drago boric

petak, 30.03.2007.

"MEMORANDUM SANU"(1986)SE VRACA KUCI! Stojite li iza"Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti(SANU)"i danas? Dejan Medakovic: ...NE DA STOJIM,MEMORANDUM JE 100 ODSTO PRORICAO,NISMO MI BILI TRIJUMFALNO SRECNI ZBOG TOGA,ALI PRORICAO JE NESTO STO SE I DESILO... Matija Beckovic: ...TO JE JEDNA NEMILA EPIZODA KOJU JE SANU PREBOLELA...

AMNESTY INTERNATIONAL:SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE TOKOM RATNIH SUKOBA U BOSNI I HERCEGOVINI PRIMJERI:BOSANSKI PETROVAC,KOTOR VAROS I KLJUC BOSANSKI PETROVAC: Muslimanka,starosne dobi od oko tridesetak godina,bila je silovana u obliznjem selu od strane dvojice uniformisanih Srba iz grada Bosanskog Petrovca.Prema njenim iskazima,dvije djevojke,jedna stara 14,a druga 15 ili 16 godina,bile su silovane od strane istih Srba s prisustvom jos jednog.Prema njenoj izjavi,pocetkom septembra 1992.godine,radila je sa muzem i mladjim sinom i jos nekoliko komsija u polju,ukljucujuci i te dvije tinejdzerke iz istog sela.Grupa Srba u maskirnim uniformama,prisla im je,a dvojica od njih odveli su njenog muza i sina u obliznju sumu gdje su ih zadrzali nekoliko sati,tukli lancima,te gasili im cigarete po tijelu. Za vrijeme njihovog boravka u sumi,te dvije djevojke su odveli u obliznju kucu,gdje su ih svaki od vojnika jednu po jednu silovali,dok su ostali cuvali strazu. Ostalim muslimanima je bilo naredjeno da se vrate u polje.Prema iskazima ove zene,djevojke su bile seksualno zlostavljane,sto je mogla zakljuciti iz komentara onih koji su pocinili silovanje. Jedan od Srba,odveo ju je u obliznju kucu i naredio joj da se skine,sto je najprije odbila,da bi sprijecila svoje dalje ponizavanje,jer je imala mjesecnicu.On joj je stavio noz pod grlo i pitao je da li je njen muz ima oruzje,tvrdeci da ce je ubiti ako ona to porekne. Nakon toga ju je silovao,sto su poslije ucinila jos dvojica. KOTOR VAROS: Dvadesetsedmogodisnja muslimanka,intervjuisana od strane Amnesty Internationala tvrdi da su u junu,nakon sto su srpske snage preuzele kontrolu u gradu gdje je zivjela,pocinile zlocin. Njen muz je bio uhapsen od strane srpskih snaga,ali je uspio pobjeci.Nakon njegovog bijega ona je postala zrtva,koju su svaki dan ispitivali u lokalnoj skoli,gdje su je tukli i takodjer omalovazavali. Krajem juna nekoliko uniformisanih lica,odvezli su je u jednu privatnu kucu u gradu.Molila ih je da je prestanu omalovazavati,kao i da joj dozvole da povede svoju djecu sa sobom.Istakla je u izjavi da je kuca u koju su je odveli privatno vlasnistvo,lokalnog srpskog oficira koji ju je tukao,silovao i cesto drzao svoj automat na njezinom vratu.Nakon 2-3 sata ju je oslobodio,prijeteci i tokom zlostavljanja,a i poslije da ce je ubiti ukoliko nekom kaze sta joj se desilo. Ponovio je svoje prijetnje kada ju je ponovo doveo u istu kucu,nakon dvije sedmice.Druga muslimanka ciiji je muz bio uhapsen,smatra da je isti oficir pokusao i nju da siluje u slicnim okolnostima,ali je bio prekinut pozivom izvana. KLJUC: Nekoliko muslimanki iz Kljuca,intervjuisanih od Amnesty Internationala,dalo je podatke o silovanjima koja su se desila u njihovom gradu. Neke od njih bile su silovane od strane srpskih rezervista i paravojnih jedinica u maju i junu 1992. godine.Dvije od njih su bile silovane pocetkom oktobra.Jedna od dvije zene imala je dvadesetak godina i bila je silovana u svojoj kuci od strane tri srpska pijana uniformisana lica,koja je poznavala. Druga zena je imala sezdesetak godina i bila je silovana ispred njene kuce od strane osam vojnika,koje je od ranije poznavala. Prva trojica silovatelja su joj gurali ruku u vaginu i rezali je nozem,prisiljavajuci je nakon toga da lize svoju vlastitu krv.Dvije od silovanih zena nakon silovanja od strane Srba bile su zaklane.

Najla Susic-Azabagic-MOLITVA Molim te Preuzviseni, skruseno,tiho Te molim sprzenom zeljom mrtvih i mrtvom mukom zivih, ucini da molitvu ovu tracak Tvog svjetla dirne, i ne dozvoli vise, Stvoritelju nas mili Bosnjacima kad Ti se mole da u suzama svojim abdest s krikom uzimaju novi.

Sifra:"SRPKINJA"-"OD DANAS CES POSTATI SRPKINJA" Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Agresija Miloseviceve armije iz Srbije skupa sa domacim srbocetnicima na Rogaticu,dana 22.V 1992. godine,zatekla me u gradu,u stanu mojih roditelja.Zivjela sam sa roditeljima,sestrom i bratom.Sve do 22.V 1992.godine,kada smo svi iz moje familije bili zarobljeni od strane rezervista JNA i odvedeni u skolu"Veljko Vlahovic",skrivala sam se sa majkom,bratom i sestrom po podrumima,obliznjoj sumi,kao i u stanu,od agresorskih napada granatama,snajperima,PAM-ovima,kao i od cetnickih pjesadijskih proboja.Otac nije mogao bjezati sa nama jer je bio bolestan.On je uvijek ostajao u stanu. U skoli smo bili zatoceni oko deset dana,pa pusteni kucama.Cetnici su prije toga razdvojili muskarce od zena,mnoge od njih odmah pobili,a preostale muskarce odveli su u logore van Rogatice. Mi,zene,djeca i starci zivjeli smo u svojim kucama pod nesnosnom srpskom torturom.Kretanje nam je bilo ograniceno.Morali smo raditi a i trpjeti svakodnevna napastvovanja,odnosno,mi zene cetnicka silovanja. Kada su 29.VII 1992.godine dosli domaci cetnici i vojnici srbijanskog agresora,u maskirnim uniformama sa crvenim beretkama i trobojkom na kapi,naoruzani automatima,nozevima,bombama, zatekli su u stanu kompletnu nasu porodicu.Pod prijetnjom pistolja,uzeli su nam iz stana sve sto je vrijedno,a oruzje nisu trazili.Znali su da ga nismo imali. Pod prijetnjom oruzja izveli su nas vani i uz pratnju dvojice cetnika sprovedeni smo do srednjoskolskog centra.Nas 21 zatocili su ponovo u jednoj skolskoj ucionici.Tek cetvrti dan zatocenistva unijeli su nam nesto malo hrane.Odmah,prvog dana su mene odveli na ispitivanje kod komandanta.Odveli su i moju sestru i drugaricu.Mene su odveli u posebnu sobu.Tu su me ispitivali da li u Rogatici Bosnjaci imaju oruzje,ko ga krije,gdje je nasa vojska,gdje su postavljene mine,gdje su polozaji vojske?O tome nisam nista znala,ali oni su posebno inzistirali da odgovorim pa sam im nesto slagala,u nadi da me nece zlostavljati. Cetnickog komandanta u Rogatici su svi zvali MRKI ili CRNI.On mi je odmah na pocetku rekao:"OD DANAS CES POSTATI SRPKINJA I ZIVJET CES U NASOJ NOVOJ SRPSKOJ DRZAVI,TE PRIHVATITI NASU PRAVOSLAVNU VJERU".Mrkog mnogi znaju u Rogatici.IMAO JE KAFIC KOJI SE ZVAO "SOMBRERO".Tako se kafic zvao do agresije,a onda mu je promijenio naziv. U toku tog ispitivanja koje je trajalo vise od dva sata,Mrki me je uz prijetnju da ce upotrijebiti silu i da ce dovesti jos dvojicu cetnika,koji su bili tu u blizini,silovao.Branila sam se uzaludno,dok me nije dva puta osamario i zaprijetio nozem na grlu. Tog dana,kasno uvecer,izmedju 23 i 24 sata,u zgradu skole dosli su neki Srbijanci koje su zvali"ARKANOVCI"i prozvali moje ime,govoreci da trebam dati izjavu kod komandanta.Na silu,uz prijetnje oruzjem,samaranjem,odveli su me u ucionicu iznad,na spratu skole.U toj ucionoci ponovilo se silovanje u totalnom mraku.Ne znam ni ko je bio od silovatelja,niti koliko ih je bilo.Samo po akcentu znam da su bili Srbijanci. U toku zatocenistva u toj skoli jos jednom su me kasno uvecer izveli MANDO DRAGAN,OZREN PLANOJEVIC,MIROSLAV IKONIC-MIKO,pod prijetnjom oruzjem i prijetnjom da ce sve zatocenike pobiti u ucionici ako se budem opirala...Tu vecer silovao me MIROSLAV IKONIC.Kada me u mraku prepoznao OZREN PLANOJEVIC,ZASTITIO ME JE da me drugi ne siluju. Dana 15.VIII 1992,zajedno sa ostalim zatocenicama izvedeni smo iz skole i upuceni cetnickim vozilima u nepoznatom pravcu.Bila su tri kamiona i jedan autobus.Kada su nam naredili da izadjemo iz kamiona,izasli smo i tad sam prepoznala da smo stigli pred Sarajevo,na Hresu.Saznale smo da je to razmjena zarobljenika.Razmjena je isla tako,sto smo se mi zene postrojile u pravcu Sarajeva,a cetnicki vojnici,ratni zlocinci prema Palama...Onda smo prosli jedni pored drugih,mi,zlostavljane zene,u jednom,a cetnicki borci,zarobljenici,u drugom pravcu. Cim smo se udaljili stotinjak metara od vozila,na nas je otvorena paljba sa cetnickih uporista na obliznjim brdima.Na Vratniku su nas preuzeli vojnici Armije BiH.U opkoljenom Sarajevu,ne donoseci sa sobom nista osim golih iznemoglih zivota,napaceni i ponizeni,nasli smo slobodu.Primili su nas ljudi iz Sarajeva,koji su bili pod opsadom i kao i mi izgladnjeli i napaceni. I onda neki sarajevski pjesnici pisu po hrvatskim novinama kako su nas muslimani iz Sarajeva doveli da im damo glasove na izborima,zatim,kako smo uprljali Sarajevo,donijeli sverce,prostituciju i lopovluk,a ne pisu da su nas upravo njihovi Srbi protjerali obescascene. Oni su nam sve popalili u Istocnoj Bosni i ne daju da se vratimo na svoje.Zlocinci se boje da cemo prst uprijeti u njih,a ne daju ni da ostanemo u Sarajevu.I jedni i drugi najsretniji bi bili da nas nema,da smo nestali.

Sifra:"BOZIJA PRAVDA"-"SLOBODAN MILOSEVIC JE I TVOJ I MOJ BOG..."-1 Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Do pocetka rata zivjela sam u Semizovcu.U Semizovcu sam bila i zaposlena.Ostala sam sama u iznajmljenom stanu.Muz mi je ranije umro,a sin jedinac,hvala Bogu,blagovremeno je iz Semizovca izbjegao u Sarajevo,gdje je prilikom pretrcavanja jedne ulice bio tesko ranjen,jer ga je pogodio snajperista,cetnik,sa Trebevica,iznad Sarajeva.Sada,nakon rata je teski invalid. Nekako sam podnosila prve mjesece agresije,jer me je drzala nada da ce se sve dobro zavrsiti.Bilo je i nevjerice da ce se desiti nesto jos gore.Sve je nekako bilo podnosljivo do 5.VII 1992.godine,kada su oko pola noci po mene dosli naoruzani Srbi-cetnici sa dva vozila i odveli me u njihovu komandu na saslusanje,u jedan objekat MOTELA"SONJA".Vidjela sam odmah da je to motel"KONTIKI", zvani"SONJA". Tamo sam zatekla veci broj"Seseljevaca"i"Arkanovaca",koji su dosli iz Srbije,kao agresori na Bosnu.Ispitivao me je BRANE VLACO,tadasnji komandant zatvora-logora"Sonja".Ispitivao me je gdje radim,ko me je zaposlio,gdje mi je sin,drzim li u kuci oruzje...Po mome prezimenu,dovodili su me u vezu sa jednim od komandanata Armije BiH.Nisu vjerovali da ga zaista nikada u zivotu nisam ni srela. Onda me je Vlaco licno odveo u jednu od kuca,koje su bile pridodate zatvoru"Sonja",a razlog za to, navodno,je bio da se sama ne bih kasno vracala kuci.Medjutim,tu mi se desilo nesto strasno.Tu sam vise puta bila silovana.Redali su se na meni Srbi-cetnici,prvo Vlaco,pa onda jos dvojica cetnika, Srbijanaca.Po akcentu sam zakljucila da nisu iz Bosne.Bila sam u potpunom soku,ispacena i iznakazena i fizicki i psihicki,tako da ni danas ne znam prepricati detalje te stravicne noci,u kojoj sam kao zena,kao covjek,ponizena i uvrijedjena da do smrti ne mogu sebi doci. Vlacu licno nisam poznavala,iako je zivio u Vogosci.Ne znam da li je on mene poznavao,ali mog muza sigurno jeste.U tim trenucima shvatila sam da nema veze ni ko sam,ni sta sam,ni ko mi je rodbina.Njima je bilo jedino bitno da me kao zenu,kao Bosnjakinju,uvrijede,da me ponize.Sta drugo i strasnije zeni uraditi nego je nemocnu silovati. Jednom prilikom je dosao jedan cetnik,Srbijanac,i nasrnuo na mene.Ja sam se pokusala braniti. Medjutim,on me je tako krvnicki udario da mi je slomio cetiri zuba.Tada sam shvatila da cu,ako se branim,jos gore proci.U meni,u mome bicu,nastalo je jedno stanje obamrlosti koje se nikako ne moze opisati.U zatvoru"Sonja"je bilo jos mnogo zena i djevojaka kojima se sve isto desavalo.SVE STO SU NAM SRBI RADILI,RADILI SU NAM SAMO ZATO JER SMO BOSNJAKINJE.I danas se pitam kako sam uopce ostala ziva. Opet napominjem da je silovanje nesto najgore sto jedna zena moze dozivjeti.To je za zenu najvece ponizenje.Udaranje i samari su nesto drugo,a za silovanje je jednostavno tesko naci prave rijeci. Najgore je,ipak,bilo prvi put.To je najveci sok koji se tesko moze opisati.Od tada se neprestano pitam,kako jedan"vojnik"moze primjeniti silu nad neduznom zenom.Pokusavam na sve moguce nacine da to zaboravim,ali ne uspijevam.Ja im to zaista nikada ne mogu oprostiti...Na primjer,kada su me one prve noci odveli u tu kucu pored motela"Sonja",SRBI SU SETALI OKO MENE,ZAGLEDALI ME I MJERKALI.Nije bilo puno price.Udju na vrata,osamare te i...To je trajalo sat i po. Nekoliko dana poslije toga,jedan cetnik,Srbijanac,me je izveo u prizemnu kucu pored motela i tamo mi naredio da se pred njim skinem potpuno gola.Bila je tu u sobi neka stara janjeca kozica.Pitao me je da li znam moliti Bogu,klanjati,pa da tu pred njim klanjam potpuno naga.Odgovorila sam mu da znam klanjati i moliti se Bogu po svom islamskom zakonu,pitavsi ga da li je on vjernik,da li se on moli Bogu i je li ga strah Boga sto mi zlo cini,sto me muci.Rekla sam mu da se ni muskarac ni zena ne smiju Bogu moliti ako nisu pristojno obuceni,a zena posebno.Pitala sam ga zna li da ce ga za sve sto mi cini,kazniti Bog Svevisnji.On se na to razbjesnio,skocio na mene sav zajapuren i crven,i udario me nogom u stomak.Lezeci na podu u gotovo besvjesnom stanju,cula sam kad je glasno opsovao Boga.Vikao je mahnito:"SLOBODAN MILOSEVIC JE I TVOJ I MOJ BOG BALINKURO SMRDLJIVA!"Digao me je i nekoliko puta osamario,a onda izvadio noz iza pojasa i naredio da se skinem potpuno gola i da klanjam,ili ce me potpuno iskasapiti. "BOG JE RODJEN U SRBIJI,BOG JE SRBIN" Morala sam poslusati jer sam mislila na svoga sina.Skinula sam se i pocela klanjati.Nisam zurila na prvu sedzdu,uceci u sebi vise dova,u nadi da ce se Srbijanac ohladiti,dozvati pameti i smilovati se meni, bijednoj zatvorenici.Ali nije.Dok sam se molila Bogu on se skidao i bio potpuno go.Kad sam se spustila na sedzdu,prisao mi je grubo sa ledja i s nozem u ruci nad mojim vratom grubo me silovao vristeci:"BOG JE RODJEN U SRBIJI,BOG JE SRBIN!" Ne mogu opisati dusevnu bol ni ponizenje koje sam tada osjecala.Molila sam se Jedinom Bogu i plakala,a onda osjetila da mi Srbijanac nozem para ledja od vrata niz kicmu i od plecke do plecke.Oblila me je krv.Trzala sam se i otimala pod manijakom,a on je vriskao:"SAD SI SRPKINJA,SAD SI POKRSTENA!"Ne znam sta se sve poslije desavalo.Izgubila sam svijest.Sebi sam dosla kasno u noc.Oko mene su bile dvije zene,koje su me previjale zavojima.Brzo poslije toga su izasle i ostala sam sama,ponizena i isparana. Ujutro je dosao Brane Vlaco sa dvojicom cetnika koji su me iznijeli vani.Smjestili su me u auto i odvezli mojoj kuci.Molila sam ih da me oslobode i puste da odem u Sarajevo,ali nije bilo govora o tome. Zabranili su mi bili svako kretanje.To je bio prakticno kucni pritvor.Komsije Srbi su bili zaduzeni da prate svaki moj korak,gdje cu ici i ko ce mi doci.Mogla sam samo otici preko rijeke po vodu i ponovo se vratiti. Borila sam se da ne izgubim razum.Borila sam se samo zbog mog sina,jer imam samo njega,a i on samo mene.Nema oca.Brinula sam se za njega hoce li ostati ziv.Kasnije sam saznala da je tesko ranjen,posto ga je pogodio snajperista.Bila sam mu tada najvise potrebna,a i on meni.To su i meni i njemu bili najtezi dani u zivotu,jer je njemu neko javio da su me Srbi zaklali,a meni su rekli da je on ubijen.To je,ustvari,bilo psihicko i fizicko ubijanje na sve moguce nacine...

četvrtak, 29.03.2007.

VRUCA HRVATSKA HAASKA 2007.! ARGUMENTI UOCI SUDJENJA ARGUMENTI OBRANE: 1.Brijuni:Normalan ratni sastanak 2.Vojsci i civilima ostavljen put 3.Evakuaciju nadzirali Srbi,prije dolaska Hrvatske Vojske 4.Sukob prestaje 8.kolovoza,Gotovina odlazi,civilna vlast preuzima nadzor ARGUMENTI TUZITELJSTVA: 1.Brijunski transkripti ne odgovaraju originalima 2.Vrh Republike Hrvatske dogovarao etnicko ciscenje 3.Civili otjerani,brigade krenule u pljacku i palez 4.Gotovina zapovijedao snagama koje su 4 dana ubijale 5.Operativni dnevnici"smjestaju"Gotovinine snage blizu mjesta zlocina

Ante Gotovina,"hrvatski vitez" ...U slucaju zapovijedi za napad na Knin,razorit cemo ga u cijelosti za nekoliko sati... (u jednom transkriptu Gotovina govori Tudjmanu)

Bisera Alikadic-MAJKA Kad dijete bolest I crna nocca zove Majka se hvata za utrobu, Prvotnu kucu djetetovu, Toplu kucu sjemenovu, Svetu ljubav covjekovu... Majka je na ledini sator zdrt Kroz nju dere i zivot i smrt. Kad dijete bolest I crna nocca zove Majka bi da preprijeci put grobu, Ona sebe hvata za utrobu...

JASMINKA PLOSKIC,BIVSA LOGORASICA Obracanje bivsim logorasima na VELIKOM SATU HISTORIJE 9.maja 1998.u Mostaru Necete mi zamjeriti ako pod pritiskom moje licne tuge i emocija ne budem mogla dostojanstveno pratiti ono sto vam zelim reci. Vjerujte,najteze je pricati o svom dubokom bolu,o svojoj licnoj tragediji,i onome sto sam nekada imala,a sada nemam.Ako se pitate sta je to,reci cu vam:to je moj suprug Hasan,moja kcerka Ajla,koja nije imala ni deset mjeseci kad su je dusmani otrgli iz mog narucja i moj sin Amar koji je imao samo 4 godine. Bilo je to 26.6 1992.godine.Nasa jedina krivica bila je ta sto smo po nacionalnosti bili Bosnjaci,a po religiji muslimani,a to su mi Srbi otvoreno rekli.Citiram:"SUTI,BALINKURO!KRIVA SI STO SI MUSLIMANKA!" Zajedno sa mnom,mojim muzem i djecom,zarobljeno je 75 civila iz Nevesinja,od toga je bilo dvadesetero djece.Najmladje je bilo novorodjence bez imena,staro samo sedam dana.Muskarce su odmah odvojili od zena i djece i odvezli u nepoznatom pravcu.Tada sam posljednji put vidjela svog muza.Nas,zene i djecu,odvezli su u napustenu kotlanu u Nevesinje.Tu smo proveli cetiri dana bez vode i hrane,bez ikakvih uvjeta za zivot.Postupali su sa nama kao sa zivotinjama koje treba poklati i poubijati,da nas nestane zauvijek.Bilo je tesko,bilo je stravicno.Gledala sam svoju djecu kako umiru od gladi i zedji,a nisam mogla za njih nista uciniti.Sin Amar molio me da mu dam malo vode,gledao je u mene svojim krupnim crnim ocima sa puno nade da cu mu moci ispuniti tu zelju.Nisam mogla da mu pomognem.Gledala sam u njega nijemo i plakala.Da sam mogla,dala bih mu svoj zivot i svoje suze umjesto vode.Bila sam bespomocna,do bola,do ocajanja.Ta bespomocnost je ono sto me i danas najvise boli i sto sebi nikada necu moci oprostiti.Kcerka Ajla,beba,plakala je u mom narucju,gladna i zedna.Ona je bila mala,nije mogla nista pitati,nista reci. U tim trenucima pakla,Srbi-cetnici su mi iz narucja otrgli djecu uz psovke,vrijedjanja,sa ostrom kamom pod vratom.Da sam znala da je to posljednji put da vidim svoju djecu,ne bih se dala izvesti ziva,jer ovaj zivot bez njih veca je kazna od smrti. "BOG JE ZELIO DA ZIVIM I JA ZIVIM..." Molila sam Boga da umrem,da sve to ne gledam,jer mi je smrt u tim trenucima bila tako dobrodosla,bila jedini spas,spas od zivota.Ali,kao sto znamo,silom se ne moze i ne smije umrijeti,ali se silom mora zivjeti.Bog je zelio da zivim i ja zivim,a kako,to samo ja znam.Nakon svega sto mi se desilo,ja se zahvaljujem dragom Allahu,ne zato sto me je ostavio u zivotu,vec zato sto mi je dao snage da izdrzim sve to,da pobijedim samu sebe,jer najteze je biti bitku sama sa sobom,sa svojom boli,sa svojim zivotom,sa svojim uspomenama,sa slikama iz proslosti,sa svakim novim danom.Najteze je izjutra kad se probudim.Kad vidim da sam sama,tuzna,prazna i napustena od svojih najdrazih,a znam da nekako moram prezivjeti i taj novi dan koji mi ne nosi nista lijepo,nista drago,osim tuge i bolnih uspomena na moje najmilije. Znam,desilo se to sto se desilo,ne moze se nista popraviti,promijeniti.Znam,moram zivjeti bez svojih najdrazih,ali kad me Bog vec ostavio u zivotu,ja moram naci snage da zivim s tom boli.Ne samo ja,vec sve majke poput mene koje su ostale bez svoje djece,sve supruge poput mene koje su ostale bez svojih muzeva,sve zene poput mene koje su prezivjele pakao logora. STA JE TO LOGOR?To zna samo onaj koji je to prozivio,koji je osjetio na svojoj kozi sve strahote dusmanske mrznje,od psihickog do fizickog izivljavanja.GLEDALA SAM SMRT U OCI.Gledala sam je s prezirom,ne zato sto sam hrabra,vec zato sto sam izgubila sve u jednom momentu...TESKO JE GUBITI,ALI NAJTEZE JE IZGUBITI DJECU,NAJMILIJA BICA.Bez njih nema ni mene kao covjeka.Ko sam ja bez svojih najmilijih?Po meni,to je samo bezlicna masa u nekakvom jadnom ljudskom obliku.Zato sam prezirala smrt i izazivala je,ali,na moju zalost,nije me htjela,odbacila me je.Nista mi vise nije preostalo.OSTAO MI JE SAMO ZIVOT.Ostala je samo jedna modra rijeka.Valja meni preko rijeke. MORALA SAM SKUPITI KRHOTINE ZIVOTA.Morala sam traziti izgubljeno samopouzdanje.Na moju srecu,na moju veliku srecu,mislim da sam nasla to samopouzdanje i moram ga cuvati kroz citav svoj zivot.To sam duzna mom sinu Amaru,mojoj kcerki Ajli,kojih vise nema onakvih kakvi su bili,ali ih ima u mom srcu,mojoj dusi,u svakoj pori moga tijela.Oni kolaju mojim venama umjesto krvi.Oni mi daju snagu da zivim,da govorim o njima i o svoj djeci,svim ljudima i zenama koji su nestali u jednom danu. "ZABORAVITI NE SMIJEMO..." Ne mozemo oprostiti niciju smrt,nicije patnje ni ponizenja ZABORAVITI NE SMIJEMO. Govoreci o sebi,o svom stradanju,ja govorim o svim majkama,suprugama,sestrama koje su prezivjele smrt svoje djece,smrt svojih muzeva,svojih oceva,svoje brace.IZGUBILE SMO MNOGE BITKE,ALI JOS VODIMO BOJ,JOS SE NE DAMO.JOS NAS IMA,U INAT SVIMA ONIMA KOJI SU ZELJELI DA NAS NEMA, DA NAS SLOME,DA NAS SATRU.Dizimo se iz prasine,dizimo se iznad bola,budimo jake,zivimo za nase mrtve sinove,kceri,muzeve,jer dok mi zivimo,zivjet ce i oni. Budimo tople kao ovo nase drago hercegovacko sunce,koje grije nas i humke nase djece.Ali,budimo i jake,i prkosne,i neunistive,kao ovaj nas hercegovacki kamen.Zato,porucujem svim majkama koje traze svoju djecu,kako bi ih mogle sahraniti,neka placu za svojom djecom,jer,ljudski je plakati,ali isto tako im porucujem da budu prkosne i neunistive kao ovaj nas kamen pod suncem,bas kao sto smo i mi sprzene od boli.MI MORAMO ZIVJETI ZBOG NASE DJECE,JER DOK SMO ZIVI MI,ZIVJECE I ONI U NAMA.MI MORAMO ZIVJETI ZBOG NASIH DUSMANA KOJI SU ZELJELI DA NAS NEMA.Moramo naci snage da gledamo u njih,sa prezirom i prkosom.Jos se ne damo,jos nas ima.Nemojte me pogresno shvatiti,ne pozivam nikoga na mrznju,ali vam kazem da ne smijemo nikad,nikad zaboraviti ono sto nam se desilo.Ako zaboravimo,neka smo prokleti pa neka nam se i sve ponovi.Znaci,zivimo dostojanstveno i ne zaboravimo... Jos jednom,hvala Allahu sto nam je dao snage da sve izdrzimo i da ostanemo ono sto smo uvijek bili, obicni,ali ponosni,prkosni i dostojanstveni ljudi,Bosnjaci...

srijeda, 28.03.2007.

Ekatarina Velika-BUDI SAM(NA ULICI) Treba mi svet Otvoren za poglede Otvoren za trcanje I treba mi soba Da primi pet hiljada ljudi Sa dignutim casama Sa dignutim casama I lomi se kristal Svetlucaju staklene iskre Pod nasim nogama Kao potpuni stranci Sa staklom u ocima Sa staklom u grudima Na licima Budi sam,na ulici Budi sam Budi sam,na ulici Budi sam

...KAD AMFILOHIJE"ZAZALI"... Cedomir Jovanovic,predsednik Liberalno-demokratske partije ...Mitropolit Amfilohije je rekao da je zazalio sto vas je krstio u manastiru Ostrog i da se na vas"nije primio pecat Boziji"? -NENORMALNI KONTEKSTI U KOJE ME GURAJU MOJI PROTIVNICI POKAZUJU KOLIKO SU NEMOCNI,BEZ OBZIRA NA TO DA LI ME OPISUJU KAO SPIJUNA,CIJASA ILI DJAVOLA.ZELIM DA SVAKI COVEK PRONADJE SVOJ INTIMAN PUT I VAZNO JE DA LJUDI VERUJU U HRISTA,MUHAMEDA ILI ROKENROL.TO STO JE AMFILOHIJE 15.MARTA IZGOVORIO,NJEGA JE OBELEZILO KAO LICNOST.NJIHOV PROBLEM JE TO STO NE ZNAJU STA DA RADE SA MNOM... ("Blic")

Dario"Lost In Space"Kordic,hrvatski vitez&ratni zlocinac,"SAV ZALOSTAN"bi opet s-Pasalicem!"Herr Flickom"koji je,eto-JOS UVIJEK NA SLOBODI!? Politicki raspamecenim Hrvatima ovih dana poruke stizu i iz politickog prizemlja(Kordic)i odozgora,blize Nebu,od apostolskog nuncija Josip Vricko:ZEMLJA-ZRAK Iako su,po preovladajucoj ocjeni,u aktualnoj BiH politickoj stvarnosti Hrvati u zrakopraznom prostoru,dakle nigdje,a njihovi politicari,poglavito stozernih im stranaka,u,kazao bi potkraj proslog tjedna u Mostaru biskup Peric-sumi,savjeti im stizu odsvakud.Pa,i sa najmanje ocekivanih mjesta.Tako se ovih dana,zalostan zbog podijeljenosti hrvatskih politickih duznosnika,oglasio ratni zlocinac Dario Kordic.Taj je(nekadasnji)hrvatski vitez,hvala na pitanju,u zatvoru Karlau u Grazu,ali,blagodareci,valjda, politicki aktivnim mu zeni Veroniki i ocu Peri,hrvatsko politicko stradanje pozorno prati.I,eto,cak i kad vam resetke zaklanjaju pogled,bjelodano je gdje su danas Hrvati. Jasno,put do danasnjeg beznadja poplocan je i Kordicevim dobrim namjerama.O kojima je Haag rekao svoje.Ni danas,nakon Sheveningena i sada Karlaua,u kojem ce imati dosta vremena za razmisljanje,taj haaski osudjenik ne razumije zasto je doslo do,kako pise iz zatvora,opetovane goleme ugroze(hrvatskog)nacionalnog bica u BiH.Kordic,Hrvatski blok,notornog pa i u Hrvatskoj politicki deplasiranog Pasalica,(i)danas vidi kao predvodnika sloge i hrvatskog bratstva,preporoda i napretka.Svekolikog, dakako.A slijedom cega zakljucujem da svi ti haaski przuni ne djeluju kao vaspitno-odgojne ustanove,nego zatvorenike samo drze na punom pansionu.Uostalom,od busovackog nekadasnjega gospodara zivota i smrti nisam mnogo ni ocekivao.On je o sebi sve kazao jos u haaskoj sudnici,ne krijuci radost nakon sto mu je odrezano 20 godina robije!?Kada se,dakle,Hrvati(da sad ne govorimo o Bosnjacima i,narocito,Srbima)odrede o svojim zlocincima,mozda ce unutarnjeg raskola biti manje.A onda valjda i politickih poruka osudjenika. "Slucaj Kordic",medjutim,spominjem samo zbog njegove znakovitosti.Zato,znaci,jer upucuje na hrvatsku politicku raspamecenost i podsjeca na dane cije posljedice Hrvati zive danas,a ne zbog bilo kakve relevantnosti glavnog aktera.Buduci je,dakle,njegovo pismo iz politickog podzemlja,da ne kazem pakla,znatno sam pozornije pratio poruke svecenika,stovise biskupa-papinskih nuncija,cak! Odozgora,blize Nebu,dakle!Uoci mostarskog zasjedanja Biskupske konferencije gdje je biskup Peric konstatirao kako je,izgleda,ovdasnje hrvatske politicare BOG U SUMU OKRENUO,Papin covjek za BiH Allessandro D`Errico je takodjer iskazao ogorcenost podijeljenoscu hrvatskog naroda.Recimo da je ta sucut dobrodosla,bez obzira sto je prica o hrvatskom raskolu postala gotovo politicka postapalica. Bas kao nekoc teza o hrvatskoj ugrozenosti;godinama se,naime,svjedocilo o njoj-a hrvatski je polozaj bio sve tezi.Zabrinjavajuce je,pak,to sto,govoreci u ime Svete Stolice,D`Errico tvrdi kako Vatikan s posebnom pozornoscu gleda na Hercegovinu,jer je,kaze,tamo situacija posve drugacija negoli na drugim stranama.Ne treba,dakako,biti covjek za teske zadatke Svetoga Oca pa shvatiti kako je Mostar poseban,tezak slucaj.A zna se i zasto.Nuncij,medjutim,dalje kaze da se taj grad-simbol nesretnih ratnih stecevina nikako ne moze usporediti s Banja Lukom.Jer su na Neretvi katolici u vecini,a na Vrbasu ih gotovo nema. Nije mozda primjereno jer preuzviseni je D`Errico ovdje relativno kratko,prizivati vremena kada je osovina Zagreb-Grude,takodjer,kao danas apostolski nuncij,s posebnom paznjom gledala na Hercegovinu.Nije,ali se mora.Ne treba,naravno,podsjecati da je logika(?)bila slicna:fokusirati se na BiH teritorij gdje Hrvati dominiraju.A ostalim-sto Bog da.Ta je politika,u kojoj je receni Kordic dao znacajan doprinos,i dovela do toga da danas,evo,i Sveta Stolica o banjaluckim katolicima(Hrvatima,valjda)govori kao o izgubljenom slucaju.Zavrsenoj prici.I bas kao sto se ne slazem s pomirenoscu(s usudom bosanskih Hrvata)apostolskog nuncija,ne slazem se ni s biskupom Pericem koji kaze kako se neki hrvatski politicari zalutali u sumu(Ne u partizane,srecom!).NISU ONI U SUMI,NEGO U PECINI.U NEKAKVOM PRETPOLITICKOM DOBU.I STO JE NAJGORE,TAMO UZIVAJU. ("Oslobodjenje")

Prof.Dr.Swanee Hunt-SILOVANJE-2 ...Naucnici,novinari,aktivisti borbe za ljudska prava,konacno su svi pohrlili u rad na psiholoskom oporavku zena.Zapisivali su svjedocenja,vodili historijska istrazivanja,snimali dokumentarne filmove, podstakli zene da svjedoce pred kongresnim komisijama ili pred Medjunarodnim sudom za ratne zlocine u Haagu.Paznja javnosti je,istina,bila neophodna,ali u zadatku opisivanja planiranog terora postavljaju se nova problematicna pitanja: -Da li opis genocidnog silovanja minimizira ostale slucajeve silovanja pocinjene od strane Srba,ili silovanja pocinjena od strane pripadnika iste etnicke grupe,kao"obicne"? -Da li su teoretske analize ignorirale siri kontekst razlika medju etnickim grupama u njihovom odnosu prema spolu(kao sto je"unistenje zene")? -Da li si silovane zene uzdizane-ali istovremeno i obezvrijedjene-kao pasivne ranjive zrtve? -Kolika im je steta nanesena dok su ponovno prozivljavale traumu kroz razgovor sa novinarima,sa prijateljima logorasima ili svjedocenjem na sudu? -Da li su organizacije u kojima su dominirali muskarci doprinijele umanjenju znacaja silovanja? -Da li su nastojanja na postizanju publiciteta kojim je rukovodjeno spolja(ukljucujuci aktivnosti zena Balkana koje nisu zrtve silovanja)bila oportunistickog karaktera,usmjerena ka profitu na tudjoj tragediji? Slusajuci rasprave sto su podijelile one ljude izvan Bosne kojima je bilo stalo do kampanje protiv silovanja,osjetila sam kako u meni raste tiha tuga.Nasilje kao cin lisavanja zahtijeva podjednak odgovor.Ako ne vracanje lisenog,onda barem pravdu.Iskazi moraju biti zapisani.Deklaracije moraju biti objavljene i sudjenja odrzana.Kazne moraju biti izrecene.Akcija zahtijeva reakciju. Ovakve ideje su,ipak,mogle tek kliziti po cvrstoj povrsini,pecateci uzavrele emocije sto bujaju nekontrolisanom energijom.Tokom cijelog rata i poslije njegovog zavrsetka,tragala sam za trenucima daleko od svijeta,u skromnoj sobi sa nekom zenom,slusajuci sve sto mi je zeljela reci. Moj posao,pasos,potvrda od Predsjednika,uokvirena na zidu moje sobe,sve je govorilo da sam tu kao diplomat,sluzbeno lice,ambasador...Ipak,i ja i zena pored mene,znale smo ko sam zaista u tom trenutku,sjedeci nasuprot njoj sa rukom preko njenih ramena.U tisini bismo izmijenile nekoliko rijeci,opise djece i pokoju suzu.Pogledala bi me u oci.I ja bih nju pogledala,zahvalna za trenutak ljudskosti koji mi je poklonila,daleko od pompe mog polozaja.Rukom bih joj stisnula ramena zagrlivsi je,zagrlivsi samu sebe,zagrlivsi svo zlo s kojim se moramo suociti,i ujedno svu snagu koju mozemo sakupiti da ustrajemo usprkos svemu.

