"SILOVANJA SU SE DESAVALA I NOCI I DANJU"
Od zatvorenika sam tu prepoznala samo izvjesnu LUCU IZ NASELJA JASENOVAC KOD ULICA.Zatvorenici
su bili vecinom Hrvati,a u nesto manjem broju bilo je i Bosnjaka.I tu su me ispitivali vojnici koji nisu bili iz Obudovca vec iz Srbije i Crne Gore...Kako sam,radeci u Pelagicevu,cesto odlazila i u Obudovac,i tu sam poznavala dosta mjestana,a po jeziku tih vojnika,koji su me tukli,shvatila sam da to nisu mjestani iz Obudovca.Od mjestana sam jedino zapamtila izvjesnog CVIKU I MILANA IZ COVIC POLJA,koji su bili okrutni isto kao i Srbijanci i Crnogorci.
Iz prostorija,u kojima su bili smjesteni muskarci,cesto su u pravcu groblja u manjem broju izvodili zatvorenike,ali ih nisu vise vracali,iz cega se moglo zakljuciti da su ih ubijali.
Iz prostorija,u kojima su bile smjestene zene i djeca,cetnici su cesto izvodili i zene i djevojcice od 13,14,15 godina i odvodili ih u jednu susjednu zgradu.Po povratku tih zena i djevojcica,koje su plakale i bile izgrizene po vratu,nadlakticama i licu,zakljucila sam da su bile silovane.Neke od tih zena i djevojcica su mi potajno,kroz plac,govorile da su ih cetnici silovali i to po vise njih u jednom danu.SILOVANJA SU SE DESAVALA SVAKE NOCI,PA CESTO I DANJU.
Nas,zene,tokom dana su odvodili na groblje da ga cistimo od korova i trave,a muskarce su odvodili na prinudne radove u okolini,na kopanje rovova za njihova utvrdjenja i obavljanje teskih poljoprivrednih radova.POSEBNO MI JE BILO TESKO GLEDATI KAKO IZVODE TRUDNICE IZ ZATVORA I U DVORISTU IH UDARAJU U PREDJELU STOMAKA GOVORECI IM:"TO SU VAM U TRBUHU DJECA USTASA I BALIJA.MI CEMO VAM NAPRAVITI SRPSKU DJECU",psujuci im majku i govoreci im druge pogrdne rijeci.
I djecu su udarali,narocito kada su ona plakala za svojim majkama,koje su izvodili radi silovanja,a nekoliko djece mladje od 12 godina su odveli u nepoznatom pravcu,te ih vise nisu vratili u logor.Bilo je slucajeva da su nekima cupali nokte,sjekli usi,a mene su vise puta grubo istukli.Zbog velikih povreda zadobijenih od grubih udaraca,jednog dana su dva muskarca,iako ozlijedjena,pokusala pobjeci,ali su zaustavljeni kod logorske zice,jer su,uhvativsi se za zicu,pali na zemlju.Po njihovom nacinu pada i jauka shvatili smo da je zica kojom je ogradjen logor,u kojem smo bili smjesteni,bila naelektrisana.I strazari su nam to potvrdili govoreci da ne pokusavamo bjezati,jer je zica naelektrisana i da ce svako ko to pokusa zavrsiti isto kao i ona dvojica.Navedena dva zatvorenika koja su pokusala pobjeci,rafalnom su paljbom iz automatskih pusaka ubili u dvoristu u prisustvu svih nas,ostalih zatvorenika.
Mene je izvjesni MILAN,SRBIJANAC,izdvojio iz prostorije,te me prisilio da sa njim zivim u drugoj zgradi gdje je on stanovao,govoreci mi da ce mi biti bolje nego u logoru.On je koristio moje tijelo kad god je htio,odnosno,kad god je dosao kuci u koju me je smjestio.O sebi mi nije nista pricao.Jedino je rekao da je iz Srbije i da je oficir JNA,sto sam i uocila po njegovom govoru i cinovima JNA koje je nosio na ramenima.
