Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/boric

Marketing

Sifra:"KRVAVI MOST"-"KCERKA JE MOLILA DA JE UBIJEM..."-2

"PLAKALA SAM I MOLILA GA DA MI TO NE UCINI..."
Petu noc mog boravka u skoli,mislim da je bilo veoma kasno,u salu je usla grupa cetnika koji su baterijama osvjetljavali lica zatvorenika,jer u sali nije bilo svjetla.Nakon sto su osvijetlili nekoliko zena,
medju njima i mene,naredili su da podjemo sa njima,rekavsi da nas vode na ispitivanje.Izveli su nas pred skolu.Mene su zajedno sa nekom zenom,koju nisam ranije poznavala,utrpali u vozilo.Sjedila sam do vozaca,a druga zena pozadi,izmedju dvojice cetnika.
Odvezli su nas u hotel"VILINA VLAS",Nisam prepoznala nikog od cetnika koji su nas poveli.U hotelu su mi rekli da se operem,a onda su me uveli u jednu napola osvijetljenu sobu u kojoj je vec bio jedan cetnik,star oko 35 godina,uniformisan,visok,crn,naoruzan automatskim oruzjem i pistoljem.Smrdio je na alkohol...Naredio mi je grubo da se skinem.Plakala sam i molila ga da mi to ne cini,a on me je sakama nekoliko puta udario u glavu i po slabinama,govoreci:"Ako neces sama ti,ja cu te skinuti."
Prijetio je da ce me ubiti,a da ce se na meni svi izredati ako ne budem radila ono sto se trazi.Nakon toga,jos zesce je navalio na mene.Nastavio je da me grubo udara,dok se nisam pretucena onesvijestila.Kad sam dosla svijesti,gola na tepihu,osjetila sam da sam obescascena,silovana.Vidjevsi da sam dosla svijesti,ponovo je navalio na mene,grubo me silovao i ostavio na tepihu sobe.
Nakon toga autom su me vratili u skolsku salu,gdje sam nasla cetrnaestogodisnju kcerku svu u krvi.
Bila je u soku,pretucena po licu i tijelu.Rekla mi je,grcajuci od placa,da su i nju vodili u hotel gdje su je silovala trojica cetnika.KCERKA JE MOLILA DA JE UBIJEM,da je zadavim,rekavsi kako ona to ponizenje ne moze podnijeti,osudjujuci me zasto sam je izvela iz Sarajeva.Slijedeci dan kcerki je bilo jako lose.Iz straha da je ponovo ne odvedu,davala sam joj u vecoj kolicini antibiotike koje sam imala,kako bi je osamutili i kako bi izgledala bezivotno,da se cetnici ne bi zainteresovali za nju.Strasno sam se bojala za njeno psihicko stanje,tim prije sto je ona jos kao dijete preboljela upalu mozga,sto je imalo odredjene posljedice u njenom razvoju.
"CESTO SAM CULA I KRIKE DRUGIH ZENA..."
Uvecer su cetnici ponovo dosli i odveli nekoliko zena.Svojim tijelima,moja majka,dvije strine i ja,krili smo moju kcerku i jos tri djevojke,sakrivene ispod stola u cosku sale.Te djevojke znam samo po imenima:Safetu,,nesto stariju od moje kcerke,Belkisu,koja je bila mladja od nje.Trecoj ne znam ime,ali znam da je iz nekog donjeg sela.Sve tri su prethodnog dana bile silovane.
Narednih sedam veceri,uzastopno,vodili su me u hotel"Vilina vlas",zajedno sa grupom mladjih zena koje nisam poznavala,niti sam ih zbog mraka mogla dobro vidjeti.Opet se ponavljalo isto.Pranje,
odvodjenje u sobu.NADAMNOM SU SE SMJENJIVALA PO TROJICA CETNIKA.Udarali su me,premlacivali.
Gubila sam svijest.Kad bih dosla sebi,na meni je vec bio drugi.Svi su uglavnom bili mladji muskarci,
starosti od 30-35 godina.U sobu su ulazili sa oruzjem.Tukli su me sakama,pretezno po licu i slabinama.