VLADO GOTOVAC Da,to je opci balkanski odnos.I u nasem Saboru ima takvih ljudi.I kad ja govorim o vjerodostojnosti hrvatske politike,s ovakvim razlozima s kakvima mi sada razgovaramo,oni smatraju da je to puko brbljanje,istina,puno ukrasa ili,kako oni kazu,kitnjasto.Politika nije moralna,politika s moralom nema nikakve veze,u politici je sve dopusteno,laz,prevara,izdaja...-to su normalni instrumenti politickog zivota.Uzalud vam je govoriti o politologiji,o povijesti,o drzavi,o pravu,o svemu onome sto je stvorilo okvire suvremenog drustva.Za njih postoji samo opci lopovluk.Svatko misli na svoju korist i sluzi se onim sredstvima kojima moze to ostvariti.To su okviri,to su pogodbe svakog cina.Moguce je ono sto bezobzirnost ucini,u cemu bezobzirnost uspije.Drugih mjerila nema.Covjeku je neshvatljivo da pred svim prizorima nase civilizacije moze tako misliti.Ne samo to:s takvim uvjerenjem oni vrlo bucno osudjuju druge,da su sebicni,nemoralni,da su nas napustili,i tako dalje. Politicki i diplomatski zivot na Zapadu pun je razlicitih zamki,skrivenih putova,vise ili manje vjestih smicalica,pa i prevara,ali on ipak posjeduje izvjestan obavezni tijek,odredjene standarde,nepotkupljive norme i postivanje preuzetih obaveza.Naravno da su oni,koji su sjedali za stol i raspravljali o sudbini Indije ili oni koji su raspravljali o sudbini Alzira,Libije,Izraela...,uvijek imali razlicite interese i nastojali sprovesti te interese na sve moguce nacine,to ne znaci bezobzirno,nego u okvirima jedne perspektive,koja u pregovorima mora imati neke granice i neke izvjesnosti. Imaju smisla samo oni pregovori u kojima pregovaraci vjeruju u jednu buducnost,za sve njih prihvatljivu.Zato,onog casa kad se u tome sloze,i kad stave svoje potpise na ugovor koji to izrazava,onda to postaje obaveza koju moze prekoraciti samo onaj tko prekoracuje civilizacijske norme svijeta u kojem je ugovor potpisan.Ugovor je uvijek kompromis,ali kompromis koji vodi u buducnost,kompromis koji omogucuje gradnju i promjenu za sve partnere.U nas se,naprotiv,cesto misli da je jedini smisao razgovora prevara.Duboko se vjeruje da je svaka prevara korisna-jer pregovaracima ne pada ni na kraj pameti da misle sto ce se poslije te uspjele prevare dogoditi. Sve su te prevare,balkanske prevare,prevare koje nemaju buducnosti-hajducke prevare u klancu jadikovcu.Za njih je uvijek bitno sto ce se sada dogoditi,a kasnije-vec cemo vidjeti...Nikada u tom laganju ne postoji nikakva,a najmanje zajednicka perspektiva.Nasi politicari cesto vjeruju da je smisao politickih razgovora u skrivanju politickih ciljeva,zbog kojih se ti razgovori vode.Nevjerojatno,ali istinito: oni misle da nas mogu razumjeti bas oni kojima nismo rekli sto hocemo,od kojih smo to mudro sakrili!Ako oni ipak ne razumiju to sto smo sakrili,onda smo mi silno zacudjeni i uvjereni da i oni tim nerazumijevanjem samo skrivaju neku svoju tajnu. Da,mi smo u politici krivi sto nas svijet na pravi nacin ne vidi,mi mu prodajemo lazne slike,mi stvaramo maglu.Politika sigurno nije naivno postenje,ni baudelaireovsko srce na dlanu,ali ona ipak posjeduje jednu smislenu vidljivost i postoji zato da bi toj vidljivosti pruzila dokaze i djelotvornost.Samo tako ona moze biti vjerodostojna.Onaj tko laze mora biti spreman na to da laz ima kratke noge,i da ta kratkonogost ima svoje,vrlo cesto,neugodne posljedice. (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

Zeljko Olujic,HDZ-ov"djavolji advokat" ...Amandmani su kritikovani u medjunarodnim medijima,pogotovo sto je Hrvatska tada lobirala za prijem u Savet Evrope.Partijski zvanicnici nisu bili apologetski nastrojeni.Advokat HDZ Zeljko Olujic galamio je da zakon"ne zabranjuje kritiku,za ime Boga!Ipak,ovisi sta pisete".Vladimir Seks,visoki funkcioner HDZ i nekadasnji advokat za ljudska prava,obrazlagao je zakon pred Saborom i rekao da ce"u krajnjoj analizi sud odlucivati jesam li ja u pravu kad kazem da sam nesto objavio sa dobrom namerom,ili je drugo lice u pravu kad kaze da sam ga oklevetao...Tekst ce pokazati da li je nesto pisano sa dobrom ili rdjavom namerom". Olujic je iste,1996.godine,podneo privatnu tuzbu u ime svog klijenta protiv dva medija,NACIONALA i NOVOG LISTA zbog njihovih navodno klevetnickih komentara o HDZ.I taj potez je izazvao medjunarodne kritike,podstakavsi Seksa da neiskreno prokomentarise da"njih medjunarodna javnost treba pitati da li zaista misle da slobodu medija ugrozava neko ko pokrece privatno gonjenje novinara"... ...Sto se tice"kalibra"gospodina Olujica,uzmimo njegov neozbiljni odgovor na sudjenju ljudima optuzenim za ispisivanje antisemitskog grafita("Zidovi,napolje!")na zgradi Jevrejske zajednice u Zagrebu."Grafit ne kaze`Zidovi,napolje!`.Cak i da kaze,to ne bi bilo dovoljno za optuzbu za rasnu i religijsku mrznju,posto bi mogao da bude poziv Zidovima da izadju iz zgrade i razgovaraju." (navedeno u"Feral Tribuneu",9.IX 1996.)... (Mark Thompson-"PROIZVODNJA RATA")

Angel Cemerski ...Mi osjecamo da iz Srbije dolazi jedan podmukli i opasan nacionalizam koji je plod paktiranja razlicitih nacionalistickih snaga.Malo-pomalo,u siroj svijesti u Srbiji nadvladavaju nacionalisticka misljenja Dobrice Cosica... (Angel Cemerski,predsjednik CK SK Makedonije,9.III 1982.)

utorak, 27.03.2007.

Prof.Dr.Swanee Hunt-SILOVANJE-1 U septembru 1993.godine,jedna je zena sa dvoje male djece,izbjegavajuci vojne punktove,prepjesacila 145 kilometara duz centralne Bosne da bi stigla u Zenicu izmrsavjela i u potpuno iscrpljenom stanju. Njenu pricu je saslusalo osoblje"MEDIKE",njemacke humanitarne organizacije koja je pruzila utociste stotinama traumatiziranih zena iz Bosne. Prije no sto je uspjela pobjeci,njena porodica koja je ostala bez oca i supruga,provela je tri mjeseca u hrvatskom logoru u blizini Capljine gdje su ih u uzasnim higijenskim uslovima odrzavale na zivotu tek mrvice hrane koje su dobijali.Majka se sjeca kako je satima slusala plac svoje djece u susjednoj sobi bez mogucnosti da dodje do njih i umiri ih.Silovanja i drugi oblici torture bili su dio svakodnevnice. Prikupljanje podataka o ovoj i hiljadama drugih zlostavljanih zena,za osoblje"MEDIKE"je gotovo izgubilo svaki znacaj. -KAKO UOPCE MOGU GOVORITI O BROJEVIMA KADA MI JEDNA ZENA KAZE DA JE SILOVANA 150 PUTA? KOLIKO IH JE ONDA UBIJENO I POSLIJE KOLIKO PRETRPLJENIH SILOVANJA,PITALE SU SE AKTIVISTKINJE"MEDIKE". U"MEDIKI"ogorceno tvrde da su Medjunarodni Crveni kriz i Visoki komesarijat za izbjeglice pri Ujedinjenim narodima znali za logore jos u ljeto 1992.godine,ali nisu uspjeli probuditi savjest svijeta. Politika pregovaranja sa agresorom,kao i odnos Zapada prema bosanskim izbjeglicama,bili su tuzni podsjetnici na stanje u Hitlerovoj Njemackoj pred Drugi svjetski rat,kada diplomatska politika"Lige naroda"nije zaustavila diktatora,zatvarajuci na taj nacin vrata jevrejskim izbjeglicama i pomazuci nacistima u izvrsenju njihovog"konacnog rjesenja". Price o nezamislivim strahotama koje su pretrpjele bosanske zene potekle bi iz njih samo onda kada bi im topla okolina puna povjerenja dozvolila da olaksaju breme stravicnih sjecanja.U djelu MASOVNO SILOVANJE,enciklopedijskoj zbirci terora,ALEXANDRA STIGLMAYER je dokumentovala ovu jezivu zbilju.Price koje su tamo navedene,kao i one iz drugih izvora,dolaze cesce iz usta svjedoka nego zrtava.Dok broj izvjestaja ljudsku misao ostavlja nemocnom,njihova raznovrsnost je opet sokantna; starica je silovana pred mjestanima koji su bili prisiljeni da gledaju taj grozni cin;djevojcicu je tokom jedne noci silovalo 16 ljudi od kojih je posljednji bio pripadnik UNPOROFOR-a,otac pod prijetnjom nozem bio je prisiljen da siluje vlastitu kcer;cijev automatske puske AK-47 gurnuli su u zrtvinu vaginu,a potom ispalili metak. Svaka prica uzasa je isto toliko jedinstvena koliko i snovi trinaestogodisnje djevojcice ili sjecanja sezdesetogodisnje nane.Svaka je prica pripadala samo jednoj osobi...Govoriti o silovanju kao o kolektivnom fenomenu,znacilo bi samo dalje dehumanizirati zene koje su vec toliko propatile.Pretrpljeni uzas uvijek je licni.Ponizenje je dio intime koja pripada samo jednoj dusi.Sa nasiljem se na kraju uvijek i sama mora suociti samo njegova zrtva. Uprkos tome,kolektivni okvir opce price postojao je veoma cvrst...Osim pojedinacnih incidenata tipicnih za silovanje u ratnim situacijama,u Bosni su zene svih uzrasta zatvarane u logore sirom zemlje: KERATERM,OMARSKA,TRNOPOLJE,MANJACA,BATKOVICI...Cesto su jednu djevojku silovale grupe muskaraca.Po instrukcijama komandanta jednog od logora,vojnici bi zene poslije silovanja zaklali, uspostavljajujuci tako grupni modus operandi. U logoru TRNOPOLJE,zene,djevojke i djevojcice bile su zatvorene u velikoj dvorani.Nocu su dolazili vojnici sa baterijama i birali zrtve.Kada bi svake veceri po tri od njih bile odvedene i ne bi se vratile,sve ostale su znale sta se s njima dogodilo,mada nisu htjele ili mogle izgovoriti tu uzasnu istinu.Na djelu su takodjer bile i kolektivne sile etnickog konteksta,narocito u ruralnim sredinama.Tamo su djevojke namjerno silovane javno sto je trebalo onemoguciti njihovu udaju i,kako su se zlocinci nadali,zaustaviti prirastaj unutar njihove etnicke grupe.Trudnoca silovanih zena nije bila slucajna pojava.Pocinitelji su mucili svoje zrtve govoreci im da u sebi nose potomke silovatelja kao da su njihova tijela kolonizirali etnicki nacionalisti. Silovanje je na jos jedan nacin bilo kolektivna pojava;hiljade zenskih jecaja stapale su se u jeziv urlik ciji se odjek cuo i van ratne zone.OTVORENO DRUSTVO GEORGE SOROS obezbijedilo je sredstva za istrazivanje koje je trebalo utvrditi i opisati sta se desava...Zene su u Bosni i van njenih granica progovorile u ime drugih zena,stvarajuci osjecaj solidarnosti.Glas njihove agonije otputovao je daleko,sve do Cetvrte svjetske konferencije zena odrzane 1995.godine u Pekingu pod pokroviteljstvom UN-a.Samo su jos oni,koji su krojili politiku s obje strane okeana,ostali gluhi pred kricima zrtava. Kada je svemu dosao kraj,zene i djevojke,koje su prezivjele silovanje i druge oblike torture,ostale su zatocene u rascjepu izmedju instinktivnog nagona da ispricaju sve sto im se desilo i psiholoske potrebe da sve zaborave.Zbog posljedica teske traume,zrtve cesto postaju dezorganizirane,nesposobne da efektivno funkcioniraju i nisu u stanju uspostaviti vezu sjecanja sa emocijama.Za zene u Bosni,silovanja su bila samo jedno u dugackom nizu zastrasujucih i bolnih iskustava.I prije i poslije,one su morale pokusati ponovo izgraditi vlastite zivote usred unistene materijalne i socijalne infrastrukture i drustveno-ekonomskog sistema...Razvoj njihove djece bio je narusen traumama zbog prezivljenih ratnih strahota i bila im je potrebna posebna njega.Majke su pak izgubile ne samo svu svoju imovinu,domove i posao, nego su cesto morale iznova spajati djelice svojih zivota bez supruga,brace i oceva...

Prof.Dr.Rita Maran-KOMENTAR:ZENE,LJUDSKA PRAVA I SILOVANJA NA BALKANU Vizuelna predstava"ZENE KAO RATNOG TROFEJA",stoljecima je nalazila svoj estetski izraz na umjetnickim platnima.Kroz umjetnicka djela Goye,Rubensa,Picassa i mnogih drugih...Navikli smo se na romanticno vidjenje nasilja nad depersonaliziranim zenama,pripadnicama nase vrste.Europa u zamci bika,izraz nevjerice i uzasa na licima Sabinjanki dok im tijela bivaju oskrnavljena-ikone su koje predstavljaju sastavni dio visoke umjetnosti,i kao takve su prihvacene u nasem globalnom drustvu. Dugacka tradicija zene kao plijena pobjedonosnog heroja,nastavljena je kroz silovanja u savremenim ratovima-u Vijetnamu i Alziru na primjer.Proucavanja francuskih vojnika koji su provodili torturu u sezdesetim,kao i grckih,argentinskih i cileanskih vojnika u sedamdesetim,brazilskih u osamdesetim i drugih,pokazala su da pocinitelji torture mogu biti nauceni da poricu pripadnost drugih ljudskoj vrsti..."Muskost"vojnika pjesadije podsticali su komandanti dajuci time barbarskim cinovima okvir rutine. Rat bez nasilja je nezamisliv.Brutalnost seksualnog nasilja,vec dugo vremena uobicajene ratne pojave,umanjena je u umjetnickim djelima,udaljena od ljudske svijesti kroz mitologiju,romanticno obojena legendama.Stoljetno tkanje sutnje ili,bolje receno,saucesnistva u sutnji u ovom cinu,bilo je nepovredivo:ONA,ZENA nad kojom je izvrseno nasilje usutkana je pogresno internacionaliziranim stidom, samokaznjavajucim osjecajem neuspjeha,strahom od obiljezenosti,konfuzijom tako bliskom zrtvama torture:ON,PONOSNI,RAZMETLJIVI ZLOCINAC,MARIONETA PUNJENA TESTOSTERONOM,BEZOSJECAJNO OTJELOVLJENJE UBILACKE RATNE MASINE;OBOJE U RAZLICITOJ MJERI ZRTVE,NAIZGLED NEUNISTIVE POJAVE SILOVANJA U RATU. Tako je i bilo.Silovanje je sacuvalo svoje mjesto u ratu zahvaljujuci pristanku drustva na OSLOBADJANJE OD KRIVICE i na NEZNANJE.Drustvo je samo sebe uvjezbalo u vidjenju silovanja kao iskonskog seksualnog nagona,u brisanju jasne predstave o onom sto uistinu nije niti pozuda,ni senzualnost, nego sirovo nasilje.Vojnik-silovatelj izvrsava cin silovanja zaboravljajuci,svjesno ili nesvjesno,na zbiljnost krvi i mesa osobe koju po naredjenju unistava."Udvajanje"o kojem govori Robert Jay Lifton,rezultat je daljeg istrazivanja u slucaju izvrsitelja holokausta u Drugom svjetskom ratu koji su svakodnevno uspijevali dislocirati svijest od vlastitih djela kada bi krenuli kuci iz logora. U nasilju pocinjenom u ratu,buducnost i proslost ne postoje.Silovatelj u trenutku silovanja moze ne biti svjestan brutalnosti vlastitog cina ili mogucih posljedica.Buducnost sada donosi posljedice zacete potezom pera na papiru.SUDSKA PRESUDA nazvala je silovanje pravim imenom:"SILOVANJE JE FIZICKI NAPAD SEKSUALNE PRIRODE,POCINJEN NAD OSOBOM POD OKOLNOSTIMA PRISILE",rekao je casni sudija Navanethem Pillay iz Juznoafricke Republike,clan Medjunarodnog tribunala za ratne zlocine u Ruandi.Tribunal je smatrao definiranje silovanja svojom duznosti buduci"DA NE POSTOJI NIJEDNA OPCEPRIHVACENA DEFINICIJA OVOG POJMA U MEDJUNARODNOM PRAVU...SILOVANJE JE OBLIK AGRESIJE...CENTRALNI ELEMENTI ZLOCINA SILOVANJA NE MOGU BITI SADRZANI U MEHANICKOM OPISU SUBJEKATA I DIJELOVA TIJELA."Ovo je prva takva definicija koja se ne ogranicava na oznacavanje spolova ili dijelova tijela.Tribunal je napravio presedan odlukom iz 1998.godine,da "okolnosti prisile"ne moraju obavezno ukljucivati silu,te se u njih ubrajaju i PRIJETNJE I ZASTRASIVANJE. Silovanje ranije nije bilo samo po sebi okarakterisano kao poseban zlocin,nego radije kao oblik drugog zlocina kao sto je tortura.Zlocin silovanja uistinu ima mnogo zajednickog sa zlocinom torture:"KAO I TORTURA,I SILOVANJE PREDSTAVLJA POVREDU DIGNITETA LICNOSTI",rekao je sudija Pillay.Stavovi Medjunarodnog tribunala za ratne zlocine u bivsoj Jugoslaviji u slucajevima FURUNDZIJE i Celebica takodjer uticu na reoblikovanje percepcija silovanja i torture. Ovi stavovi ne samo svojim jezikom nego i duhom podsjecaju na"Deklaraciju o eliminiranju svih oblika nasilja nad zenama"iz 1993.godine,usvojenu na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima,odrzanoj iste godine.Konferencija je naglasila da cinovi nasilja u okolnostima ratnih konflikata,a narocito cinovi sistematskog silovanja,seksualnog nasilja nad zatvorenicima i izazivanja prisilne trudnoce,predstavljaju krsenje fundamentalnih principa medjunarodnih ljudskih prava i humanitarnog zakona."Opce preporuke Komiteta za eliminiranje svih oblika diskriminacije zena"iz 1994.godine i"Platforma za akciju iz Pekinga" usvojena 1995.godine,ubrzale su proces zamjenjivanja mita o silovanju realnoscu.Jacanje veze SILOVANJE-TORTURA,otvorilo je nove mogucnosti istrazivanja na osnovu"Konvencije protiv torture",a putem njom ustanovljenog Odbora i Specijalnog izvjestaca protiv torture koji je tokom rata u Bosni i Hercegovini definirao silovanje kao oblik torture,kao i kroz rad Specijalnog izvjestaca o nasilju nad zenama. Ono sto je dugo predstavljalo kriminalno djelo podlozno domacem krivicnom zakonu,konacno je ne samo svrstano medju cinove koji su zabranjeni Zenevskom konvencijom i medjunarodnim instrumentima za zastitu ljudskih prava,nego je postalo dijelom rastuce jurisprudencije.Uzmimo za primjer odluku Evropskog suda za ljudska prava iz 1997.godine,gdje Sud u slucaju Aydin protiv Turske presudjuje da je"podnositeljica tuzbe bila podvrgnuta torturi putem silovanja i da je prema njoj na druge nacine lose postupano",te nalaze njeno obestecenje i placanje sudskih troskova.Svi ovi dogadjaji cine pomak ka vecoj vidljivosti unutar samog problema silovanja i istovremeno cine akciju protiv njga vjerojatnijom, izlazuci ga pogledu i bijesu javnosti. Silovanja koja su dozivjele hiljade zena u Bosni tokom troipogodisnjeg rata,kao i ona o kojima govore izvjestaji o dogadjajima na Kosovu,sada je moguce jasnije sagledati u njihovom pravom liku:kao dio etnickog ciscenja i sastavni dio genocida.Autenticna dokumentacija biti ce upotrijebljena za izvodjenje pred lice pravde onih koji su pocinili zlocin protiv covjecnosti.Branitelji ljudskih prava pomogli su da se silovanje izbrise sa liste"normalnih"ratnih postupaka i ubroji medju kriminalna djela koja ispunjavaju uslove zlocina protiv covjecnosti.To se desilo i tako ce i ostati.ONI KOJI SU POCINILI OVAJ ZLOCIN SADA CE SE SUOCITI SA NJEGOVIM POSLJEDICAMA I BITI IZLOZENI PODJEDNAKO SUROVOJ KAZNI. Smatram se pocascenom sto mogu zavrsiti ovaj komentar srdacnim cestitkama i izrazima zahvalnosti mnogim nevladinim organizacijama u razlicitim dijelovima Balkana,koje,usprkos svemu,izostanku podrske od vlasti,svim mogucim opstrukcijama,uspijevaju istrajati...Radeci u veoma teskim uslovima,odlucne da ucine svoj dio svijeta boljim domom za svoju djecu,bosanske,hrvatske i srpske zene u Beogradu, Brckom,Posusju,Sarajevu,Zagrebu,Zenici i sirom Balkana,svima nam pruzaju ohrabrenje i podrsku.

ponedjeljak, 26.03.2007.

DR ZORAN DJINDJIC ...Ja se celog zivota opredeljujem.Zivot je,narocito u poslu i politici,stalni proces donosenja odluka i preuzimanja odgovornosti.Medjutim,ljudi to ne zele.Vecina ljudi donese mali broj odluka a ostalo ostavi u nedefinisanom stanju.To ne trpim.Trazim da ljudi budu"za"ili"protiv".Oni to dozivljavaju kao pritisak.Budim ih iz sna,a oni ne vole da ih neko budi iz tog sna... ("NIN",4.X 2001.) ...Reforme su uvek plivanje uz vodu.Reforme su uvek sukobi s mentalitetom,nasledjem,interesima, entropijom i inercijom... ("NIN",28.XI 2002.) ...Ono sto ja zameram jednom delu politicke scene u Srbiji,to je ta nekrofilija.To je vecito kukanje,vecite zalopojke.To je politika kao jedna narikaca.Biti politicar,znaci,biti narikaca.To je jos od devedesetih godina sa mitinga,kada je bilo:-Ne rodilo ti ni ovo ili ono.Desice ti se ovo ili ono.Mislim da time ubijas volju ljudima da zive.Imas jednu mracnu Milosevicevu energiju,jednu demonsku koja te vodi u propast na aktivan nacin i imas na drugoj strani kukumavke koje kazu:-Sta god da uradimo, svet nas mrzi,ne mozemo mi da uspemo... ("NIN",19.IX 2002.) ...Moj problem je u tome sto ja imam jedan relativno praktican odnos prema zivotu,a u jednom ideologizovanom drustvu to se kaznjava.Ziveti po nebeskim pravilima mozes na nebu,ali na zemlji moras da resavas konkretne probleme... ("Reporter",12.IX 2001.)

SRPSKI ZLOCIN ...mi smo nacionalno-politicki opasna zemlja...Svet treba da zna i da se uveri,da Srbija moze da operise s mnogo vecom celinom,no sto je njena teritorija.Od Srbije mogu da podju najvece teritorijalne transformacije.Ne treba prezati od toga da se taj strah ulije u svet,ako je korisno za nase nacionalne interese... (Jovan Cvijic,1909.) ...Srbi moraju imati hegemoniju na Balkanu,a da imaju hegemoniju na Balkanu,moraju prethodno da imaju hegemoniju u Jugoslaviji...a moci ce to uciniti samo ako budu okupljeni u homogenoj Srbiji i u okviru Jugoslavije koju ce zadahnuti svojim duhom i dati joj svoj pecat... (Stevan Moljevic,1941.) ...Srpski narod ce ziveti u jednoj drzavi... (Slobodan Milosevic,1991.) METODE ZLOCINA ...Ja vam kazem,kakva god Bosna bude,u srpskim krajevima i srpskom selu,nijedan muslimanski temelj se nece zakopati,jer cemo mi dati uputstvo Srbima da ne smiju prodati Muslimanima zemlju.Prvi temelji,koji se zakopaju,letjece u vazduh... (Dr Radovan Karadzic,1991.) ...Zabranjuje se nesrpskom stanovnistvu: -da izlaze iz kuca izmedju 18,00 i 06,00 ujutro, -da se zadrzavaju na ulicama,u restoranima i na drugim javnim mestima, -da se krecu bez odobrenja nadleznih opstinskih organa, -da koriste vozila, -da stupaju u kontakt sa rodbinom koja ne stanuje u toj opstini, -da koriste druga sredstva komunikacije nego samo javni telefon na posti, -da prodaju nepokretna dobra ili da ih zamenjuju bez odobrenja nadleznih opstinskih organa, -da idu u ribolov i da se kupaju u Vrbanji i Josavici. Nesrpsko stanovnistvo je primorano da obavlja prisilni rad. (Opstinske vlasti u Celincu,23.jula 1992.) ...Potpuno ciscenje istocne Bosne od Muslimana...jer i da zadrzimo 70% teritorije nema mira.Za nas nema mira.Ja njima ne zelim nista dobro...to je genetski kvaran materijal... (Biljana Plavsic,1993.) PRIZNANJE ZLOCINA Devet godina kasnije Biljana Plavsic na Tribunalu za ratne zlocine u Haagu izjavljuje: ...Uprkos zlocinima,rukovodstvo Srba bestidno nastavlja traziti odanost i podrsku mog naroda, izazivanjem straha i govorenjem poluistina,da bi ga uvjerilo da je svijet protiv nas.Medjutim,plodovi tog rukovodstva su jasni:grobovi,izbjeglice,izolacija i ogorcenje prema cijelom svijetu,koji nas je odbacio upravo zbog tih lidera... (Biljan Plavsic,2002.) OSUDA PRIZNANJA ZLOCINA ...A sto se tice Biljane Plavsic,ona je u sustini sa ovom izjavom sebi osigurala jedno neslavno mjesto i ja mislim da je ona tragicna figura srpskog naroda,jer je,s jedne strane,prezrena od vlastitog naroda,a,s druge,osudjena kao ratni zlocinac... (Mirko Sarovic,2002.)

HRVATSKI ZLOCIN ...Bez Bosne i Hercegovine hrvatska drzava bila bi prostorno unakazena i gotovo prekinuta,ne bi imala pravoga jedinstva ni zaokruzenosti.Hrvatska bez Herceg-Bosne,kako je jedanput mudro rekao Ante Radic,ideolog HSS-a,bila bi slicna jednoj polovini kruha kojemu je izrezana sredina i ostala samo vanjska kora... (Krunoslav Draganovic i Dominik Mandic u knjizi"Herceg-Bosna i Hrvatska") TUDJMANOVA NEGACIJA BOSNE ...Bosna nije nacija,nema ni prava ni povijest nacije.Nacija je zemlja,ali je i rasa i krv,a takozvanu Bosnu naseljava nekoliko rasa i krvi.Kako bi neki iz te mijesane i neciste etnicke situacije htjeli oblikovati cjelinu. Ne,gospodo,ne!Bosna mora nestati... (Iz svjedocenja o Tudjmanovom stavu prema Bosni,francuski filozof Bernard Henry Levy u knjizi"Ljiljani i pepeo-Dnevnik pisca u bosanskom ratu") SIRENJE HRVATSKE NA RACUN BOSNE ...sa cjelovitom Bosnom mi bismo izgubili Bosnu,u potpunosti,citava Bosna bila bi protiv nas.Ali,na ovaj nacin mi cemo imati,slusajte,granice hrvatske drzave kakve mozda nikada u povijesti nismo imali...pa ne bi se oni(HVO)mogli odrzati da im nismo pomagali,jasno.A,imamo i sa Abdicem sporazum,da,ako dodje do razlaza,odnosno kada dodje do razlaza,da ta zapadna Bosna je sastavni dio Hrvatske... (Franjo Tudjman,stenogram od 6.novembra 1993./"Dani",15.XI 2002.)

Simo Zaric-HAASKA ISTINA(1998.) Sto u pjesmi otpjevat se mora Lud bi bio ko bi zamjerio. Istina je necu da vas lazem Sve po redu ja cu da vam kazem Prva pjesma za zidne novine I poruka od druzine fine. Druzina je mala al`cestita Tako vam je ako neko pita. Svi smo borci junak do junaka Prvoborci rodila nas majka. U Haagu nas dva`est` cetir`ima Ako treba bice nas stotina. Na hiljade moze da nas dodje Ako stignu nase prave vodje. Mi smo sada pokusni kunici Jedni idu a drugi ce stici. Ima ovdje Srba i Hrvata I Bosnjaka da te tuga hvata. Nije bitno sto je bilo tamo Neg je vazno kako nam je amo. Medju nama dobra sloga vlada Svak bi rek`o to je k`o nekada. Kazu da smo mi ratni zlocinci A mi ovdje kao mali klinci. Tu je igra tu je druzba fina Nema pojma da nas losih ima. Kad bi znali oni nasi tamo Kako slozno mi zivimo vamo. Svi bi oni legli potrbuske I za mir bi unistili puske. Ova pjesma nek pouka bude Za sve fine i cestite ljude. Ako sloge sad u Haagu ima Sledite nas bice dobro svima.

Hannah Arendt-ESSAYS IN UNDERSTANDING ...Bio je vodjen podvojenoscu svoje privatne i javne funkcije,sebe kao obiteljskog covjeka i kao okupatora,sve dotle dok vise nije mogao u vlastitoj osobi pronaci nikakvu vezu izmedju tih dviju strana.Kada su njegove okupatorske trupe ubijale ljude,on se nije osjecao ubojicom jer on to nije radio iz sklonosti kao ubijanju nego zato sto je to od njega zahtijevao njegov posao.Osim u krajnjem bijesu,on nikada ne bi ni mrava zgazio...

Dr Zilhad Kljucanin-PORODICNA SLIKA Moja porodicna slika klupko je zmija u mlijecnoj ognjici mrijescenja Trvemo se zvjerski kidisemo gnjecimo u suhom sikarju porodicnog gaja Ali nikad u nasoj zivici zivci ne ciknu nit`za mejtom ima tuge: Nasmrt ne ujedamo jedni druge.

Dzemaludin Latic-SRAMNO JE BITI ZIV(logoraska) Za salterom gospodji plavoj tenk ju veri mac rece zato sto mu je ticket dala za jednu voznju navecer. Iksjkuz mi-rece hasisaru na nogu koji mu stade. Naletivsi na revizora, zbuini se i prepade. U metrou-u svakoj minuti- dok smo u krtici bili- Tenk ju veri,ver mac- ponavljao je niz Piccadilly. Sretna-ramena pogurena kroz guzvu zurila se kuci: u bungalov prljavozuti u kojem se budi stenjuci. "Sejko mrtav!-Je li moguce?!"- u sake suze je lio. "Ne,ne!San je laza!- To mu se zivot produljio!" I onda ugleda mjesecinu nad londonskim predgradjem.- Zakunja...i u konjusnici polumrtvog sebe nadje. Doruckuje kefir blagi s nareskom bez svinjetine-: otkravljen svijecom Novog Zivota, niz lice smijeh mu line. ali na vilicama stane,zaledjen... Osme Suljkic pocne zepsti: `Sramno je ovdje biti ziv dok oni-nikad nece jesti!`

Branko Miljkovic-POEZIJU CE SVI PISATI san je davna i zaboravljena istina koju vise niko ne ume da proveri sada tudjina peva k`o more i zabrinutost istok je zapadno od zapada lazno kretanje je najbrze sada pevaju mudrost i ptice moje zapustene bolesti cvet izmedju pepela i mirisa oni koji odbijaju da prezive ljubav i ljubavnici koji vracaju vreme unazad vrt cije mirise zemlja ne prepoznaje i zemlja koja ostaje verna smrti jer svet ovaj suncu nije jedina briga al`jednoga dana tamo gde je bilo srce stajace sunce i nece biti u ljudskom govoru takvih reci kojih ce se pesma odreci poeziju ce svi pisati istina ce prisustvovati u svim recima na mestima gde je pesma najlepsa onaj koji je prvi zapevao povuci ce se prepustajuci pesmu drugima ja prihvatam veliku misao buducih poetika: jedan nesrecan covek ne moze biti pesnik ja primam na sebe osudu propevale gomile: ko ne ume da slusa pesmu slusace oluju ali: hoce li sloboda umeti da peva kao sto su suznji pevali o njoj

Slavko Mihalic-SMRT NEMA TOCNO ODREDJENE GRANICE A smrt nema tocno odredjene granice Trajes tako i shvatis:sve je obmana Al`,kuda se djenuti,-i kako tamo stici Nespokoj te mori poput strasne bolesti Za koju nema lijeka;ali ti ne mozes umrijeti Od jutra sto se propinje do veceri sto klone Prisilna varalica medju sugradjanima;no tko da vjeruje Sa zenom u krevetu kao pod prismotrom Jos ces cuti njene kletve,dopustit udarce Svi ce te tjerati,a ti ces njima puzat kao pas Ne svojom voljom!-vec zbog cudne zaboravljivosti smrti Oh,uzalud tajno obilazis grobljem,trazis sebi raku -Smrt ce te zateci nepripremljena,kada na tren zaboravis U nekom tudjem gradu,zanijet malo vinom,kakvom nedostojnom ljubavlju

Vlado Gotovac-SVE DO JEDNOSTAVNOG Sve otkad list postade slab pred ustima sto ih je zatvarao O,otkud smo dovedeni!I sto smo izgubili! Za svakog se covjeka stvari izmijene toliko da uzmogne zivjeti znacajno I tako je velika njeznost prijateljstva i zene I svake takve zelje jer smo sigurni samo tada Da nas ni jedno cudo ne moze usamiti Koliko nas dobrota opravdava!Promjenu smo predvidjeli! Stabla procvjetajte!Mi cemo vas gledati! Je li to razlog da primimo radost Nas cuvaju u misticnoj vazi Ovdje su stabla pokroviteljska Nijedan misterij nije sterilan u prijateljskom srcu I mi se toliko postujemo O,pravedno stanje!Necu traziti naknadu! Ja zelim imati mirno srce I da ne prepoznam ni jednu opasnost I da se kasno zaprepastim Ja zelim nad sobom jedno dobro lice I da se otkupim pjesmama Zemlju u kojoj tvoj glas podize moje stube I jedan cvijet u kom su tvoji prsti problijedjeli Prijatelji ce se kod mene baviti lovom Na naljepsim konjima i premjestati knjige Popodne cu izloziti svoja djela i velikog macka To ce ih sve privuci i opet cu biti sam

Vasko Popa-PUSTOLOVINA BELUTKA Dosadio mu je krug Savrseni krug oko njega Zastao je Tezak mu je teret Sopstveni teret u njemu Ispustio ga Tvrd mu je kamen Kamen od koga je sazdan Napustio ga Tesno mu je u sebi U rodjenom telu Izisao je Sakrio se od sebe Sakrio se u svoju senku

Ivan Goran Kovacic-MOJ GROB U planini mrkoj nek mi bude hum, nad njim urlik vuka,crnih grana sum. ljeti vjecan vihor,zimi visok snijeg, muku moje rake nedostupan bijeg. Visoko nek stoji,k`o oblak i tron, da ne dopre do njeg niskog tornja zvon. da ne dopre do njeg pokajnicki glas, strah obracenika,molitve za spas. Neka sikne travom,uz trnovit grm, besput da je do njeg,neprobojan,strm. Nitko da ne dodje,do prijatelj drag,- i kada se vrati,nek poravna trag.

Dragutin Tadijanovic-KAD MENE VISE NE BUDE Svakog dana sunce zapada.Doci ce Dan,od kojeg ce se znati:mene Vise nema. Nece se nista desiti,sto nije bilo Za moga vijeka:mornari ce Ploviti morima,vjetrovi ce hujati zalostivo U granju,savijat ce se dozrelo klasje k zemlji. Voljet ce se mladici i djevojke Kao sto se prije njih Nikada nije volio nitko. Ujesen,kad voce dozrijeva,kad se beru Plodovi,prolazit ce njih dvoje Alejom ispred sveucilista;zatim ce Setati pod kestenima na Gricu Drzeci se za ruke,dugo,dugo, Kao sto se prije njih nitko Nije drzao nikada.Oni ce sjesti na klupu Starinsku i spaziti oboje:na njima lezi srebro mjesecine (Kako je negda pocivalo na tebi I meni,u doba mlade ljubavi).Prije neg se poljube, Djevojka ce sapnuti sjajnom mjesecu:Sanjam li Ili citam pjesnika, Koji je pjevao o mojoj ljubavi?

Nikola Sop-GDJE BIH VODIO ISUSA Isuse blagi,u doba kasnih sati, kad jos bdiju siromasi tvoji, skromnom krojacu odvest cu te,da ti jedno obicno odijelo skroji. I obucaru malom,koji svu noc kuje ostre cavle u teski poplat. Dok tvornice cipela zucno bruje, milion pari skuju za jedan sat. Zatim covjeku,koji sesire pravi sa spustenim obodom da skriju bol. Jedan ce da se nakrivi i na tvojoj glavi. Prostran da u se primi i tvoj oreol. Onda cemo poci u krcmu kraj grada koja lici na stari,nasukani brod. Gdje braca za stolom od silnog jada bacaju case i sesire na pod. Prvi krik pijetla bit ce britka strijela od koje ce ti srce da krvari. Drugi krik pijetla bit ce mrak u dnu cela Prepoznat neces ni ljude ni stvari. A trecim krikom kad se pijetli jave, o Isuse,zateturat ces od bola. Tvoj sesir ce pasti s glave. Sesir i aureola.

Antun Branko Simic-OPOMENA Covjece pazi da ne ides malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe prodje blaga svjetlost zvijezda! Da ni za cim ne zalis kad se budes zadnjim pogledima rastajao od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah predji sav u zvijezde!

Miroslav Krleza-CEZNJA Dogadja se to u jesenjoj noci,kada pada kestenje po asfaltu i kada se cuju psi u daljini,i kada se tako neopisivo javlja ceznja za nekim,tko bi bio dobar,nas,bliz,intiman,drug,i kome bi mogli da pisemo pismo.Ispovjedili bismo mu sve sto lezi u nama.Pismo bi mu pisali,a njega nema.

Vladislav Petkovic Dis-TAMNICA To je onaj zivot,gde sam pao i ja S nevinih daljina,sa ocima zvezda I sa suzom mojom,sto nesvesno sija I zali,k`o ptica oborena gnezda. To je onaj zivot,gde sam pao i ja. Sa nimalo znanja i bez moje volje, Nepoznat govoru i nevolji ruznoj. I ja plakah tada.Ne bese mi bolje. I ostadoh tako u kolevci tuznoj Sa nimalo znanja i bez moje volje. I ne znadoh da mi krv struji i tece, I da nosim oblik sto se mirno menja; I da nosim oblik,san lepote,vece I tisinu blagu k`o dah otkrovenja. I ne znadoh da mi krv struji i tece, I da beze zvezde iz mojih ociju, Da se stvara nebo i svod ovaj sada I prostor,trajanje za red stvari sviju, I da moja glava radja sav svet jada, I da beze zvezde iz mojih ociju. Al`begaju zvezde,ostavljaju boje Mesta i daljine i viziju jave; I sad tako zive kao bice moje, Nevino vezane za san moje glave. Al`begaju zvezde,ostavljaju boje. Pri beganju zvezda zemlja je ostala Za hod mojih nogu i za zivot reci: I tako je snaga u meni postala, Snaga koja boli,snaga koja leci. Pri beganju zvezda zemlja je ostala. I tu zemlju danas poznao sam i ja Sa nevinim srcem,al`bez mojih zvezda, I sa suzom mojom,sto mi i sad sija I zali,k`o tica oborena gnezda. I tu zemlju danas poznao sam i ja. Kao stara tajna ja poceh da zivim, Zakovan za zemlju sto zivotu sluzi, Da okrecem oci daljinama sivim. Dok mi venac snova moju glavu kruzi. Kao stara tajna ja poceh da zivim. Da osecam sebe u pogledu trava I noci,i voda;i da slusam bice I duh moj u svemu kako mocno spava K`o jedina pesma,jedino otkrice; Da osecam sebe u pogledu trava. I ociju,sto ih vidi moja snaga, Ociju,sto zovu kao glas tisina, Kao govor suma,kao divna draga Izgubljenih snova,zaspalih visina, I ociju,sto ih vidi moja snaga.

Ivana Brlic Mazuranic-SUMA STRIBOROVA ...Dalo se baki na cudo,sto je ovo ovako u noci,i ona udje u kuhinju.Kad ona tamo,ali ono se na ognjistu istom rasplamsale luci,a oko plamena zaigrali kolo Domaci,sve sami muzici od jedva po lakta.Na njima kozusi i opancici crveni kao plamenovi,kosa i brada sivi kao pepeo,a oci zarke kao zivi ugljen.Izlazi njih sve vise i vise iz plamena,svaka luc po jednoga daje.Kako izlaze,tako se smiju i vriste,prebacuju se po ognjistu,cikcu od veselja i hvataju se u kolo.Pa zaigraju kolo:po ognjistu,po pepelu,pod policom,na stolici,na cupu,na klupi.Igraj!Igraj!Brzo!Brze!Cikcu,vriste,guraju se i krevelje.Sol prosuse,kvas prolise,brasno rastepose-sve od velike radosti.Vatra na ognjistu plamsa i sjaji,i pucka i grije;a baka gleda i gleda.Njoj nije zao ni soli ni kvasca nego se raduje veselju sto joj ga Bog salje na utjehu...

nedjelja, 25.03.2007.

