Sifra:"CETNIK RANKO"-"SRPSKI LJEKAR JE INJEKCIJOM UBIO NJENO DIJETE"
Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi.
Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida.
Posto moja majka nije imala dovoljno sredstava da u specijalnoj skoli skoluje,izdrzava i hrani svu svoju djecu kojih je imala mnogo,mene i moju stariju sestru dala je u dom za sticenike retardiranih maloljetnika.
Prije rata mijenjali smo mnogo domova,a rat nas je zatekao u Domu u Visegradu.U tom Domu za sticenike bilo je vise zgrada.Ja i moja sestra smo bile smjestene u zgradi broj 5.U Domu su bila smjestena samo zenska djeca,djevojke i zene.Smjestali su nas po starosnoj dobi.
U krugu doma imali smo svoj vrt koji smo mi sami obradjivali.Tu smo uzgajali cvijece,voce,krompir i ostalo povrce i to nam je bila najefikasnija terapija.
Jednog dana su naoruzani srpski vojnici provalili u krug naseg Doma i od tada su pocele nase nesnosne muke.Vise nismo imale svog mira.Nisu obracali paznju na to sto smo bile retardirane i bolesne,sto smo bile djeca bez roditelja.
Srpski vojnici-cetnici su napadali skoro sve djevojke,zene i djevojcice koje su zivjele u visegradskom Domu.Cak su tukli i medicinske sestre koje su nas od njih branile...Inace,svo osoblje iz Doma je bilo veoma korektno prema sticenicama,nastojeci nam nadomjestiti nase roditelje.
Jednog dana,predvecer,bila sam sa Safijom,starijom zenom,u krugu Doma,kada mi je prisao CETNIK RANKO,kako su ga zvali,i trazio da podjem sa njim u lozionicu ili veseraj.Ja sam ga odmah odbila,a on je poceo da mi prijeti i da me psuje.Psovao mi je balijsku majku i predsjednika Aliju.Rekao mi je da ce me nozem isjeci kao kupus,ako odmah ne podjem sa njim.Prisao mi je i poceo trgati odjecu sa mene.Odgurnula sam ga od sebe i potrcala,misleci da cu mu moci pobjeci.Prevarila sam se,medjutim,
jer je Ranko bio puno brzi od mene.Stigao me je pored jednog stabla,uhvatio cvrsto rukama i prislonio me uz njega.Otimala sam se,branila iz sve snage i vristala,ali mi to uopce nije pomoglo.
"CETNIK RANKO GASIO JE CIGARETE PO MOM TIJELU"
Onda me je isamarao,oborio pod noge i sirokom selotejp trakom svezao ruke i usta.Tako svezanu me je silom odveo do veseraja,gdje mi je pocijepao gotovo svu odjecu,oborio na beton,skinuo mi gacice,brushalter sa grudi i grubo me silovao.Izivljavao se na meni gotovo sat vremena,kako je htio...
Kada mu je bilo dosta,Ranko me je gledao svucenu,izmucenu i silovanu,zapalio je i pusio,a onda je poceo gasiti cigarete po mom golom tijelu.Od silnih bolova i opekotina izgubila sam svijest i ostala da bespomocna lezim na betonu veseraja.
Kada sam dosla sebi,osjecala sam uzasne bolove od opekotina i vidjela sam puno oziljaka po mome cijelom tijelu.Na par mjesta mi je cigaretama napravio i krstove.Imala sam oziljke po grudima,nogama,
rukama,po trbuhu.
Kada je CETNIK RANKO vidio da sam se osvijestila,jako me je udario sakom u bradu i tada mi je slomio vilicu.Ponovo sam se od tog udarca onesvijestila.
Nakon izvjesnog vremena ponovo sam se osvijestila,a on se popeo na me da me jos jednom siluje i da me svezanu i nemocnu,uz grubo silovanje i vrijedja.Padala sam u nesvijest i dolazila sebi,
vidjevsi,nakon nekog vremena da je pod mene,svezanu,stavio kartone od razvaljenih kartonskih kutija.Sva sam bila pretucena i izranjavana,sve me jako boljelo.
To je tako trajalo citavu noc i tek me je ujutro odvezao i pustio ranjenu,svu isprebijanu,opecenu i izujedanu.
Poslije toga,punih deset dana sam imala jake bolove i dugo sam krvarila.Zbog slomljene vilice u bolnici sam lezala osam dana.