Mjesec dana poslije toga na meni su bile vidljive modrice,posebno ispod ociju...Uslijed jakih udaraca
po licu,izgubila sam i nekoliko zuba.
Dok sam bila u tim hotelskim sobama,cesto sam cula krike drugih zena,koje su placuci preklinjale cetnike da ih puste ili da ih ubiju.
Kad su nas vracali u salu neke od tih zena nisu bile u stanju ni da hodaju.Mene poslije tih sedam dana nisu dirali,ali su nastavili voditi druge zene.
"VI CETE KLATI KURBANE,A MI MUSLIMANE..."
Petnaestog dana zatocenistva,hodajuci po sali,prepoznala sam glas komsije STEVE OSTOJICA pred vratima sale.Nakon mog inzistiranja,strazari su me uz udarac po ledjima ipak pustili da razgovaram sa komsijom Stevom.On je bio u crnoj uniformi na kojoj je imao neku oznaku,nesto kao slika vuka na kojoj je pisalo"Republika Srpska",naoruzan automatom i pistoljem.Na sajkaci je imao kokardu.Na moje molbe da nam pomogne,rekao je da ce pozvati moju rodbinu i jos neke mjestane sela i da ce nas njegovi ljudi sprovesti kao na"strijeljanje",ali ce im on reci da pucaju u zrak,a mi da bjezimo kuci...
Vratila sam se odmah u salu,a nakon 10-15 minuta cula sam kako proziva nas oko dvadeset,pored ostalih,moju majku,kcerku i strinu.
Izveli su nas sve pred logor i postrojili,galameci i psujuci nam sve sto su stigli.Odatle smo pjeske,u pratnji sest naoruzanih cetnika,krenuli prema gradu.
Tad je bio drugi dan Kurban-bajrama,polovina juna mjeseca 1992.godine.Na prilazu gradu stajala je naoruzana grupa cetnika sa crnim maskama na glavama.Nakon sto su im nasi pratioci rekli da nas vode na strijeljanje,pustili su nas preko mosta na rijeci Drini.Most je bio zatrpan ljudskim lesevima.
Gazili smo preko obezglavljenih,osakacenih ljudskih tijela...Sve je strasno zaudaralo.Centralni dio mosta je bio sav isprskan krvlju,svuda je bila krv,ljudske glave bez ociju,noseva...Cetnici su nam dobacivali:"VI CETE KLATI KURBANE,A MI MUSLIMANE".Cijelo vrijeme sam pridrzavala uz sebe kcerku da se ne onesvijesti.Ne znam koliko je tu bilo leseva,ali se gotovo nije mogao napraviti korak,a da ne nagazis na neki od leseva.Leseva je bilo i na obali Drine,ispod mosta,a i niz rijeku su plutali.
Poslije sam cula da su ta ubijena tijela gotovo zacepila ispust na brani hidroelektrane i da su ih cetnici morali vaditi iz rijeke.
Pri kraju mosta i iduci dalje pored benzinske pumpe,cetnici su nas poceli udarati govoreci da smo
"banda balijska"i da ce Stevo platiti sto nas pusta.U toj nasoj grupi bile su i neke zene sa malom djecom:Alma je bila stara sest godina,Sanela i Sadeta tri godine.
Proveli su nas kroz gradic koji je gotovo sav bio izgorio.Prijeteci nam i psujuci nas,pustili su nas kod kuce porodice Zekas.U selu smo zatekli Stevinog brata sa zenom.Bili su jako iznenadjeni sto nas vide.
Kod kuce nismo smjeli ostati,a nismo imali mogucnosti ni da se probijemo iz sela ka Sarajevu.Prema Srbiji nismo smjeli.Plasili smo se cetnika iz UZICKOG KORPUSA,koji su iz Srbije usli u Bosnu kao agresori,hapsili Bosnjake izbjeglice i vodili ih u logore.Bili smo sretni kada nam je polovinom avgusta
"Crveni kriz"pomogao da se probijemo na slobodnu teritoriju.

Post je objavljen 19.04.2007. u 13:03 sati.