Dr Janez Drnovsek,predsjednik Republike Slovenije ...Kad covjek reducira samog sebe samo na materijalne stvari u zivotu kako bi sto lakse prezivio,kazem da je to niska savjest i da visi stepen savjesti,a ja kazem i energije,znaci da covjek ide preko svog ega,da moze nesto vise od svog egoizma,da ga ne interesira samo ono sto je za njega najbolje u nekom trenutku,nego da ga interesira da pomogne drugima,da cuva okolinu,da pokusava da pravi dobra djela.Zato kazem-vazno je najprije srediti sebe,a onda mozemo sredjivati sve drugo oko sebe... ...Smatram da sve religije imaju dosta toga zajednickog u sebi i da sve pokusavaju da pronadju put kako bi covjek prevazisao samog sebe,obratio se necemu visem od samog sebe,kao sto je njegov ego ili njegova fizicka egzistencija.Obracaju se duhovnom,ljudi su u tome vidjeli Boga,uglavnom visoj savjesti koja u tome postoji,jer je ovaj svijet nepravedan,pun trpljenja,patnje.Obracaju se nekoj visoj savjesti gore koja bi im pomogla ispraviti stvari. Za mene su sva ova obracanja visoj savjesti,pa to moze biti i i krscanstvo,ili islam ili budizam i drugi,to je sve neka pozitivna energija,to su sve pozitivne misli koje covjek tada stvara kada razmislja,kada se posveti visoj savjesti,kada na neki nacin komunicira sa njom.To mu pomaze,stvara onu pozitivnu energiju koja mu treba,a treba i drugima.Sve religije su,uglavnom,ucile da treba praviti dobra djela, pomagati ljudima,ne ubijati,protiv su nasilja... ...Ako su vjerske vodje prave,mogu imati veliki uticaj na ljude i mogu,kako kazem,osvjescivati. Upotrebljavam izraz osvjescivanje za to,to mogu pak i vjerske vodje da rade.Ali,nazalost,vjere su,religije postale rutina,sve vise rutina.Jos vise one koje su institucionalizirane kao sto je,recimo, Katolicka crkva uz svu svoju organizaciju.To je vise svjetovna institucija,ne vise toliko duhovna.Tesko je konflikt izmedju svjetovna i duhovnog na neki nacin pomiriti u toj crkvi.Kad kazem da se duhovne, vjerske vodje vise bave materijalnim stvarima,onda oni ne mogu ljude voditi duhovno,oni ih ne osvjescivaju.Oni su napravili,nesto,neki rutinski vjerski obred gdje se ne ulaze prava energija... ...Politiku dosta dobro znam i znam da se politicari,a takvi su i mehanizmi da ih na to tjeraju,bave uglavnom time kako doci do vlasti,kako se zadrzati na njoj.Bave se,uglavnom,sami sobom.Politika se bavi sama sobom a ne,u prvom redu,nekim pitanjima koja ljude interesiraju.Tako da je zbog toga nivo savjesti u politici relativno nizak,a morao bi biti visok da bi politicari pokrenuli i druge. Problem danasnjeg svijeta je u tome da ni politicari,a cesto niti vjerske vodje,ne pokrecu ljudi,ne dizu savjest i ne nalaze nacina kako bi ljudi izasli iz svojih uskih okvira,iz svojeg egoizma.Zato je ovaj svijet sve veci kaos. Nepravedan je i politika nije u stanju da ga usmjerava u jedan uravnotezeni razvoj gdje bi vodili brigu i o ocuvanju okoline Zemlje na jednoj strani,a na drugoj strani,o jednoj socijalnoj pravednosti u svijetu.Vidi se da su efekti politike cesto samo kozmeticki,da je tu mnogo pompe,PR-a,a ustvari vrlo malo ima sustine iza toga.To je problem,jer za razliku od ranijih vremena sadasnja civilizacija raspolaze sa tehnologijom koja moze unistiti covjecanstvo.Unistavaju svaki dan nasu klimu,nasu Zemlju,okolinu i za 15 do 20 godina mi cemo doci na tocku gdje vise nece biti povratka,jer ce Zemlja biti tako unistena da poslije toga bilo sta da napravimo necemo moci vise preokrenuti ove trendove.Sve vise ce slijediti jedna agonija covjecanstva i naravno kafastrofa,a doci ce ih jos vise. Politika nije u stanju da to vidi,da reagira.I u konfliktu,da kazem,kapitala i profita,a onda i ovih drugih interesa okoline ili socijalne pravednosti,obicno pobjedjuje profit.Covjecanstvo nije toliko podiglo savjest da bi moglo da kontrolira svoj razvoj i tehnologije sa kojima raspolaze i zato je sada prvi put u historiji u mogucnosti da unisti samo sebe.Jer,prije hiljadu ili dvije hiljade godina takva mogucnost tehnicki nije postojala,a danas postoji i tu je pred nama... ...Upozoravam da treba imati saosjecaj sa drugim zivim bicima,covjekom a i zivotinjama.Katastrofalno je kako covjek tretira zivotinje.Na kraju krajeva,covjek tako tretira i covjeka.Kada vidimo sva ova gladovanja i ratove,narocito u trecem svijetu,svu patnju,tesko mozemo reci da je ovaj svijet pun nekog saosjecanja ili vise savjesti,bas obrnuto.Medjunarodne institucije su sve neefikasnije i ispunjene niskom savjescu koja ne moze da mijenja ovaj kurs,ove trendove koji su destruktivni za covjecanstvo... ...Dosta sam kritican sto se tice medjunarodnih organizacija,medjunarodnih birokrata jer oni postupaju suvise rutinski,oni idu,kako kazete,na posao od 8 do 16 sati i dobivaju platu a njihov je posao,recimo,rjesavanje nekih humanitarnih katastrofa. Oni to rade rutinski,imaju dosta vremena,nigdje im se ne zuri,a tamo na terenu ljudi umiru.Vidi se kako su UN bile spore i neefikasne u Bosni i Hercegovini,kakve su bile u Ruandi i kakve su recimo sad u Darfuru u Sudanu.Tamo ima stotine,i hiljade ljudi,KOJI DOBIVAJU PLATE zato da bi rjesavali ove situacije,a njima se nigdje ne zuri.To je,opet,pitanje savjesti.Da je ova ista institucija napunjena ljudima visoke savjesti,a ne niske savjesti onih koje interesira samo njihova materijalna egzistencija,NEGO LJUDIMA kojima je stalo da se rijesi problem,koji su svjesni toga da tamo ljudi umiru i pate,postala bi efikasnija.Dok su u njoj ljudi niske savjesti,onda nema izgleda. Ako covjecanstvo postize visu kriticku masu savjesti,onda ce se i ove institucije napuniti ljudima vise savjesti,pa ce onda raditi drugacije.Sve bi to dovelo do jednog harmonicnog svijeta,a ne kao sada da ne mozemo da rijesimo Zemlju pred kapitalom koji je unistava svaki dan i da ne mozemo nista da uradimo u humanitarnim krizama ili velikim konfliktima... ...Velika odgovornost je na novinarima,jer ipak oni imaju pristup do javnosti,do velikog broja ljudi.Oni bi mogli da pospjesuju ovaj proces prosvjescivanja kod ljudi ako bi bili svjesni ovih stvari o kojima sad govorimo.Ali mnogi nisu i oni tu imaju veliku odgovornost i oni tu sansu propustaju.Koncentriraju se na IGRE VLASTI,kako se politicari bave jedan drugim,kao da je to najbitnija stvar na svijetu,ko koga,ko ce koga ili tako nesto.To ne vazi za sve,ali nazalost mainstream je takav da odgovara onom nizem nivou savjesti... ("Oslobodjenje")

Dr Franjo Komarica,biskup banjalucki ...Ne zelim nikoga povrijediti,ali se pitam-sto se to dogodilo sa mojom generacijom intelektualaca, pogotovo onih koji su otisli kontra Bozjeg i ljudskog,koji su saucestvovali u zlodjelima i zlocinima,a poslije ih pravdaju,kao da je to moralo biti.Takvih je puno.Puno je i intelektualaca beskicmenjaka,koji nisu ustali protiv zlodjela i zlocina kao civilizacijske sramote i destrukcije.Ni jedni ni drugi u svojem djelovanju nisu bastinili suvremene europske civilizacijske principe,a bez prihvatanja suvremenih civilizacijskih principa nema ni perspektive,niti kao individuama,niti kolektivitetima...

Svetozar Marovic,bivsi visoki crnogorski i jugoslavenski drzavni i partijski funkcioner&posljednji predsjednik pokojne drzavne zajednice Srbija i Crna Gora-RAT ZA MIR ...Nije bilo moguce drugacije obezbijediti mir,a moguce ga je bilo zastititi silom,jer je sila na mir napala i krenulo zlo... (u jesen 1991.,otvaranje fronta prema Dubrovniku,tadasnji clan crnogorskog drzavnog Predsjednistva i generalni sekretar vladajuceg Saveza komunista)

Abdulah Sidran-SARAJEVO JE-POSLJEDICA Svako razmisljanje o aktuelnim problemima uredjenja Sarajeva i opceg stanja u njemu mora poci od cinjenice da je ovakvo Sarajevo-posljedica,a da joj uzroci i dan-danas sjede u Beogradu i Banja Luci,u Zagrebu i Grudama.Kogod tu cinjenicu zanemari,rizikuje da mu misao zvuci licemjerno.Lako je kazati:"Ako Sarajevo ne bude grad svih gradjana,nece biti ni BiH kao drzave".Ali se na tu pateticnu tvrdnju dadu nasloziti neka ozbiljna pitanja:Da li BiH,kao drzave,u ovom casu,jos ikako ima?Zar se ista tvrdnja-mozda jos i bitnije-ne odnosi na Banja Luku,Mostar,Trebinje,Focu,Bijeljinu,Zvornik?Ako svi ti gradovi,dakle,ne budu gradovi svih svojih gradjana-nece biti ni BiH kao drzave! Danasnje Sarajevo je,dakle,posljedica.Uzroci su drugdje,po volji vam.Beograd,Zagreb,Banja Luka,Grude...I,kao posljedica,Sarajevo je jedan bolesnik,nad cijom posteljom moramo birati rijeci... ("Oslobodjenje")

Dr Zilhad Kljucanin-PUTNIK NA SVOJU ODGOVORNOST Koracam kroz noc,korakom duzim od noci; ko je taj sto pored nas ide,treci, necujan,u nakani da sklad nam prijeci, sklad bez kojeg ja ne bih mogao ja biti, bez kojeg ne bi mogla biti ni ti. Koracam,i vidim samo ti me pratis, trepetljika,blijed milujuc gustis, ali,znam,i ja i ti i mjesec pustim cinimo svijet da nije onog treceg, sto bliz,od daha blizi,uz nas sece. Koracam,i dva se udaljuju srca, da svako u svom zavjetarju grca. Sjeno,kazi,sestro,da l`to mrca kroz dugu vodis noc,umjesto mene, umjesto onog sto ceka:na javi da se prene.

Tin Ujevic-ZENE MEDJU KRALJICAMA Bozanske zene,sva ljepota svijeta i lavska gordost,i plahota srne, kroz vase cari uzvisene cvjeta u plave dane,i u noci crne. I,kada stopom punom svetog mira budite zemlji ritam svih otkrica, slutim vas srcem plamenim svemira, slutim i istem tajnu vasih bica. Svaka je od vas rodjena da vlada, i da za prijesto pruzi mlijecno dijete; carice tijela,samo usnom sklada i usnom zelje pitam:sto hocete? Ko ce mi dati kljuce vaseg cuda i odgonetku vase zagonetke? Kakvo tajanstvo kriju vasa uda i koje nade statue vam rijetke? Bozanske zene,sto u snu i slavi cekate zoru pravednih oltara, pred vasim likom koljeno se savi, a srce,zvucni plamen,vec izgara. Suncane duse,zjeni poklonika zaman vas skriva zlocinacka tama; poboznu ljudstvu fali vasa slika, jer vi ste Zene medju Kraljicama.

petak, 23.03.2007.

Parni Valjak-AUTOPUT Ja sam covjek obican radim svojim rukama i nosim obraz koji traje Prokleta nam sudbina samo udara samo trazi trazi,trazi a malo daje Ja gradim autoput u glavi da se vozim slobodno i ne dam nikom da me gnjavi kada vozim prebrzo Ja sam covjek obican radim svojim rukama al`ovim putem necu dalje Vlakovi nam prolaze sreca prati podobne nek racun plati tko ga salje Ja gradim autoput u glavi da se vozim slobodno i ne dam nikom da me gnjavi kada vozim prebrzo Jer ja samo sklopim oci gdje god zelim ja cu doci snovi teku uzvodno Nista novo,nista dobro pod neonom ovog grada nama gori crveno. (Husein Hasanefendic-Hus)

...Eh,Ivane...Kum Sloba ne samo sto ce te politicki likvidirat`,vec 2000.godine i... Slobodan Milosevic je bio najblizi prijatelj(bili su cak i vjencani kumovi)sa uticajnim srpskim politicarom iste generacije Ivanom Stambolicem koji se u partijskoj i drzavnoj hijerarhiji penjao ispred Milosevica,vukao ga za sobom i protezirao ne birajuci ponekad sredstva.Ivan Stambolic je uz pomoc Petra Stambolica i generala Nikole Ljubicica isforsirao manipulacijama izbor Milosevica za predsjednika Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije.Na dvodnevnoj sjednici prosirenog Predsjednistva Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije(25.i 26.sijecnja 1986.),na kojoj je ucestvovalo 50 najuticajnijih politicara Srbije,u raspravi koja je trajala 26 sati,kandidatura Milosevica je vise osporavana nego podrzavana.Vjestim manipuliranjem sastankom kojim je predsjedavao,Ivan Stambolic je isforsirao Milosevicevu kandidaturu.(Interesantan je detalj da je Draza Markovic tada i kasnije bio i do kraja ostao protiv svakog izbora Milosevica i do kraja ostao protiv njega).Na Kongresu srpskih komunista koji je uslijedio Milosevic je bio medju onima koji su dobili najmanje glasova,ali je na isti nacin ustolicen za predsjednika Centralnog komiteta.Tko je mogao tada i pomisliti da ce samo dvije godine kasnije gospodariti Srbijom-na putu ka tome bezocno je politicki likvidirao i Ivana Stambolica,koji mu je,i ne sluteci u sto ce se to izroditi,otvorio put ka svevlasti.

General Nikola"Slobodan je novi Tito!"Ljubicic General Nikola Ljubicic bio je 12 godina ministar obrane SFRJ.Nakon napustanja vojske,1982. godine,izabran je za predsjednika Predsjednistva Srbije.Imao je veliki uticaj u vrhu Srbije.Sa mnogima je u jednom vremenu paktirao,a u drugom ih rusio.Uzivao je reputaciju vjestog i iskusnog u zakulisnim igrama.1984.godine izabran je za clana Predsjednistva SFRJ iz Srbije.Bio je prvi govornik na poznatoj Osmoj sjednici CK SK Srbije u cijoj je pripremi igrao kljucnu ulogu i svojim uticajem dao ton obracunu s protivnicima Slobodana Milosevica.U pocetku svoje apsolutne vlasti Milosevic je veoma mnogo drzao do generala Ljubicica.Kasnije,na vrhuncu licne vlasti,marginalizirao je njegovu takvu ulogu,ali ga je nastavio koristiti.Ljubicic je u Predsjednistvu vjesto slijedio interese politike vrha Srbije-ne grubo,ne iskljucivo,ponekad zbog atmosfere u Predsjednistvu i sa nekom kritickom primjedbom. Ostajao bi utisak da su neke njegove kriticke reakcije na postupke iz Srbije bile dogovorene sa Milosevicem,a ponekad da su izraz licnog nezadovoljstva odnosom rukovodstva Srbije prema njemu u tom trenutku.

VLADO GOTOVAC Mi govorimo kao intelektualci,kao ljudi koji nisu opsjednuti samo politikom i gradnjom drzava,mi nastojimo sacuvati sve dokaze koji su potrebni jednom rjesenju zasnovanom na njihovoj ukupnosti-na politickim,kulturoloskim,geopolitickim i drugim razlozima i motivima.To je nasa duznost.Mi ne smijemo ostati po strani,mi se ne smijemo iskljuciti iz politicke borbe,ali mi ne smijemo ni jednog trenutka dopustiti da nas dnevnopoliticki,epizodni motivi zaslijepe.Mi ne pravimo urote,mi ne stvaramo koalicije,mi samo podsjecamo na istinu,borimo se za nju,zelimo da nasa kriticka svijest pomogne u orijentiranju,da u odlukama onih koji stvaraju drzave budu sacuvane sve cinjenice i da na temelju njih djeluju. Htio bih spomenuti jos jednu cinjenicu koja je za nas ovdje vazna,koju sam neposredno iskusio.U vrijeme kosovskih dogadjaja,i svega onoga sto je bilo s njima povezano ili sto je do njih dovelo,dakle, u vrijeme kada su motivi za raspadanje Jugoslavije vec bili snazno izrazeni i evidentno ukazivali na njezin kraj,susreo sam se na Bledu,na jednom skupu sto ga je organizirao slovenski PEN,s Dobricom Cosicem.Razgovarali smo preko cetiri sata.Obojica smo bili svjesni onoga sto se dogadja i svih perspektiva toga dogadjanja.On je sebe smatrao patrijarhom nacije,htio je i meni sugerirati taj osjecaj u hrvatskom okviru,ali ja sam to odbio,jer ne samo da je to bilo netocno,nego je s mog stajalista neprihvatljivo.Hrvatima patrijarsi nisu potrebni,njima je potrebna javnost koja ce s punom kritickom samosvijescu ocjenjivati prilike i postupke u njima svih onih koji su preuzeli odgovornost djelovanja u ime nacije. Sve sto mi je tada Cosic rekao i obecao bila je obicna laz.Sve sto je kasnije cinio i govorio bilo je suprotno onome u sto me je uvjeravao.Ja znam za njegove pohvale srpskoj lazljivosti,za ulogu koju je on toj lazljivosti namijenio,za dobra koja je u njoj nasao,ali sam se ipak nadao da postoje one cinjenice koje su iznad svega toga,ne apstraktno,nego stvarno-one cinjenice bez kojih je covjekov svijet nemoguc.Cosic ocigledno u takve cinjenice ne vjeruje.Njemu je daleko vaznije hoce li on za Srbe biti Vuk Brankovic,nego hoce li u Srbiji ocuvati one vrijednosti koje su ne samo ugrozene,nego prijete kataklizmom jednako Srbiji i svima onima koji,preko njezina nasilja,s njom moraju doci u odnos,i svima onima koji,preko njezina nasilja,moraju sudjelovati u toj perspektivi. Razgovarali smo o Crnoj Gori,o Albancima,o pitanjima autokefalnosti makedonske crkve i crnogorske crkve,i slozio se sa mnom u procjeni sto je u kojem slucaju pravedno.Vrativsi se u Srbiju,poceo je drzati huskacke govore,zastupao je represiju i njezinu ratnu slavu,njegovo se srpstvo prosirilo upravo onako kao i srpstvo Pecke patrijarsije,dokle Turska dotle Srbija. Tako u oponasanju djeluje"drugi um"na Balkanu!Nije stvaranje toga uma pitanje neprosvijecenosti,vec obratno:to je zaposljavanje prosvijecenosti na proslavljanju zaostalosti.Ni to nije slucajno:IZABRAN JE JEDINI NACIN NA KOJI SE SRAM ZBOG ZAOSTALOSTI MOZE PRETVORITI U POVIJESNI PONOS,ZAPUSTENOST U MESIJANSTVO. Nikad nisam mogao shvatiti ljude koji su mi lagali razgovarajuci sa mnom o tako bitnim,tako vaznim pitanjima kao sto je sudbina nacije.Jer ja nikada nisam bio covjek koji im je mogao nesto uciniti, kazniti ih,uhapsiti ili na bilo koji drugi nacin onemoguciti ili nanijeti im neko zlo.Nikad se nitko nije imao zasto mene bojati,nikada nitko nije imao razloga da mi laze-uvijek je taj razlog bio u njemu,a ne u meni.Posve razumijem covjeka koji laze Staljinu,ali nikako ne razumijem covjeka koji laze Gotovcu! Laz je za Cosica,ocigledno,stalna ljudska pozicija,balkanska pozicija neprekidnog vrebanja,jedina pozicija balkanskog osjecaja da nista nije sigurno. (A.Zulfkarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

četvrtak, 22.03.2007.

Zija Dizdarevic-GRADJANI I VEHABIJE U Carevoj dzamiji u Sarajevu,u cetvrtak 23.februara nije klanjan ikinidija-namaz,a nije bilo ni ezana koji ga najavljuje.Neki tvrde da se takvo sto nije desilo u petovjekovnom zivotu ove dzamije.Ako i nije tako, sigurno je da se prvi put desilo da je dzamija zakljucana da u nju ne bi usli-muslimani!A prvi put se desilo i da su se gradjani javno,u prisustvu medija,suprotstavili ucenju vehabija i njihovom ponasanju. Jusuf Barcic,iz sela Gornje Petrovice kod Kalesije,vodja skupine vehabija u pokretu,ostvario je najavu da ce doci da drzi predavanje u dzamiji u kojoj je nastupao prvo jednom,pa potom dva puta mjesecno.Sada je naumio da svoje slovo o"pravom"islamu drzi tamo svakog cetvrtka,trazeci pri tom da on i njegovi sljedbenici mogu doci u dzamiju u svako doba i ostati koliko zele. Skupina oko njega nije velika,pravi probleme i tuzlanskoj regiji,a sad im je na meti Sarajevo.Barcic(svrseni djak Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu),zavrsio je Fakultet islamskih nauka u Medini (Saudijska Arabija).Osim sto su oko njega ljudi iz njegovog kraja,grupi se pridruzuje poneko iz dijaspore,a vazna licnost u tom drustvu je pratilac zvan Abu Hamza(Karay Kamen Bin Ali),porijeklom Tunizanin.Njih dvojicu,osim iste ideoloske preokupacije,vezuje i zatvorsko iskustvo.Barcic je sudjen zbog zlostavljanja(bivse)supruge,s kojom ima troje djece.Tokom sudjenja je prijetio porodici i izazivao nerede u KPD u Zenici.Tamo je kaznu,zbog ubistva nepoznatog Arapina,sluzio i Abu Hamza,nosilac ZLATNOG LJILJANA,sto mu je omogucilo da dobije BiH drzavljanstvo. Bitka za Carevu dzamiju je tek jedna u nizu koje se vode poratnih godina na prostoru Bosne i Hercegovine.Vehabijski pokret uspio je ovladati nekim od vjerskih objekata(pogotovo tamo gdje su dzamije obnavljane novcem iz islamskog svijeta,narocito iz Saudijske Arabije),u druge se ubacio sa svojim pravilima ponasanja,a treci su na meti.Rijec je o militantnom pokretu koji nastoji reislamizirati BiH muslimane u krajnje rigidnom tumacenju Kur`ana.Muslimane u BiH vehabije cak ne smatraju muslimanima(zovu ih komunistickim proizvodom),zele da ih odvoje od njihovog vjerskog i kulturno-historijskog nasljedja i civilizacijskog iskustva,da ih stave u sluzbu radikalnog panislamizma. Pokret vehabija u BiH se siri,s nastojanjem da,prije svih,pridobije mlade.Otuda su se u protestima grupe gradjana-koji se pred Carevom dzamijom negodovali zbog vehabizma i ponasanja njihovih pristalica- izdvajao glas zena:"Zaveli ste nam djecu","Vratite nam djecu".Vrbovani mladici,u pravilu,prekidaju vezu sa porodicom i dotadasnjim okruzenjem,posvecuju se vehabijskom ucenju,svom vjerskom bratstvu i njegovom sirenju.Malo ko od njih radi,ali su ocito finansijski obezbjedjeni.To im omogucava brakove i sa vise zena i sa brojnim potomstvom.Svoj zivot uredjuju po serijatu.U teznji da stvore neku vrstu paralelnog drustva,vehabije nastoje uspostaviti i svoj obrazovni sistem.Istodobno,vec imaju znacajan uticaj unutar skolskog sistema Islamske Zajednice(IZ)u BiH. Vehabizam u BiH je proizvod spleta postsocijalisticke zbilje,ratnih okolnosti i globalnih kretanja nakon 11.septembra 2001.U BiH mu pogoduje stvarnost koju odredjuje vjerska i nacionalna podvojenost i suprotstavljenost,teokratizacija drustva i klerikalizacija politike. Sto je to tako punu odgovornost snosi IZ,posebice njen prvi covjek reis-l-ulema Mustafa ef.Ceric,koji je medju kreatorima ambijenta koji je povoljan i za agresivnu infiltraciju vehabizma.Reis nastoji umanjiti znacaj problema,za Barcica kaze da je mentalno poremecen,da je za ovakva ekstremna ponasanja vehabija odgovoran"neko"u Becu. I jedna i druga strana govori o jednom islamu i jedinstvu svih muslimana.No,vehabizam izravno udara na hanefijski mezheb,kao tradicionalno i vazece ucenje u IZ u BiH,ne priznavajuci tu obicajnost i osporavajuci pravo Islamskoj Zajednici da upravlja vjerskim objektima i u njima odrzava red po svojim pravilima.Time se osporava i institucionalni i vjerski autoritet samog reisa.Otvoreno je pitanje njegove sposobnosti da nadje rjesenje za ovu sasvim posebnu situaciju,koja daleko prelazi granice unutarreligijskog pitanja.

JASMILA ZBANIC ...Zadnji fimovi koji su radjeni u Bosni nemaju neku direktnu vezu sa Sarajevom:Pjer Zalica je radio u Tesnju,Danis Tanovic na nekoj front-liniji,mimo grada,tako da sto se tice Sarajeva kao inspiracije,kao vokacije,nije vise prisutno;jeste bio rat,jeste ono sto se desilo kao jedno iskustvo,ali sto se mene tice htjela sam govoriti o onome sto se mene tice na nacin za koji sam smatrala da nije vidjen.Silovane zene su vidjene u dokumentu,uglavnom su to zene sa sela ili iz manjih gradskih sredina.Htjela sam ispricati pricu o urbanoj zeni,dakle o zeni koja jeste iz grada,ali ne koristeci pritom cak ni naziv-Sarajevo,upravo sto je ta rijec vec previse komercijalizovana,sto svako vec ima tu viziju Sarajeva kakva je predstavljena u medijima.Htjela sam da idem na jednu cak mikro formu,a to je GRBAVICA i zato sam to ostavila i u naslovu filma...

Latinka Perovic ...Na samom Kosovu postojala je i medju komunistima ostra nacionalna podeljenost.Ali,mogu se uociti i podele medju samim Albancima.Godine 1968.oni su se sporili i medju sobom,mada nikada direktno.Pazljiva analiza tog vremena otkriva da se Albanci medju sobom razlikuju pre svega u pitanju:dokle ici u zahtevima i sta je krajnji cilj-ravnopravnost Albanaca u Jugoslaviji i siroka prava Pokrajine ili ujedinjenje sa Albanijom...Zbog toga se kod albanskih kadrova i u ocenama demonstracija 1968.godine mogu zapaziti nijanse.Neki su bili vrlo skrti u isticanju iredentistickog karaktera demonstracija,dok su drugi,Veli Deva i Pokrajinski komitet narocito,isticuci realne probleme Kosova,u demonstracijama videli i neprijateljske namere prema integritetu Jugoslavije.Te razlike ce se produbljavati.Jer,zbog nivoa sredine,zbog istorijske faze u kojoj se nalazi albanska narodnost,a i zbog srpske tvrdoglavosti;zbog cinjenice da je sve to sto sto je bilo zrelo da bude Albancima dato-od industrijalizacije,preko Univerziteta,do politickih prava u Federaciji-moralo biti izboreno,TAKORECI OTETO... P.S.-Na Kosovu Polju se 28.juna 1389.godine odigrala bitka u kojoj je srpska vojska,na celu sa knezom Lazarom,potucena do nogu od strane Turaka.Od tog poraza se stoljecima stvarao i,sa koljena na koljeno,prenosio mit kao da se radilo o pobjedi a ne o porazu(sto je vjerojatno jedinstven slucaj).Taj mit se unosio u nacionalnu svijest sa naglasenim emotivnim nabojem i osvetnickim porukama.Ta cinjenica,kao i to da je na Kosovu bilo vise srednjevjekovnih spomenika pravoslavne tradicije i srpske kulture,proizvodili su posebnu osjetljivost srpskog naroda prema Kosovu.Otuda je bila i velika osjetljivost prema iseljavanju Srba i Crnogoraca sa Kosova,sto je dozivljavano kao nacionalni problem,i otuda se Kosovo moglo koristiti kao sredstvo za raspaljivanje nacionalnih naboja,nacionalizma i mrznje,sto je Slobodan Milosevic i cinio u ostvarivanju velikosrpskih aspiracija i svoje svevlasti.

Slobodan"Niko ne sme da Vas bije!"Milosevic-JOGURT REVOLUCIJA(1988.) ...Za greske Vojvodjana mi ne mozemo snositi odgovornost.Vojvodjansko rukovodstvo,da bi sakrilo svoje greske,pravi veliki spektakl... ...Rukovodstvo Srbije se optuzuje za zlocin sto hoce da Srbija bude ravnopravna republika.Rukovodstvu Srbije bice cast da odgovara za taj zlocin!... ...Ne znam sta je"mala"a sta"Velika Srbija".Srbija nema pretenzija na teritorije drugih republika.Ona ima pretenzija na svoju teritoriju... P.S.-A primjera iz te 1988.ima"bezbroj".Npr.,dolazak mitingasa u Pancevo bio je organiziran.Mitingom,na kome je uzelo ucesce oko 10000 ljudi,dominirao je isti kolorit-iste parole,isti zahtijevi-kakav je zabiljezen u Novom Sadu 9.srpnja.Time je,u stvari,dat znak da se ide dalje u organiziranju"dogadjanja naroda"sa istim ciljem,bez obzira na sva upozorenja i ocjene saveznog drzavnog i partijskog predsjednistva.I ovo ilustrira verbalno prihvacanje zahtjeva i stavova najvisih organa u zemlji,a istovremeno nastavljanje sa osudjenom i kritikovanom praksom.Rijec je o politici koja je bezobzirno isla prema svojim ciljevima.

VLADO GOTOVAC Osobne sudbine,kao motivi za politicko ponasanje,sigurno su znacajna povijesna tema.Karadzic se u svemu ponasa kao renegat.On ima psihu renegata:opsesiju da dokaze kako pripada onome cemu ne pripada-najvecom zestinom,najvecom iskljucivoscu i najvecom vjernoscu.Tipicno renegatski!Tako se i nas Tadic vatreno borio za svoje srpstvo,tako se danas i Pavic svim svojim sposobnostima bori za"Veliku Srbiju",jer se boji svoje male,hrvatske tajne...koja ga uznemiruje i trajno izaziva renegatske reakcije.I Danila Kisa su pokusali posmrtno uvuci u takvo srpstvo,uciniti od njega ono sto mu nikada u njegovu zivotu nije palo na pamet.Popovi su mu zgrabili tijelo,uvjereni da ce ga dusa slijediti,popovi o kojima je Ionesco napisao one porazne stranice u svom dnevniku,stranice iz kojih je ovaj grabez mrtvaca posve razumljiv,jer je tvar jedino u sto ti popovi stvarno vjeruju.Davno je iz svega toga nestala bizantijska spiritualnost,a ostala neukost,brutalnost,pljacka,agresivnost,nesnosljivost,zaostalost koja se zastupa kao mesijanizam i novost u obzorju svijeta. Iz tog stanja cinjenica zapocela je srpska agresija,to je njezin temelj,to je ono sto siri svojom invazijom.Jos jednom se dogodilo da oponasanje postane,u paradokslanom povijesnom rasporedu, umjesto smijesno-kobno:ruski mesijanizam u suvremenoj srpskoj provedbi pretvorio se u uzas."Drugi um"postao je genocidna praksa,koju zaostalost,kao prava istina tog uma,lako prihvaca kao svoje pravo,kao svoju nevinost,kao uvjerenje da joj je sve dopusteno. (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

TUDJMANIZAM-DOBRI STARI KANCER! ...Nekoliko primera moze da ilustruje kako je ovaj zakon delovao na lokalne stanice.RADIO SJEVEROZAPAD osnovan je 1994.u severozapadnom gradu Varazdinu.Kao popularna stanica sa otvorenom uredjivackom politikom dobio je,kad je konkurisao za dozvolu,podrsku opstinskih vlasti,ali uzalud.Stanica je zatvorena 6.septembra 1996.uz objasnjenje da nema dozvolu.Radio stanica LAE(Labin Art Express)pocela je da radi 1993.godine u depresivnom predelu Istre;kasnije je dobila podrsku Evropske unije i Saveta Evrope za neke ambiociozne kulturne projekte.Njen informativni program nije prelazio 20 odsto ukupnog vremena i oslanjao se na BBC i DEUTSCHE WELLE.Lokalna koncesija oduzeta mu je avgusta 1995.Oduzimanje je potvrdjeno u januaru 1996,a dozvola data rivalu koji navodno nije imao nikakvu emisionu opremu,ali zato jeste dobre veze u HDZ. Slucaj u kom zakon nije doneo rezultat u korist vlasti bio je slucaj RADIJA 101,najpoznatije lokalne stanice u Hrvatskoj,koju je kao piratsku jos 1983.osnovao Studentski centar Zagrebackog sveucilista.Kada su 1995.rukovodioci ove stanice konkurisali za koncesiju,mnogi od njenih novinara sumnjali su da se time priprema predaja stanice u ruke zagrebackog gradskog veca.Posto ih je Savet za telekomunikacije optuzio za"neregularnu privatizaciju",sumnje su porasle.Kada je oktobra 1995.koalicija opozicionih partija osvojila vlast u Zagrebu,novoformirana gradska skupstina dopustila je da osoblje Radija 101 zadrzi svojih 75 odsto kontrole nad stanicom. Predsednik Tudjman i njegova partija odbili su da prihvate posledice izbornih rezultata u Zagrebu i odbacili su odluku skupstine o vlasnistvu nad Radijom 101.Savet za telekomunikacije je tri puta uzastopce odbio da stanici izda dozvolu za zagrebacku frekvenciju,da bi,zatim,novembra 1996.koncesiju dodelio fantomskoj stanici koja ce se kasnije zvati Radio Globus 101,vlasnika Nine Pavica.To je izazvalo najvece javne demonstracije u Hrvatskoj posle rata 1991;oko 100000 ljudi ispunilo je glavni zagrebacki trg.Vasington i London pritiskali su vlast da ponovo razmotri odluku; Evropski parlament podsetio je Hrvatsku da je"clanstvo u Savetu Evrope direktno povezano sa jasnim opredeljenjima u sferi medijskog pluraliteta".Pavic je odustao i posle godinu dana Radio 101 dobio je petogodisnju dozvolu. U drugoj polovini 1998.godine,stanicu su potresali unutrasnji sukobi izazvani neredovnom isplatom plata i honorara i onim sto je nazivano rdjavo rukovodjenje.Talas ostavki oslabio je informativne programe.FERAL TRIBUNE je sa zaljenjem pisao da je Radio 101 uspeo da uradi sebi ono sto vlast tako jasno nije uspela-da potcini stanicu... (Mark Thompson-"PROIZVODNJA RATA")

srijeda, 21.03.2007.

INDEXI-SVE ONE GODINE-2 ...Dragi prijatelju, Bio sam u posjeti Pjevacu.Jucer su mu radili punktiranje glave pa nosi"ahmediju".Veli:"Bio sam na razvaljivanju glave".Pronasli su izvjesnu kolicinu gnoja tako da trenutno igra i pretpostavka o mogucem virusu.To daje novu nadu.Doktori hoce pogrijesiti kao i ostali.Zasad cekamo rezultate pretraga.Navodno za sedam do osam dana.Kada sam mu pomenuo da smo razgovarali i da si ga pozdravio bilo mu je iskreno drago.Pogotovo kada je saznao da si napisao novu pjesmu.Kao sto znas u toku smo pripreme novog materijala.Obecao sam da cu je cim prije donijeti pa te molim da je pod hitno proslijedis. Pozdrav Bodo Dan kasnije cuh se s Davorom u bolnici.Govorio je:"Ti,kume,znas da tvom Pjevacu nista ne moze biti.Salji te pjesme Slobodanu".Otpustili su ga kuci.Zovnem,Sanja veli:"Stalno neko dodje,poslala sam ga kod moje mame,tamo je na miru."Slijedeci Bodin mail je stigao 19.juna: Dragi Miso, Nazalost,Daco nas je napustio.Sinoc je pao u komu,prebacen je na intenzivnu i danas oko podne umro.Navodno je bio edem pluca.Ako si zgotovio pjesmu posalji je molim te da je imamo ako nista ono za uspomenu.Makar i u fragmentima. Sahrana je u srijedu u 16 sati. Pozdrav Bodo Pjesmu,u kojoj smo MLADI I LUDI I VJERUJEMO DOBRI SU LJUDI,u kojoj s Pjevacem za jedan sarajevski 8.mart POKLANJAMO RUZA BUKETE,DAMAMA STO CUVAJU JAVNE KLOZETE,spremih Slobodanu,koricih u knjizi.Posljednji put Bodo se u javnosti pojavio cestitkom GOLFERIMA S NERETVE februara 2003.Kemica zove 22.marta:i Bodo otisao za Pjevacem.Djoko 25.novembra 2005.Kad su odlazili,po Lorkinoj zelji,balkon je ostao otvoren.Od prijatelja koje smjestah u"Ruzu",Ranko je u Izraelu,Neno u Istri,Fadil se javlja iz USA,Davor,Bodo i Djoko na Barama.Ne samo njih,i plamicke onih svijeca kod Popa,zelim sacuvati neutrnule.I sad,dok slusam INDEXE,ovo iznadjalo srce ima 25.Zato ne treba sumnjati u Davorovo:"INDEXI SU BILI I OSTALI INDEXI.BEDEM!TVRDJAVA KOJOJ VRIJEME NISTA NE MOZE." Septembra,u Sarajevu je promovisana monografija Josipa Dujmovica"Indexima-u inat godinama".Lijep im je obelisk Josip podigao.Opomenuo zaborav da nije svemocan,a nama darovao njezan vodic u vrijeme kad su sarajevski momci svijet cinili ljepsim,a mladosti sretnijim.Njihova muzika je kardiogram minula vremena i kisik danasnjih ljubavi. INDEXI,DJECA SARAJEVA,RODITELJI SU NASIH RADOSTI. ZUTE DUNJE DAVOROVE NIKAD NECE ISTRUNUTI. (Miso Maric)

JASMILA ZBANIC ...Ja zapravo u tome,u toj internacionalnoj koprodukciji vidim jednu pozitivnu komponentu,iako se sve to veoma sporo desava,jer ako se jedan producent prijavi za neki fond drugi ne moze jer ceka rezultate tog fonda da bi se pozvao na to i to je vrlo dugotrajan i iscrpljujuci proces.Ali,ono sto je pozitivno jeste da ako postoji scenario,ako postoji zanimljiv projekat koji je kao sto je to bilo u nasem slucaju,zanimljiv za Austriju,Njemacku,Hrvatsku,znaci da ta prica ima ne samo lokalni karakter,nego da je puno sira,onda su i sanse realnije.Hrvatska kinematografija,na primjer,podrzava skoro sve svoje autore,svoje filmove u suradnji sa televizijom,medjutim,oni prave nesto sto je samo lokalna stvar,upravo zato jer se ne povezuju sa svijetom,gdje bi im se vjerovatno reklo-PA OVA PRICA ZA NAS NEMA NEKI ZNACAJ.U toj,dakle,internacionalnoj koprodukciji vidim za BiH film jedinu sansu da se nesto radi.Mi smo morali, primjerice,dovuci kameru iz Austrije,Bosna nema filmsku kameru,i ne znajuci da nasa zemlja zapravo i nije potpisala taj dokument(Ata-carnet)da se takva stvar moze bez carine privremeno uvesti. Carinik nam je trazio da pokazemo da imamo milion maraka kao garanciju,sto je za nas bio nonsens jer nismo imali ni deseti dio tog iznosa.Onda sam potezala sve veze i poznanstva,do Adnana Terzica cak,ali nista,ne pije vode.Tek nakon sto smo potkupili carinike,uspjeli smo uvesti tu kameru.Eto kako prakticno stvari funkcionisu,a radi se tek o jednom marginalnom detalju,koji nasa vlada ne smatra bitnim...