"SESTERICA CETNIKA ME JE SILOVALO"
S njim sam provela 37 dana u odvojenoj kuci i za to vrijeme niko me nije vise ispitivao niti udarao.
Medjutim,kada je Milan,kako mi je on rekao,otisao u Srbiju,naredni dan su mi dosli vojnici obuceni u SMB uniforme sa subarama na glavi i cetnickim kokardama,te od mene TRAZILI DA SA NJIMA SESTERICOM POJEDINACNO U ISTOM DANU STUPIM U SPOLNI ODNOS.Kako sam to odbila,jedan od njih me je silovao u kuci,u kojoj sam prinudno provela vrijeme sa Milanom,dok su me ostali drzali za ruke i noge.Na pokusaj slijedeceg,ponovo sam se opirala,te su me tada poceli udarati nogama po cijelom tijelu.Tada je jedan od tih bradatih cetnika izvadio duzi noz,dok su me ostali drzali za ruke i noge,i poceo mi je na desnoj ruci u predjelu podlaktice UREZIVATI SLOVO"U".Kada je zavrsio sa paranjem po ruci,zadao
mi je udarac nozem u predjelu bedara na lijevoj strani iznad kuka.Zatim mi je jedan od njih zadao snazan udarac cizmom u predjelu dojke na kojoj se i danas vidi oziljak od povrede.Od tih udaraca sam ostala u besvjesnom stanju,te vise nisam znala sta su radili s mojim nemocnim tijelom.
Dok su me mucili,govorili su mi da ce mi nozem zivoj sjeci dio po dio tijela.Dok sam bila pri svijesti rekla sam im:"KADA STE ME POCELI ZIVU SJECI,ONDA ME ZAKOLJITE!"
Kad mi se vratila svijest,vidjela sam da su u kucu dosli srpski vojnici MIRKO I PERO IZ OBUDOVCA.Oni su me od ranije poznavali.Tada me je Mirko,uz prethodnu prepirku sa vojnicima,koji su me mucili,iz te prostorije odveo svojoj kuci.Mirko je tu pozvao jednog ljekara koji mi je usio ranu na ruci,sanirao i previo ostale rane,odnosno pruzio mi prvu ljekarsku pomoc.Kod Mirka sam provela jedan dan.Mirko mi je pomogao jos i da predjem na teritoriju koju kontrolise Armija BiH,tako sto me je sproveo od Obudovca do Ostre Luke,odakle su me pripadnici HVO-a preuzeli te odveli u selo Bok.Vojnici HVO su mi predlagali da odatle idem prema Orasju.Medjutim,ja to nisam prihvatila,te sam krenula u pravcu Ledenica i Huskica.Putovala sam pjesaceci kroz sume,te stigla i Liporasce.U Liporascu me prihvatio jedan mjestanin...
Trenutno se nalazim u opcini Srebrenik...
U zarobljenistvu sam provela oko 55 dana,od 1.V 1992.godine,pa do kraja juna iste godine,a na podrucje opcine Srebrenik sam stigla tek pocetkom novembra mjeseca.
Kako o svojim stradanjima,kao civilna zrtva rata od strane agresora na BiH,na svom tijelu imam trajne oziljke,saglasna sam da se izvrsi odgovarajuce snimanje svih mojih povreda,koje sam zadobila od strane vojnika srpskog agresora.Saglasna sam da se fotografije oziljaka na mome tijelu upotrijebe kao dokaz o ratnim zlocinima nad logorasima u ovom ratu,te da se predaju i svim sredstvima informisanja i odgovarajucim sudskim i humanitarnim postupcima,koje sprovode sudovi i nevladina udruzenja,te nadlezni organi i slubne Republike BiH.
Ovu izjavu sam spremna ponoviti i pred nadleznim sudom ili nekom medjunarodnom komisijom koja bude za nju zainteresovana.
(Sifra:"HRVATICA"-"MI CEMO VAM NAPRAVITI SRPSKU DJECU..."-2)
Post je objavljen 26.04.2007. u 12:02 sati.