Plasila sam se svega,pa i moje starije sestre i njene reakcije na sve to sto mi je silovanjem Ranko ucinio,jer do tada nisam bila ni sa jednim muskarcem u zivotu.Tada sam imala samo 12 godina i 4 mjeseca i samo nekoliko menstruacija.
U nasem Domu u Visegradu,cetnici iz okoline i oni iz Srbije cinili su uzasne stvari nama svima,a posebno Bosnjakinjama.
Gledala sam kako maltretiraju i druge zene i djevojke.Ranko je osim mene silovao i Hanifu,kao i Dudu iz Zenice.Hanifa je nakon sto ju je Ranko silovao ostala trudna i kasnije su je medicinske sestre odvele da izvrsi pobacaj.
Vikendom su nam nase medicinske sestre davale potvrde sa kojima smo izlazile iz Doma i morale ici po srpskim kucama da ih cistimo.Tako je Senu sreo jedan cetnik Srbin,koji ju je zakljucao u kucu i silovao.Prisilio ju je jos nekoliko puta nozem da mora da mu se pusti i zatrudnila je tako sa njim.
Posto niko ni od nas ni od sestara nije primjecivao njenu trudnocu,koju je krila,porodila se na zaprepastenje svih nas i svog osoblja Doma.Medicinske sestre su je,nakon desetak dana,odvele sa djetetom kod jednog doktora u Visegradu,koji je djetetu odmah dao injekciju i ono je vrlo brzo od te injekcije i umrlo.Sena je plakala i ni s kim nije htjela govoriti.Osoblje naseg Doma zna kako se taj ljekar,zlocinac,zove.
U nasem Domu su bolesna djeca vrlo brzo pocela da umiru,jer nisu imala dovoljno odgovarajucih lijekova.Dobijala su napade i umirala su vrlo brzo.Sahranjivali su ih u krugu Doma,gdje je bio nas vrt.
"CETNICI SU SILOVALI BOLESNE I RETARDIRANE DJEVOJCICE"
Posto se sve to vise nije moglo izdrzati,osoblje Doma je trazilo od srpskih vlasti u Visegradu da svi odemo u dugi Dom,u Jakes kod Modrice,da se svi tamo premjestimo.Srpske vlasti su to odobrile i svi smo se ukrcali u konvoj za Modricu.
Pratile su nas i neke medicinske sestre,koje su se sa nama preselile u Modricu.
Tamo,u Jakesu kod Modrice,nas nisu vise silovali,ali su nas cesto provocirali,vrijedjali po nacionalnoj osnovi i tukli.Cesto su nam tu dolazili pijani cetnici.
Morale smo svaki dan jako tesko raditi.Kopale smo kukuruz,sadile luk i radile sve ono sto su nam Srbi u Modrici naredjivali.
Bile smo,medjutim,stalno gladne.Kad bi im trazile hranu,jer nismo vise mogle podnositi glad,a tesko i puno smo radile,govorili bi nam:"IDITE ALIJI,SVOME BALIJI,NEKA VAS ON HRANI,SAMO AKO MOZETE KROZ MINE I AKO VAS PUSTE ARKANOVCI I SESELJEVCI!"
U Modrici smo ostale sve do 1997.godine,kada nas je"Crveni kriz"doveo u Sarajevo kod nase majke.
Majka je onda mene dala kod jednog covjeka da mu cuvam djecu,a starija sestra je ostala s njom.Tu sam ostala neko vrijeme dok se nisam snasla.
Sada radim sve poslove po tudjim kucama i tako nekako uspijevam da zaradim nesto za hranu i golo prezivljavanje.
Osjecam se jako lose.Nisam zdrava.Rastresena sam i nervozna.Ne spavam dobro i muci me nesanica.
Cesto imam snove koji me vracaju u Visegrad,u dzehennem i najbolnije trenutke moga zivota koje sam prozivjela sa zlocincima.
Tek sada,kada sam uznapredovala u mentalnom razvoju,SHVATAM KAKVI SU FASISTI SRBOCETNICI,
KOJI SU NAPASTVOVALI,MUCILI I SILOVALI BOLESNE I RETARDIRANE DJEVOJCICE,SAMO ZATO
STO SU MUSLIMANKE PO VJEROISPOVIJESTI,A PO NACIONALNOSTI BOSNJAKINJE.
|