MIROSLAV KRLEZA ...Genijalni helenski mislioci nisu na pocetku prezirali ni zemlje ni zemaljske stvari.Uzviseni,hermeticki odnos Duha spram tijela razvio se kasnije a danas,nasi suvremeni mislioci,usporedjeni sa velikim imenima anticke filozofije,obicni su brbljivci.Zemaljski dosljedno ne razmislja o stvarima ni jedan suvremeni filozof,jer se takvim svakodnevnim poslom bave samo politicari.Kako to politicari inteligentno provode u djelo,imamo cast osjecati na vlastitoj kozi od godine 1913-14.do danas.To je"zorna obuka",i sve ovo sto se zbiva pred nasim ocima jos je uvijek dokaz da je covjek filozof,koji principijelno nece da se bavi zemaljskim stvarima,zapravo zlikovac suodgovoran sto je politika u rukama majmuna.Filozof,stideci se svog majmunskog podrijetla"nece da bude majmun"nego Bog,takav filozof u svojoj filozofiji boguje po planu,ali kao majmun u politici je zapalio svijet... ...Ima i takvih mislilaca,koji su carski dvorski savjetnici,peerovi i nosioci Legije casti.Tu se radi o jednom ili drugom besmislu"po sebi"... ("DAVNI DANI") ...Ne bi covjek rekao da se ljudska misao bezidejno oponasa u krugu vlastitih prividjenja.Pojedini mislioci,po ukusu svoje epohe,prepisuju uvijek jednu te istu knjigu,ne odudarajuci,za razliku od srednjovjekovnih uluminista,jedan od drugoga,cak ni po fakturi svoga rukopisa... ...Od Wundta naovamo kompaktna vecina zapadnoevropskih mislilaca obradjuje zapravo naucnu analizu svrhovite uzrocnosti... ...U najrafiniranijoj misli nema ni jedne,koju vec nisu naslutili stari Heleni.Organski materijalizam jeste starohelenski hilozoizam,kome je bilo jasno,da je"duhovno"jedno od svojstava"tjelesnog".Sve sto postoji,postoji kao tjelesno,i sve sto je stvarno istinito isto je tako tjelesno,a one sicusne blistave kapljice,koje su demokritovci zamisljali kako se iskre u ognjenom supstratu(u trenutacnim preljevima uzduznog titranja Pneume,etericne tvari,koja pokrece zvijezde kao i razum ljudski),sve je to uglavnom ista tema u raznim varijacijama od Lukrecija do psihofizickog paralelizma... ...Od pada Bastlje,kada je Kant poceo da kritizira pojam Cistog Uma,pojmovi u prostoru i o vremenu pojavili su se kao pitanja u okviru novih perspektiva.Perspektive u Egiptu i Heladi,perspektive kod Paola Uccella,perspektive u bizantinskoneohelenistickoj varijanti ili one kod Leonarda nisu iste.Perspektive u umjetnosti i i nauci ne teku veoma cesto paralelno.Socioloske perspektive 19.i 20.stoljeca anticipirale su razvoj misli u materijalistickom smislu,a umjetnost 20.stoljeca sve se vise apstrahira u smjeru metafizickog nihilizma.Pojam vremena od Petrarke do danas bitno je izmijenjen novim komponentama demokracije,slobode,individualizma,novca i industrije,i dok je Petrarkino vrijeme grobar svih ljudskih vrijednosti,Evropa danas sanja o interplanetarnim uzletima,ali ne tako naivno kao Jules Verne,nego u stilu svjetskih ratova kao H.G.Wells... ("MARGINALIJE O SPOZNAJNOTEORIJSKOJ MAGIJI") ...Nije narocito dostojanstveno razmisljati o stvarima u livreji,zigosan monogramom svoga gospodara,i glumiti ulogu"sociologa"koji moze da izgovara samo ono sto su mu dopustili da laje kao livrirani aboyeur, uzvikujuci imena odlicnih uzvanika kako vec stizu na ovaj filozofski bal pod krinkama,u svojim kostimima drustveno uzvisenih krabulja najviseg moralnog i socijalnog ranga... ("SOCIOLOGIJA I SOCIJALIZAM")

LATINKA PEROVIC&MARKO NIKEZIC ...U Srbiji,posle IV brionskog plenuma,nacionalisticke snage su bile u defanzivi.Politiku deformacija pre IV plenuma osudio je Savez komunista Jugoslavije;iza nje su,zvanicno,stala partijska tela u Srbiji.Bilo je,dakle,tesko javno delovati protiv te politike.Ali,one se,stvarno,nikada nisu pomirile s politikom ravnopravnosti,narocito ne sa jacanjem uloge pokrajina u Republici i Federaciji... (Latinka Perovic,sekretar Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije) ...Receno je vec bezbroj puta da je velikosrpski nacionalizam potencijalno najopasniji,kao i da se protiv njega niko,osim naprednih snaga u srpskom narodu ne moze izboriti... ...Nacionalna ravnopravnost i ravnopravno odlucivanje u jugoslovenskoj zajednici sa sest republika i dve pokrajine bitno je pitanje njenog opstanka i razvoja.Ovoga nema bez borbe protiv nacionalizma-i to svuda... (Marko Nikezic,predsednik Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije,na sastanku republickog politickog aktiva u novembru 1968.) ...Zato mi i mislimo da je u Srbiji borba protiv nacionalizma,uistinu neodvojiva od borbe za demokratizaciju politickih odnosa.Da tu orijentaciju nismo imali u vreme donosenja ustavnih amandmana,da smo debatu vodili u"internim krugovima"-srpska levica,koja je bila orijentisana za nacionalnu ravnopravnost,bila bi tucena... ...I onda kada je u Jugoslaviji na povrsini bio separatisticki vid nacionalizma,mi smo tvrdili da je glavna opasnost za jedinstvo Jugoslavije i razvoj ravnopravnih odnosa u njoj velikosrpski nacionalizam.Mislim da,pogotovo danas...nemamo nista manje razloga da kazemo da velikosrpski nacionalizam ostaje glavna opasnost za jedinstvo Jugoslavije i politiku nacionalne ravnopravnosti u njoj... (Latinka Perovic na sednici Izvrsnog biroa Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije,juna 1972.,nekoliko meseci pre smenjivanja) ...Za cetiri godine rada Centralnog komiteta,glavno politicko pitanje je bila borba sa velikosrpskim nacionalistima.Ono i ostaje takvo.U njemu se prelamaju sva pitanja srpskog drustva u fazi socijalisticke revolucije.Resava se,rekao bih,ko ce koga u Srbiji... (Marko Nikezic,predsednik CK SK Srbije na sastanku sireg rukovodeceg aktiva Srbije s predsednikom Titom,koji je zavrsen sa iznudjenom ostavkom Nikezica i Latinke Perovic) Citati preuzeti iz knjige Latinke Perovic"ZATVARANJE KRUGA-ISHOD RASCEPA 1971-72.GODINE", "Svjetlost"-Sarajevo,1991. P.S.-DRAGOSLAV DRAZA MARKOVIC BIO JE NOSILAC AKCIJE U SRBIJI ZA OBARANJE RUKOVODSTVA MARKA NIKEZICA I LATINKE PEROVIC I AKTER TENDENCIOZNOG INFORMIRANJA TITA O NJIHOVOJ POLITICI.A SAMO GODINU I POL DANA PRIJE,PREDSJEDNIK TITO JE U MARTU 1971.GODINE SUGERIRAO NIKEZICU DA MARKOVIC,ZBOG OTPORA USTAVNIM PROMJENAMA, PODNESE OSTAVKU.NIKEZIC SE NIJE SLOZIO S TIM.

VLADO GOTOVAC Bosna je dugo bila slobodna drzava,nekad mocnija,nekad slabija,polozena izmedju hrvatske i srpske drzave,koje su,cim bi neka od njih ojacala,a Bosna oslabila,nastojale prigrabiti njezine teritorije.To njihanje zauzima veliki dio njezine srednjovjekovne povijesti.Ali,odnosi tako uspostavljani nisu bili samo ratnicki-oni su sa sobom donosili najrazlicitije vjerske,gospodarske i druge dodire,koji su postupno stvarali jednu posve osobitu duhovnu situaciju susreta Istoka i Zapada.Kasnije ce,s dolaskom Osmanlija, i treci element-islam-uci u to tkanje i uciniti ga jos osebujnijim. Povijest je,dakle,dugo i uporno gradila jedinstvenost tog prostora i svega sto se na njemu zbivalo. Bosna i Hercegovina,dakle,nije ni nova ni umjetna tvorevina,nego organska cinjenica jednog povijesnog susretista i njegove sudbine.Zato je posve uzalud nastojati da se pitanje Bosne i Hercegovine rijesi podjelom izmedju Srba i Hrvata-ukoliko se ne pretpostavljaju veliki etnicki pomaci,ukljucujuci i genocid,ukoliko se ne prihvaca razbijanje,unistavanje jednog originalnog duhovnog prostora.Samo s tim uvjetima i svim njihovim posljedicama moze se podijeliti Bosna i Hercegovina. Pojava Muslimana kao nacije zapravo ne mijenja bitno vec postojece odnose:njihov udjel postoji u svemu i sva prava koja iz njega proizilaze.Dakako,postati nacija nije puka formalnost,to mijenja politicki i drzavni polozaj,ali to donosi neuporedivo manje promjene nego podjela Bosne i Hercegovine. Istodobno,taj dogadjaj skida sa povijesne scene dugu i mocnu debatu o tome jesu li Muslimani zapravo Srbi ili Hrvati-dakle,olaksava i pojednostavljuje politicke odnose;sve postaje jasnije. Pojava jedne nacije uvijek unosi nove elemente u raspored vec postojecih medjunacionalnih odnosa.Neki od njih olaksavaju,a neki otezavaju te odnose;napose se u prvom trenutku snazno izrazavaju ti protuslovni efekti.Starije nacije nikad im ne priredjuju dobrodoslicu.One vole vec uspostavljeni red.Tako i Evropa vec od 1817.godine sustavno nastoji sprijeciti pojavljivanje novih malih nacija.Ona ih ocjenjuje kao nepotrebnu iracionalnost,kao narod koji ometa blagostanje i napredak.Tako i danas gleda na sve dogadjaje u ex-Jugoslaviji,ali i na neke u bivsem Sovjetskom Savezu.Stare nacije su uznemirene i ne snalaze se pred naglom i burnom provalom novajlija u svijet koji su one smatrale dobro uredjenim. Male nacije uopce djeluju zagonetno:njihova upornost,njihova izdrzljivost,njihova volja za opstankom i slobodom izgleda posve neprirodno,protupovijesno-ona izruguje logiku velikih brojeva i njihove moci;ona unosi u dogadjaje mjerila koja se ne mogu objasniti nijednom materijalnom cinjenicom:mali narodi pokazuju da je sloboda snaga koju duh cini dovoljno velikom da bi postojali i stvarali svoju osobitost,svoju originalnost,da bi svijet cinili raznolikim i zagonetnim. (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

...Dok svira radio/sta bih ti radio(Capljina 1993/94.)... ...Komisija UN za ljudska prava zabelezila je primer zloupotrebe radija na teritoriji pod kontrolom Hrvata u hercegovackom gradu Capljina(27854 stanovnika,od cega 53,9 odsto Hrvata i 27,7 odsto Muslimana,po popisu 1991)."HRVATSKI GRADONACELNIK CAPLJINE OBJAVIO JE 13.JUNA 1993.PREKO RADIJA SAOPSTENJE DA ZIVOTI I SIGURNOST LOKALNIH MUSLIMANA`NE MOGU VISE BITI GARANTOVANI`.Posle toga normalni zivot za njih je,sudeci po izvestajima,postao nemoguc:za Muslimane je bilo opasno da se pojavljuju na ulici i oni su mogli da nabavljaju hranu jedino uz pomoc hrvatskih komsija,prijatelja ili supruga.Muslimanske familije su postale mete nocnih pljacki maskiranih lopova,njihova imovina je unistavana,a capljinska policija obezbedjivala je malu zastitu."ULOGA LOKALNOG RADIJA BILA JE BLISKO KOORDINISANA S POLICIJSKOM I VOJNOM AKCIJOM"ETNICKOG CISCENJA"NEHRVATA 1993.I POCETKOM 1994.IZ HERCEG-BOSNE I IZ CENTRALNE BOSNE KONTROLISANE OD STRANE HRVATA... (Mark Thompson-"PROIZVODNJA RATA")

Munib Delalic-NORVESKA JABUKA Gledam je,danima,pun nevjerice. Oblikom jest,i bojim je.A i stablo joj nastanjuju ptice.Al`talasastim potkorjem je li?nudi li se istim sumjem? Zagrizoh,duboko.Gorjem podgojenim hodih,trazih.Crv li je u njoj?tople i mehke oci,sve sto onamo zih? Jesu l`sestrice,jabuka,i eple? Pitam se,i jos se pitam. Jel`izmisljena,je li prava?Ista li je,ovdje,na kraju puta,i tamo. Gdje sa njom se lakse spava.

utorak, 20.03.2007.

INDEXI-SVE ONE GODINE-1 ...Bend su osnovali Ismet Nuno Arnautalic i Sefko Aksamija ljeta 1962.Slusaju Radio Luxemburg,sviraju gitare,a tek dobili INDEXE.Nuno je kumovao imenom.Uz Nunu i Sefku u prvoj postavi su Slobodan Misaljevic,Djordje Uzelac i Nedo Hadzihasanovic.Kasnije su kroz bend prosli:Kornelije Kovac,Djordje Novkovic,Nenad Jurin,Djordje Kisic,Vlado Pravdic,Ranko Rihtman,Sinan Alimanovic,Enco Lesic,Miroslav Maraus,Milic Vukasinovic,Perica Stojanovic,Miroslav Saranovic;solirali Alija Hafizovic Haf i Vladimir Savcic Cobi.Uz postovanje i ljubav za sve,prva neizostavna pomisao na pomen Indexa su PJEVAC,BODO I FADIL.Oni su srce i zastitni znak Indexa.Koji su BiH i YU muziku obogatili sa 45 singlova i albuma.Dio produkcije Fadil je 1986.zapjevao po naslovima: "SANJAM VREMENA NEKA DRUGA RUZE I KLASJE ZRELO,O ANA NEGDJE U ZATISJU,PLIMA ODVEC DALEKA HANA BI BILA UZ MENE,SAMO DA SAM JA NETKO SVE OVE GODINE SA TVOJIM PLAVIM OCIMA STO BACILE SU SVE NIZ RIJEKU,A BILE SU MI NAJ; O,NAJ,NAJ,NAJ!" Naj je i MODRA RIJEKA 1978.,remek djelo BiH muzike,koju je na stihove Maka Dizdara komponovao Bodo.A Goran Bregovic prokomentarisao:"Ploca je odlicna,super,ali mi se ne svidjaju tekstovi!" Kad su nas poceli oslobadjati,telefonom povjerovasmo jesmo li zivi.Onda su i telefoni ucutali.Kad bi se MISEVI docepali nekog,javljali su koliko je roknulo.Posljednji put Pjevaca,Bodu,Fedju i Nenu sretoh u Londonu novembra 1994.Jesen je bila tudja a na Sarajevo padala po ko zna koja granata.Djoke nije bilo.Pred polazak posao da pokupi vizu.Pokupio sledovanje gelera,ostao u bolnici.Kemica je dosao sam, bolan.Bili smo YU sirocad.Cestitasmo jedni drugima Dan drzavnosti BiH koju ubijaju i mrtve Republike SFRJ.Rastali smo se uz dogovor za susret u mirnom Sarajevu i Mostaru.Nastavili cuvati telefonom, mailovima.Pohranih desetine Bodinih iz Praga i Sarajeva.Kad se Davor razbolio,svakodnevno je slao zdravstvene biltene... (Miso Maric)

MIROSLAV KRLEZA ...Shakespeare je intimno poznavao nase uctive zlikovce,zatvorenike i"nadodredne zdrugare postrojnike",a blagorjecivo prenemaganje vucjih dvorjanika i senatora kod njega cesto prelazi u klaunsku grimasu.Sve je to bila jos uvijek sekspirovska predstava,koja prikazuje konstantu banalnih ljudskih slabosti historijskog ihtiosaura,sto se vec vijekovima hrani idejama i idealima,kao onaj Kranjcevicev kanibal,koji prozdire"mozak boga i rep magareci". Trebalo je doista zazvati planetarnu kugu i jupitersku mrznju na ovaj suvise ljudski gad i jad u svima nama,kad je bestidnost prevladala covjestvo usred sveopceg leleka i zapomaganja,kad je covjek covjeka neljudski objahao,zauzdao i pognao na tako bjesomucnu hajku,da ni mrtvac nije mogao otputovati na drugi svijet bez politickog pasosa i svastike. Na stratistima i lomacama popljuvano je sve sto je mislilo evropski,od roktanja intelektualnih krmaca pamet je usutjela snebivajuci se,gdje laz istini,a sila znanosti zakrece vratom.Svojevoljna oholost supljih praznoglavaca,pretvorljive suze poprdljivaca u rizama raznih vjeroispovijesti,bahatost krvnika-sve je stjeralo pamet ljudsku u podgralac,te se savjest u covjeku tako pritajila kao mis u duvaru. Svatko je u sebi intimno bio kralj Richard III,koji daje kraljevstvo za jednu sekspirsku misju rupu... ("KNJIZEVNOST DANAS",esej) ...Zvao sam se Giordano Bruno,spalili su me na lomaci,kad sam izdahnuo u njihovom smislu pristojno, kao ugledan veleposlanik i gavan Voltaire,triput su me izbacili iz groba.Pojavio sam se u ovoj ludnici kao Bakunjin,pak su me gonili do smrti kao bijesno pseto,a kao Hercen ili Mickiewicz ili Spopin umro sam u izgnanstvu od ovidijevske tuge za rodnim zavicajem.Pregazili su me kao Petöfija,a kao prezreni Jehudija Heine i danas sam jos njemacka sramota.Zaklali su me kao Landauera,a moje lordovsko ime Byronovo nepristojno je izustiti glasno u torijevskim krugovima sve do dana danasnjega.Predao sam dusu Necastivom kao paralitik Baudelaire,a kao Verlaine pisao sam himne Bogorodici,ali ni to mi nije pomoglo.Uprkos tome ubajbucili su me i zigosali zbog moga nemoralnog zivota.Pobjegao sam u tropske groznice kao Rimbaud,medju Polinezijce na Tahiti,u ludnicu kao Van Gogh... ("EVROPA DANAS",esej) ...Svetoaugustinski dobrotvorni proglas Salvadora Dalija,kao tolika druga mnogobrojna rinoceroska objavljenja Duha Svetoga u Modernoj Pustinji Pameti medju nama,pokazuje kako su kazaljke na barometru danasnjih stilskih poremecenja luckasto uznemirene,to jest kako ustrepereno javljaju trajnu oluju,koja svijescu ljudskom,kao sasvim tankom ljuskom,vitla na talasima estetske i intelektualne slaboumnosti... ("NOSOROG",esej)

Borislav Arapovic-MOST NA LASVI spajao nas razdvojene drven cvilio pod burama i pritisla ljuta studen raspucala putove i krvotoke stadosmo cupati i paliti daske svak sa svoje strane s izgazenim nestase i nedirnuti godisnjaci osta provalija

Predrag"izmedju azila i egzila"Matvejevic-MORAMO PREKO MOSTA-2 ...U BiH postoji taj problem,a vidio sam i dramaticna desavanja u Sandzaku.Mislim da se,nazalost, pokusava uvesti nesto sto ne pripada nasim ljudima i obicajima.Ali,te stvari mogu rijesiti samo muslimani izmedju sebe.Onaj ko se uplice,ko zeli nametati svoje stavove,dozivjet ce suprotne rezultate.Pogotovo se ovo tice onih koji govore da su vehabije osvojile Bosnu,da nasi Bosnjaci postaju fundamentalisti... No,generalno gledajuci,islam jednim velikim dijelom prozivljava jednu alternativu koju je stoljecima prozivljavalo krscanstvo.Krscanstvo je prozivjelo alternativu jedne velike agresivnosti tokom krizarskih pohoda,inkvizicije,spaljivanja na lomaci,progona vjestica.Tada se javila ideja:modernizirati krscanstvo ili kristijanizirati modernitet.Nisu uspjeli kristijanizirati modernitet.Sada je pred islamom ta dilema,da li modernizirati islam ili islamizirati modernost...I u Evropi postoji tendencija da se identificira nesto sto nije identicno.Proistovjecuju se islamizam,integrizam i fundamentalizam,koji se,opet,dijeli na misticnu, bezopasnu i agresivnu komponentu.Nista od toga nije isto.U nastojanjima da se Bosnjacima imputira terorizam sudjeluju,nazalost,i neki hrvatski i srpski nacionalisti.Oni su sirili tezu kako su svi muslimani teroristi,sire svijest da muslimane placa Saudijska Arabija.Zbog neke skromne pomoci,poput izgradnje poneke dzamije,jedan se cijeli narod prikazuje kao teroriste,a to je,zbilja,nedopustivo.Kazem to s dubokim uvjerenjem.Hrvati i Srbi time cine magarecu uslugu sebi i odnosima medju gradjanima...

VLADO GOTOVAC ...Brzina kojom smo stvorili Herceg-Bosnu pokazuje da smo od prvog casa znali tko je kriv i kako ga kazniti,tko nam smeta i kako te smetnje ukloniti.Cijeli slucaj otkriva da smo,bez obzira na vezanje zastava,od prvog trenutka bili spremni na podjelu Bosne i Hercegovine,uvjereni da to nece ometati srpske planove.Naprotiv!Hrvatska vlast je ocigledno vjerovala da je podjela Bosne i Hercegovine jedini nacin da se takozvano srpsko-hrvatsko pitanje definitivno rijesi,da svatko uzme svoj dio i da se na taj nacin,na pravdi,zasnuje trajni mir. Fatalna ideja!Srbi na takvu podjelu nikad nece pristati,ukoliko ne budu prisiljeni u nekoj epizodi, privremeno,prihvatiti neku improviziranu granicu,pripremajuci se i dalje na ostvarenje svog velikog programa,od kojega do danas ni u kojem obliku i ni na koji nacin nisu odustali. Hrvatsku politiku ocigledno inspirira stvaranje Banovine Hrvatske i duboko uvjerenje da je Bosna i Hercegovina umjetna tvorevina,koja u ovom trenutku moze posluziti za stvaranje fundamentalisticke drzave,drzave opasne za Zapad u cjelini.Hrvati i Srbi,dva povijesna naroda,dva naroda s povijesnom odgovornoscu na tom prostoru,moraju postupati tako da to onemoguce.Muslimani jos nisu nacija s povijesnim pravima i zato se odluke mogu donositi bez obzira na njih.Nemaju svoj identificirani prostor,nemaju domovinu,nemaju nacionalni identitet,oni se ljuljaju kroz povijest izmedju Hrvata i Srba i zato nemaju prava na povijesne odluke.To stajaliste je visestruko pogresno.Prvo:zato sto vjeruje da se svi problemi izmedju Srba i Hrvata mogu svesti na problem podjele Bosne i Hercegovine.Drugo:zato sto smatra da su Srbi definitivno pristali na Banovinu Hrvatsku.Trece:zato sto vjeruje da je polozaj Muslimana jednak onome u kojem su bili kad je stvorena Banovina Hrvatska. Srbi nikad nisu smatrali da Bosnu i Hercegovinu treba dijeliti,posve uvjereni da je ona njihova. Stvaranje Banovine Hrvatske izazvalo je puc i propast prve Jugoslavije.Taj dogadjaj zapoceo je razvitak muslimana prema naciji,razvitak koji je dovrsen u drugoj Jugoslaviji.Srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu dodala je tome i konacno identificiranje njihova prostora,otkrice njihove domovine.Srbe nijedna od tih cinjenica ne zanima.Ni u jednom njihovom tekstu ne moze se naci nijedna posljedica svih tih dogadjaja-nista ne moze promijeniti Garasaninov program:Srbi su mu na bezbroj nacina vjerni!U njegovo ime poduzimaju sve:napadaju i povlace se,lazu i stvaraju mitove,zakljucuju ugovore i odmah ih krse...Sve je dopusteno sto vodi prema"Velikoj Srbiji",na tom putu nema zlocina.I kao sto pucisti nisu predvidjeli kako ce se razvijati dogadjaji izazvani njihovim pothvatom,tako se ni Milosevic nije brinuo kakve ce sve strahote izazvati njegov pothvat. "Velika Srbija"pociva na bezobzirnosti,ona je projekt u koji se vjeruje onom snagom koju daju mitovi:ma koliko bilo puteva,svi vode istom kraju!Dogadjaji se uvijek naknadno formuliraju,pretvaraju u programe,prikazuju se kao da su predvidjeni.To se naziva naknadnom pamecu... (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

LUDNICA"SAGOLJICA" ...Siroki Brijeg je i sediste novoizgradjene televizijske stanice"Herceg-Bosne",HTV Siroki Brijeg(za razliku od srpske strane,na teritoriji koju drze Hrvati nije bilo nekog studija TV BiH koji bi se mogao oduzeti).Znacajno je da,mada se nalazi u drugoj drzavi(koju je Republika Hrvatska priznala),pripada hrvatskoj drzavnoj radio i televizijskoj mrezi-HRT:njeni namestenici zaposleni su u HRT i direktno su odgovorni Tomislavu Marcinku,glavnom i odgovornom uredniku informativnog programa HRT u Zagrebu.Nije ni bilo pokusaja da se ona lazno prikaze kao zasebno preduzece. Studio pravi kratak dnevni pregled vesti iz"Herceg-Bosne",koji se mikrotalasnom vezom preko Splita salje u HTV centar u Zagreb,zbog moguceg ubacivanja u vecernji dnevnik ili u SLIKOM NA SLIKU- tamosnji program aktuelnosti.Proizvodnju je poceo u decembru 1992. I taj datum je znacajan jer je jedva mesec dana kasnije rukovodstvo"Herceg-Bosne" krenulo u ofanzivu protiv Armije BiH i muslimanskog civilnog stanovnistva. Stanica uliva bujicu izopacene propagande i dezinformacija u informativne programe HRT.Kljucna posrednicka licnost u tom nastojanju bio je SMILJKO SAGOLJ.Nekada istaknuti novinar Televizije Sarajevo,Sagolj se proslavio 1989.izvestavanjem sa Berlinskog zida a da se nije makao iz Sarajeva. (U medijskim krugovima je skovan novi sleng-izraz:"SAGOLJICA",presna laz)Ponovo se podigao u izbornoj kampanji 1990.,postavsi dopisnik HTV iz Bosne.Do proleca 1992.Sagolj se opredelio za "Herceg-Bosnu"i HVO.OSLOBODJENJE od 27.aprila izvestava o njegovom pojavljivanju na konferenciji za novinare u Mostaru,gde je procitao demanti HDZ kojim se odbacuju optuzbe da je autonomna hrvatska vojska(HVO)u pokretu u Bosni. Sagolj je na celu malog tima propagandista,mladih i neiskusnih novinara kao sto je Marija Topic,ciji su izvestaji obicno jedva cujni i uvek potpuno jednostrani.Sagolj je"dosao na svoje"kad je HVO raskinuo savez sa Armijom BiH.Nezavisna hrvatska novinarka Vesna Roller opisuje u VREMENU kako Sagolj i "sledbenici njegove`skole`manipulisu tragedijom bosanskih Hrvata za hrvatsku televiziju":svi s kojima se razgovara-prognani bosanski Hrvati-iz dana u dan ponavljaju TV gledaocima,puni bola i besa,kako zele da ostanu u Hrvatskoj i traze izbacivanje(iz Hrvatske)muslimanskih izbeglica,"ciji su ocevi i sinovi krivi za nas progon".Sagolj je 1993.poslao desetine zapaljivih izvestaja iz"Herceg-Bosne"i centralne Bosne,huleci na"mudzahedine"i"islamske fanatike".Zaposleni u HTV pricaju,neformalno,da je Sagolj cak snimao razrusene muslimanske kuce kao hrvatske domove koje su unistili"Muslimani". Cini se da su informativni i aktuelni programi HRT sirom otvoreni za Sagoljeve priloge i da on ima koristi od svojih izvanrednih veza.Veruje se da je blizak Mati Bobanu,bivsem"predsedniku Herceg-Bosne",koji je opet blizak hrvatskom predsedniku Tudjmanu.Hrvatsko Ministarstvo odbrane dalo je Sagolju stan u Splitu,pravdajuci to javno njegovim obavezama prema Hrvatskoj vojsci(obratiti paznju:ne prema HVO).U isto vreme su stanove HV dobili i general HVO Milivoj Petkovic i Boris Boban,sin"predsednika Herceg-Bosne".Jedna provala je povukla drugu;pokazalo se da je HVO dao Sagolju skromnu sumu od 25000 nemackih maraka da opremi svoj novi posed... (Mark Thompson-"PROIZVODNJA RATA")

ponedjeljak, 19.03.2007.

Predrag"izmedju azila i egzila"Matvejevic-MORAMO PREKO MOSTA-1 ...Ja sam tokom rata bio na strani zrtve.Muslimani su cesto prikrivali da su oni Slaveni.Ipak,to su nasa slavenska braca.Nasi Muslimani su Slaveni,u velikom procentu.Primili su monoteisticku vjeru,islam,i tu su stoljecima,zivimo jedni uz druge.Moramo zivjeti zajedno,ili cemo biti nesretni Balkan u kome se prolijeva krv,ili cemo biti civilizirane zemlje u kojima cemo moci pronaci moderne politicke formule preko kojih cemo komunicirati.U tom procesu,BiH ima presudnu ulogu.Ako se ovdje stvori jedan civilizirani stav koji ce svim trima narodima dati prava,ali ne prava koja ruse zajednicku drzavu Bosnu i Hercegovinu,imamo priliku za miran i skladan zivot u evropskom okrilju.Ja se nadam tome,ja prizeljkujem takvu perspektivu BiH... ...Dodik nas je razocarao svojim ponasanjem.Mnogi su Bosnjaci i Hrvati pomislili da je Dodik pravi covjek.Vidio sam reakcije dijela Srba koji su spremni da krenu za Dodikovim idejama.Medjutim,Dodik nije rjesenje za nasu bracu Srbe na ovom prostoru.Sto se tice Kosova,vani postoji strah da se buducnost Kosova poveze sa sudbinom Bosne.Ali,Zapad nece dopustiti da se ta prica prenese na Republiku Srpsku.Istina,bit ce teske konsekvence,jaka presija,ali i u slucaju nekog pokusaja,Zapad nece dopustiti jos jednu balkansku dramu.Ne zato sto voli Balkan,vec zato sto ga skupo kosta.Sve ce se uciniti da Bosna ostane u svojim granicama i da krene naprijed,da funkcionira kao jedna prava i pravna drzava... ...Imam dvije tetke ovdje,pomazem koliko mogu,kao i pisce iz Zagreba,Beograda,Sarajeva...Kada god dodjem u Mostar rastuzuje me jedna cinjenica:granica koju ponovo izgradjeni most nije mogao premostiti-granica medju ljudima.Tragedija naseg Mostara jos traje...Ja sam imao zrtve u Mostaru,u svojoj porodici,i vidim da jos uvijek postoji taj zid duha.Ali,isto tako ohrabruje me sto vidim na zapadnoj strani grada mnoge koji se stide Heliodroma,Dretelja,rusenja Starog mosta...A vidim i ljude koji zele da se priblize jedni drugima.To me veseli i zbog toga dolazim,i sve cu vise dolaziti.Vidim da i u tim ljudima sazrijeva ta svijest o potrebi zajednickog zivota.Bilo bi dobro da krscani,oni koji vjeruju u ljubav prema bliznjem,sto propovijeda Isus Krist,dakle,da oni koji znaju bozije zapovijesti,dio svoje vjere primijene na stvaranje bratskog odnosa.Na muslimanskoj strani ja vidim jednu ranjenost,jednu drustvenu paralizu.To ce se trebati prevladati.S druge strane,dualitet mentaliteta-jedni zele zajedno,jer smo upuceni jedni na druge,drugi da zadrze STATUS QUO kojeg svijet ne zeli i kojeg najbolji ljudi ovog tla takodjer ne zele...Ne zelim slati nekakve posebne poruke Mostarcima:ja ih sve volim,a ovo sto govorim,ja to tako gledam,ja sam kriticki intelektualac...Mi moramo krenuti preko mosta...

Mirjana Karanovic-BOSNA JE MNOGO VECA NAKON JASMILE ZBANIC ...Cini mi se da uloge biraju mene.Reziseri me ne zovu bas preterano cesto,verovatno samo onda kad imaju nesto ozbiljno.Nisam bas mnogo uloga odbijala zbog toga sto mi nisu bile interesantne.Obicno sami reziseri vide mene u nekoj ulozi.Kao Jasmila koja nije imala nikakvih dilema oko toga ko treba igrati Esmu.Upoznale smo se u Sarajevu gde sam ja bila s nekom predstavom i razgovarale smo o toj ulozi. Odmah mi je bilo jasno da je prica GRBAVICA dobitna kombinacija... ...Bosna je posle Jasmile mnogo veca.To nema veze sa drzavom ili teritorijima.Sve je u glavama ljudi,a ideja Bosne kao civilizovane zajednice danas je mnogo prisutnija nego pre.To se recimo u Srbiji jos nije dogodilo.Pored toga ja mislim da je SARAJEVO FILM FESTIVAL sa njegovim direktorom Mirom Purivatrom velika vrednost danasnje Bosne.Sarajevo je mesto gde danas umetnici,autori direktno kontaktiraju,saradjuju i pokrecu stvari mimo drzava i ministarstava.To cini jednu sredinu velikom... ...Nikad nisam imala dilema o tome da li se suprotstaviti Milosevicu i to mi je sasvim logicno.Takav sam karakter,autoriteti me bas ne impresioniraju.Ja sam odrasla na talasima te buntovne 1968.i to je na mene ostavilo utisak,naucila sam se da ne moram cutati pred vlasti,da je se ne bojim.Osim toga,moj otac je bio od ljudi kojima socijalizam,bratstvo i jedinstvo nisu bile prazne parole vec nacin zivota.I ja sam istinski prihvatila ideju da su svi ljudi jednako vredni.Kada je to krenulo da se urusava za mene je to bilo propadanje mog sveta... ...Bolje je,ali treba nam vremena.Ne verujem da ce brzo da se sredi ovo sto se pokvarilo.Mi u Srbiji smo dugo ziveli u iluziji da smo dobri i nepogresivi.Desilo se da je Srbija nekoliko puta bila na strani pobednika sto je kod nas stvorilo sliku o samima sebi kao nekome ko je uvek na strani dobra.Upravo tu sliku su iskoristili oni koji su poveli ljude u rat.Posledice su naravno strasne.Osim toga,Srbija kao drustvo je u krizi,ljudi su frustrirani zbog mnogo stvari;tranzicija u novi sistem,novi nacin zivota gde su pocetne pozicije jako razlicite,treba preziveti tu situaciju fizicki i mentalno,a ljudi su umorni i ranjivi od rata,diktature i izolacije.Tu je naravno i desnica koja je tradicionalno vrlo jaka u Srbiji tako da je odnos izmedju njih i nas negde 50-50.Situacija u Srbiji je kao kad se nateze konopac,centimetri odlucuju... ...Uvek ima razloga za optimizam.Ne mislim to zato sto cu ja biti bolja u buducnosti vec zato sto je neminovno da se generacije smenjuju.Ne mislim naravno da treba zaboraviti svo zlo koje nam se desilo.To nije istorija koja se nije desila.Desila se!Nadam se da ce ovo biti poslednje zlo na nasim prostorima,nadam se da ce ljudi nesto nauciti iz toga.Optimista sam i zato sto znam da ima vise dobrih ljudi nego zlih,agresivnih i bucnih.No,oni se ne opiru.Mislim da dobri ljudi moraju nauciti da se opiru i onda ce sve biti drugacije...

Slavko Mihalic MAJSTORE,UGASI SVIJECU Majstore,ugasi svijecu. dosla su ozbiljna vremena. Radije nocu broji zvijezde, uzdisi za mladoscu. Tvoje neposlusne rijeci mogle bi pregristi uzice. Sadi u vrtu luk,cijepaj drva,pospremaj tavan. Bolje da nitko ne vidi tvoje oci pune cudjenja. Takav je tvoj zanat:nista ne smijes presutjeti. Ne uzmognes li izdrzati i jedne noci opet uzmes pero, majstore,budi razuman,ne bavi se prorocanstvima. Pokusaj zapisati imena zvijezda. Ozbiljna su vremena,nikome se nista ne oprasta. Samo klauni znadu kako se moze izvuci: Placu kad im se smije i smiju se kad im plac razara lice. SVE JE BILO TU I VISEG NICEG NIJE BILO Svijet nam je jucer umro na rukama. Ne zaustavi se niti jedan tramvaj. Prelazeci u nistavilo,prodavaci novina vikali su jos glasnije naslovne vijesti s posljednjih stranica. A vise nismo niti medju sobom; strmoglavo padamo slojevima stvarnosti izgovarajuci svoje prostacke pozdrave. Ne ugasi se niti jedna svjetiljka premda nikakva svjetla vise nije bilo ni svjetla ni stvari koje bi ga mogle zeljeti. Kako je bilo modro tijelo svijeta. Vjetar obleti zemlju pa leze u vlastiti prah. Sve je bilo tu i vise niceg nije bilo.Poput metaka vlakovi su pogadjali postaje.

Miroslav Krleza-O BOGU ...Kada se divlji i neuki barbarin,primitivac,zavjetuje bogovima,ta je pojava sasvim naravna,jasna i razumljiva.Kada god kod jednog rimskog porodjaja,u drugom ili trecem stoljecu nase ere,prisustvuje dvadesetak bogova i boginja(veoma skupo placenih vrhunaravnih zastitnika za sretan tok ovog obiteljskog dogadjaja),i to je jos uvijek sasvim naravna pojava.Razumljivo je i to da drevni sveci u bozjem ducanu zaradjuju jos i dan-danasnji nerazmjerno vise nego zivi:tu se jos uvijek barokna plastika ispreplice sa suvremenom psihoanalizom.Ali kakvo sredstvo za spavanje je danas potrebno visokoucenoj gospodi,koja pise filozofske traktate,i u koju svrhu produciraju ovaj svoj spoznajnoteorijski galimatijas, kakav se danas objavljuje u sve vecim kolicinama? Da nesretna majka nad umirucim djetetom kleci pred sadrenim kipom lurdske bozice,to je bio placljivi motiv evropskog zanr-slikarstva devedesetih godina proslog stoljeca,to je bila slikarska moda na bazi filistarski izoblicenog ukusa,kakav se i danas,po zakonu inercije,propovijeda kao likovni uzor u mnogim zemljama i slikarskim provincijama.Ali kakvo je to filozofsko zanr-slikarstvo koje se njeguje danas,u ime egzaktnonaucne misli,gotovo na svim evropskim katedrama?Pred kim i cime klece ova gospoda mislioci,i zasto?...

SLOBODAN MILOSEVIC-VAMPIR?! Pozarevac CUVAJU GROB OD LOVACA NA VAMPIRE Marija Milosevic,kcerka Slobodana Milosevica,unajmila je cuvare da zastite tijelo njenog oca od lovaca na vampire,prenosi ANANOVA. Samozvani lovci na vampire su vec jednom pokusali zabiti drveni kolac u srce bivseg diktatora kako bi ga"sprijecili da se vrati iz mrtvih". Milosevic je sahranjen u basti u svojoj bivsoj kuci u Pozarevcu.Njegova kcerka Marija rekla je da je lokalna policija odbila zastititi grob iako su znali da je postao metom lovaca na vampire.PRVI POKUSAJ LOVACA NA VAMPIRE NIJE USPIO POSTO SU KOLAC ZABOLI U ZEMLJU JER NISU ISKOPALI KOVCEG, TAKO DA SU PROMASILI SRCE. LOVAC NA VAMPIRE MIROSLAV MILOSEVIC KAZAO JE KAKO VJERUJU DA BI SE DUH BIVSEG DIKTATORA MOGAO VRATITI I POSJECIVATI ZEMLJU UKOLIKO SE NE OBAVI TAJ RITUAL.

subota, 17.03.2007.

...Stanje redovno,OPET SVI NA MAJKE!!!... Majke-IZAZIVAJMO NEREDE ponizenje je ono sto vlada ulicama brate nezadovoljstvo je ono sto te okruzuje sestro jer nitko ne zeli biti jer nitko ne zeli reci izazivajmo nerede bilo kad i bilo gdje zora je vrijeme je poderimo licemjerje poderimo laz sve sto ostaje je istina monstrum nad nama ima vlast izazivajmo nerede bilo kad i bilo gdje

petak, 16.03.2007.

Dinosaur Jr-FREAK SCENE Seen enough to eye you But I`ve seen to much to try you It`s always weirdness while you Dig it much too much to fry you The weirdness flows between us Anyone can tell to see us Freak scene just can`t believe us Why can`t it just be cool and free us? Seen enough to eye you But I`ve seen to much to try you It`s always weirdness while you Dig it much too much to fry you The weirdness flows between us Anyone can tell to see us Freak scene just can`t believe us Why can`t it just be cool and leave us? It`s so fucked I can`t believe it If there`s a way I wish we`d see it How could it work just can`t conceive it Oh what a mess it`s just to leave it Sometimes I don`t thrill you Sometimes I think I`ll kill you Just don`t let me fuck up will you `Couse when I need a friend it`s still you What A Mess

Zlatko Topcic-REFUGEES(drama) ALMASIN MONOLOG Almasa: Uprljali su me...jesu...zauvijek i do pod kozu...sve rijeke svijeta me oprati ne mogu.Gnoj u mene usuli...da zamrzim sebe i svoje,ono sto je Bog iznio iz mene.A moja je Alma od mene,iz mene...i nekog...jeste...od njih... BABO ME PLJUNUO,BRAT ME SE ODREKAO,A I DRUGI BI DA JE KO OD NJIH OSTAO ZIV...Sta cekas ti,koji vise prava imas,pa muz si mi?!Cemu si ti kriv da ispastas moje rane,kao da su ti malo tvoje.Da patis moj grijeh,zar se i od koga toliko traziti smije!? Svejedno,reci ces-znam,to me bez rijeci pitas,na usnama ti vidim-oni su,prljavi,pijani,masni,zli,bili u tebi,tamo gdje,ljubljen,bijah i ja?I prosuli su,na isto mjesto,sjeme...ili gnoj?!Iz gnoja nikla,u meni,na mojoj zemlji sto mi je prihvatila sjeme,u mojoj karlici,rodila se...Alma! Zar te ONA uvijek nece podsjecati i STAJATI IZMEDJU NAS,kao ta slika reda dugackog?!U razmjenu me dali tek kad kasno bi.Zar u sebi ona,mala,ptice jos,ne nosi sjeme ocevog zla,on joj je-neko!-otac,ako sam ja majka!Sjeme sto cuci,skriveno u kutu,skutreno,zlo sto samo ceka tren da bukne:pa zar to onda nije grijeh prema meni,prema tebi?!Nije,Bog samo zna koliko te volim i koliko sam nad nama drhtala,jer voljeti te,znacilo je uvecati moj grijeh.Je li to"hvala"za dobrotu-pitas,vidim, cujem,znam.Zar je trebalo tako,i od njih,da saznas istinu?Da se tako sa nama poigraju?!Ovako okrutno,svakome na znanje?!Vratio me jesi u zivot,a Bog zna sada nije li to bas tvoj grijeh?Zar bi,da je drukcije bilo,boljelo manje?Ama,ne!Pa i pravde neka ima u tome.Cadj je crna i bez svoga grijeha,ali-crna zaista jest.I vuk je ljut,to mu je cud!Moja Alma!Moja sudbina!Namam te obraza u oci pogledati.Dodje,eto,i taj glas,i srusi tajnu,sve.Da mi,mozda,olaksa,jer najgore je cekati zlo,taj strah,pa kada se prijetnja ostvari,bude nam lakse.Tako i meni.MOJ BOZE,KAKO SAM SAD LAGAHNA. GOLA. Jesam li ti ja trebala reci?NEKA TI NISAM REKLA!Zao mi je,tome bar nisam kriva.Ovako,do jucer,imali smo ljubav i laz,sad,s istinom,nista od tog.Bog mi je svjedok da sam i pred ljudima i pred Njim cista,samo pred tobom nisam,znam.NE TRAZIM OPROST,JER NI BABO,NI BRAT MI GA NE DADOSE,PA ZASTO BI TI,COVJEK MOJ,STO DIJETE TUDJE ZA SVOJE UZE!Pa bar da je samo ono,a nije,izmedju nas...Bog zna sta bih,da jeste,uradila tad,toliko te volim...Htjedoh je baciti,onaj njen dio sto nije moj,a ne znam ga koji je,i bacih je svu,jednom,davno,a ona zaplaka,kao da me zove,kao da kaze "MAJKO MOJA",i uzeh je.I ETO,IDE UZ MENE,da je volim i mrzim.Tako,sinoc,osvanu kraj. Sad smo,srecom,eto,svi zajedno mrtvi.Ubili su nas tek sad!Boze moj,neka bude bolje drugi put,i u iducem zivotu ne daj mi ljudski,a ako mi ga ipak u tom obliku das,neka bar ne budem zena,pa neka me ubiju kao psa ili zgaze kao muhu...MOJ BOZE!BOZE MOJ!

