Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi.
Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida.
Rodjena sam u lijepom gradu na rijeci Savi,u Bosanskom Samcu.Grad nije bio poput ostalih bosanskih gradova,starih pet ili sest stoljeca,pa i vise.Bosanski Samac izgradili su Bosnjaci koje je polovinom 19.stoljeca protjerala Knezevina Srbija iz Beograda,Valjeva,Loznice,Sapca,iz Srbije.Tu su prognani nasli utociste,izgradili naselje,pa i grad,i zivjeli u njemu sve do agresije Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu.U gradu su populacionu vecinu cinili Bosnjaci,dok su u okolnim selima zivjeli Srbi i Hrvati.
Pred agresiju Srbije na BiH,u Bosanski Samac je doslo mnogo vojnika JNA,rezervista iz Srbije,zajedno sa privatnom paravojskom zlocinaca Zeljka Raznatovica-Arkana i Vojislava Seselja.Bosnjacima u Samcu postajalo je sve nepodnosljivije.Grad je bio okupiran.Svuda su se orile srpske,cetnicke pjesme na lokalnom radiju:"SPREM`TE SE,SPREM`TE CETNICI,SILNA CE BORBA DA BUDE..."
Plasili smo se onog najgoreg,nadajuci se,istovremeno,da se nece desiti takav uzas.
U grad je,izmedju ostalih,dosao i DRAGAN DJORDJEVIC,ZVANI"CRNI".Odmah na pocetku rata je ozenio Bosnjakinju,doktoricu Lidiju Hadzijusufovic,koju je kasnije natjerao da se pokrsti.Rodila mu je ubrzo kcerku.On je za nas Bosnjake sa svojim cetnicima bio strah i trepet. Tukli su nas Bosnjake,
zlostavljali,pljackali.Silovali su mladje djevojke,Bosnjakinje.
U grad su u aprilu 1992.godine upali"Arkanovci","Seseljevci","Beli orlovi","Crni vukovi"...Ubijali su,tukli i pljackali.Trazili su novac,nakit i zlato.Vrijedjali su nas i divljacki se odnosili prema nama Bosnjacima.
Istjerivali su nas iz kuca i stanova,rusili nam mezarluke,dok nisu srusili i staru dzamiju u centru Samca.
"POSLIJE SILOVANJA DJEVOJKA JE IZVRSILA SAMOUBISTVO"
Za komandira samacke policije postavili su STEVU,ZVANOG"MONSTRUM",koji se sada nalazi u Hagu,jer je uhapsen kao ratni zlocinac.On je pored opcine,u zgradi tzv."KARINGTONKI"napravio zatvor za silovanje u koji je odvodio djevojke i mladje zene.Silovao je mnoge zene,izmedju ostalih Hidu i Samiju koja se kasnije u nervnom rastrojstvu objesila...Napisala je pismo svojima sta ce uraditi,jer vise nije mogla izdrzati cetnicka silovanja...Kasnije su,nakon sto je skoncala,kod njenih roditelja dosli cetnici i oduzeli to pismo,pri cemu su im prijetili da ce ih ubiti ako ikome kazu za to pismo.
"MONSTRUM"je odmah na pocetku rata ubio JOSIPA ORLOVICA,koji je prije rata bio sekretar Komiteta komunista,vrlo ugledan i situiran covjek,a imao je i lanac prodavnica.Odveo ga je u cetnicku policiju i tamo ubio iz pistolja.Na pocetku rata u cetnickim zatvorima su bili zatvoreni Bosnjaci i Hrvati.
"MONSTRUM"je ubio mnoge zatvorenike...Znam za ANTESU,knjigovodju Doma zdravlja i NUSRETA KAPETANOVICA,ZVANOG"SARAN".STEVO"MONSTRUM"je licno ubio oko dvadeset Bosnjaka i Hrvata.
Kada su zatvorenici registrovani od strane Medjunarodnog komiteta"Crvenog kriza",cetnici su ih prebacili u BATKOVIC,svoj logor kod Bijeljine."MONSTRUM"je kasnije odlazio u logor BATKOVIC i iz logora je odveo nekoliko zatvorenika.Izmedju ostalih i naseg Samcanina Fadila,ne znam mu prezime.U BIJELJINI IM JE"MONSTRUM"SJEKAO GLAVE I SUTAO IH CIZMAMA...
Meni su vec u aprilu 1992.godine upali u kucu,trazili zlato i pare.Prijetili su,ako im sve ne budem dala,
da ce mi silovati kcerku,koja se tek bila porodila.
Nakon nekoliko noci pred nasu kucu su dosli maskirani cetnici.Trazili su da im iznesemo njemacke marke,zlato i nakit.Kad smo im muz i ja rekli da smo vec sve ranije dali,da nemamo nista,onda su upali u nasu kucu i pretukli nas.Gazili su nas oboje.Oboje smo dugo bili onesvijesteni i lezali u lokvama krvi.Tako maskirani veoma cesto su dolazili i narednih dana.Medju njima sam,ipak,uspjela prepoznati DUSANA LAZICA iz okoline Samca.
Bjezali smo kasnije od njih i spavali po podrumima...
Imali smo propisanu radnu obavezu.Muz je svaki dan morao ici na istovaranje kamiona,na kopanje rovova...Ja sam mela ulice i cistila kafice.Nismo imali od cega da zivimo i bili smo bez humanitarne pomoci.Gladovali smo.Nismo uvijek imali ni dovoljno vode.Od gladi,moj muz je sa 95,smrsao na svega 6o,a ja sa 85 na 50 kilograma tjelesne tezine...Njega su cesto tukli i maltretirali,vrijedjajuci mu ime i islamsku religiju...
Post je objavljen 16.04.2007. u 14:03 sati.