zaprijetio:
"SADA IMA DA TE J... I SVA VOJSKA ISPRED KUCE,ALI JA CU BITI PRVI!"Zatim me jos dva puta nozem zarezao.Branila sam se,ali mu se nisam mogla oteti...Bacio me je na kauc i vrisnuo divljacki:"STO SE OTIMAS ALIJINA KURVO,BALINKURO,SAD CES SE POMOLITI BOGU SLOBODANU,A ZA DEVET MJESECI CES RODITI NEBESKOG JUNAKA!"Drhtala sam sva razdrljena i poderana.Skocio je na mene i iz svoje vojnicke bluze izvadio papir,na kome je pisao tekst neke pjesme,A ONDA SKINUO SA STOLA SLIKU SLOBODANA MILOSEVICA I POSTAVIO JE NA ORMAR KOJI JE STAJAO NASPRAM KAUCA...Gurnuo mi je papir u ruke i naredio da ga dva puta procitam.
Citala sam tekst,ne vjerujuci svojim ocima da neko nesto takvo moze napisati,na papiru je pisalo:
"O MOJ BOZE SLOBODANE,
POGLEDAJ ME SA VISINA
I PODARI SVOJ SRBIJI
NEBESKOGA SRPSKOG SINA"
Slobodan mi je odmah potom prisao i skinuo odjecu sa mene naredivsi mi,da dok me bude silovao,
GLEDAM U SLIKU NJEGOVOG IMENJAKA SLOBODANA MILOSEVICA I IZGOVARAM GLASNO TEKST SA PAPIRA..."AKO TO NE BUDES RADILA,DOVESCU JOS DESETORICU DA TE RASCEJRECE,RAZVALE,A DJECU DA TI POKOLJU..."
Poslusala sam,moleci Svevisnjeg da mi oprosti,da mi pomogne.Opustila sam se i poluglasno izgovarala
tekst gledajuci u papir na kome je bila ispisana glupost,KOJU SAM SRBIN-PAGANIN MOZE DA SMISLI I NAPISE.
Kad se zadovoljio,digao se sa mene i rekao mi:"E,SAD CE TI DJECA IMATI NOVOG BRATA SRBINA,
JUNACINU,A I TVOJA KRV JE SADA OCISCENA..."
Naredio mi je da se obucem i da probudim djecu.PRISAO JE SLICI SLOBODANA MILOSEVICA I POLJUBIO JE,dok sam skamenjena stajala,ne znajuci kako da se pokrenem,ni sta da ucinim.On je,
medjutim,uletio u sobu gdje su djeca spavala i vikao:"Dizite se balincad,dizite se!"Djeca su se probudila i pocela plakati,a Slobodan mi je naredio da se"kupimo iz kuce".Obukla sam ono malo poderane odjece na sebe,krijuci da je djeca ne vide,obukla i pokupila svoju djecu i u pratnji jednog od cetnika blizanaca otisla do skole-logora.Tamo sam usla postidjena i bez rijeci.Zene su me razumjele i prihvatile me,davsi mi nesto od svoje odjece...Cijelu tu noc sam drhtala i plakala.
Ujutro je ponovo dosao u logor,nasmijao se i hinjski rekao:"J.... VAM BALIJSKU MAJKU,NASI LJUDI GINU,A VI SE IZLEZAVATE OVDJE U LOGORU".Sutjela sam i gledala ga bezobrazno pravo u oci,ne razmisljajuci o posljedicama.Znala sam da ce zlo jednog dana biti porazeno,kao i zlo dva zlikovca imenjaka,dva Slobodana,ovog iz Bosne i onog iz Srbije.Kao da su to i oni znali,muceci nas i silujuci u logoru.Sve se nastavilo do kraja mog boravka u logoru.Tukli su ljude,ubijali ih,cinili im sve najgore...
SLOBODAN KURUZOVIC je naredjivao zlotvorima sta ce da rade.Jednog dana mi je rekao da iz logora idu starci i bolesni.Molila sam ga da me pusti sa djecom.Odbio je da me slusa,ali mi je nakon dva sata ljutito rekao da se spremimo...I tako,sticajem okolnosti,a prije svega Bozijom voljom,napokon sam 4.IX 1992.godine izasla iz pakla logora Trnopolje.
Dovezli su nas kamionima na Vlasic,blizu Travnika.Do Travnika smo zatim pjesacili,izlozeni granatiranju.
Kasnije sam otisla u Zagreb,a potom u Njemacku,gdje i danas zivim.
"U IME NAS NIKO NE SMIJE DA PRASTA ZLOCINCIMA"
Ne zelim se nikada vratiti u Bosnu.Ja Bosnu volim.ALI,ZLOTVORI KOJI SU MI UBILI MUZA,OCA,MAJKU I MOJIH 28 NAJBLIZIH JOS SU NA SLOBODI...
Sada citam u novinama,slusam na radiju,gledam na televiziji KAKO SE U UDZBENICIMA NE BI SMJELA PISATI ISTINA O ZLOCINU U BOSNI,kako je to potrebno zbog pomirenja.To porucuju iz Evropskog parlamenta u Strazburu...TO BI TEK BIO PRAVI ZLOCIN,ZLOCIN NAD ISTINOM I SVE BI SE OPET SUTRA PONOVILO,KAO STO SE OD ISTOG FASIZMA PONOVILO NA KOSOVU.
U Evropi je doslo do pomirenja izmedju fasista i antifasista,Francuza i Nijemaca.I to je dobro.Do pomirenja je,medjutim,doslo kada su kljucni fasisticki zlocinci osudjeni,kada su fasisti pognuli glavu,
poklonili se zrtvama i zamolili ih da im oproste na nacin kako je to uradio COVJEK VILI BRANDT.I kod nas u Bosni treba da se to desi.FASISTI,ZLOCINCI,MORAJU PRED SUD PRAVDE.ISTINA SE MORA RECI I ZAPISATI.TADA CEMO I MI,ZRTVE I PACENICI,OPROSTITI.U IME NAS NIKO NE SMIJE DA PRASTA ZLOCINCIMA,NITI DA NAS MIRI SA NJIMA.
Post je objavljen 11.04.2007. u 13:04 sati.