Jasmila Zbanic-HEROINA ...Postoje,naravno,okolnosti kojima covjek mora biti zahvalan.U mom slucaju i mom zivotu one su vrlo bitne.To je moja porodica,moji roditelji,moj DOM i ROD sto bi se reklo,gdje sam i kao dijete imala i uzivala potpunu slobodu.Ta sloboda,to osjecanje da mozete da radite ono sto volite,bilo je veoma vazno u mom odrastanju i vjerovatno je presudno uticalo na to da danas radim ovo sto radim.Jos sam od malih nogu nekako vjerovala da cu se baviti ovim poslom,da cu nesto rezirati,cak sam u devetoj godini snimala neki film kamerom koju sam posudila od daidze i uvijek sam djecu u komsiluku sastavljala i pravila red sta ce ko raditi.Bila sam jos tada neka vrsta reditelja u dvoristu.Nisam se ono,kao mnoge djevojcice,upinjala da se bavim pjevanjem,da sviram neki instrument,nego mi je bas odgovaralo da dirigujem,ti ces to,ti ces to.I onda sam isla od kuce do kuce,od stana do stana i sakupljala pare i publiku za te nase predstave.Upravo sto i sada,samo na jedan drugaciji nacin,radim. Ima iz tog vremena i tih sjecanja i nekih filmskih tragova i uticaja.DOKTOR ZIVAGO,na primjer i naravno svi partizanski filmovi,koje sam veoma voljela.Zeljela sam da budem partizanka. Ali,ipak,roditelji su moja najvaznija i najsretnija okolnost,i kao osobe moj najveci uzor.Bitan je i moj nastavnik srpsko-hrvatskog jezika,neki Stevan Stjepanovic,fantastican nastavnik,koji je prvi citao moje price i onako odusevljen njima htio da ih objavi,pravi knjigu.Upozoravao je moje roditelje na moje sklonosti i ukazivao im na potrebu da me podrze i razvijaju u tom smjeru,ubjedjivao ih da mi kupe pisacu masinu,kako bih mogla da radim i tako to.Covjek koji mi je u petom razredu rekao-TI CES OSTAVITI TRAG U VREMENU!Omogucavao nam je da se na njegovoj nastavi kreira jedna atmosfera-luckasta,slobodna,lijepa,i to je nesto sto mi je bilo uzasno vazno u mom daljnjem formiranju... ...Zadovoljna sam onim sto sam uradila i to je vazno.Vjerujem u buducnost umjetnosti i ako je ista sto bi trebalo da podarimo,da prenesemo buducim generacijama,da im ostavimo u amanet u nasljedstvo,onda je to ta pozitivna kreacija,sve ostalo je samo spoljna forma,nesto sto se ipak zaboravlja.Mozda ja tako razmisljam jer sam iz muslimanskog BACKGROUNDA.U tom kontekstu vidim i buducnost nase Bosne i Hercegovine,pa i njene kinematografije,kao dio Evrope,neka vrsta evropskog opredjeljenja,gdje ce se sve mnogo brze i kvalitetnije rjesavati i dogadjati...

Emir"Nemanja"Kusturica,srpski vitez&sa Slobe sjasio na Voju K.! ...Rekli ste da se vas rad vise ceni na Zapadu nego u Srbiji.Cime to objasnjavate? -Nisam time mislio na narod Srbije.TO SE ODNOSI NA SRPSKU KVAZIELITU,PREDSTAVNIKE TAKOZVANIH NEVLADINIH ORGANIZACIJA KOJE U VELIKOJ MERI KREIRAJU JAVNO MNJENJE.JA SAM,PO NJIMA,POLITICKI NEKOREKTAN JER SPADAM U RED KONZERVATIVNIH,NEPODOBNIH LJUDI.ONO STO SU NEKAD BILI MLADI SAMOUPRAVLJACI U TITOVO VREME,ONI PREDSTAVLJAJU U OVOM DRUSTVU SADA.ONI SU BOFL ROBA SAMOUPRAVNOG SOCIJALIZMA.A AKO MALO ZAVIRITE U NJIHOVE BIOGRAFIJE,VIDECETE DA SU ONI STARIJI UCESTVOVALI U OTPUSTANJU SA FAKULTETA,DOK ONI MLADJI PREDSTAVNICI KVAZIELITE,POSTO SU DVA,TRI PUTA ZAKORACILI U SVET,SALTOM SU,DA SE IZRAZIM GIMNASTICKIM JEZIKOM,UVEZLI NEKU IMAGINARNU SLIKU ZAPADA... ("NIN")

Gojko Beric-KRALJEVSKI JE ZIVOT BIO Kad god cujem nekog stranca na privremenom radu u Bosni kako se odusevljava Sarajevom,ucini mi se da ja zivim u nekom drugom gradu.Tako je jedan ambasador izjavio da ga Sarajevo podsjeca na Pariz.Uostalom,laskanje je preporucljivo,sto sa istinom,kao sto znamo,nije slucaj.Ne kazem da Sarajevo nije po mnogo cemu originalno i privlacno,ali u svijetu postoje cijeli arhipelazi gradova u kojima se zivi sretnije nego ovdje.Mozda doticnog ambasadora Sarajevo zaista podsjeca na Pariz,ali ja bih ipak radije zivio u Parizu. Ljubav treba zasluziti.A danasnje Sarajevo ne zasluzuje neku narocitu ljubav.Bar se meni tako cini. Siromastvo,neuljudnost i primitivizam,prljavstina i zapustenost-slika je koja se ne vidi jedino iz aviona ili iz blindiranih dzipova sa zatamnjenim staklima,koje voze gradski kriminalci i profiteri tranzicije.Pola grada je naoruzano,srednjoskolci nozevima,a kriminalci skupim pistoljima,pa su ubistva gotovo svakodnevna.Sarajevom nocu odjekuju detonacije podmetnutih mina,kao eho obracuna u kriminalnom podzemlju,a umjesto zlatnih kasika,koje su im prije vise od 15 godina obecavali postkomunisticki lideri,gradjani su dobili bombe kasikare.Pritisnuto narkomanijom,kriminalom i nasiljem,Sarajevo puni crne hronike ovdasnje stampe.Zar je neka sreca zivjeti u takvom gradu? Ali sto rece Sekspir,svijet nije onakav kakav jeste,vec kakvim ga svako od nas vidi.Je li nebo oblacno ili vedro,to nema nikakve veze sa stanjem duse.U Sarajevu svako moze naci ono sto trazi,i moze da ne vidi ono sto ne zeli da vidi.Ako u ulici Ferhadiji oko nekog zlobnika motri iskljucivo na vehabije i pokrivene zene,kako bi nasao"dokaz"da Sarajevo lici na Teheran,njemu je svejedno sto je takvih svega troje ili cetvero medju stotinu prolaznika. Zasto se stranci-ambasadori,medjunarodni sluzbenici ili generali NATO-a,odnosno EUFOR-a toliko odusevljavaju Sarajevom?Vjerovatno zato sto ovdje zive kao kraljevi.Placeni su fantasticno,imaju sve moguce privilegije,posjecuju elitne restorane i susrecu prelijepe zene.Gdje god se pojave,predmet su paznje i respekta.Na kraju krajeva,svima njima je cast sto Sarajevo mogu upisati u svoje zivotne biografije.Jer ono je vece i znacajnije od svakog od njih,pa i Bila Klintona,svojevremeno najmocnijeg covjeka na svijetu,koji je kao americki predsjednik dva puta posjetio glavni grad Bosne i Hercegovine.Sarajevo je donijelo reputaciju cijeloj bulumenti do tada anonimnih politickih cinovnika s raznih strana svijeta.Ne sjecam se da je iko od njih bio radostan sto se vraca kuci-nigdje im nije bilo tako dobro kao ovdje. Bivsi specijalni izaslanik UN za Bosnu i Hercegovinu,americki general Zak Klajn,bio je tuzan kad mu je istekao mandat,pa je molio svoje pretpostavljene da produze njegovu sarajevsku misiju.Nisu udovoljili njegovoj zelji vec su ga,kao uz inat,poslali u pakao Afganistana.Na odlasku,Klajn je rastuzio i osoblje"La familie",tada poznatog restorana na Marindvoru,gdje je ovaj hedonista cesto navracao sa svojom pratnjom,noseci sa sobom bocu francuskog vina.Na oprostajnoj konferenciji za novinare u hotelu Holiday Inn,dok ih je uvjeravao koliko su mu Sarajevo i Bosna prirasli za srce,bivsem visokom predstavniku,austrijskom diplomati Volfgangu Petricu potekle su suze. Nista manje emocija na odlasku nije ispoljio ni njegov nasljednik,lord Pedi Esdaun."Moje srce ostaje u Bosni",kazao je.Ne sumnjam da je u tim trenucima tako i mislio,jer je nekonvencionalni Esdaun ovdje stekao niz licnih prijatelja.Obozavao je nocno skijanje na Bjelasnici,vozio se tramvajem,odlazio subotom na glavnu sarajevsku pijacu,spustao se camcem niz Neretvu,a sarajevski burek uvrstio je medju pet najboljih jela na svijetu...Kupio je kucu na Jablanickom jezeru,koju je cuvala policija iz Konjica,ali ju je ubrzo po odlasku prodao. Plata visokog predstavnika,ne racunajuci ostale beneficije,iznosi navodno 25 hiljada eura.Lijepa para! Prema takvoj zaradi nije ostao ravnodusan ni sadasnji,vjerovatno i posljednji visoki predstavnik, Nijemac Kristijan Svarc Siling.Jedan list je objavio kako je Siling odbio da uzima svoju platu,jer je u zivotu zaradio dosta novca,ali je on to demantovao:"Ja sam mnogo zaradjivao,ali sam mnogo i davao u razne humanitarne svrhe.Star sam i doslo je vrijeme da se pobrinem i za sebe." Je l`Saraj`vo gdje je nekad bilo?To sjetno pitanje anonimnog nostalgicara iz stare sevdalinke danas je dobilo svoj puni smisao.Sigurno je da Sarajevo,po mnogo cemu,nije vise"gdje je nekad bilo".Njegova glasovita multietnicnost,kako sa mjesavinom nostalgije i ironije primjecuje jedan poznati ovdasnji pisac,"moze se naci jos na osmrtnicama i pogrebima,rapidno kopni iz rodnih listova i skolskih upisnica". Uostalom,suvisno je i napominjati da je protekli rat ucinio da vise niko i nista ne bude isto. Ali iako sarajevski kosmopolitizam nije vise ono sto je do juce bio,iako je izgubio bitku sa etnickim i vjerskim podjelama,on se jos drzi,makar samo na prostoru od Bascarsije do Marindvora,koji ovdasnja gradjanska gerila naziva"partizanskom teritorijom".Ljetos sam u jednom kaficu u centru grada sreo Kacu Celan,Sarajku koja zivi i radi u Berlinu,gdje se uspjesno bavi kazalisnom rezijom.Od Kace sam cuo nesto za mene posve neocekivano:da postoje samo dva grada na svijetu u kojima se ostvaruje istinska komunikacija medju ljudima razlicitih vjera i nacija-Sarajevo i Njujork.Zena je obisla svijeta i treba joj vjerovati. Bilo kako bilo,Kaca me je istog trenutka pridobila za svoje misljenje,pa sam nam narucio jos jednu,trecu ili cetvrtu turu hercegovacke loze.Nekoliko dana kasnije sjedio sam sam za istim stolom.Sjetio sam se Kace,koja je vec bila u Berlinu,i pomislio:Pa da,svako u Sarajevu moze naci ono sto trazi,bilo to ono najbolje ili najgore.

Aralica dlaku mijenja,ali cud... ...Unaprijed molim oprost svih onih koji su izranjani i izmuceni diobenim iskustvima da mi oproste ako osjete da su moja razmisljanja za njih bolna.Dakle uvredljiva!Doista ne zelim nicije rane povredjivati, ali istio tako ne zelim nicije rane ni tetositi ako vidim da bi nam one u buducnosti mogle donijeti samo nova ranjavanja... (Ivan Aralica-"SPLETANJE I RASPLETANJE CVOROVA",ogledi)

četvrtak, 15.03.2007.

Stjepan"FLAGS OF OUR FATHERS" Mesic ...NAIME,KAD JE HRVATSKA OSAMOSTALJENA,KAD JE BILO SASVIM JASNO DA JUGOSLAVIJE VISE NEMA I DA JE HRVATSKA PRIZNATA...MENI NIJE JASNO ZASTO SU SE I DALJE OTVARALI RACUNI I ZASTO SU TI RACUNI BILI U INOZEMSTVU,A SVI SU BILI POPLAVILI OD HRVATSTVA,TUKLI SE U HRVATSKE GRUDI.MEDJUTIM,NOVAC SU CUVALI NA DRUGIM MJESTIMA.TO JE INTERESANTNO...

MIKO TRIPALO Ocito je da su nepovoljno uzajamno informiranje i manjak iskrenih razgovora utjecali na stvaranje krivih zakljucaka.Cega su se Hrvati,hrvatska politika,vlast i opozicija,bojali u Bosni?Bojali su se dvojega:bojali su se sporazuma Muslimana i Srba,koji bi bio uperen protiv Hrvata,i drugo,bojali su se unitarne Bosne i Hercegovine u kojoj bi prirodnim procesom Hrvati bili dovedeni u inferioran polozaj.Nemojte naime zaboraviti,da je Hrvatska u to vrijeme dok se sve ovo dogadjalo,bila u ratu.Prema tome,ona nije mogla mirno gledati na te sporazume o cijoj sustini je nedovoljno znala.Bar nama iz opozicije neke su stvari o kojima ste govorili bile apsolutno nepoznate. Pored toga,valja podsjetiti da je u toj socijalistickoj Bosni i Hercegovini,negdje 1965.,odrzano u Mostaru savjetovanje na kojem je Cvijetin Mijatovic priznao da je poslije 1945.bilo u Bosni"tesko Hrvat biti".Suprotstavljanje regionalizaciji Bosne i Hercegovine bio je jedan od elemenata toga straha za hrvatsku sudbinu.Naravno,u Hrvatskoj nije bilo dovoljno informacija o tom"historijskom sporazumu"izmedju Muslimana i Srba.I moram vam reci da sam ga i ja dozivio kao napad na hrvatske interese.A,mozete onda misliti kako su ga dozivjeli u HDZ-u,kao i politicke vodje i narod Herceg-Bosne. Ne tvrdim da od pocetka u HDZ-u nije bilo struja koje su smatrale da odmah treba zagrabiti jedan dio Bosne i pripojiti ga Hrvatskoj.Uostalom,prije rata u Sloveniji bio je sastanak u Zagrebu,na kojem su bili iz Bosne Boban,Kljuic i Raic(bivsi ministar obrane),i razgovaralo se o prikljucenju hercegovackih opcina Hrvatskoj.Kljuic je bio protiv toga,on je jedini izrazio rezerve za takvu ideju.Govorim ovo da se ne bi mislilo kako na hrvatskoj strani nije takodjer bilo takvog ekstremizma.Nazalost,sve se ovo dogadjalo u razgovorima triju zainteresiranih strana,u kojima je svaka posebno imala dojam da druge nesto rade iza njenih ledja. Branio sam muslimansku politiku,pa i politiku Alije Izetbegovica,kad se govorilo da on nije dovoljno odlucan,pa je izjavio o ratu u Hrvatskoj da"ono nije nas rat".A u sustini,problem Bosne i ocuvanja Bosne i Hercegovine,bio je u ovome:ako Bosna udje u neki savez s ostalim republikama u Jugoslaviji,a bez Hrvatske,onda se moze ocekivati da ce svi Hrvati u Bosni biti protiv tog sporazuma,a vjerojatno i znacajan dio Muslimana.I obratno,ako se Bosna izjasni kao suverena drzava i orijentira na potpunu samostalnost,ona ce u Bosni dobiti sve Srbe protiv sebe.To je bila ta Scila i Haribda izmedju kojih je muslimanska politika morala proci. A kad se uz to jos sazna da se sastaju Milosevic i Tudjman,da dijele Bosnu,onda vidite koliko je krivica nasih vodja za sve sto se dogodilo.To je ukratko,ono sto je stvaralo nedoumicu u Hrvatskoj glede politike koju su Muslimani vodili i sto je bilo takodjer uzrokom uzajamnog nepovjerenja,a poslije je,vjerojatno,dovelo do ovih najnovijih,sasvim besmislenih,nepotrebnih ratnih sukoba. (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA"(razgovor)")

Aziz Hadzihasanovic-OPANCI KROTE OPANKE U prvom od tri cetnicka pohoda po istocnoj Hercegovini,zapadnoj i istocnoj Bosni i dijelovima Sandzaka,od juna 1941.do februara 1942.godine,zabiljezen je pocetak stravicnog genocida nad Bosnjacima Srebrenice,Vlasenice,Gornjeg Birca,Visegrada,Rogatice,Gorazda,Foce,Ustikoline, Cajnica,Bukovice kod Pljevalja,Bilece,Avtovca,Ljubinja,Nevesinja,Jablanice,Prozora,Koraja kod Brckog, Prijedora i Kulen-Vakufa.Uz ona druga dva(avgust 1942.,januar-februar 1943.)poklano je ili na drugi nacin liseno zivota vise od 100000 Bosnjaka.Istoricari su izracunali da je to bilo osam odsto ukupne bosnjacke populacije. U isto vrijeme ustaski fasizam klao je,po istom principu,neduzne srpske zrtve. Upravo na tim stratistima pocetkom 1942.godine Josip Broz,sledjen i uzasnut svireposcu atavistickih balkanskih varijanti fasizma,prvi put-i to na focanskoj klanici-izgovorio je slogan bratstva i jedinstva. Povodom socijalistickog ustrojstva,49 godina kasnije,nacionalizmi raznih boja i zastava okomili su se posebno na tu Titovu,partizansku antifasisticku parolu.U toj poruci vidjeli su snazan motiv svemu sto spaja ovdasnje narode i religije;svemu sto poziva na razboritost;svemu sto upozorava na zamke ovdasnje ljudske,plemenske i vjerske podvojenosti.Bratstvo i jedinstvo tako je postalo do dana danasnjeg motivom nacionalisticke omrazenosti.Pojam je doveden do apsurdnog polozaja-do prezira,sprdnje i javnih pezorativnih manipulacija.Cak i na ponovljenim,svjezim bosanskim stratistima pokusava se izvrci ruglu,izvitoperiti,proskribovati i oliciti ideoloskim crnilom.U svemu tome prikriva mu se ili zaboravlja istorijska,humanisticka i moralna sustina. U neiskrenim odnosima tesko je izreci istinu,rekao bi norveski literata i nobelovac Björnson. Naslov ove kratke refleksije,inace,nije originalan-dao ga je jos u drugoj polovini 17.vijeka Jerolim Kavanjin(1641-1714),pjesnik i tvorac vijenca"Bogatstvo i ubostvo".Hodajuci ovim krajevima, sa bolom je gledao posljedice tradicijskih i plemenskih zavada.Sa punim poetskim senzibilitetom digao je glas protiv onih koji siju mrznju i sa svijescu i interesom guraju jednog susjeda protiv drugog. Simbolicno je rekao da tudja ruka,iz pritaje i pohlepne namjere,gura ljude u krvnu zavadu,u kojoj,za neciji racun,"opanci krote opanke",zavedeni krote zavedene,prevareni krote prevarene.Sirotinja kroti sirotinju. Kavanjin ce pri tome izreci i ovo: "Njih se sluze svi u boju, Da se biju janjicarom, I dodiju istim carom. Znadu bo oni,kod svog svoga, Tira i hoce da obori, Da sestokrat cica toga, Gospodi se mir otvori: Zlo`e,kad na oko place, I kad narod svoj tako tlace". Isto osjecanje tuge,u gotovo istom vremenu,iskazace i Mehmed Hevaji Uskufi(1601/2-iza 1651), nadahnuti pjesnik iz Dobrinje kraj Donje Tuzle i tvorac prvog bosansko-turskog rjecnika u stihu. Stihom se prvi oglasio na maternjem,bosanskom jeziku i hrabro digao glas protiv namjerne i sracunate zavade medju ljudima.Islamskim moralnim vokabularom izrekao je,u stvari,veliku, univerzalisticku poruku u prilog zblizavanja nasih ljudi,bez obzira koje ime nosili i kome se bogu molili.Osudio je one sto siju razdor i pothranjuju mrznju.Nazvao ih je"cedom koje se razrodilo"i porucuje svima: "Otac jedan,jedna mati, Prvo bi nam valja znati. Zasto cemo se paski klati?" Pribliznom vremenu i pribliznom sijanju plemenske nesloge bio je svjedok i fra Filip Grabovac(1698-1749),temperamentni poeta i redovnik kome svecenicka odora nije prijecila da iskaljuje svoj bunt. Prejake rijeci odvele su ga do mletackih tamnica,ali je,ipak,uspio da svojim"Cvitom razgovora naroda" upre prstom na besmislenost nesloge,medjusobnih borbi i ljudskih podozrenja po osnovama vjere i plemena.Vidio je u svemu tome,u svoj toj tragicnoj suprotstavljenosti ubogih protiv ubogih,ruku koja magicno i iz potaje vuce konce zajednickih ljudskih nesreca,pogibija,pohara,istrebljenja i utiranja citavih korijena.Rekao je,ako bismo ga tumacili danasnjim jezikom,da u svekolikoj ljudskoj nesreci nije vazno gdje je ruka sto povlaci ubilacke konce-na sultanovom divanu ili cesarovom tronu.Zrtve su,po pravilu,iste i jednake.Zato u jednoj elegiji on kaze: "Sad te svaka rdja gazi, Pak jos idje ter te mrazi. Sad si puna svake rdje, A jos posli bit ce grdje". Tako su pjevali i porucivali neki drevni pjesnici na ovim prostorima. U ovo mucno vrijeme erupcija strasti,kojom se i nacionalno i tradicijski do besmisla parcelise bosanski duhovni prostor,ovakvi stihovi i ovakve davne poruke i svjedocanstva u prilog razumijavanja,mira, uvazavanja,sloge i shvatanja zajednicke zivotne sudbine,na zalost,na oskudnoj su cijeni.Zato i ne dopiru do nasih usiju. U trezorima"svojih"parcela radije se i poletnije traga za strofama i porukama koje uzdizu samo"svoje", nacionalno,plemensko,tradicijsko,vjersko,i pri tome,bez ikakvog smisla za realnost,presucuju, modeliraju ili negiraju sve okolnosti-vremenske,drustvene,istorijske,kulturne,geografske,ekonomske, socijalne,obicajne-u kojima su nastajale i ispisivane takve poruke.Daje se privid jednodimenzionalne autenticnosti odredjenog stvaralastva;privid izoliranosti i samosvojnosti kreativnog plemenskog otocja,po danasnjim politickim i ideoloskim mjerama-manje je vazno da li je takva knjiga,strofa,slika ili poruka,nastajala uz najblizeg susjeda drugog imena i drugog obicaja.Takva neposrednost ukrstavanja i prisustva razlicitih kultura i tradicija naprosto se odbacuje,ignorira. Zato u aktuelnim odbirima raznih vrsta duhovnog stvaralastva najcesce nalazimo nesporne bisere i dragulje kao znakove dominacije samo jednog tradicijskog i plemenskog imena-zajednicka riznica svih susjeda ili komsija duboko se ukopava,vidno nestaje,prikriva se u podrumske memle ili podvrgava raznolikim ideoloskim,moralnim i drugim sumnjama i podozrenjima.Tu se vidi koliko su,u pogledu svebosanske sudbine,nacionalni lideri neiskreni i krajnje jednostrani. U pitanju je tragicna duhovna parcijalizacija Bosne;nesrecna intelektualna feudalizacija bosanske duse.Gruba demontaza osobenog sata koji je stoljecima otkucavao zajednicko,bosansko vrijeme. Miroslav Krleza bi nas,slicno onome sto je lakonski govorio u"Chestertonovoj knjizi o ortodoksiji", jednostavno podsjetio da se u historiji nije prvi put desilo umorstvo najdivnijih nadahnuca,ali i obrnuto-povijesti nije manjkalo primjera u kojima je podavljena masa krivovjernih poetskih lazi poput macica. Rijec je,dakle,o sukobu istine i lazi;privida i realnosti.Mozda bi sve ove danasnje nacionalne i ideoloske apsurde,drevni Jerolim Kavanjin iznova i jos iskonskije protumacio-opanci i dalje krote oopanke. (Aziz Hadzihasanovic-"VRIJEME PROSLO-VRIJEME SADASNJE")

PLITKA POEZIJA! ...Molio bih da me ispricaju ljudi koji dijasporu poznaju bolje od mene,bilo da su u njoj godinama zivjeli,bilo da su s njom vise kontaktirali,neka mi oproste sto svoju kompetentnost gradim na tankoj iskustvenoj podlozi,i neka moja gledista prihvate samo kao dobronamjerna razmisljanja sto i kako s dijasporom.Kazem to i stoga sto su pojedinci na moje stavove skloni gledati kao na konacan pravorijek,i ne misleci da me time vise sputavaju nego stimuliraju u,recimo,dokonim razmisljanjima... (Ivan Aralica-"SPLETANJE I RASPLETANJE CVOROVA",ogledi)

VLADO GOTOVAC Pokusaj da se pregovara jest pokusaj koji je imanentan svim politickim orijentacijama.Politika je nemoguca bez pregovaranja.Dakle,pregovori s Milosevicem,Cosicem,Panicem,bili su imperativ politickog djelovanja.Prije negoli proglasis neku stvar propalom,moras vidjeti je li propala.Ali,gledajuci iz perspektive iz koje se jedino ove stvari mogu gledati,dakle iz perspektive koja je izmijenila sve odnose na Balkanu,a to je pomak turskog carstva,oblikovanje balkanskih drzava i uloga koju su im namijenile evropske drzave.Gledajuci iz te perspektive,mora se reci da je ovaj sukob koji se dogodio vec jako dugo spreman u svim svojim komponentama.Ne samo u Garasaninovu programu,ne samo u pokusaju da se taj program neutralizira preko onih komponenata juznog slavjanstva koje su,napose u slucaju Strossmayera,bile svjesne svih elemenata koji su u pitanju,ali su,s druge strane,isto tako zeljeli stvoriti ravnotezu izmedju onako shvacene Srednje Evrope kao procesa homogeniziranja germanskog prostora naspram svih ostalih.Dakle,opiranja tom procesu jednom drugom silom,koja nije integralna kao sto je ova,nego je u svojoj raznolikosti povezana nekakvim opcim motivima. S druge strane,postojala je na ovim prostorima jos jedna tradicija,a to je odnos pravoslavne crkve s Otomanskim carstvom.Ona se de facto u ovom prostoru identificirala s granicama Otomanskog carstva.Dokle je sezalo tursko carstvo na ovim prostorima dotle je,po njima,sezala i pravoslavna crkva,a dokle je sezala pravoslavna crkva dotle se prostirala i Srbija!Prema tome,u Srbiji je stvoren osjecaj da je Srbija sve dotle dokle dopire pravoslavna crkva.I,naravno,kad se pokusava odstraniti ideale Srbije,onda je to moguce samo na razumijevanju ovih temelja.To je,dakle,nesto vrlo staro i povezano s najdubljim tijekovima srpske novije povijesti i njenim idealima. Pokusati te ideale izigrati trenutnim politickim motivima jest naivno.Oni su premasivni,precvrsti,i,osim toga,oni su oblikovani ideali mentaliteta.Srpski mentalitet je posve izgradjen na pretpostavkama takve ideologije.On je zapravo postao njezin posve prirodni identitet.Ideal i praksa potpuno su se identificirali.Jer,Srbi nisu od onih naroda koji bi mogli shvatiti da bi se nesto moglo napustiti,jer oni,jednostavno,ne vide ni jedan jedini motiv koji ne bi dokazivao da oni nemaju zasto to napustiti.I zato oni moraju dobiti lekcije koje ce im pokazati da postoje povijesni motivi zbog kojih neke stvari moraju napustiti,jer im jednostavno ne pripadaju,niti ih mogu zadrzati. Zato je,s jednne strane,pokusaj da se s njima pregovara neizbjezan motiv realpolitike.Ali,ako je iza toga stajalo ozbiljno uvjerenje da ce ti pregovori brzo rijesiti pitanja bez ozbiljnog povijesnog materijala kao dokaznog materijala,koji se vise ne moze ignorirati,bilo bi naivno.Srbi su morali prethodno dobiti takvu lekciju da shvate takve pregovore,kao svi evropski narodi,kao neizbjezne oblike medjusobnog sredjivanja poslova.Oni su morali izaci iz onog prostora u kojem su vjerovali da oni nemaju sto pregovarati.I shvacali su pregovore samo kao zamke.Svaki je pregovor bio samo jedna zamka s kojom su,na ovaj ili onaj nacin,pokusali izigrati drugu stranu,zapravo uljuljati je u san u kojem ce se,najednom,probuditi u Srbiji. (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

srijeda, 14.03.2007.

MIKO TRIPALO O paralizi jugoslavenske vojske u ratu u Sloveniji moramo uzeti u obzir da je u tom trenutku,za razliku od rata u Hrvatskoj,ta vojska bila sastavljena od regruta i u Sloveniji su se na prvi pucanj puske gotovo sve granicne karaule predale.To su bili mladici od 18,19 godina,koji su tek dosli,nisu to bili rezervisti koji bi imali neka iskustva.U tom smislu mislim da je bila opravdana koncepcija generala Spegelja da se,doduse ne generalnim napadom na kasarne i sva skladista,zauzme bar dio onoga sto je ta tzv.JNA imala u Hrvatskoj.Citajuci knjigu generala Veljka Kadijevica vidite da je njima za intervenciju na pojedinim kriznim podrucjima bilo tesko mobilizirati tri brigade vojnika.Dakle,vec je bila pocela opca politicka i organizacijska paraliza te vojske. No,htio bih progovoriti o drugoj temi.Sto se tice stvaranja islamske drzave,mislim da je srpska propaganda,zapravo,otpocela s plasenjem Evrope,svijeta,pa i Hrvatske,islamskim fundamentalizmom. Nazalost,Tudjman je to prihvatio i poceo je takodjer iznositi svoje argumente u Evropi zasto treba biti protiv Muslimana.Te argumente je potkrijepljivao upozorenjima da se na tlu BiH na strani Srba bore dobrovoljci Kozaci,a na strani Muslimana mudzahedini koji su dosli iz arapskih i drugih zemalja.Dakle,Hrvatska je zapravo nasjela na srpsku propagandu oko opasnosti od islamskog fundamentalizma u BiH.I sad vidite kako se to nastavlja.Povodom Washingtonskog sporazuma Tudjman govori da je Amerika trazila od Hrvatske da stvori uvjete za stvaranje bosnjacko-hrvatske federacije,i onda da ta federacija udje u konfederaciju s Hrvatskom da bi se sprijecilo stvaranje nezavisne islamske drzave u Evropi. Iz toga se mogu izvuci dva-tri zakljucka.Prvo,da Tudjman zapravo ne priznaje ono o cemu je uvijek govorio,i to da u Bosni postoje tri konstitutivna naroda.Muslimanima to pravo oduzima,jer ako Muslimani treba da budu pod tutorstvom Hrvata,da ne bi bili fundamentalisti,onda oni ne mogu biti nezavisni. Drugo,jako je u Hrvatskoj naglasena tendencija kao da cemo mi Muslimane kao neke malodobnike za ruku voditi u Evropu.I to je nastavak te politike stvaranja straha od islamskog fundamentalizma,plus ovo sto se tice opcih svjetskih odnosa i cinjenice da Amerika mora voditi racuna o islamskom svijetu,jer tu ona nalazi svoje strateske interese.Bosna je postala na neki nacin u sadasnjem trenutku kriterij odnosa prema islamskom svijetu od strane Zapada. (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

Rosemary Menzies-POVRATAK Bosno, tebi se vracam kao svome domu. Kroz tebe nadjoh korijene stare sume, zadrzah grom i trnje u svojim grudima. Ponovo stadoh na skorjeli rub nocne more. Osjetih tesko koracanje zemlje. Poucila si me bogatstvu svoje duse;usidrila tamne akorde zvijezda. Preplavila si moju dusu zelenim vodama svoje pjesme. Tebi se vracam Bosno kao domu svom.

Cirkus-Diktator Francek T.-"...GOJA (SUSAK)JE ZAISTA SPROVEO POLITIKU HDZ-a U BOSNI I HERCEGOVINI..." ...HRVATSKI LIST je maja 1993.u Mostaru pokrenula"vlada Herceg-Bosne",koja nikada nije krila svoju resenost da Mostar bude njena prestonica.HVO je 9.maja 1993.krenuo u osvajanje potpune kontrole nad zapadnim Mostarom.Istog dana su Hrvati zarobili osam radio novinara koji su u gradu i okolini radili za RTV BiH.Novinari,svi Muslimani,drzani su nekoliko meseci u ocajnim uslovima;redovno su tuceni i ispitivani;muskarci su poslati da kopaju rovove na frontu i korisceni kao zivi stitovi za vreme ofanzive protiv Armije BiH. Tako je list pokrenut najbrze sto se moglo po osvajanju zapadnog Mostara.Stampa se u stampariji SLOBODNE DALMACIJE u Splitu-Hrvatska,a posto ga distribuira ista kompanija,ima dobar pristup na hrvatsko trziste.Politicki stav HRVATSKOG LISTA je nepopustljivo tvrda linija,cak i nakon primirja izmedju Armije BiH i HVO sklopljenog marta 1994.Urednistvo lista nije u Mostaru,vec,sto je znacajno,u malom obliznjem mestu Siroki Brijeg. Prvi hrvatski list koji je otvorio dopisnistvo u"Herceg-Bosni"bila je SLOBODNA DALMACIJA,ciji je vlasnik Miroslav Kutle,preduzetnik i clan HDZ-a,koji je kupio kontrolni paket deonica lista(ukljucujuci i stampariju i distribuciju)pod veoma sumnjivim okolnostima marta 1993.Dopisnistvo je smesteno u Sirokom Brijegu,rodnom mestu vlasnika Kutle,ali i Gojka Suska(hrvatskog ministra odbrane,coveka koji je,po recima samog predsednika Tudjmana,"zaista sproveo politiku HDZ-a u Bosni i Hercegovini").Hrvatska strategija u ovom ratu,pa zasigurno i"medijski sistem republike hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine"izatkale su ovakve zvanicne i neformalne(ministarske i plemenske)veze... (Mark Thompson-"PROIZVODNJA RATA")

Ivan Aralica-ODLICAN ZNOJAVI HRCAK! ...Tko ne podnosi miris znoja hrvatskog populusa,tko mu ne podnosi dah,taj neka u dijasporu ne ide!Taj tamo nema sto raditi,iako i tamo moze naci prostore gdje znoj puka ne vonja... (Ivan Aralica-"SPLETANJE I RASPLETANJE CVOROVA",ogledi)

MIKO TRIPALO Ja mislim da Ante Markovic nije imao nikakvu sansu da postigne neki rezultat,jer ni on ni Zapad nisu razumjeli da se problem Jugoslavije ne moze rijesiti samo ekonomskim reformama,nego da tu postoje vrlo teski politicki problemi koje valja pokusati rijesiti na demokratski nacin,pa cak i s ekonomske tocke gledista.Mi smo isli u dvije reforme.Jedna je bila negdje 1965.,1966.,i tada su Hrvatska i Slovenija platile veoma skupu ulaznicu,jer su,da bi Srbija pristala na takvu reformu,morali prihvatiti one,izvanbudzetske bilance federacije.A one nisu bile nista drugo nego skup velikih investicija,u Srbiji prije svega.Isto tako i Markoviceva reforma,sanacija banaka i tako dalje,trazila je ogroman materijalni doprinos Hrvatske i Slovenije,nesrazmjeran njihovu udjelu u nacionalnom dohotku Jugoslavije.Tako da i s politicke i s ekonomske tocke gledista,Markovicev pokusaj spasavanja Jugoslavije uz pomoc Zapada nije imao sanse. Sto se pak odgovornosti tice,moramo apsolutno naglasiti da je Milosevic najodgovorniji za sve ovo sto se dogodilo.Uostalom,on je to napravio,prije nego sto je rat u Jugoslaviji izbio,svojim govorom na Gazimestanu,kada je rekao da ce provesti to milom ili silom,statutarno,nestatutarno...I slazem se da je Tudjmanov uspjeh rezultat takve politike Milosevica.A Kucana ne bih izjednacavao ni s jednim ni s drugim... (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

Marinko Culic-TUDJMAN-ANATOMIJA NEPROSVIJECENOG APSOLUTIZMA ...Zahvaljujuci tome,HDZ je uvjerljivo pobijedio na nekoliko izbora koji su raspisani u fazi preuzimanja i konsolidiranja vlasti,ali se na svoje seljacko-prigradske pristase mogao u jednakoj mjeri osloniti i kasnije, kada je ta uvjereljiva premoc okopnila,jer je Tudjmanova stranka pocela gubiti podrsku biraca u gradovima.Tako je ovaj marginalni sloj postao zadnja linija obrane HDZ-ovih patricija,i to,sto je posebno vazno,linija na cija se pleca moze navaliti puno veci teret nego sto mu razmjerno pripada.HDZ,naime,nije morao ulagati nikakav poseban trud da pridobije ovaj sloj,nego mu je on sam prisao cim se malo iscahurio iz svoje"palanacke"anonimnosti.Iz toga je Tudjmanova stranka mirno izvukla zakljucak da joj pripada pravo da na njega prebaci glavni teret ratom i krizom izmozdene zemlje,a to je znacilo da ga tretira sasvim macehinski,a selo prepusti ekonomskom i demografskom pustosenju bez presedana. Premda takvo stanje traje od pocetka Tudjmanove vlasti,selo tek u posljednje vrijeme pocinje pokazivati znakove nestrpljivosti,tako da se za najveci dio proteklog desetljeca moze primijenti Konstantinovicevo misljenje da covjeku palanke i kada se pozali na svoju ubogost,"ne treba poverovati"."On hoce tu ubogost",stovise,"on mora da je hoce",jer ona najbolje odgovara njegovoj usredotocenosti uvijek i samo na ono"najneophodnije,osnovno". Ali,Konstantinovic je daleko od toga da palanacki duh vidi samo u ruralnim i negradskim sredinama.Taj duh,pod siroko razvijenim zastavama"jedno-obraznosti",nemirno luta na sve strane,jer se nigdje ne moze sasvim ostvariti,ali je svugdje moguc,buduci je prvoklasni saveznik i savjetnik svake"teznje ka zatvaranju u svoj svet".Tu savjetnicku ulogu preuzima na sebe inteligencija koja je po ljutitoj Bendinoj ekspertizi izmedju dva svjetska rata,izdavala svoje poslanje intelektualnih"klerika"i odala se surovanju s dvojicom najputenijih i najpotentnijih princeva 20.stoljeca,nacionalizmom i nacisticko-komunistickim korporativizmom.Iz Konstantinoviceve vizure kasnih sezdesetih godina,ta je duhovna samodegradacija inteligencije jos dublja,jer se duh nacizma moze pojaviti bilo kada i bilo gdje,ne pitajuci da li u odredjenom trenutku nacizam dominira na globalnom politickom planu."Srpski nacizam nije import iz nemackog nacional-socijalizma,kome je sluzio i podrzavao,vec je krajnji izraz duha palanke..." Pritom inteligencija pronosi taj duh putem dvaju sebi najbliskijih medija:povijesti(proslost je"predvidjanje" i"potvrdjivanje"sadasnjosti)i jezika("zlo je utoliko jace ukoliko je jezik slabiji,i obratno").Kao da u kristalnoj kugli vidi buduce dogadjaje,pisac FILOSOFIJE PALANKE nabraja i precizan inventar tog regionalnog,zavicajnog nacizma,kakav smo upoznali osamdesetih i devedesetih godina:kosovski mit,pateticno pozivanje na narod,omamljenost"svetosavskom kulturom"...Stavi li se sve ovo u kontekst najnovijih zbivanja i otvorenog rata Milosevicevog rezima s NATO-om,jasno je da pitanje s pocetka ovih zakljucnih redaka-jesu li ovakve drzave uopce moguce-nije bezrazlozno i nategnuto.Naravno,to pitanje nece se uvijek postaviti u ovako ostrim,krajnjim varijacijama,a gledajuci ovo iz hrvatskog kuta neki ce sigurno reci da izmedju bolova na samrti i bolova pri porodjaju cesto nema nikakvih kvalitativnih razlika. Ali,baletna lakoca kojom se Konstantinoviceva zapazanja snalaze i u ovdasnjim prilikama-gdje inteligencija mozda nije bila eksponirana kao u Srbiji,ali je zato nacionalisticka aparatura koju je servisirala prakticki ista(kosovski mit-mit Bleiburga,svetosavski mit-mit krscanskog predzidja...)-ne ostavlja mjesta sumnji u visoku univerzalnost tih zapazanja.To sto je prst te univerzalnosti sada pokucao na srbijanska vrata,ne znaci da se na drugim adresama treba samo okrenuti na drugu stranu i nastaviti mirno hrkati.

Aziz Hadzihasanovic-GRIJEHOVI ZIVOTA Ismet ef.Spahic,naibu reis,nimalo ne okoliseci,nedavno je moralnost vezao iskljucivo za vjernike.U svom prepoznatljivom stilu iscrtao je grubu granicnu liniju izmedju moralnog i nemoralnog.Moralni su samo oni koji vjeruju-logicno je zakljuciti da su ostali s druge strane casnosti.Reisov zamjenik je jos jednom pomogao radikalnim vladajucim ideoloskim i politickim statisticarima da lakse kvantificiraju i obiljeze pozamasnu skupinu ovdasnjeg pucanstva kao masu ogrezlu u sumnjivom moralu.To su,naravno,ateisti. Slicne tvrdnje lansirane su u vise navrata i prije i poslije ove inkvizitorske misije naibu reisa.Culi smo to,umotano na manje ili vise delikatan nacin,od nekoliko velikodostojnika Katolicke crkve i Srpske pravoslavne crkve.Po takvim tumacenjima ispada da nije malo bosanskohercegovackog ziteljstva koje danas grca u kaljuzi ateistickog nemorala.Kao da su po tim prikazima korupcija,kradja,laz,sverc, privilegije,lopovluci raznih vrsta,nacionalne i vjerske omraze,politicka hipokrizija,nekako blijeda slika Grijeha danasnjice naspram ateisticke posasti.O toj blijedoj slici po pravilu se zvanicno suti. Iz duhovnih memljivih zidova prodire vlaga ideoloskog pragmatizma jedne vlasti i jedne politike.Sutnja o pravom"nasem"i"svom"Grijehu potiskuje se vjerskom polarizacijom ljudske savjesti na moralne i nemoralne,postene i nepostene,podobne i nepodobne kolicine intimnih covjekovih opredijeljenja i ubjedjenja.Iskljucivo na relaciji vjera-ateizam. Atak na ateizam ocito je u razmahu. Ateizam postaje"Grijehom grijehova"rangiran po vladajucoj duhovnoj i materijalistickoj nomenklaturi,na srecu mnogih promocurnih pronevjeritelja,lihvara,lazova,profitera,sjecikesa i konvertita iz prvih dzamijskih safova i prvih crkvenih klupa.U fenomenu orkestrirane hajke na ateizam(on se kao najveca babaroga po pravilu veze za socijalizam)potiskuje se,zapravo,elementarno pravo covjeka na slobodno ubjedjenje.Pri tome ne manjakaju iskljucivosti kao sredstva drustvene diskvalifikacije nevjernika.Na povrsinu cesto izbijaju ovovremeni,sasvim ovozemaljski,sasvim ideoloski i sasvim politicki angazmani jednog dijela uticajnih vjerskih krugova ovih i ovakvih prostora.Grubo se potiskuju,kako bi rekao Miroslav Krleza,sve"buntovne misli". Suoceni smo,na zalost,sa primjetnom malaksaloscu i promukloscu gradjanskog glasa koji bi ustao protiv ovakvih-u sustini nikako i nikada izvorno vjerskih-ataka na covjekovu savjest.Nedostaje,ocito, intelektualne snage i hrabrosti da se upre prstom na ono sto danas okiva sve napadnije ljudsku i gradjansku dusu.Na ono sto istupa u ime vjere a u sustini je antivjerski cin.Sve smo manje u prilici,zahvaljujuci klerikalno-nacionalistickim diskvalifikacijama onih koji ne vjeruju,da spoznajemo snagu i dosege povremenih ideoloskih i politickih lanaca koji se pletu oko covjekove intime i njegovih elementarnih prava. Tek se danas vidi koliko manjka glas jednog Miroslava Krleze. Snagom ovog genijalnog intelekta od prvih decenija ovog stoljeca M.Krleza usmjerava kriticku misao,beskompromisno i ubojito,prema onome sto u svim etapama dramaticne historije ovog podneblja-upravo onako kao i nama danas-lici pocesto na ideolosku novotariju i specifikum iskljucivo jednog vremena.Za tadasnju klerikalnu"toplu vodu",kao drasticno manipulativno sredstvo istinskim vrijednostima vjere za racun i u korist desnih ideoloskih i politickih koncepcija,Krleza je nalazio odgovarajuce prave i hrabre rijeci.Prosto je zapanjujuce koliko su njegove kvalifikacije i ocjene klerikalistickog"potiskivanja buntovnih misli"i dan-danas aktualne,i dan-danas validne i nuzne.Naprosto odslikavaju danasnje vrijeme. Objasnjavajuci sustinu klerikalistickog prokazivanja ateizma kao"Grijeha nad svim grijehovima",Miroslav Krleza kaze u"Chestertonovoj knjizi o ortodoksiji"da je,u stvari,u pitanju masovno sijanje straha pred stvarnoscu kao i"strave koja obuzima covjeka pred istinitoscu"vremena kojem pripada.U ime toga svaki kriticki poziv na razum jeste iritiranje osinjeg gnijezda mistifikacija.Zato je,veli Krleza,veoma tesko ograniciti kontaminaciju gdje pocinje i gdje prestaje svaki vjerski i politicki fanatizam.Rijec je o fanatizmu kojim se hrani nedemokratska vlast.Na taj nacin prave,humanisticke znacajke svetih knjiga vjesto se potiskuju u stranu.U"Davnim danima"on upozorava da je svakom fanatizmu imanentan osobeni cinizam,sto podrazumijeva zelju politickih cinika da usmjere"psecu namjeru nekoga da bude vjeran ne ispitujuci okolnost da li ta vjernost vrijedi samo jednu uncu njegovog pseceg dostojanstva".Rijec je o gomili ulizica,karijerista,konvertita i trabanata vlasti.Takvi mistifikacijom stvarnosti zele citavom drustvu nametnuti"osjecanje grijeha zivota".Ideoloske i politicke Mesije reprodukuju se u svim vremenima,u svim historijskim dionicama.Krleza tvrdi istom prigodom da se,zapravo,jos nije pojavio ni jedan Mesija"a da prije njega nije zivotom stradalo nekoliko komparserija isto tako bozjih ugodnika,ali to,ipak,ne djeluje blagotvorno na uciteljicu zivota".Iz historije se jednostavno malo uci.Vjera se jednostavno grubo zloupotrebljava. Vrijeme nasih vodja i laznih karizmi ovo davno Krlezino upozorenje tragicno potvrdjuje. Tematiku osobenih klerikalistickih ataka na ljudsku svijest i savjest Miroslav Krleza nerijetko ugradjuje i u svoj literarni opus.O"pomodnim fratrima",kao metafori ideologiziranog i politiziranog crkveno- institucionalnog pritiska na ljudsku dusu,on plasticno govori u romanu"Na rubu pameti".U"Zastavama" oznacio je progonitelje ateista"sebeljubivim brbljivcima sa kojima svaki covjek uopste ne sudjeluje u razgovoru kao ravnopravno bice"-sveden je u takvim euforijama"potiskivanja buntovnih misli"na ulogu "drugostepenog glumca koji izgovara slagvorte za partnere",jer"tu gospodu zanimaju iskljucivo i samo njihove vlastite uloge".Vjera se zlorabi u tim slucajevima u ime posve ovozemaljskih probitacnosti. Povremene zahuktale strasti vjerskog fanatizma u ime sasvim konkretnih ideoloskih i politickih ciljeva M.Krleza kriticki tumaci tezom o"ratujucim religijama".On je u eseju"Ivan Mestrovic vjeruje u Boga" eksplicirao vjerski fanatizam kao izdaju vjere i ako osobenu agresiju svake ideologizirane mistifikacije na svijest i savjest covjeka.Ovakve povremene uloge nekih vjerskih krugova on vidi kao"moralisticko egzirciranje sa pokorom".U eseju"O Bogu"ukazuje na svu pogubnost shematizacije odanosti vjernickoj ideji u ime i za racun sasvim pragmaticnih ideoloskih i politickih ciljeva.On kaze da se u tim prilikama sa zlorabom koristi geslo:"Tko se kaje taj se moli,tko se moli taj vjeruje,tko vjeruje taj kleci,a tko kleci taj se klanja",tako da se oslobadjas buntovne misli.Na ovakav shematizam Krleza ukazuje kao na dramaticno i tragicno sredstvo manipulacije vjernickim ocjecajima u ime raznih sasvim odredjenih ideoloskih i politickih programa i ciljeva. Vrijeme u kome zivimo jos jednom potvrdjuje utemeljenost teza M.Krleze o nehumanistickoj, antireligijskoj sustini svih ekstremnih pretenzija vjere i njenih ovozemaljskih institucija i licnosti da preuzmu ulogu predvodnika i manipulatora svekolike misli i savjesti covjeka i drustva. Ocito je da u metezu raznolikih vjersko-klerikalistickih ambicija sa kojima se danas suocavamo manjka univerzalnija,krlezijanska kritika ovdasnjih i ovovremenih"ratujucih religija" u sluzbi vlasti.Sutnja"ljudi od magle","ljudi od slame","ljudi-fantoma koji glume sutljivce",kako bi rekao M.Krleza u"Davnim danima", zabrinjavajuce otvara vrata sve cescim i sve zescim najezdama vjerskog radikalizma kao mjere zivota i misljenja. Ima nesto vise od obicnog sarkazma u nedavnoj poruci grafita na jednom beogradskom duvaru: "Taman rijesim da se pomolim Bogu,Bog se promijeni". Mijenjaju se zapravo ovozemaljske vlasti. (Aziz Hadzihasanovic-"VRIJEME PROSLO-VRIJEME SADASNJE")

utorak, 13.03.2007.

MIROSLAV KRLEZA-GIGANT MISLI! ...Odvajati tijelo od misli,najcistiji je besmisao.Nitko jos u povijesti ljudske misli nije ukazao ni na jednu pomisao koja ne bi bila vezana za ljudsko tijelo.Bez covjeka nema ljudske misli,misao,to je covjek!... ("DAVNI DANI") ...Misao po svojoj svrsi ne razlikuje se od magnetske igle,u vezi s navigacijom.Misao daje iskustvu smjer,ali sto ce nam i"najcistija"misao o plovidbi na sretnije kontinente ili"misao"o etickom smislu nase civilizacije,kada sve cime smo okruzeni predstavlja negaciju tih pojmova... ("MARGINALIJE NA TEMU O SPOZNAJNOTEORIJSKOJ MAGIJI",ogled) ...Od Hobbesa do Voltairea,od Goye do Tolstoja probija se ljudska misao kao svjetiljka kroz neprozirne zavjese tmine,pobjedjujuci u kristalnim objektivacijama,estetskim i socijalnim... ("FRASCISCO JOSE GOYA Y LUCIENTES",ogled) ...Dante i Shakespeare su najvjerniji pratioci svog vremena,a vragometno huda snaga njihovih psovki vulkanski je dokaz da se zivot slobodne misli ni pod halucinantnim medijevalnim terorom nije gasio... (1942.) ...I ljudska misao zivi,kao sve ljudsko,o hljebu.Ako je gladna,ona trabunja,a do dana danasnjeg ljudska misao nije se zapravo jos nijedanput do sita najela na ovozemaljskim gozbama,koje,nazalost, nisu simpozioni pameti nego terevenke gluposti... ("DAVNI DANI") ...Zivimo jos uvijek u takvim nazovi-civilizacijama,koje su po svojim osnovnim premisama magicne; ljudskom mislju vladaju i danas vjere,carobnjaci i sarlatani... ("O NEKIM NAIVNOMATERIJALISTICKIM ELEMENTIMA U HIPOKRITOVU DJELU",ogled) ...Kada je covjek izmislio rijec"natprirodno"ili"vrhunaravno",on time nije rekao mnogo vise nego kada kaze"prirodno"i"naravno".U jednom i u drugom slucaju,covjek tom svojom frazom nije rekao nista stvarno.Slika Boga je ljudski odraz bijedne ljudske misli,koja je poslije mnogo tisuca godina doista zavrijedila da se oslobodi veriga... ("MISAO KAO TAKVA PO SEBI I O SEBI") ...Nema ni jedne jedine misli bez njoj suprotstavljenog zbivanja,a misliti znaci vrsiti trajnu kriticku smotru nad podacima materijalnih utisaka,odvajajuci nepodudarne od podudarnih,fiktivne od doista postojecih,te se taj proces vrsi"po zakonu unutrasnjeg reda",po ordinarnoj frazi koja vonja na antipaticne sobe policijskih kancelarija,sto se na kraju podudara s istinom stanje fakata,jer tako doista i jeste,da je ljudska misao trajno uhapsena,posto istoga trenutka,kada je rijec o bilo kakvom"zakonu" ili o"ozakonjenom stanju",covjek se osjeca bespomocan kao lisen svoje misaone slobode,po zakonu nekog antimisaonog policijskog reda i propisa. Hod normalne ljudske pameti zapravo je neobicno polagan i ljudska se misao mucno i naporno probija kroz magle mnogobrojnih obmana,koje u obliku vjerskih ili naucnih uvjerenja prate covjekovu sjenku, kao neprozirna vela priproste lakovjernosti..." ("VARIJACIJE NA MEDICINSKE TEME",ogled) ...Ljudska misao tece od pocetka usporedo s ispitivanjem ljudskog tijela.Ljudsko tijelo i ljudska misao prozimaju se i ispreplicu unutar razvojnog toka ljudske spoznaje,pak se dogadjalo tokom historije ljudskog razuma,da je u ispitivanju tijela uvijek dolazilo do nesnalazenja,do zastoja i do bespredmetnog lutanja kada bi se ljudska misao odbila od tijela u predjele slicne prividjenjima,kakva se javljaju u masti koja luta sferama apstraktne shematike,povezane s jedne strane na tjelesnu, iskustvom ovjerovljenu stvarnost,a druge strane lutajuci nepreglednim predjelima razigrane uobrazilje... ("ARETEJ",pogovor) ..."Da je Misao covjeku prirodjena",djetinjasta ova pretpostavka prati ljudsku historiju kao hijena.Na golgotskom putu mudrosti,da ce omastiti svoju njusku truplom ljudske pameti i pozderati je konacno... ("MARGINALIJE NA TEMU O SPOZNAJNOTEORIJSKOJ MAGIJI",ogled)

"SLOBODANE,SAMO RECI/LETECEMO KAO MECI"-sapunica/ludnica u nastavcima Rezervni vojni staresina Blazo Nikolic pred Milosevicevim grobom u Pozarevcu povodom godisnjice smrti,subota,10.III 2007.: "DRUZE VRHOVNI KOMANDANTE,VOJSKE JE MALO,HEROJI I GENERALI U HAGU,FABRIKE PRODATE, RADNICI NA ULICAMA.RAPORTIRA REZERVNI VOJNI STARESINA BLAZO NIKOLIC CRVENICA."

Vojin Dimitrijevic,ekspert za medjunarodno pravo ...Mnogi u regionu se pozivaju na razne sporazume,povelje,i medjunarodno pravo.Ima li medjunarodno pravo"pravo da se mijenja i evoluira? -Naravno.Medjunarodno pravo danas nije isto sto je bilo,recimo,1937.Tada je suverena Nemacka mogla da radi sa svim drzavljanima-Jevrejima sta je Hitler hteo.To je bila njena"unutrasnja stvar".Kada se 1945.sudilo u Nirnbergu,nije bilo Konvencije o genocidu.Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima je usvojena 1948.,a paktovi UN o ljudskim pravima tek 1966. Problem Milosevica i njegovih saradnika medju Srbima,kao i"partnera"medju politicarima drugih naroda(NAROCITO ONIH KOJI SU"DELILI"BOSNU)bio je strasni anahronizam.Oni su mislili da se krajem XX.veka moze raditi ono sto se smelo raditi jos pre pedesetak godina:masovno proterivati stanovnistvo, razmenjivati ljude kao stoku,proglasavati neke rase i narode manje vrednim... ("Oslobodjenje")

Stjepan Mesic ...Je li Vam precizno poznat sadrzaj razgovora u Karadjordjevu? -Jest,ali o pojedinostima ne bih govorio jos neko vrijeme,jer ce me opet optuziti da odajem tajne.No,sama cinjenica da se poslije Karadjordjeva u BiH formiraju Republika Srpska i Herceg-Bosna jasno govori o cemu je tamo bilo rijeci i pokazuje da su se Milosevic i Tudjman jako dobro slozili oko istog koncepta...No,jos ne mogu izlaziti sa svojim kompletnim saznanjima. Kada cete moci? -Mozda vrlo skoro,ako me budu previse dirali. Jeste li s Tudjmanom ikad kasnije razgovarali o Karadjordjevu? -Jesam Mozete li barem reci kakav ste dojam stekli nakon toga? -ON JE U SVAKOM SLUCAJU TIM SASTANKOM BIO ZADOVOLJAN,BIO JE APSOLUTNO ZADOVOLJAN, CAK ODUSEVLJEN... ("Tjednik")

MIKO TRIPALO Rekao bih jos nesto o ovome sto ste govorili o Tudjmanu i njegovoj politici.Bio sam iznenadjen rezultatima prvih izbora.No,kada sam kasnije razmisljao o tome sto se dogodilo vidio sam da su rezultati glasovanja hrvatskog naroda bili rezultat opredijeljenja ljudi protiv necega,a ne za nesto.Tada se hrvatski narod izjasnio protiv Jugoslavije i protiv komunizma kao sistema.HDZ ulazi u izbornu kampanju kao jedina stranka koja je jasno definirala mozda i na ekstreman nacin,problem hrvatske drzave.Ona pobjedjuje,ali u toj kampanji negira postojanje srpskog pitanja,odnosno,oni to ili ignoriraju ili,ako govore o Srbima,govore u negativnom smislu. To se moze s jednog nacionalistickog stanovista i razumjeti,jer ni sam Tudjman,ponesen na krilima takvog pokreta,nije mogao,na primjer,sprijeciti da u Ustav,pa makar samo u njegovu preambulu,udje ona formulacija da je rijec o nacionalnoj drzavi hrvatskog naroda.Nijedna zemlja u Evropi toga nema,npr.da se kaze da je Francuska drzava francuskog naroda.Ali,kad uzmete u obzir da je prije i u tom sistemu,u kojem sam jedno vrijeme bio rukovodilac,u Hrvatskoj postojalo hrvatsko pitanje,dakle pitanje vecinskog naroda,a ne manjinskog,mozemo vidjeti koji su sve uzroci koji su do ovoga doveli. Stoga,mislim da Tudjman nije mogao sprijeciti da se ovako nacionalna drzava formulira u hrvatskom Ustavu,iako bismo vec sada mogli ici s tezom da bi to najbolje bilo izbaciti i ostaviti samo onaj normativni dio,gdje se Hrvatska formulira kao gradjanska drzava.Drugo,Tudjman je jako pogrijesio sto je isao na promjene staroga Ustava SR Hrvatske tri-cetiri mjeseca prije nego sto je novi donesen.I time je izazvao Srbe.Ne bi se moglo reci da su se Srbi bas opravdano bojali tih simbola,jer u tim simbolima promijenjeno je samo to da je skinuta crvena zvijezda,slovo"U"je vec davno bilo skinuto i nije vraceno.Prema tome,oni se nisu morali bojati te"sahovnice",koja je bila i u grbu SR Hrvatske,da nije bilo svih drugih elemenata koji su tako utjecali na Srbe i njihovu poziciju. Pogledamo li povijest Srba u Hrvatskoj,uvijek je postojala teznja da se oni instrumentaliziraju u borbi protiv teznje Hrvata da stvore svoju drzavu.Bez obzira je li ta instrumentalizacija isla iz Rima,iz Beca,iz Peste ili iz Beograda,ali je uspjeh te instrumentalizacije uvijek ovisio o odnosu demokratskih snaga u Hrvatskoj prema Srbima.A Tudjmanov stav prema Srbima gurao je Srbe u Miloseviceve ruke. Naravno,pritom ne treba mijesati glavni uzrok sa sporednima.Osnovni razlog sukoba i rata je pokusaj Milosevica da silom stvori"Veliku Srbiju",a ostale okolnosti vise su mu ili manje isle na ruku. (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

Marinko Culic-TUDJMAN-ANATOMIJA NEPROSVIJECENOG APSOLUTIZMA ...Laz je,dakle,jedina istina ovih rezima.Stovise,ne postoji cak vise ni potreba da se te lazi prikrivaju ili friziraju,jer bi to znacilo da istina nekoga zanima,a to odavno nije slucaj.Arendt pise da su Hitlerovi govori bili olicenje carolije laganja,jer su omadjijane mase kojima su upucivani dobro znale da je to sto slusaju laz,ali ih je Fuhrerov glas svejedno opcinjavao kao da je izgovarao nebeski cistu istinu. Naravno,Hitler se kod toga nije sluzio nikakvim magijskim trikovima,bogomdanim samo njemu,niti se masa poslusnih gutaca lazi pokorno skupila pred njim cim je prvi put izgovorio neku osobitu,magicnu rijec.Nacisticka Njemacka(isto kao i boljsevicka Rusija)priblizile su se totalitarnom savrsenstvu tek kada su obavljene duge i temeljite predradnje,od kojih su jedne pozavrsavali sami nacisti a druge marljiva zaprega povijesti.Arendt opisuje svojevrsnu destilaciju pristasa koju su tokom godina obavili nacisticki i boljsevicki strojevi za vladanje,pri cemu su otpadali svi koji su pokazivali neku,pa i najmanju inicijativu.Intelektualci koje su nacizam i boljsevizam ocarali na prvi pogled svojim kultom ciste,do pasa ogoljene ljudske sile,odbaceni su i prije nego su ti rezimi napravili prve masovne zlocine,a na isti nacin poslije je odbacena i"zlocinacka inicijativa rulje",jer oboje mogu biti"opasniji od obicne politicke oporbe". Umjesto tih kratkotrajnih suputnika,koji su sami sebe diskvalificirali pogresno pretpostavljajuci da se od njih ocekuje nesto vise od slijepe poslusnosti,dovodjeni su"cudaci i ludjaci",koji"pomanjkanjem inteligencije i kreativnosti"najbolje ocrtavaju kvalitete dobrog i poslusnog naroda.Kada se ovo prebaci u vidokrug danasnjih malih naroda i drzava koje najbolje poznajemo,vidjet ce se da se i tu dogadjaju gotovo navlas iste stvari,doduse proporcionalno umanjenih razmjera,bez masovnijih fizickih likvidacija sunarodnjaka,ili drasticnih oblika ostracizma.Mozda se to najbolje vidi iz rjecice"puk"koju je Tudjman,kao i mnogo drugoga,promovirao na svoju ruku-hrvatski Ustav ne poznaje tu rijec-kao inacicu za narod.Sto se pod starinskom rjecju misli,nikada nije objasnjeno,ali je mozda bas taj nedostatak informacije najvaznija informacija koju o njoj treba znati.Jer,ako se ne zna sto je puk nego se o tome treba nagadjati,onda je vrlo vjerojatno da se to i ne smije znati,jer je ova leksicka zlundra samo odraz stava da"poglavar"i"suveren"ima pravo tretirati narod kao amorfnu masu,koju ce oblikavati kako misli da treba i za sto misli da treba. Ovako pojmljen narod mozda najvise slici na pijesak,koji nagomilan moze oblikovati najimpresivnije geometrijske forme,ali uvijek ostaje nakupina mrtvih i nepokretnih cestica koje su se bez vlastite volje nasle zajedno,a sutra ce se bez vlastite volje i razdvojiti.Hannah Arendt opisuje totalitarne pokrete kao"masovne organizacije atomiziranih,izoliranih pojedinaca",koji ce pokazati punu lojalnost tek kada im se izbrise osjecaj pripadnosti svemu-ukljucujuci"obitelj,prijatelje,drugove,cak i obicne poznanike"-osim tim pokretima.Ovo je,naravno,slika dovrsenog totalitarnog drustva koje u zemljama ex-Jugoslavije nikada nije moglo zazivjeti vec zbog snaznog prisustva medjunarodne zajednice,tako da su one,ako su zeljele izbjeci otvorenu konflagraciju s njom-do cega je povremeno ipak dolazilo-morale svoje namjere skrivati ili modificirati tako da ne djeluju previse izazivacki.Pa ipak,Tudjmanova"vizija" Hrvatske kao drustva stalisa sasvim je blizu,barem na razini onoga sto je o tome javno receno,opisu nastanka totalitarnih drustava iz pera Hannah Arendt. Ta drustva nastaju u trenutku kada se pod udarima ekonomske krize pocinju raspadati klasni(ona organiziraju"mase,ne klase")i stranacki sustavi evropskih zemalja,i kada se evropskim metropolama pocinju valjati obezlicene mase koje su otpadale iz postojecih politickih stranaka,ili im,u jos vecem broju,nikada nisu ni pripadale.Rijec je o pravoj ljudskoj ilovaci,koja se moze oblikovati u skladu s kakvim god politickim namjerama,buduci da je rijec o"naizgled ravnodusnim ljudima od kojih su odustale sve druge stranke,jer su ih smatrale previse bezvoljnim ili priglupim da na njih obracaju pozornost".Na prvi pogled,ovo ne bi vrijedilo za nacionalne pokrete i drzave na tlu ex-Jugoslavije,jer su Tudjman i svi ostali,a posebno Milosevic,nasljedjujuci komunisticke vlasti,dobili od njih u sukcesiju ono najvrijednije sto su mogli dobiti,a to je znatan dio clanstva nacionalnih komunistickih partija. No,bili su to ljudi koji su u najvecem broju predstavljali slucajne i inertne suputnike tih partija,koje nekadasnji"profesionalni revolucionari"vise nisu bili u stanju pokrenuti na bilo kakvu masovniju politicku akciju,ako se tu ne racuna"kozaracki"raspjevanu,ali u osnovi politicki nijemu lojalnost tadasnjem rezimu.Ukratko,radilo se,kako bi Tudjman rekao o"autsajderima",koji su demokraciju poznavali samo na razini scenskih rekvizita,preciznije na razini sitnog demokratskog inventara:izbornih spiskova,glasackih kutija,boksova koji stite tajnost glasanja...Uz to,bila je rijec o ljudima koji su mahom pripadali virtualnim drustvenim slojevima,intelektualcima,radnicima,sluzbenicima...koji ni uz povoljan ideoloski vjetar sto je milovao neke od njih nikada nisu uspjeli formirati autonomnu politicku volju,tako da su slicili samo na vostane replike odlicno i raznovrsno organiziranih gradjana u susjednim zemljama zapadne demokracije.Radilo se,dakle,o poslusnim i sutljivim pripravnicima demokracije,a to sto se od njih trazilo jedino da muklo podrzavaju rezim koji je svoj legitimitet nasao na drugoj strani,i u tom pogledu ih uopce nije trebao,gomilalo je njihovu frustraciju i predodredilo ih je da poslije postanu dijelom najaktivnijih i"najsvjesnijih"odreda nacionalistickih stranaka koje su isklijale iz pepela komunizma. Uz njih,Tudjman,Milosevic i ostali mogli su se osloniti na jos jedan sloj pristasa,izvucenih iz jos dublje i memljivije sjene u koju ih je ugurala prethodna vlast,a to je ruralno i polutansko prigradsko stanovnistvo.Ono je ponajprije zbog svoje religioznosti samo politicki vegetiralo na rubu drustva,a iz kolektivnog sjecanja nije izblijedilo ni krace vrijeme kada su ih komunisti zbog svojih klasnih stereotipa htjeli izgurati i preko tog ruba.Zbog svoje potpune politicke zapustenosti i zatravljenosti,ovaj sloj nije ni u novim okolnostima usao u udarne odrede vladajucih nacionalistickih stranaka,no zato je vrlo pouzdano preuzeo ulogu"sutljive vecine",koju je u prijasnjem rezimu igrala pasivna armija clanova SK.Za razliku od te probudjene komunisticke pjesadije,koja je sada zajedno s nacionalistickom emigracijom(u hrvatskom slucaju),promaknuta u neku vrstu rezimskih patricija,ova seljacko-radnicka populacija zadovoljila se ulogom plebsa,cije sudjelovanje u politici nikada nije prelazilo stepenicu pasivnog izbornog prava.Pa ipak,taj plebejski sloj predstavljao je najsigurniji,upravo strateski oslonac novih nacionalistickih rezima,jer je bio najblizi onome sto Hannah Arendt definira kao masu,koju ni u sto ne treba uvjeravati i koja,kada se jednom trgne iz politickog mrtvila i napravi prvi politicki izbor,poslije taj izbor u pravilu ne mijenja...

Mehmedalija Mak Dizdar-GORCIN Asa lezit Vojnik Gorcin U zemlji svojoj Na bastini Tuzdi Zih A smrt dozivah Noc i dan Mrava ne zgazih U vojnike Odoh Bil sam U pet i pet vojni Bez stita i oklopa E da ednom Prestanu Gorcine Zgiboh od cudne boli Ne probi me kopje Ne ustrijeli strijela Ne posijece Sablja Zgiboh od boli Nepreboli Volju A djevu mi ugrabise U robje Ako Kosaru sretnete Na putevima Gospodnjim Molju Skazite Za vjernost Moju

MIKO TRIPALO Kad govorimo o NDH rijec je o organiziranom drzavnom teroru,etnickom ciscenju,a s druge strane,vec 1942.okupatori,Talijani i Nijemci,uvidjaju da je ta ustaska politika pogubna za njih,jer izaziva ustanak,pobune,siroki pokret,i oni pocinju raditi na pacifikaciji ustasa,povezujuci ih,naravno,s cetnicima. Navedite jednu bitku ustasa i cetnika u godini 1942!Svi su oni zajedno s okupatorom tukli partizane. (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

IVO BANAC Kad desni hrvatski nacionalisti govore o NDH,oni o tomu govore kao o autenticnoj drzavi,a to je bila tek posebna forma okupacije.NDH nije samo okupacijska tvorevina nego i dio evropskog fasizma,sto je dosta neodredjena rijec.Trebalo bi govoriti o utjecaju rasne ideologije koja je izricita u nacizmu.I ako na taj nacin gledamo,onda vidimo da je primaran utjecaj njemackog nacizma,koji je po svojoj naravi rasno opredijeljen.Pad zakonitosti,zapravo nepostojanje zakonitosti,ne samo na teritoriju NDH,nego opcenito pod njemackom okupacijom,dijelom i pod talijanskom,mora se staviti u taj kontekst.Sa stajalista evropske civilizacije radi se o izuzetno retrogradnom fenomenu. Kakav je poseban doprinos ustasa u tomu?Kakve su ingerencije oni imali?Jesu li mogli provoditi neku nezavisnu vanjsku politiku?Nisu.To znamo iz Rimskih ugovora,iz bezbroj drugih primjera.Jesu li imali neku posebnu unutrasnju politiku?Ne moze se ni to reci.Njihovo gospodarstvo i uopce sve pojave koje idu u unutrasnju politiku vezane su uz fasisticki ideoloski program.To je bila jedna vrsta dirigirane ekonomije,gdje je postojalo,doduse,privatno vlasnistvo,ali ograniceno tvrdim etatizmom i ratnom privredom.Dakle,gdje su oni imali nekih posebnih ingerencija?Mislim da se to moze odnositi jedino na srpsko pitanje,koje s njemackog stanovista uopce nije bilo vazno.Ne negiram da je 1941.godine Hitler zelio kazniti Srbiju,dijelom zbog odredjenih spoznaja iz njegova austrijskog razdoblja prije 1918.,a dijelom kao odgovor na puc od 27.marta.No,ipak ne postoji neki poseban njemacki stav prema Srbima kao takvima.To je nesto sto je izislo iz ustaske ideologije i tu je Pavelic provodio jedno brutalno etnicko ciscenje.Sto se Bosne i Hercegovine tice,ustase su zeljele uvuci Muslimane u antisrpsku politiku.Bilo je to neprihvatljivo s muslimanskog stajalista... (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

Habena"pamet"-"...Stotine informacija je poslato u svijet o pravednoj borbi hrvatskog naroda za njegova stoljetna stanista..." ...Hrvatski ekvivalenti Srne i Kanala S jesu Habena i HTV Siroki Brijeg.Habena(Herceg-bosanska novinska agencija)osnovana je po proglasenju"Hrvatske Republike Herceg-Bosne",28.avgusta 1993.Sediste joj je u Medjugorju,prasnjavom selu sa Marijinim svetilistem na visoravni iznad Mostara.Osnovali su je saradnici Hine,uz finansijsku i drugu pomoc hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova. Hebena je vlasnistvo samokonstituisane"vlade"samoproklamovane republike.Njen direktor Bozo Raic istaknuti je clan HDZ,koji je koalicionoj bosanskoj vladi sluzio kao ministar odbrane u istom podrivackom duhu u kome je to radio Velibor Ostojic kao ministar za informisanje.Raic retko napusta svoju bazu u Mostaru odakle je 16.januara 1993.(dok je jos bio ministar odbrane)izdao cuvenu naredbu snagama Armije BiH u centralnoj Bosni i zapadnoj Hercegovini da se stave pod komandu HVO.Odbijanje Armije BiH da to ucini izazvalo je velike borbe izmedju dva saveznika u Gornjem Vakufu,u centralnoj Bosni,koje su se kasnije prosirile i intenzivirale sve do prekida vatre u martu 1994. Habena je 24.septembra 1993.tvrdila da je vec"stotine informacija poslato u svijet o pravednoj borbi hrvatskog naroda za njegova stoljetna stanista".Ta recenica sazima teznje agencije.Njene biltene opsirno prenose hrvatski mediji,kako pod njenim imenom tako i od imenom Hrvatske izvjestajne novinske agencije(Hina). Habena se hvali da,s agencijom,televizijskim studijom i nedjeljnim novinama HRVATSKIM LISTOM, predstavlja"medijski sistem republike hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine u potpunosti."Habena je mogla da pomene i cetvrti element sistema:Press centar HVO u Mostaru,kojim rukovodi Veso Vegar.Za nekoliko meseci radio stanica Radio Herceg-Bosna pocela je da emituje iz Mostara.Radio Herceg-Bosna osnovan je na inicijativu nekadasnjeg novinara Hrvatskog radija,rodom iz Hercegovine.Navodno je glavnina studijske opreme dobijena iz Zagreba... (Mark Thompson-"PROIZVODNJA RATA")

ponedjeljak, 12.03.2007.

MIKO TRIPALO Citav je niz veoma vaznih pitanja na temu NDH i muslimana.Spomenut cu nekoliko vaznijih.Bez obzira kakva su bila sluzbena stajalista ustasa,cinjenica je da su u njihovom politickom sistemu muslimani uglavnom sluzili kao dekor.To se moze dokazati bezbrojem pojedinosti.Dakako,postoji i tendencija da ih se pridobije.Nije Pavelic slucajno gradio dzamiju usred Zagreba i na razne druge nacine ugadjao, barem retoricki,njihovim osjecajima. Ali sustina je bila ipak dekor,a ne podjela vlasti,ako se o tome uopce moze govoriti u jednom potpuno autokratskom sustavu.Jos je vaznije,a potpuno se presucuje kada je rijec o odnosu izmedju ustasa i Bosne i Hercegovine,da je ustaska vlast sustavno unistavala bosansku posebnost.Procitao sam u jednom dnevnickom zapisu pokojnog Envera Colakovica,iz 1942.ili mozda 1943.ovu recenicu:"DANAS JE SLUZBENO ZABRANJENA UPOTREBA RIJECI BOSNA".Ne samo da se radilo na ovaj nacin,nego se takav stav provodio u administrativnoj podjeli na velike zupe,koje je Pavelic stvorio,a nisu bile bitno drugacije od onih"vodenih"banovina sto ih je pravio kralj Aleksandar.Tendencija je bila da se razbije povijesni bosansko-hercegovacki okvir,koji postoji od Berlinskog kongresa,pa i od ranije.I to,takodjer,na nacin da su stvorene uvjetne podjele pa da najednom imate na teritoriju Bosne i Hercegovine veliki broj zupa,koje imaju sjediste negdje drugdje ili izvan nje.Recimo,velika zupa Dubrava,to je cijela istocna Hercegovina,a centar joj je bio Dubrovnik. (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

VLADO GOTOVAC&IVO BANAC Vlado Gotovac:Mislim da se o bogumilima kao temelju bosnjastva stvaraju iluzije.Htjelo se,naime,dokazati da su bogumili nekakav temelj na kojem pociva Bosna i Hercegovina u nekakvom specijalnom povijesnom sadrzaju.Bogumili su,prije svega,u mnogim stvarima jos nejasni. Drugo,vrlo je tesko odrediti sve komponente koje su sadrzane u toj epizodi sto se zbila na prostoru Bosne,a koja je pretezno religioznog karaktera,koja je,po svemu sudeci,imala veze s patarenstvom i svime sto ono znaci,ali je imala i neke svoje specificne sadrzaje.Sadrzaje koji prethode,po svim svojim komponentama i jednoj i drugoj religiji,i krscanskoj i islamskoj,a pojavila se na tom prostoru u okviru niza hereza koje su u to doba doslovno harale Mediteranom i koje su oznacavale umiranje starih religija sto su se opirale krscanstvu,te su nastojale ako ne obraniti se posve,a ono barem integrirati se s krscanstvom u okviru nekih svojih teza,koje su,naravno,u krscanstvu bile hereticne.Koliko je i kako bogumilstvo bilo tada integrirano u tom prostoru u krscanstvo vidi se po tome sto je potpuno iscezlo. Znaci,integracija nije uspjela,krscanstvo je bilo prejako,a bogumilstvo,na tom prostoru,i brojcano i u svakom drugom pogledu,preslabo.Prema tome ono je,moze se mirno reci,iskorijenjeno,a ono sto se smatra da je od njega ostalo po mom je sudu starije od bogumila,ili je pomijesano s njima i predstavlja onaj opci etnoloski fundus na kojem se oblikovala Bosna i Hercegovina.Dakle,fundus koji je posve neodredjen,etnoloski nesredjen,ciji etnoloski materijal i ne poznajemo.On seze sve do seoba i svega s cim su seobe bile povezane na ovom prostoru. Rijec je,dakle,o vrlo slozenom i,po mojem sudu,neprozirnom prostoru.Kad bi se htjelo reci da je temelj Bosne i Hercegovine u bogumilstvu,bilo bi to pomalo,ako se smije tako govoriti,skretanje u nekakvu etnolosku mitologiju.Ne vjerujem u to nimalo.Smatram da je bogumilstvo vrlo zanimljiva epizoda,koja je vjerojatno ostavila mentalnih tragova u smislu osjecaja za nedisciplinu,osjecaja da hereticnost nije najveci grijeh,dakle jedne slobode,slobodnijeg odnosa prema zasadama religije,ali nikako kao temelj u nekom etnoloskom,a pogotovo ne u antropoloskom smislu. Ivo Banac:Tocno je da se o Crkvi ne moze govoriti samo na osnovi tendencioznih izvora.Cesto je rijec o zapazanjima ljudi koji nikada nisu bili u Bosni i koji su,najvjerojatnije,u svojim popisima "zabluda"bosanskih patarena isli po knjigama u potrazi za zamamnim zabludama.Naglasavali su ono sto je opravdavalo krizarske pohode na Bosnu. U cijelom sklopu pitanja oko Crkve bitna je bosanska posebnost.To treba naglasiti.Svako strogo tumacnje izvora,kao sto su natpisi na steccima i drugo,govori o posebnostima u duhovnom zivotu srednjevjekovne Bosne.Mozemo staviti naglasak na razlicite aspekte bosanskog fenomena,pa tvrditi,kao sto mnogi danas tvrde,da se radi o zaista minimalnoj razlici izmedju Crkve bosanske i kanonskih crkava,ili ici klasicnim putem,sto ga je Racki zacrtao jos u 19.stoljecu,tj.da se radi o umjerenom dualizmu.No,ne mozemo nijekati da je ova pojava bosanska vjerska specificnost,koja je imala dubokih odraza ne samo u Srednjem vijeku nego i kasnije. (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

Vladimir Srebrov-CEKANJE VREMENA U logore ste ulazile kao u prazne strane svijeta. Nikad toliko slova zutjelo nije pod bosanskim oblacima i nikad toliko noci bjezalo nije sa rijeka... Jos cure sume od zbjegova i potoke prate znaci potjera vojnih sa psima... Nikad toliko djece u celijama puzalo nije, okrenutih ka licu zida... Po dva smo zaredom jutra s kisom bivali vrsta, ili nad bombom drzali oci doi poznih strazarskih smjena... Uvijek smo s vama cekali vrijeme i posjetu Crvenog krsta, da vratimo mirise srca u glas,u imena...

"HERCEG-BOSNA PONOSNA!" ...Hrvatska politika prema Bosni bila je dvojaka i odrazavala je razlike u politickim shvatanjima hrvatskog stanovnistva unutar Bosne. Izvestavanje drzavnih medija u Hrvatskoj,nije stvarno prikazivalo te razlike;prikazivalo ih je najmanje kad su bile najvece,tokom 1993.Citave te godine,pa i 1994.,ovi mediji su dosledno opravdavali i zamagljivali najradikalniju politiku kontrole teritorija(koja podrazumeva"etnicko ciscenje")koju su vodili HDZ-HVO vodje"Herceg-Bosne". Ta jednodusnost,kao i sve ostalo,pokazuje da je"Herceg-Bosna"izvrsavala volju svoje partije-osnivacice HDZ u Hrvatskoj,predvodjene Franjom Tudjmanom.Kao i politika koju zaklanja,medijsko izvestavanje je odbacilo one Hrvate(vise od dve trecine od ukupno 750000 pre rata)koji su ziveli izvan"Herceg-Bosne".Ono je,pre svega,odbacilo Hrvate centralne Bosne,koji su bili zrtvovani fanatizmu HDZ-HVO klike.Kada je HVO pokusao da uspostavi totalnu kontrolu nad onim oblastima centralne Bosne koje je drzao zajedno sa Armijom BiH,neminovna reakcija bila je da je Armija BiH uspostavila kontrolu gde god je mogla,proterujuci i,ponekad,masakrirajuci hrvatske civile.HRVATSKI MEDIJI SU NESRECU OVIH CIVILA PRIKAZALI KAO REZULTAT MUSLIMANSKE PERFIDNOSTI I"FUNDAMENTALIZMA",CAK I NE IMPLICIRAJUCI BEZOCNU HRVATSKU AMBICIJU... (Mark Thompson-"PROIZVODNJA RATA")

"VRATICU SE SIGURNO!" "SEKSUALNE ORGIJE UDRUZENIH USTASA I CETNIKA" Vojni policajac je u medjuvremenu donio jelo i pice uz koje se sjedilo sve do 23 sata... A onda su na tepih apartmanskog salona prostrli deke i carsafe,svukli se do gola"Pitljo"i Ocausanin.To je isto ucinila i Kata.Sve troje su bili prilicno popili...I mene su tjerali i zalijevali me konjakom,ali sam uspjela da ostanem trijezna,iako sam pomisljala da se dobro napijem,kako bi sve tegobe i torturu lakse podnijela. Oklijevala sam,svuci se ili ne,ali kada sam vidjela njihove pijane oci,vidjela sam spremnost da idu do kraja,da me ako treba i pretuku i opet siluju. SEKSUALNE ORGIJE UDRUZENIH USTASA I CETNIKA TRAJALE SU SVE DO ZORE...Mijenjali su"Pitljo" i Ocausanin mene i Katu izmedju sebe...Trpjela sam,plakala i razdirala se u sebi,podnosila smrad prljavog znoja,izmijesanog sa zadahom alkohola i cekala jutro,a sa njim i umor silovatelja,koji su to bili samo prema meni.Prema Kati nisu,jer je Kata glasno uzivala i trazila da ima snosaj sa njima obojicom i to vise puta. Kada je njih troje zaspalo pokusavala sam i ja,ali bezuspjesno.Do deset sati sam mozda 3-4 puta zaspala samo po desetak minuta.Oko deset sati su se njih troje digli,porucili mi kafu,dorucak za sve cetvero... Kasnije,dok sam bila u kupatilu,cula sam njihov grohotan smijeh,a kada sam usla u salon na TV ekranu sam vidjela prizore seksualnih odnosa i vrisnuvsi prepoznala sebe na ekranu.Njih troje su se nastavili grohotom smijati,a"Pitljo"je gotovo vikao kako ce Franjo biti nagradjen i za kameru u dugometraznom porno filmu. Kako su sve snimili,ko je sve te orgije mogao snimiti,nikoga od njih nisam pitala...Mogao je i Franjo,jer ja nista nisam ni mogla vidjeti.Sve sam podnosila zatvorenih ociju,a muzika sa televizora sigurno je prigusila zujanje kamere. Zabila sam glavu u ruke da prigusim vrisak i stisnula zube,stegla sam sebe da ne reagiram.Noge su mi drhtale...I uspjela sam,odsutjela sam ne izustivsi ni jednu jedinu rijec.Utjesila sam se rijecima:"Ko god me eventulano prepozna na ekranu prilikom reprodukcije snimka sa video kasete,po drustvu ce zakljuciti da sam bila zatocenica i primorana da podnesem silovanja.Vise se trebaju plasiti"Pitljo"i Ocausanin,ako tuzitelji Haaskog tribunala dodju do kasete,kao i do moga svjedocenja." Popodne,5.januara 1994.godine,vratili su me izmucenu i napacenu u zepacki logor,u moju celiju u"Mahnjaci". Do 19.januara iste godine,u celiju su mi upadali ustase"DODA"i MARTIC i u celiji me silovali vise puta. Vise mi nisu ulazili ni Zeljko Antolovic-"Pitljo",a ni Perica Jukic. Ujutro,19.januara 1994.,dosao je vozac Franjo sa strazarom i naredio mi da se brzo spremim zbog razmjene.S nevjericom sam izvrsila naredjenje,pokupila sve svoje stvari u jednu kesu i izasla iz celije.Franjo me je sa jos jednim bojovnikom HVO Zepce odvezao do vojnog vozila vojnika UN.Jedan od UN vojnika nesto im je potpisao na nekom papiru i vojno vozilo UN me je odvezlo do osnovne skole u Golubinji,gdje su me predali vojnoj policiji Armije BiH. U Zenici sam se sastala sa svojim sinom Amirom i rodjacima.Dijete u meni nije poznalo majku vec strankinju,koja ga je,dok je on vriskao i otimao se,uplakana drzala u narucju,na svojim majcinim grudima. Krajem marta,potpisivanjem Washingtonskog mirovnog sporazuma,oslobodjen je iz logora HVO Zepce i moj suprug Senad...Da ga nisam cekala,znajuci za oslobadjanje,da smo se mimoilazili na ulici,ne bismo se prepoznali... Sve sam mu rekla sta mi se desilo.Senad me je prigrlio i kao pacenicu i kao majku naseg sina i kao svoju suprugu,hvala Bogu... Danas zivim u Americi,daleko,daleko od Bosne i Zepca...VRATICU SE SIGURNO! (Sifra:"PITLJO"-"FASISTICKI SNOVI SE NIKADA NISU OSTVARILI NI JEDNOM FASISTI...")-4

USTASA ZELJKO ANTOLOVIC-PITLJO-"ZAUSTAVI FRANJO,DA JE PRIPITOMIMO!" "FASISTICKI SNOVI SE NIKADA NISU OSTVARILI NITI JEDNOM FASISTI" Od tada,tokom novembra i decembra 1993.,silovalo me je najmanje trideset ustaskih bojovnika.Medju njima su bili i"DODA","BRLJAK",MARINKO,NENAD,MARTIC zvani ZILO....koje sam dobro poznavala.Bili su sigurni da se to nikada nece saznati,da za njih fasiste nema suda,da su Zepce i jos dobar dio Bosne i Hercegovine definitivno pripojili Hrvatskoj i Zagrebu,sto je oduvijek bio i njihov,i san njihovih oceva i djedova,Pavelicevih ustasa i Tudjmana,Bobana,Granica,Seksa... Ali,to je historija posvjedocila,FASISTICKI SNOVI SE NIKADA NISU OSTVARILI NITI JEDNOM FASISTI.Ako su i bili poceli sanjati svoje zeljene sne,pravda ih je brzo probudila iz sna. Nikada necu,niti mogu zaboraviti 4.januara 1994.godine.Strazar,bojovnik HVO unio mi je jelo lecu-socivicu i veoma malu snitu kruha negdje iza 12 sati...Kada sam nakon 15-20 minuta zavrsila sa tim oskudnim obrokom,strazar je usao na vrata i pitao me da li sam zavrsila sa jelom,kako bi uzeo posudu.Bila sam iznenadjena,jer tako nikada nisu ucinili.Posudu od prethodnog jela uvijek su uzimali prilikom donosenja narednog. Dala sam posudu,a on me je mjerkao svojim pospanim pogledom. Oko 15 sati ponovo je usao na vrata.U rukama je drzao neku odjecu.Spustio je ovecu kesu i sa njom zensku vindjaknu od sintetickog materijala.Bila je nova(kasnije sam saznala da je takve vindjakne dijelio"Crveni kriz",ali je ja do tada nisam dobila).Rekao mi je da mogu otici u WC da se brzo operem.Poslusala sam ga i jedva docekala da se malo,makar i na brzinu,operem.Dok sam se prala strazar me je cekao ispred WC-a.Usput sam se,vidno uzbudjena,pitala sta se desava.Pomisljala sam na sve,pa i ono najgore,ali i na eventualnu mogucnost razmjene...No,brzo sam sebi samoj odgovorila da od razmjene nema nista.Razmjene su cinjene obicno rano ujutro,najkasnije do podne,a vec je bio poceo padati zimski mrak.Pomisljala sam da me premjestaju u svoj drugi logor.To su inace cinili.Puno su Zepcaka i Maglajlija premjestili u Hercegovinu,a saznala sam po oslobodjanju,i na otoke u drzavi Hrvatskoj,odakle se mnogi nikada nisu zivi vratili. Kada je pokucao na vrata i pozurivao me glasno,prestala sam razmisljati i radila sam sto se od mene trazilo.Spremila sam se u celiji,u kojoj sam u kesi nasla donji ves i dzemper,kao i vindjaknu.Strazar je zatvorio vrata i zakljucao ih,a ja sam sjela i ponovo pocela razmisljati i pitati se sta se to sa mnom desava,hoce li me to nekuda voditi...Nakon sat,sat i po,vrata su se ponovo otvorila i na vratima se pojavio"PITLJO".Naredio mi je da podjem s njim,sto sam i ucinila.Doveli su me do vozila"golf"sa dvoja vrata.Naredili su mi da sjednem na straznje sjedalo,a"Pitljo"i vozac bojovnik,su bili naprijed. "PITLJO ME JE UCIJENIO ZIVOTOM MOG SENADA" Vozilom su me odvezli u selo Ozmica,pa dalje,prema Novom Seheru,u kome su se pred samim centrom varosice zadrzali 5-10 minuta,da bi doveli jednu veoma mladu zenu,djevojku.Mogla je imati oko 20-23 godine.Uveli su je na prednje sjedisate,a ZELJKO ANTOLOVIC-PITLJO smjestio se na straznje sjediste do mene...Cim je sjeo,vozilo je krenulo pravcem kojim do tada nikada nisam prolazila,ali sam znala da se tim pravcem moze prema Tesnju,preko Crnog Vrha,ali i drugim krakom,odvojkom,prema opcini Teslic,seoskim putem preko sela Cobe,Domislice,Kopice,na Hatkine Njive,pa dalje prema Teslicu i Banji Vrucici. Cim smo izasli iz naselja Novi Seher"Pitljo"me je poceo hvatati za butinu desne noge...Branila sam se i uzmicala na sjedistu a on se pribio jos zesce uz mene,zagrlio me lijevom rukom,uvukao ruku kroz moju kosulju i poceo mi dirati grudi.Nastavila sam se upornije braniti i sagnula sam se prema naslonu prednjeg vozacevog sjedista,a "Pitljo"je dreknuo na vozaca:"ZAUSTAVI FRANJO,DA JE PRIPITOMIMO!" Kada se vozilo zaustavilo,"Pitljo"me je dva puta osamario i izvadio pistolj govoreci zadihano:"KURVO BALIJSKA,BICES NOCAS......I BICES DOBRA I PITOMA K`O KOKOS,ILI TI NEMA SENADA..."Pocela sam plakati,a"Pitljo"me je jos jednom osamario,naredivsi mi da usutim.Kad sam lice pokrila rukama i prigusila plac,vozilo je krenulo... Oko 18 sati stigli smo do Banje Vrucice."Pitljo"i Franjo su nas izveli iz vozila i poveli u neku kafanu u krugu banje.Odatle je"Pitljo"nekome telefonirao,a nakon jednog sata u kafanu je usao srednjovjecan covjek u cetnickoj uniformi.Bio je osrednje visine,nabijen,crnokos... Prisao nam je pravo za sto i predstavio se kao PETAR OCAUSANIN.Djevojka mu se predstavila imenom Kata.Ocausaninu i Kati sam zapamtila imena.Nisam sigurna sta je Petar Ocausanin bio po cinu,ali bio je neki cetnicki oficir. Tu smo sjedili otprilike pola sata,a za to vrijeme je Petar pricao o svome Teslicu i Slobodanu Milosevicu.A onda su se"Pitljo"i Petar digli kao po dogovorenoj komandi.Petar je rekao:"Idemo nesto gore prezalogajiti..." Nakon desetak minuta,nas cetvero smo se nasli u jednom veoma luksuznom apartmanu hotela"KARDINAL"u Teslicu.Sve je unutra bilo jako osvijetljeno,televizor upaljen sa veoma bucnom muzikom...Kad smo sjeli,prisla mi je djevojka koja se Ocausaninu predstavila imenom Kata i tiho mi rekla da je cula kako ce za nekoliko dana biti razmjena zepackih logorasa..."Od tebe zavisi hoce li tvoj suprug,a sa njim i ti,biti na spisku za razmjenu,ili hoce li iz zepackog logora biti premjesten u Hercegovinu,pa u Hrvatsku,na otoke..." Sva sam drhtala i gorjela od nekog osjecaja koji ni danas ne znam opisati.Medjusobno su se u mojoj dusi preplitali radost i strah i revolt,bunt zbog ucjene,zbog ultimatuma.Dati se"Pitlji",pristati na ponizenje,kupiti slobodu,biti kurva...Razmisljala sam kratko,a onda pitala Katu:"Od koga to sve zavisi?"Nisam gotovo pitanje ni izustila,a Kata je kratko odgovorila:"Od Antolovica..."A onda je dodala:"On moze biti grub prema tebi i silovati te,ali nece tako.Hoce da budes pitoma,krotka...Sve od tebe zavisi",zakljucila je mirno. Osjecala sam se u tom trenutku gore nego kada je PERICA JUKIC poslao Tadica da me siluje,oborila glavu,stisnula plac u prsima i boreci se sama sa sobom,naredila samoj sebi:"Izdrzi i ovo!"Sve je ovo Bozije iskusenje,sve je u Bozijim rukama...Sjetila sam se svoga supruga,djeteta,svojih najblizih. Mozda je sudbina mog Senada bas u mojim rukama,pitala sam samu sebe.U pamcenju sam pronasla rijeci svoga djeda koji mi je cesto govorio:"Bolje je pomoci nekome,pa se pokajati,nego ne pomoci,pa se pokajati..."A neko,kome sam,mozda,mogla svojim tijelom i ponizenjem pomoci,bio je moj suprug Senad,moje dvogodisnje dijete koje nisam vidjela vise od pola godine.O sebi nisam imala sta razmisljati,do o tome da sam u nemilosti,da sam dovedena u Teslic,kako bi se Antolovic na meni seksualno izivljavao.Znala sam sta me ceka.Ili cu biti pretucena i silovana,ili cu zazmiriti,stisnuti zube,pa opet biti silovana... (Sifra:"PITLJO"-"FASISTICKI SNOVI SE NIKADA NISU OSTVARILI NI JEDNOM FASISTI..."-3

subota, 10.03.2007.

Koop-KOOP ISLAND BLUES hello my love it`s getting cold on this island i`m sad alone i`m so sad on my own the truth is we were much too young now i`m looking for you or anyone like you we said goodbye with a smile on our faces now you`re alone you`re so sad on your own the truth is we ran out of time now you`re looking for me or anyone like me

Uros Komlenovic-ENGLESKI FUDBAL Premijer Velike Britanije pakuje papire i odlaze ih u tasnu koju ce poneti sekretar.U pauzi ce ih mozda jos jednom pregledati,ali sada se zuri-u svecanoj lozi cekaju celnici Barkli banke,nekolicina lordova i ljudi sa berze,a mozda i neko iz opozicije.Na drugom kraju grada,pomirena sa sudbinom,istendska domacica ispraca muza-zna da ce se vratiti pijan,mozda i razbijenog nosa,ali ce,kada i ovo prodje,bar neko vreme biti miran.Daleko na Balkanu,ako je obezbedjen prenos,vrse se poslednje pripreme: kokice su posoljene,pivo u zamrzivacu,deca isamarana bez obrazlozenja,a zene slobodne da idu kod frizera,u kupovinu,ili"u stetu"-ako imaju s kim.U Londonu je krajem maja najcesce suncano,kisa pada retko jer je svesna da nece pokvariti ugodjaj.Ugledni gost iz kraljevske porodice postrojava decake koji skupljaju lopte i razgovara sa svakim trecim,otprilike.Nije rec o vimbldonskom turniru-igra se finale Kraljicinog kupa.U fudbalu,naravno. Posle utakmice igraci prolaze pored svecane loze,neka vojvotkinja ili princeza pruza ruku svakome od njih,cestita pobednicima i nalazi reci utehe za porazene koji bi joj najradije nabili sesir u aristokratski grkljan-izgubili su veliko finale i to je jedino vazno.Pobednici rasejano slusaju pohvalu cekajuci da se dokopaju zeljenog pehara i podignu ga visoko iznad glave.Da ga navijaci dobro vide. Fudbal se,kao sto je poznato,igra svuda gde zivi homo sapiens,ali nigde kao u Engleskoj.Ono sto je"rols rojs"za ostale automobile ili"erl grej"caj za neku drugu toplu vodicu,to je ostrvsko pikanje lopte u poredjenju sa ostatkom sveta.Zato ne cudi durenje Engleza koji dugo nisu hteli da igraju na svetskom prvenstvu u igri koju su izmislili-nazvati planetarni fudbalski kup po nekakvom Francuzu(Zilu Rimeu)cist je bezobrazluk. Engleski fudbal igra se na engleskoj travi i engleskom loptom koja je nesto manja i tvrdja od ostalih(jedna od takvih je,po legendi,pogodila naseg Peru Borotu u glavu,pukla i donela mu nadimak"Iron Peter").Ostrvski stadioni nemaju atletsku stazu jer su,kako Bog zapoveda,predvidjeni za fudbal,a ne za nekakvo besmisleno trcanje ukrug.Ovde igraci osecaju dah publike na sopstvenom potiljku, za opomenu.Valjda su zato i najbolji,ko zna. Na utakmicama engleskih klubova nema odugovlacenja igre,nema namernog sutiranja u aut da prodje vreme,nema vracanja lopte golmanu sa pola terena,nema simuliranja povrede(kad se Englez valja po travi,to znaci da ga mnogo boli).Pelcer"ciganske skole fudbala",popularne u Italiji,Spaniji,Latinskoj Americi i na Balkanu,nikada se nije primio na Ostrvu.Ne odgovara mu klima.U Engleskoj se igra napadacki,srcano i povrh svega posteno.Uostalom,fair play je engleski izraz(kako uopste termin"postena igra"zvuci na italijanskom?).Nema namernih grubosti.Istini za volju,ako se izmedju lopte i silne zelje ispreci noga protivnickog igraca,tim gore za nju-fudbal nije balet.Malo koji profesionalac zavrsi karijeru sa svim zubima u glavi,a Gordonu Benksu cinjenica da je oslepeo na jedno oko nije smetala da bude najbolji golman na svetu. Odnos prema sudijama zasluzuje posebno poglavlje.Arbitra niko nece vuci za rukav,pljuvati,ili,ne daj Boze,tuci-engleski fudbaler bi se lakse odlucio da osamari kanterberijskog nadbiskupa nego fudbalskog sudiju.A ako je sudija bio los(sto se retko desava),na kraju meca ce od kapitena ostecenog tima cuti nesto zajedljivo,recimo:"Bila je dobra utakmica,steta sto je niste gledali." Naravno,kada se pomene engleski fudbal,odmah se pomisli na brze prodore preko krila,strahovite voleje,divne golove glavom,precizne pasove i veste driblinge.Ipak,ono sto obicnu utakmicu uzdize na nivo svetkovine jeste jedinstven i neponovljiv huk sa tribina.Perverznjaci koji vole italijanski ili nemacki fudbal,posle duge diskusije i pozivanja na rezultate,dokazace nekako da engleski fudbaleri nisu najbolji na svetu,ali neka se samo usude da posumnjaju u neprikosnovenu vladavinu ostrvske publike. Jer,engleski navijaci nisu obicni ljubitelji ove igre.Za njih je fudbal ideologija,religija,filozofija, umetnost,stil zivota,a ponekad i rat.Njima nisu potrebne cegrtaljke,petarde,baklje i ostala tehnika tako draga juznjacima-grla i dlanovi sasvim su dovoljni.Pesma engleskih navijaca nije zal marginalaca za izgubljenim carstvom,vec himna potomaka Gordog Albiona naviknutih da pobedjuju-kod Trafalgara,El Alamejna,Kresija,na Vembliju,Old Trafordu,Vajt Hart Lejnu,Enfild Roudu,Stenford Bridzu, Hajberiju,svejedno. Moralisti ce,naravno,neumorno podsecati na hejselsku tragediju,konzervativna premijerka ce otpoceti rat protiv navijanja,najmocnija birokratska tvrdjava Evrope ce ostrvljanima jedno vreme zabraniti da igraju ne bi li i neko drugi osvojio poneku evropsku titulu,policija ce zabraniti tocenje piva,organizatori ce ukinuti stajanje na tribinama i uciniti sve da bi ustrojili fudbal...Mladi stanari opstinskih spavaonica iz londonskog Ist Enda ili liverpulskog Toksteta,modovi iz Lidsa,crnci iz Birmingema i skinhedi sa Celsija ce motkama,lancima i"bokserima"braniti igru koja im istorijski pripada od zadriglih bogatasa i belosvetskih birokrata.I nikoga nece psovati ako njihov"Mancester Junajted","Celzi"ili"Vest Hem"dozivi tragediju i ispadne iz prve lige.Sa prepunih tribina ce se,umesto negodovanja,cuti melodija predivne"Amazing Grace",a onda ce zagrmeti"You`ll never walk alone": "...I ZATO KROCI KROZ VETAR I KISU,IAKO SU TI SNOVI SLOMLJENI, KORACAJ SRCA PUNOG NADE I NIKAD NECES HODATI SAM." Jer,"Vest Hem"ce se vratiti u ligu i opet biti najbolji,kao"Mancester Junajted"danas.Tako je to.

petak, 09.03.2007.

SVI NA MAJKE!!! Majke-OPSTANI Nocas nije bilo kako treba, gledao si ocima put neba, sve razloge si znao, zato cijelu noc nisi spavao, jer nekad si sanjao, nekad si u sebe vjerovao, nikad pomoc nisi trebao, nikad pomoc nisi zvao I zato si reci opstani,opstani i zato sto znas da si nekada prekrasne slike slikao opstani,opstani Nekad si bio jak nekad si stvarno vjerovao, nikad nisi klecao, nikad kao pas zavijao, sa mislima teskim, sa mislima mucnim, zoru si docekao, a sunce je bljeskom zavristalo I zato si reci opstani,opstani i zato sto znas da si nekada prekrasne slike slikao opstani,opstani.

Antun Branko Simic-POVRATAK Ti i ne slutis moj povratak i moju blizinu U noci kad sumi u tvom uhu tiha mjesecina znaj: ne koraca mjesecina oko tvoje kuce Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu Kad koracajuci cestom kroz mrtvo svijetlo podne stanes preplasena krikom cudne tice znaj: to krik je moga srca s blizih obala I kad kroz suton vidis crnu sjenku sto se mice s onu stranu mrke mirne vode znaj: ja koracam uspravan i svecan kao pored tebe

Carla del Ponte,glavna tuziteljica Haaskog tribunala za ratne zlocine ...Moraju biti privedeni pravdi i oni koji su naredjivali zlocine,a ne samo neposredni izvrsioci.Ratko Mladic je u Srbiji;nisam uzalud trazila njegov vojni dosije,nije on ludak,on je radio po nalogu Beograda,bio je unapredjivan uz punu saglasnost beogradskog vojnog i politickog vodstva.U Srbiji vlasti ne mogu da pronadju arhivu Milosevica,nestala je i ratna arhiva Radovana Karadzica.Koje li slucajnosti?!...

Stjepan Mesic ...Nikada necemo postaviti cvrste i trajne temelje odnosa u regiji ako ne utvrdimo odgovornost i krivicu za ratne zlocine.I nikada necemo izgraditi zdrava drustva ako cemo-prikrivanjem istine-stvoriti prilike na koje ce se moci primijeniti naslov iz filma koji se bavi problematikom suocavanja sa zlocinima-UBICE SU MEDJU NAMA... (Stjepan Mesic na otvaranju Medjunarodne konferencije"Utvrdjivanje istine o ratnim zlocinima i sukobima")

HVO MONSTRUM! SUDJENJE ZA ZLOCINE U LOGORU"HELIODROM" Pred Sudskim vijecem Kantonalnog suda u Mostaru 9.februara je nastavljeno saslusanje svjedoka odbrane u slucaju protiv bivsih strazara logora"Heliodrom"Miroslava Marijanovica i Ante Buhovca,optuzenih za ratne zlocine nad civilnim stanovnistvom i ratnim zarobljenicima u logoru 1993. Svjedocili su bivsi upravnik logora Stanko Bozic,ljekar u logoru Dragan Soldo,te bivsi logorasi Mirsad Cankovic,Jusuf Ajanic,Refik Salihovic i Mirzeta Hodzic. "SVA NAREDJENJA,KOJA SU BILA VEZANA ZA AKTIVNOSTI U LOGORU,DOLAZILA SU IZ HRVATSKOG VIJECA ODBRANE(HVO)",REKAO JE BOZIC.

Gojko Beric-DIJASPORA Postovani zemljaci u dijaspori,ne mogu reci da domovina iz koje vas je otjerao rat previse tuguje za vama.Ovdje ne postoji generalni stav prema vasoj sudbini-ni politicki,ni socioloski,ni emotivni.To je manje-vise privatna stvar nas koji smo ostali u Bosni i Hercegovini.Vasi zivoti nisu pretjerano zanimljivi ni ovdasnjim medijima,oni samo uredno registruju pravac puta mladih generacija,koje i dalje,u potrazi za boljim zivotom,odlaze u svijet.Sve u svemu,vasa stara domovina sve manje zna o vama... ...Sjecam se odlazaka cijelih konvoja iz opsjednutog Sarajeva.Odlazili su svi koji vise nisu mogli izdrzati ratne patnje.Rastanak s komsijama i prijateljima bio je bolan.Gledao sam ih kako placuci ljube vrata svojih stanova.Mislio sam-jednog dana ce se mozda vratiti.Naravno,to se nije desilo.Kad se rat zavrsio,na dijasporu se mahom gledalo kao na unesrecene ljude ciji zivoti prolaze u nesnalazenju i patnji za domovinom. Ali,godine su mnoge prosle,i predodzba o"dijasporcima"danas je bitno drugacija.Tu skoro,citam u jednom ovdasnjem listu kako rat ima i svoju svjetliju stranu.Autor teksta,poznati sarajevski knjizevnik,navodi kako mu je njegov prijatelj,koji je tokom rata prognan iz Trebinja,pricao da se skrasio u Danskoj,gdje je nasao sigurnu i solidnu egzistenciju,pa mu ne pada na pamet da se vrati u rodni grad.Pisac kaze: "Nikada ne bih obisao neke evropske zemlje da nije bilo rata!Zvali su me kao gosta,ugoscivali,ponasao sam se kao bogati turista.Ta moja putovanja po stranim zemljama jesu moj ratni profit,mada je to sitnica prema ratnim nedacama koje sam licno dozivio." Ziveci proteklih petnaestak godina izvan domovine,mnogi Bosanci i Hercegovci ostvarili su karijere kakve nisu mogli ni zamisliti.Pisac Aleksandar Hemon zivi u Cikagu.Kad je poceo rat,Hemon se zatekao u Americi.Krenuo je za rodno Sarajevo,ali nije mogao uci u vec opkoljeni grad,pa se vratio natrag.U pocetku se bavio raznim poslovima,u pravilu rezervisanim za imigrante,i manijakalno ucio engleski. Vremenom je poceo da pise na tom jeziku.Danas je jedan od najpoznatijih pisaca svoje generacije u Americi.Da bi odrzao vezu sa maternjim jezikom,Hemon redovno pise kolumnu u sarajevskom magazinu"Dani"."Pod zastavom dijaspore",naslov je njegove kolumne u"Danima"od 19.januara. Konstatujuci da"nase raje ima na mapi vascijelog dunjaluka",Hemon pise:"U svim tim gradovima nas svijet radi i uci i prica najmanje dva jezika,a djeca im se skoluju i furaju sa lokalnim stanovnistvom i pricaju tecno lokalni dijalekt.U toj dijaspori se studira i stedi i vadi novi pasos za koji ne treba viza." Hemon primjecuje da u Bosni i Hercegovini postoji i tzv."unutrasnja dijaspora".Njoj pripadaju svi oni"koji znaju ono sto bosanskohercegovacke kleptokratske strukture kriju od svog porobljenog stanovnistva i od dobrog dijela dijaspore-da su kolektivni suverenitet i nacionalni identitet sarene laze u kojima su dominantne boje siva i krvava." Sto bi se reklo,dijaspora tamo,dijaspora ovamo.O tome sto sam i sam pisao mnogo puta. Bosanskohercegovacko drustvo je najvecim dijelom podleglo etnickim i vjerskim podjelama,pa cijeli narodi,dojucerasnja socijalisticka braca,zive u nepovjerenju i strahu jedni od drugih.Oni koji u takvom okruzenju predstavljaju manjinu,oni su"unutrasnja dijaspora". Iako pretjerano ne vjeruje u bogzna kakvu buducnost Bosne i Hercegovine,Hemon drzi da jedna od njenih buducnosti lezi upravo u dijaspori,tacnije u novim generacijama rodjenim u svojim novim domovinama:"Njima Bosna i Hercegovina nece trebati za bolji svijet,ali ce oni njoj biti neophodni." U to ne treba nimalo sumnjati.A sto se tice gorke pilule s pocetka ovog teksta,ona nije presudno vazna.Nije Bosna i Hercegovina u tom pogledu nikakav izuzetak.Ljubav izmedju dijaspore i njenog zavicaja obicno je jednosmjerna.Dijaspora ima potrebu za nostalgijom kao za zrakom,ali domovina ne uzvraca ljubav.Dijaspora salje domovini krvavo stecen novac,kad god se ova nadje u nevolji,a ona njoj plakete.To je tako,sta ces. Za svakog stranca koji se ovdje duze zadrzi fenomen masovnog prezivljavanja je jedna od najvecih misterija.Oni se pitaju kako je moguce da u zemlji razorenoj ratom,s najvecom stopom nezaposlenosti u Evropi,sa bijednim platama i jos mizernijim penzijama ljudi uspijevaju ostati na nogama.Medjutim,nema tu nikakve misterije:masu stanovnistva spasavaju rodjacke devize.Zvanicni podatak Centralne banke BiH kaze da su u 2006.godini privatne doznake iz inostranstva dostigle dvije milijarde KM!U taj iznos nije uracunato ono sto je u Bosnu unijeto u kesu.Zivjeli rodjaci u dijaspori!

četvrtak, 08.03.2007.

Bisera Alikadic-ROMANCA LUNE LUNE(Lorca/Sarajevo`92) U zraku lebdi ruka, Ruka sa pet prstica, Za nedosegnutim tresnjama. Po dvoristu,majka Svoje djece udove skuplja I nosi,nosi ih u mrtvacnicu. Sa pet prstica lebdi ruka I vrpce krvi prate je. Luno,luno,ova zena klonuti nece, Ni poludjeti. U cetrdesetoj,ko prvo rodice. Luno,luno,pusti mjesece, Zivot radjanjem osvice.

VLADO GOTOVAC Bosnjastvo bi,vjerujem,moglo pripomoci u uspostavljanju novih relacija izmedju Hrvata,Muslimana i Srba u Bosni.Volio bih kada bi,napose Hrvati koji imaju pravo iskustvo u laicitetu,pomogli u stvaranju laickih struktura i na taj nacin stvorili jednu neutralnu"laicku zonu",zivota u kojem bi i Hrvati,i Muslimani,i Srbi imali osjecaj ravnopravnosti,pune i integralne ukljucenosti.Dakle,organskog,drzavnog zivota,a da pritom oni multikulturni elementi zivota ostanu potpuno zasticeni,da ih se naprosto tretira na onaj nacin na koji i laicitet tretira religioznost.Da ih se,dakle,ostavi u punoj slobodi i da ne diraju u formalno-pravnu drzavnu strukturu i njezine odnose.Vrlo teska,silno teska zadaca,ali jedina moguca ako se zeli spasiti jedan takav zajednicki pojam. Ne znam ima li to smisla,ne znam je li vrijedno napora i ne znam bi li doista urodilo stvarnim plodom.Cini mi se da je mnogo uputnije bez ikakvih subordinarnih pojmova teziti tome da se u BiH stvori laicka struktura drzave,stranaka i cijelog politickog zivota,i da se na temelju takve strukture stvori ravnoteza koja ce omoguciti fukcioniranje savezne drzave na nacin na koji takve drzave funkcioniraju,prije svega u Svicarskoj.Zelim to naglasiti,jer rjesenje kakvo je svicarsko,bez obzira sto ono predstavlja dugi hod,buduci da je rijec o velikim kulturno-civilizacijskim razlikama,ali u svom temelju ima ono sto je potrebno Bosni.A to je da sredjuje odnose izmedju zajednica koje imaju svoje maticne kulture izvan svoga drzavnog prostora-ondje Francuza,Talijana,Nijemaca,ovdje Hrvata,Srba,Muslimana.Dakle,moguce je to,bar u grubim obrisima,uzeti kao uzor i tako osigurati strukturu koja se ondje zove Svicarska,a ovdje ne bi trebalo stvarati novi opci pojam-dovoljno je Bosna i Hercegovina kao tradicionalni naziv za cijeli taj prostor. Izvan toga,po mome sudu,bosnjastvo je samo tradicija,koja je mozda pomagala u proslosti da se neke napetosti prevladaju,ili da se pacifiziraju neka razdoblja bosanskohercegovacke povijesti,ali u izgradnji moderne bosanskohercegovacke drzave taj je pojam,drzim,nepotreban. Tesko je prihvatiti pojam bosnjastva i u smislu da se unutar njega kao drzavnog poimanja nadju sva tri naroda koji zive na tlu Bosne i Hercegovine.Tesko je to uciniti zato sto onda ne znamo sto cemo uciniti s Hercegovcima.Hercegovci se sasvim sigurno nece odreci svoga imena koje ima ravnopravnu ulogu.Bosnjaci se mogu razumjeti iz Bosne.Tesko je,mislim,i nepotrebno,prisiliti Hercegovce da kao drzavnu nominaciju uzmu bosnjastvo.To nema nikakvog smisla,jer su to dvije ravnopravne cinjenice.Uostalom,ni Muslimani koji zive ili su zivjeli u Hercegovini nisu se smatrali Bosnjacima,nego Muslimanima Hercegovcima. (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

...Mani se poetike,zagrizi za voljenog drzavnog poglavara kao Aralica!... ...Hrvat u dijaspori,koji radi u nekoj tvornici,u nekoj ustanovi,ili vodi svoj posao,i uz to se bavi politikom koja ima za cilj stvaranje hrvatske drzave,bavi se politikom kao aktivnostima u slobodno vrijeme.Hocu reci da se bavi necim sto politika i jest i nije.Bavi se nekakvom mjesavinom politike i domotuzja,najcesce na posve poetskoj razini... (Ivan Aralica-"SPLETANJE I RASPLETANJE CVOROVA",ogledi)

"ODRUBLJENIM GLAVAMA SRBA HVO BOJOVNICI IGRALI NOGOMET" Nisam znala sta se desava u logoru sa mojom suprugom i plasila sam se najgoreg,posto su bojovnici HVO bili vise nego svirepi prema bosnjackim civilima...Prvog dana podmuklog napada na grad,iz zgrade Zeljeznicke stanice u Zepcu izveli su devet civila koji su stanovali u stanicnoj zgradi i svirepo ih pobili.U toku sukoba u samom gradu su pobili 31 civilno lice. Srecom po Bosnjake Zepca,veliki broj civila,zena,djece i staraca,uspio se na razne nacine,preko rijeke Bosne,prebaciti na juznu stranu grada i tako izbjeci fasisticke logore i torturu. HVO Zepce i u toku prve ratne godine,dok su odnosi sa Armijom BiH bili podnosljivi,prema zepackim Srbima odnosio se posebno zlocinacki.Protjerali su Srbe iz sela Bistrica i Ljeskovica,a Srbima sela Zeleca ucinili su zlocin genocida.U jednom danu su ih sve protjerali iz Zelece i pobili njih oko 40,te ih zatrpali u dvije masovne grobnice.Poznato mi je da se jedna masovna grobnica i danas nalazi pored samog sela uz rijeku Bosnu,kod zeljeznickog mosta,uz selo Zeleca. U toku 1992.godine,zaklali su jednog Srbina ljekara i jednog Srbina trgovca.NJIHOVE ODRUBLJENE GLAVE HVO BOJOVNICI SU DONIJELI U CENTAR ZEPCA I SUTALI IH,IGRAJUCI NJIMA NOGOMET. Sve se to dogadjalo pod komandom IVE LOZANCICA i njegovih saradnika DRAGE DRAGICEVICA,NIKE JOZINOVICA i PERICE JUKICA. HVO Zepce i njegovi zapovjednici znali su da mi Zepcanci,prije svega aktivni intelektualci,znamo za sve njihove zlocine koje su ucinili izvrsavajuci naredbe svojih natcinjenih politickih i vojnih lidera DARIJA KORDICA,MATE BOBANA,JADRANKA PRLICA,koji su opet bili poslusna transmisija FRANJE TUDJMANA i njegovog vojno-policijskog drzavnog rezima u susjednoj Hrvatskoj. Proticao je i avgust mjesec,a nas cetiri bile smo u zatvoru ni krive i duzne,vec samo zbog toga sto smo Bosnjakinje.Saslusavali su nas povremeno i ispitivali tokom jula i avgusta.Najcesce nas je maltretirao ZELJKO ANTOLOVIC,zvani"PITLJO".Sa njim su bili LUKA BABIC i ALOJZ VRBIC"VRBA". "Pitljo"je posebno bio arogantan i nasilan.Govorio je kako je Zepce definitivno u hrvatskoj drzavi,zajedno sa svim podrucjima na lijevoj obali toka rijeke Bosne,JER JE TO REZULTAT DOGOVORA MILOSEVIC-TUDJMAN U PODJELI BOSNE I HERCEGOVINE. Nakon dva i po mjeseca zatocenja bojovnici HVO i njegovi isljednici Zeljko Antolovic,Alojz Vrbic i Luka Babic pustili su iz zatvora Fadilu,Senu i Suadu koje su otisle u razmjenu,pa u Ameriku,kako sam saznala poslije uspostave mira u BiH.Mene nisu oslobodili,cime su se ostvarile prijetnje ZELJKA ANTOLOVICA"PITLJE" da ni ja ni moj suprug Senad necemo biti oslobodjeni dok to debelo ne zaradimo. "Pitljo"i Luka Babic su mi ponekad donosili hrvatske novine"Vjesnik","Vecernji list"i druge,u kojima je pisalo o raspadu Bosanske armije,o podjeli Bosne i Hercegovine izmedju Srbije i Hrvatske,o navodnim uspjesima paravojske najveceg bosnjackog izdajnika Fikreta Abdica u Bosanskoj Krajini. Izmedju ostalog,u"Vjesniku"je pisalo kako je Zepce zapalila Armija BiH,sto je ortodoksna laz,posto su Zepce srusili i zapalili bojovnici HVO uz pomoc cetnika iz Doboja i sa Ozrena.Na podrucju opcine Zepce,nakon zavrsetka sukoba,minirali su i zapalili pet dzamija i unistili vise muslimanskih grobalja. Iz svoje zatvorske sobe,celije,mogla sam cuti i emitiranje programa njihovog radija sa vanjskog razglasa...I putem njihovog ustaskog radija mogle su se cuti nevjerojatne lazi,kojima se trebao stvoriti dojam kako je ono sto su HVO i Hrvatska vojska iz Hrvatske,zajedno sa cetnicima,uradili u Zepcu,bilo potpuno opravdano,kao,izmedju ostalog,i koncetracioni logor HVO u Zepcu. Nisam tada znala sto se stvarno desavalo u okolnim mjestima,koja su bila pod kontrolom Armije BiH,u Zavidovicima,Maglaju,Zenici.Kada sam oslobodjena,19.januara 1994.godine,saznala sam da tamo gdje je bila Armija BiH,koju su u velikoj vecini cinili Bosnjaci,nije bilo niti jednog koncetracionog logora za Hrvate.Naprotiv,tamo su Hrvati u svim pravima bili izjednaceni sa Bosnjacima i drugim gradjanima. Iako su mi bezbroj puta upadali u celiju i postavljali svemoguca i nemoguca pitanja,trazili su da svojim rukopisom ispisem na desetine stranica teksta(valjda radi nekih njihovih usporedbi).Krajem septembra i polovinom oktobra,u celiju mi je ulazio Drago Dragicevic,glavni agent,SIS-ovac drzave Hrvatske za Srednju Bosnu,koji je kasnije kao zasluzni general,usao u glavnu komandu Vojske Federacije BiH.On me je cijedio pitanjima,prijetio mi da ce me osuditi na deset godina zatvora,a mog supruga na smrt. Pitala sam ga da li zbog toga sto smo se branili od njih i od cetnika? Pitala sam ga da li smo mi Bosnjaci,da li je Armija BiH igdje napadala Hrvate,da li je osnovala makar i jedan konc-logor? Tada nisam znala da je HVO,zajedno sa Tudjmanovom vojskom iz Hrvatske,osnovao u Hercegovini vise desetina konc-logora,u kojima su hrvatski bojovnici i casnici ubijali Bosnjake i masovno silovali Bosnjakinje. U pocetku su mi dva puta unosili hranu koja je bila podnosljiva,ali nakon tri mjeseca moga zatocenja samo su mi unosili nekakav nekvalitetan obrok oko 11 sati,a oko 18 sati samo caj i snitu hljeba. "BILI SU SIGURNI DA ZA FASISTE NEMA SUDA" Krajem oktobra 1993.godine,u celiju mi je usao PERICA JUKIC,koji je,posto je HDZ Zepce u jesen 1992.godine smijenio legalno izabranog predsjednika opcine FRANJU GALICA,postavljen za opcinskog poglavara. Kad je usao u moj sobu,celiju,odmah je zagalamio:"DOKLE CES TI OVDJE DA NAM BUDES NA TRETMANU?MORAMO ZAVRSITI VEC JEDNOM S TOBOM!"Sutjela sam i nisam reagirala,a on je nastavio:"MIJENJAMO OD DANAS TAKTIKU S TOBOM,KAO STO SMO I SA TVOJIM LUPEZOM SENADOM!"Otvorio je vrata i pozvao jednog bojovnika unutra.Kada je ustasa usao unutra,Perica Jukic je,cinicno se kezeci u pravcu mene,naredio:"EVO TI TADICU JOS JEDNOG ZADATKA DA GA IZVRSIS USPJESNO KAO STO SI I DO SADA".Odmah poslije toga je izasao vani i cula sam onaj stravican zvuk koji razdire svakog zatocenika,zvuk zakljucavanja brave. Ustasa mi je prisao i stao ispred mene na otprilike jedan metar i po,stavio ruke na krsta i znacajno me poceo gledati. Ustasa Tadic bio je star oko 35 godina,nizeg rasta,sa izrazenim zaliscima. Nije izustio ni jednu rijec.Samo je nabrao obrve i prostrijelio me svojim zlocinackim pogledom,a onda me tako snazno i krvnicki osamarío da sam od tog samara pala na spuzvu na kojoj sam spavala u celiji. Dok sam lezala osamucena na prostirki,ustaski bojovnik Tadic je poceo otpasivati opasac i raskopcavati pantalone.Pokusavala sam da se pridignem,a ustasa Tadic me je jako udario svojom cizmom u butnu kost lijeve noge,tako da sam na prostirki ostala gotovo nepokretna. Tadic mi je zatim prisao i za nekoliko sekundi me obnazio,pa me nemocnu i pretucenu silovao,dahcici pijanim dahom i baleci me po cijelom tijelu.Pokusavala sam da se branim,ali bezuspjesno.Bila sam u beznadeznom stanju,nemocna i zatocena.Pocela sam bila vriskati i zvati u pomoc(ne znam otkud mi je to palo napamet),a Tadic me je svojim celom snazno udario po licu,davsi mi tako do znanja da je svaki moj otpor potpuno beznadezan.Zatim me je ustasa Tadic nastavio krvnicki silovati,a ja sam se sjetila svoga supruga i svoga sina.Doslo mi je bilo da vristim iz sve snage i htjela sam,ali i Tadic,kao i one ustase vani u hodniku,mislili bi da time izrazavam svoju strast i seksualni nagon... Sve sam izdrzala,jer sam htjela da izdrzim,da duhovno ne pokleknem...Lezala sam na spuzvi potpuno naga i obescascena,dok se ustasa Tadic digao i brzo obukao.Kada su mu otkljucali vrata,nakon sto ih je pozvao,izlazeci vani,vrisnuo je divljacki da se cijeli hodnik razlijegao.Ostale ustase su mu pljeskale i takodjer divljacki vristale,jer eto,jos jedna nemocna Bosnjakinja,zatocenica,je silovana i ponizena... (Sifra":PITLJO"-"FASISTICKI SNOVI SE NIKADA NISU OSTVARILI NI JEDNOM FASISTI..."-2)

Sifra:"PITLJO"-"FASISTICKI SNOVI SE NIKADA NISU OSTVARILI NI JEDNOM FASISTI..."-1 Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Zepce je malo mjesto uz rijeku Bosnu,uz glavnu cestovnu saobracajnicu kroz BiH od juga ka sjeveru,od mora ka rijeci Savi,kao i uz glavnu zeljeznicku prugu u BiH Ploce-Mostar-Sarajevo-Doboj-Bosanski Samac. Zepce je vrlo pitomo mjesto sa blagom klimom,jer je na nizoj nadmorskoj visini od mnogih drugih mjesta u Bosni i jer se upravo od Zepca Bosna otvara ka Panonskoj niziji. Zbog toga je HVO cinio u Zepcu ono sto je Tudjmanov rezim iz Zagreba trazio od njega. U Zepcu sam zivjela nakon udaje za moga supruga,rodjenog i uglednog Bosnjaka,intelektualca.I ja sam intelektualka,fakultetski obrazovana.Oboje smo bili zaposleni i sa povoljnim statusnim polozajem. Zivjeli smo u drustvenom stanu.Vec 1991.godine dobili smo musko dijete. Planirali smo da u Zepcu sagradimo i vlastitu kucu,posto je kuca roditelja moga supruga vec bila trosna. U vrijeme demokratskih preobrazaja,sirom Istocne Evrope i Balkana,1989.i 1990.godine,kao i puno ranije,odnosi izmedju Bosnjaka i zepackih Hrvata i Srba bili su dobri.Hrvati su u Zepce dosli u toku 17.stoljeca,nakon velike epidemije kuge na prostoru Srednje Bosne koja je odnijela vise desetina hiljada zivota,a Srbi nesto kasnije. Na imanja bosnjackih begova i aga tada su dovedeni bosanski katolici iz oskudnih,siromasnih prostora Zapadne Hercegovine i dijelova Zapadne Bosne. Begovi i age su im dali zemlju,kuce,okucnice i njihovi medjusobni odnosi su bili dobri.Nije bilo seljackih- kmetovskih buna.Za vrijeme Nezavisne Drzave Hrvatske,Pavelicev ustaski rezim,izmedju 1941.i 1945. godine osjetio se i u Zepcu koje je dalo gotovo 700 ustasa. Porazom fasizma bile su porazene i ustase.Zepacki Hrvati su bolno osjetili Pavelicev poraz,pa,iako su u vrijeme socijalizma od 1945.do 1990.godine,formalno bili u istom polozaju sa Srbima i Bosnjacima,na svojim ledjima su tesko podnosili hipoteku ustastva. Veoma malo Hrvata bilo je medju komunistima,a Hrvati su prije svih,vec od 1962.godine,krenuli u Njemacku i druge evropske zemlje da tamo rade kao"gastarbajteri". Do 1990.godine,od ukupno 9000 zepackih Hrvata,na radu u Evropi bilo ih je oko 1000,sto ce reci da je gotovo svako drugo hrvatsko domacinstvo zepackih Hrvata imalo bar jednog clana na radu u inozemstvu. Zbog toga su Hrvati u Zepcu ekonomski puno bolje stajali i od Bosnjaka i od Srba. Po popisu stanovnistva 1991.godine,opcina Zepce imala je 23400 stanovnika,od cega Bosnjaka oko 11000,Hrvata oko 9000 i Srba 2200. U toku srpsko-hrvatskog rata 1991.godine,veliki broj Hrvata iz Zepca odazvao se Tudjmanovom pozivu i sudjelovali su kao hrvatski bojovnici na strani rezima HDZ Hrvatske protiv JNA i Srbije. Podvukla sam da su odnosi izmedju Bosnjaka i Hrvata bili dobri,makar i prividno.Kada je Srbija sa Crnom Gorom,kada je Slobodan Milosevic sa JNA,kada su skupa izvrsili agresiju na BiH,vrlo brzo su Hrvati Zepca i HVO zajedno sa Hrvatima,izbjeglicama iz Teslica,Komusine i Slatine uspostavili svoju vojnu premoc u Zepcu.To su mogli,jer su zajedno sa teslickim bojovnicima bili brojniji od pripadnika 319.brigade Armije BiH.Posebno je potrebno podvuci da su,sto se tice naoruzanja i vojne tehnike,bili u visestrukoj prednosti u odnosu na 319.brigadu Armije BiH.Vrlo brzo je HVO protjerao zepacke Srbe iz Zelece i Ljeskovice. PODMUKLA IZDAJA HRVATA Brigade Armije BiH u Zavidovicima,Maglaju,Tesnju bile su konstantno vezane uz linije prema cetnicima. Zenicke brigade Armije BiH bile su slabo organizirane,a njihov komandant,general Enver Hadzihasanovic,nije shvatio da je Zepce od strateske vaznosti za BiH...Uz to,sto je trebalo da se ucini u korist HVO Zepce,a na stetu Armije BiH i Bosnjaka,zavrsio je general Stjepan Siber,iz Sarajeva,koji je naredio povlacenje iz Zepca 160 pripadnika zenicke specijalne policijske jedinice,zvane"Manevar". Puno sam znala o vojnim zbivanjima u Zepcu,jer mi je suprug bio rezervni ofoicir JNA prije rata,a u odbrani od 1992.godine bio je aktivni pripadnik 319.brigade Armije BiH. Hrvati su vec od jeseni 1992.godine provocirali sukobe sa Armijom i intenzivno saradjivali sa dobojskim cetnicima..Zapovjednistvo HVO Zepce,danasnji general IVO LOZANCIC i njegovi prvi suradnici,general DRAGO DRAGICEVIC i brigadir NIKO JOZINOVIC,stalno su isli u Doboj i sastajali se sa tamosnjim cetnickim vojnim komandantima.Zahvaljujuci toj saradnji,desio se zajednicki napad zepackih ustasa i dobojsko-ozrenskih cetnika na Zepce.Sukob je trajao izmedju 24. i 30.juna 1993.godine. Prvo je HVO napao Armiju BiH.Sukob je trajao 6 dana,do 30.juna.Armija BiH bi se uspjesno suprotstavila HVO-u da HVO u predjelu NOVOG SEHERA nije propustio cetnike i njihove tenkove.Do tada,zahvaljujuci boljem naoruzanju i municiji,HVO je zapaljivim mecima i minobacackim granatama zapalio vise od pola grada.U plamenu je unisteno gotovo 500 kuca.Bosnjaci su bili u totalnom okruzenju.Kada je sa prostora Doboja dosla cetnicka brigada sa brojnim tenkovima,otpor je prestao. U logore je HVO satjerao izmedju 4 i 5000 civila sa podrucja Zepca i dijela opcine Maglaj.Tada je zarobljen i moj suprug,te nekoliko stotina boraca 319.brigade Armije BiH...U logor su prisilno odvodjeni i zarobljenici i civilno stanovnistvo,zene,djeca,starci.U logoru su odmah,od nas zena,djece i starih,odvojeni vojno sposobni muskarci.Medju njima je bio i moj suprug. Logore za vojno sposobne,pa i starije muskarce,HVO i HDZ vlast u Zepcu otvorila je u objektu SILOSA,zatim u BISTRICI i PERKOVICU.U logore su zatocili 790 Bosnjaka muskaraca. Civile,starce,djecu,zene,medju kojima sam bila i ja,u logoru HANGARI"NOVE TRGOVINE" oslobadjali su sukcesivno sve do 15.jula 1993.godine.Vec broj civila iz Zepca i Maglaja HVO je tada prognao prema Zenici i Kaknju.U Zepcu su ostali samo stari i iznemogli,njih oko 400.To je Hrvatima bio argument da Zepce nije 100% etnicki ocisceno,vec je u njemu,eto,ostalo 3% Bosnjaka. Mene i jos tri zene zadrzali su u zatvoru kojega su improvizirali u prostorijama tvornice"MAHNJACA". Moga dvogodisnjeg sina Amira,prema Zenici je ponijela moja svekrva,zajedno sa nasim ostalim rodjacima. Sve smo bile obrazovane,a nasi muzevi,braca ili rodjaci bili su kao Bosnjaci i vojno i politicki aktivni.Od nas su sigurno zeljeli da saznaju ono sto smo mi,kao njihove najblize,mogle eventualno znati.Prvih nekoliko dana su nas intenzivno ispitivali i bili su uglavnom korektni prema nama.Bile smo,svaka od nas,izolovane prva tri dana,a kasnije su nas sve cetiri drzali zajedno zatvorene u jednoj prostoriji.Nisu bili zadovoljni sa nasim odgovorima i kako su nam govorili"suradnjom"sa njima,pa su iz dana u dan prema nama bili sve gori i gori. Bilo je veoma tesko podnositi uvrede i ponizenja,koja su iz dana u dan bila sve cesca i otvorenija...

srijeda, 07.03.2007.

Stjepan Mesic ...Poslije jednog redovnog mjesecnog sastanka izmedju HDZ-a Hrvatske i HDZ-a Bosne,iznenadio sam se kad sam na jednom objedu ugledao Bobana,Kostromana i Kordica.Tudjmanova tajnica pozvala me na objed.Uvjeren sam kako su me pozvali ne bi li me pokusali ubijediti na Tudjanovu stranu.Bili su nazocni predstavnici HDZ-a Hrvatske i Bosne.Objedi s Tudjmanom traju otprilike jedan sat.STALNO SU GOVORILI O`HUMANOM PRESELJENJU STANOVNISTVA`.Tada sam prvi put cuo taj izraz,po svemu sudeci,to je trebalo biti umjesto rata,svaka bi skupina otisla u svoju domovinu.Hrvati bi otisli na hrvatsku stranu,Srbi na srpsku stranu,a Muslimani na muslimansku stranu,i svi bi medjusobno razmijenili kuce kako bi narod mogao lakse preseliti.MOJ JE DOJAM BIO DA SU SE OCITO NAGODILI O PODJELI BOSNE.TAJ JE RAZGOVOR BIO U DOBA MUSLIMANSKO-HRVATSKOG SUKOBA...

Irfan Horozovic-OSTAVSTINA Dok su nas ubijali u dugim nocima S nama je jedino uspomena bila U dusi nam je svoje gnijezdo skrila Gledali smo u zlocince njenim ocima. Dok su nas ubijali u golim snovima Sanjali smo budni putove djedova U cemu je bila krivica njihova Jer noz slijedi i njih u nasim srcima. Dok su nas ubijali,dugo i uporno Mnogi su od nas gospodare zla molili Padali,puzali,dusu si ogolili Sve dok se u kamen go ne pretvorise morno. Dok su nas ubijali trazeci sebe Mislili su da u nama lezi lijek Za bolest njihovu,tjeskobni navijek Ne znajuci da ih njina mrznja zebe. Mrtvi smo sad i daleki zavicaju Sad smo tek cvijet novi u tudjoj zemlji Cvijet mracan od spoznaje,poludivlji I blistav.Srh sto vida duse u ocaju.

IVO BANAC ...Druga stvar,koju treba takodjer uociti,a sto je velik problem Hrvata i Srba,jest cesto prisutna ideja kako je srednjevjekovna Bosna bila nazadna,dakle inferiorna naspram Hrvatske i Srbije.To je svakako netocno imamo li u vidu da se Bosna kao drzava razvijala u visokom Srednjem vijeku,zapravo u trenutku kada su Hrvatska i Srbija u opadanju.To je jasno iz materijalnih dokaza.Uzmimo samo jedan od bosanskih dokumenata koji govori o pravom stanju stvari.Iz testamenta Gosta Radina veoma se lijepo vidi do koje je mjere taj covjek bio kulturan i bogat.Dakle,Radin je bio proizvod jednog drustva koje ni na kakav nacin nije bilo inferiorno naspram svojih susjeda.To se cesto zaboravlja i u historiografiji i u siroj javnosti. Onda ovo pitanje o odnosima izmedju Hrvatske i Bosne.To je nesto sto je raslo u razdoblju poslije otomanskih osvajanja.Naime,kod hrvatskog plemstva postoji jedna svijest o potrebi zauzimanja barem onih dijelova danasnje zapadne Bosne koji su pripadali srednjevjekovnoj Hrvatskoj.To je politicki problem.To je sredisnje pitanje u Zrinsko-frankopanskoj uroti.Hrvatski velikasi upravo u tome pitanju nisu nasli zajednicki jezik s Leopoldom.Dakako,poslije sjece domaceg plemstva,kada njihovo mjesto uzimaju uglavnom tudjinci,ta svijest je donekle potisnuta i nije tako izrazita,pa imamo drukciju situaciju u 18.i ranom 19.stoljecu. Jos nesto o bosnjastvu.Tocno je da je u 19.stoljecu doslo do nacionalnog formiranja i kod Hrvata i kod Srba.To naglasavam,jer zaista ima onih koji misle da su nacionalno svjesni Hrvati i Srbi u Bosni i Hercegovini od Adama i Eve.Naprotiv,oni se formiraju u samosvjesnom smislu pod utjecajem nacionalnih pokreta u Hrvatskoj i u Srbiji.Taj proces mozemo lijepo pratiti u hrvatske inteligencije. Tocno znamo koji su fratri i u kojem razdoblju prilazili sve vise hrvatskoj nacionalnoj koncepciji... (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

utorak, 06.03.2007.

VLADO GOTOVAC ...U Hrvatskoj,koja je strasno osiromasena,postoji samo jedno istinski djelotvorno sredstvo informiranja:Hrvatska Radio Televizija.Novine,ma kakve god bile,imaju premalu nakladu da bi bitno mogle utjecati na hrvatsko javno mnijenje.Politicki zivot i njegovu atmosferu prikazuje i tumaci HTV!Svi je gledaju,a mnogi su uvjereni da samo nju treba gledati i slusati!U nasem narodu jos postoji strahopostovanje prema televiziji,a njena moc upotrebljava se apsolutno stranacki!... (Mark Thompson-"PROIZVODNJA RATA")

Stjepan Mesic ...Odmah poslije sastanka u Grazu,sastao sam se u Zagrebu,u Predsjednickim dvorima,s Franjom Borasom,duznosnikom Hrvatske Zajednice Herceg-Bosna,i Nikolom Koljevicem iz Republike Srpske. Objedovao sam s Borasom,Koljevicem i Tudjmanom,i razgovarali smo o Shakesperaeu.U to sam doba cesto odlazio Tudjmanu,ali me nisu ocekivali kad su ondje bili Boras i Koljevic.Kada sam ugledao Borasa i Koljevica,reki su mi da su to nesluzbeni sastanci s Tudjmanom,jer je pitanje Bosne vec odluceno.Nisam bio pozvan na sluzbeni sastanak,samo na objed...

USTASA MARKO RADIC-MAKA:"SJEDITE TURKINJE,BALINKE.NAPRAVIT CEMO OD VAS POSLUSNE HRVATICE,A OD VASE DJECE DOBRE HRVATE,DA BUDETE PRAVA RASA.ISUSU DA KRIZ LJUBITE,DA POSTANETE LJUDI.VASA DJECA HRVATI,BIT CE NAJBOLJE USTASE..." "USTASKI ZLIKOVCI MARIO MIHALJ I MARKO RADIC-MAKA" Prethodne noci,kada su nas natjerali sa muskarcima na usiljeni mars od"Vojna"na Djuburane,jedna starica,nena,stara 80 godina,nije mogla da pjesaci sa ostalima i iskrala se iz kolone u noci,sakrivsi se pod jedan kamion FAP.To nisu primjetili strazari-ustase...Kada smo se vracali sa Djuburana,stara nena se izvukla ispod FAP-a i izasla pred nas.Cijelu noc i dopodne nije mrdala ispod FAP-a. Od svih ustasa,vec sam izjavila,najgori je bio MARIO MIHALJ,zatim MARKO RADIC-MAKA,zapovjednik stozera HVO Bijelo Polje,do rata DIF-ovac,profesor fiskulture...Mario Mihalj bio je iz Livca kod Potoka, blizu Bijelog Polja.Bio je zapovjednik,a dozapovjednik je bio DRAGAN SUNJIC.Kada su me doveli u logor,prvog dana zatocenja Marko Radic-Maka poslao je ustase da dovedu mene i Sabiru.Kada smo usle u zapovjednistvo,zatekli smo cetvoricu ustasa na kaucu... "SJEDITE TURKINJE,BALINKE.NAPRAVIT CEMO OD VAS POSLUSNE HRVATICE,A OD VASE DJECE DOBRE HRVATE,DA BUDETE PRAVA RASA,ISUSU DA KRIZ LJUBITE,DA POSTANETE LJUDI.VASA DJECA HRVATI,BIT CE NAJBOLJE USTASE,A NAPRAVIT CEMO VAM I NASE USTASE",zajapuren je govorio Maka,pa nastavio:"Ti idi pospremi susjednu sobu,a ti(okrenuvsi se Sabiri)idi u kuhinju i peri sudje". Poslusala sam i krenula u sobu koju sam trebala pospremiti.Vrata od soba bila su otvorena.Isla sam od sobe do sobe.Sve su bile pospremljene.Stajala sam u trecoj sobi i pitala se sto mi to cine.Pomisljala sam zasto me Maka Radic poslao tamo i plasila se onog najgoreg,o cemu sam slusala vec godinu dana rata...Srbocetnici su sistematski silovali Bosnjakinje po cijeloj Bosni i Hercegovini. Hoce li se to ponizenje sada od Hrvata desiti i meni?Dok sam se snebivala,sluteci ono najgore,osjetila sam,iza svojih ledja,da je neko na vratima.Okrenula sam se i ugledala Maku Radica."Skidaj se",naredio mi je resko.Nisam se ni maknula,ne znajuci sta da radim,kako da reagujem..."Skidaj se brze",povikao je Maka i pokrenuo me.Trzla sam se,okrenula i pokusala pobjeci pored njega,ali on me je uhvatio za kosu i povukao u sobu,zalupivsi snazno vrata.Kako me je grubo povukao za kosu,iz kose mi se prosuo zlatni nakit koga sam pred hapsenje uvezala u svojoj dugoj kosi.Bacio me je na kauc,pa pokupio zlato i stavio ga u dzepove pantalona.Zatim mi je prisao i podigao me na rukama sa kauca,pa ponovo bacio na kauc,govoreci mi ljutito:"SKIDAJ SE BALINKURO JEDNA".Pocela sam plakati,a on mi je prisao i strgao kosulju sa mene.Osamario me je jako nekoliko puta,govoreci mahnito:"OVO VOLIM,OVO JE NAJAVA PRAVOG SEKSA".Podigao me je ponovo sa kauca objema rukama i okrenuo me prema kaucu,a onda nogom,koljenom,jako me udario u straznjicu i oborio me na kauc.Povikao je ljutito:"AKO NASTAVIS PLAKATI,POSLACU DESETORICU DA SE IZREDAJU NA TEBI".Cuvsi i takvu prijetnju,predala sam se i Marko Radic-Maka je iskazao svoju ustasku muskost na nemocnoj logorasici...Kada se izivio,digao se sa mene i poceo se oblaciti.Tada je nesto jace od mene"prepuklo"i glasno sam zaplakala.Maka se na moj plac grohotom smijao i kroz smijeh govorio:"STA,OPET PLACES!KO`NIJE TI BILO LIJEPO SA RASNIM HRVATINOM..."Odmah zatim je izasao,ostavivsi me nemocnu i obescascenu na kaucu. "SABIRU SU USTASE UBILE" Nakon 5-10 minuta u sobu je usao oficir Hrvatske vojske iz Hrvatske.Kasnije,u logoru sam saznala da mu je ime bilo IVAN.Prisao mi je i sjeo pored mene na kauc.Govorio mi je:"Necu ti ja nista,necu te dirati.Samo cemo malo pricati.Obuci se slobodno".Sjedio je sa mnom na kaucu do pred zoru,a onda izasao iz sobe i otisao u sobu u kojoj je Maka pio s drugim casnicima.Cula sam kada se obratio Ivanu rijecima:"STA JE,NISI JE MOGAO J.....!"Digla sam se i ja i izasla sam na hodnik,gdje me je Maka docekao rijecima:"NAZAD U SOBU PONOVO.JA CU TE POVALITI JOS JEDNOM DA POPRAVIM DOJAM O HRVATIMA".Povukao me je u sobu i ponovo me,izivljavajuci se pijan na meni,silovao.Pustio me je oko 7 sati ujutro.U kucu,gdje sam bila zatvorena sa ostalim zenama,odveo me jedan bojovnik.Kada sam usla u sobu sve zene su bile budne.Budna je bila i moja Lejla,a moja beba Adis bio je u narucju jedne djevojke i jako je plakao.Srce mi se cijepalo od zalosti,a dusa od ponizenja koje su mi napravile ustase. Sabire nije bilo u sobi.Nije se vratila za sedam tih mjeseci koliko sam bila u logoru"Vojno".Zene su pricale kako su nacule od ustasa da je bila sama zatvorena u jednoj kuci,nakon one noci kada su nas odveli Marku Radicu-Maki,kad smo silovane.Navodno je pokusala pobjeci i skocila jedne noci u Neretvu,a ustase su pucale za njom i ubile je. Pred mirovni sporazum,polovinom marta 1994.godine,doslo je do moje razmjene.Nas civile tada su zamijenili za ustaske bojovnike. Kada sam se srela sa svojim vjernim muzem,sve sam mu ispricala i rekla mu,ne skrivajuci ni jedan detalj,sta mi se sve desilo.Zeljela sam da pomognem i sebi i njemu,da nam oboma bude lakse,da odmah sve rascistimo.On me je,a kako bi mogao drugacije razuman muz,prihvatio kao pacenicu, logorasicu,a ja njega i svoju djecu...Sad sam rasterecena...Medjutim,moja djeca su i danas pod traumom.Moj sin Adis progovorio je tek 1998.godine,kada je imao punih pet godina. (Sifra:"Vojno"-"NAPRAVIT CEMO OD VAS POSLUSNE HRVATICE"-3)

"KO SAMO JEDNOM STANE,DOBIT CE METAK U CELO!" "MASOVNI EGZODUS BOSNJAKA" U Mostaru je krajem 1992.godine bio vrlo rovito,kada je Hrvatska vojska sa HVO-om zeljela onesposobiti Armiju BiH,blokirajuci sve saobracajnice,kojima se do tada cinila kakva takva logistika u hrani za stanovnistvo i dotur oruzja i municije.Napadi na Mostar,njegov Istocni dio,poceli su i ranije,ali su intenzivirani od strane Tudjmanove,Hrvatske vojske(HV)i HVO-a 9.maja 1993.godine,kada se desava strahovit egzodus Bosnjaka,njihovo plansko i masovno istjerivanje iz Zapadnog dijela grada Mostara,jednom rijecju GENOCID. Mi u naseljima Bijelo Polje,smo se drzali i odolijevali jos nekoliko mjeseci,ali su se masovna hapsenja civila i egzodus Bosnjaka desili krajem jula i u avgustu mjesecu 1993.godine. Mene i dvoje djece bojovnici HV i HVO-a odveli su u logor polovinom avgusta.Odvedeni smo u logor"Vojno"u naselje Vojno,na desnoj obali rijeke Neretve,nekih desetak kilometara sjeverno od Mostara. Logor"Vojno"hrvatski fasisti su otvorili jos polovinom jula 1993.godine.U njemu je najvise zatocenika bilo upravo iz susjednog Bijelog Polja.Jos prije je HVO iselio gotovo sve Hrvate is tog naselja,jer je u pocetku agresije Vojno bila cetnicka meta.Kada su poceli sukobi sa Armijom Bosne i Hercegovine,HV i HVO su mjestane Vojna prebacili uglavnom u bosnjacke kuce i stanove u zapadnom dijelu Mostara.Logor su bile privatne kuce,garaze,podrumi.Ja sam sa djecom bila zatocena u kuci BLAGE JURICA.U toj kuci bilo je 68 zena i djece.Od tog broja,50 su bile zene.Mom sinu Adisu bilo je tada samo pola godine,a kcerki Lejli 2,5 godine.Medju zatocenicima je bila i jedna zena prezimena Nezraic. Nisam sigurna,ali mislim da se zvala Saja.U logor je bila dovedena zajedno s devetogodisnjim sinom Mustafom.U toku sukoba HVO i Armije Bosne i Hercegovine vrsena su cesta pregovaranja,slane su i dolazile poruke preko rijeke Neretve.U jednoj takvoj prilici,bojovnici HVO poslali su tu zenu preko Neretve da odnese poruku oficirima nase armije.Sina su zadrzali u logoru kao sigurnost,zalog,da ce se vratiti.Ta se zena,medjutim,nikada nije vratila.Mali Mustafa je ostao sa nama.U pocetku to nismo shvatale kao zene,kao majke,a onda smo zakljucile da nije pogrijesila sto se nije vratila.Mustafici nije mogla pomoci u logoru.Ostavila ga je nama,drugim zenama,nadajuci se da cemo ga paziti koliko mozemo,kao i svoju zatocenu djecu.Uspjela je spasiti sebe od patnje i stalnih ponizenja u logoru.I ja bih izabrala takvo rjesenje da sam bila na njenom mjestu i da mi je dijete imalo devet godina. U logoru"Vojno"bilo je mnogo male djece,pa i dojencadi.Monija Kajtaz bila je zatocena sa bebom starom samo tri mjeseca.Hrvatski vojnici,mahom iz Zapadne Hercegovine,a medju njima je bilo i mnogo vojnika iz Hrvatske,zlostavljali su nas gore nego stoku.Bili smo im roblje koje su tjerali na prisilni rad,a poslije toga su se na nama zenama izivljavali,silovali nas,ubijali nase ljudsko dostojanstvo,samo zbog toga sto nismo bili katolici kao i oni.Bestidno su napastvovali i curice,stare samo 12,13 ili 14 godina... Najgori od najgorih bio je bojovnik Mario Mihalj.Izazivao nas je,tukao i zlostavljao na sve moguce nacine,a onda je uzimao gitaru i iza sebe vodio copor pijanih ustasa,pjevajuci zajedno s njima pjesmu: "Ne volim te Alija zato sto si balija/Da bogda ti Drina nosila sto mudzahedina svaki dan..." U logoru"Vojno"bilo je i muskaraca zatocenika.Njima je bilo tesko kao i nama.Nas su tjerali da im radimo teske fizicke poslove,mnoge od nas su seksualno zlostavljali,a oni su bii zatoceni u gotovo nemogucim uvjetima za puko prezivljavanje.U jednoj garazi,u prostoru 15-20 kvadratih metara,bilo je zatvoreno 60 muskaraca.Ustase su ih tukli u garazi i ubijali jednog po jednog.U garazi su jeli,vrsili veliku nuzdu,mokrili,spavali jedni na drugima.U jednoj prilici smo bile natjerane da garazu ocistimo.Sve smo vidjele,a krv po zidovima posebno.Komanda HVO jedinice koja je organizirala i cuvala logor"Vojno" bila je u kuci VLATKA,ZVANOG"CAR".Vlatko je bio dezmekast,omanji i debeo. Hrana je bila jako losa.Jele smo dva puta dnevno.Isto je bilo i sa djecom.Muskarcima su davali jos losiju hranu.Unosili smo im splacine.Kada nam se bila pruzila prilika,doturali smo im nesto hljeba ili druge hrane,koju smo mogli dobiti od bojovnika MARIJANA SUNJICA.Duznost mi je da kao covjek istaknem dobrog covjeka i spomenem to casno ime. Izmedju velikog broja bojovnika koji su nas mucili i zlostavljali moram izdvojiti casne ljude,strazara BUCU KUNU,ZARU LEKU,RADU RAVLICA,BLEKIJA CIGU i IVANA PALCICA,koji je bio invalid bez sake.Ako su mogli,oni su nas manje zlostavljali i cesto nas i postedjeli.Dobri su bili i neki bojovnici SIROKOBRIJEZANI.Trazili su da im nekada mijesimo i pecemo nase bosnjacke pite koje oni nisu mogli jesti kod svojih kuca,jer im zene nisu znale spremati to jelo.Ostavljali su nesto malo i nama,a mi smo nekoliko puta uspjeli da po koji"zvrk"pite doturimo i nasim muskarcima,zatocenim u garazi.Dozvoljavali su da nasim muskarcima ponesto i operemo od odjece.Muskarcima,logorasima,bilo je jako tesko.Ustase iz HVO-a su ih bjesomucno tukli i sistematski ubijali. Medju logorasima je bilo i ljudi iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine,iako je vecina bila iz Mostara i okoline.Medju njima je bio i jedan logoras iz Zavidovica.Bio je veoma iscrpljen,jer su ga ustase stalno tukle.Mi,zene,pomagale smo mu koliko smo mogle,doturivsi mu nekoliko puta nesto hrane. "KO SAMO JEDNOM STANE,DOBIT CE METAK U CELO!" Najgori zlocinci medju bojovnicima,ustasama,bile su nase komsije Hrvati iz naselja Bijelo Polje.Oni su inace bili najbrojniji HVO bojovnici koji su opsluzivali logor HVO"Vojno". Mislim da je bio 22.IX 1993.godine,kada su dobili dojavu da ce se desiti napad Armije Bosne i Hercegovine na logor"Vojno".Brzo su bojovnici muskarce vezali lancima i natjerali ih oko 22 sata navecer,zajedno sa nama zenama i djecom,da u koloni,pjeske,krenemo na Djuburane.Receno nam je da nas iz siguronosnih razloga prebacuju na HELIODROM,u tamosnji logor.Prijetili su nam da ce pobiti sve one koji pokusaju pobjeci iz kolone:"KO SAMO JEDNOM STANE,DOBIT CE METAK U CELO".Starijim zenama i djeci posebno je bilo tesko.Veoma smo tesko pdnosili naporno i usiljeno pjesacenje.Kada su nas ustase kao stoku dotjerale na Djuburane,tu su nas zadrzali.Cijelu noc smo prestajali.Ujutro su dosli kamioni i hladnjace.U njih su natjerali samo muskarce i odvezli ih u nepoznatom pravcu,a nas,zene i djecu su poveli pjeske,nazad,prema logoru"Vojno"... (Sifra:"Vojno"-"NAPRAVIT CEMO OD VAS POSLUSNE HRVATICE"-2)

Stjepan Mesic ...Srpsko-hrvatski kontakti u vezi s ratom u Hrvatskoj i podjelom Bosne obavljali su se na dvije razine.Jedna su razina bili kontakti Milosevica i Tudjmana,a druga kontakti predstavnika Republike Srpske i Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne Karadzica i Bobana,koji su se sastali u Grazu.Boban se vratio i rekao kako nema vise nerijesenih pitanja izmedju bosanskih Hrvata i bosanskih Srba...

VLADO GOTOVAC Cinjenica je da se utemeljenje nacija sprovodilo na razlicite nacine.Vrlo je tesko reci koji je onaj bitni element.Svaki je narod stavljao,na neki nacin,naglasak na nesto.Recimo,nitko nije tako osjetljiv na jezik kao Hrvati,mnoge su nacije vezane uz religioznost.Na primjer,Srbi su nerazdvojni od svoje pravoslavne crkve,i zasto bi,onda,Muslimani trebali biti razdvojeni od svoga muslimanstva.Oni se jesu formirali kasno,ali svijet u kojemu zivimo pun je takvih primjera.Budjenje nacija u drzavno politickom smislu,iz razlicitih amorfnih stanja,jest proces koji neprekidno traje.Nacija,kao posve samosvjesna, cjelovita zajednica,posve je nova povijesna tvorba.I treba racunati s time da se nacija,bez obzira na to sto se interpretira unazad kao trajan slijed i,mozda,neprekidan proces,neki misle valjda i od krapinskog pracovjeka,nije u Bosni i Hercegovini razvila,nego se u Bosni i Hercegovini razvila ta dvodjelnost,a treci je dio pripadao turskoj drzavi i davao islamu onaj unutarnji identitet,svojstven takvom nacinu postojanja drzave. Poslije neuspjeha Otomanskog carstva da se zadrzi na tom prostoru,dakle poslije njegova odlaska s evropskog kopna,Muslimani su ostali u jednoj posve neprofiliranoj i posve neodredjenoj situaciji.Zato su ih onda i proglasili nepouzdanima i tako procjenjivali.A radilo se o tome da oni nisu pronasli temelj na kojemu bi utvrdili svoj identitet.I na kraju im je preostao samo taj religiozni moment,koji ih,na kraju krajeva,izuzima iz mora drugih religioznih prostora,ali istodobno im namece zadacu da,uz svoju religioznost,oblikuju i drzavotvornu misao,odnosno da pocnu stvarati drzavu i da tu drzavu ucine jednakom naciji.I ocigledno je da se danas Muslimani osjecaju i nacionalno i vjerski odredjeni onako kao i Hrvati i Srbi,s tim da su oni svoju naciju utemeljili na religioznosti.Ali to ne znaci da je religioznost iscrpljuje i da ce oni na toj cinjenici ostati kao jedinom,distinktivnom sadrzaju svoje nacionalnosti.Razvijanje povijesnih prilika u kojima su definitivno odlucili da se oblikuju kao nacija,u kojima su dosli do zakljucka da je to jedini nacin da mogu tu opstati,vjerojatno ce ici pravcem da ce stjecati i druge atribute preko kojih ce dokazivati da su nacija. To treba prihvatiti kao stvar koju je jedva moguce na neki drugi nacin shvatiti.To da svaki od nas priznaje da je to kasno ili nije kasno,to da netko ima osjecaj da to uopce nije dobro obavljeno,to da netko ima osjecaj da ne pripada tom poslu i da zeli pripadati vec tradicionalnim nacijama,to je drugo pitanje.Ali,fakticki,u svoj bitnoj,nosecoj masi,sve je odluceno i vise se promijeniti ne moze. Bi li pojam Bosnjak mogao zamijeniti pojam Musliman?Ako bi stvari isle pravcem o kojem smo govorili,pojam Bosnjak bi mogao zamijeniti pojam Musliman.Ako se,dakle,pocne do kraja oblikovati nacija u smislu da ce nove komponente prijeci i biti izvan pojma Musliman.Pa ce onda,vjerojatno, Bosnjak biti Musliman,ali ce dopustati i svakom drugom tko udje u taj drzavni okvir i vjeruje u njegovu konzistenciju i opravdanost,da i on bude unutra,a da pripada drugoj vjeri. (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

ponedjeljak, 05.03.2007.

IVO BANAC ...Na primjer,u Hrvatskoj se historiografija u vrijeme komunizma razvila na poseban nacin.O nekim stvarima se uopce nije pisalo.Sada imamo poplavu pseudopovijesne literature,koja pokusava ispuniti prazan prostor.Tako se odjednom pojavljuju teorije koje su mozda bile moguce u 16.i 17.stoljecu,ali u kontekstu moderne historiografije izgledaju posve naivno.Recimo,iranska teorija o podrijetlu Hrvata odjednom se pojavljuje kao verifikacija ideje da smo svi rodoslovno odredjeni od iskona.Tako se neizravno promice smijesna zamisao da su juznoslavenski narodi,a svaki napose,poceli od jednoga pretka.Mozda je takav nacin razmisljanja bio prihvatljiv u vrijeme Vinka Pribojevica u 16.stoljecu.Prvo imamo Adama i Evu,pa onda ide,ide,ide,pa dodje Noa,pa onda Jafet,od njega Tiras,pa onda Ilir,pa onda neposredni preci Hrvata.Time se zeli reci da je hrvatski narod od jednog pretka.Pretpostavlja se da isto vrijedi i za druge narode. HRVATSKA"KIFLA" To je potpun apsurd.Ako s takvim pretpostavkama pridjemo Bosni,a radi se o bosanskoj posebnosti, nikad necemo uvidjeti da bosanski identitet nije strukturalno u povijesti svoje izgradnje nista drugaciji od hrvatskog ili srpskog identiteta.Moze se cak tvrditi da je u Otomanskom carstvu Bosna bila mnogo realnija nego recimo Srbija ili Bugarska.Jer ejalet Bosna je postojao.Imao je pravo na to ime.Nista slicno ne postoji u Srbiji ili Bugarskoj.Takodjer,sto se tice granica Bosne i Hercegovine uvijek se postavlja jedno vrlo naivno pitanje:zasto Hrvatska izgleda kao kifla?Naime,pretpostavlja se da je nesto izvuceno iz Hrvatske.A zapravo se dogodilo upravo suprotno.Hrvatska je u 16.stoljecu bila"RELIQUIAE RELIQUIARUM".Ona postoji kao vrlo tanak prostor od Drave do Jadranskog mora,zapravo od Zrinskih posjeda u Cakovcu,pa do Bakra,a ono sto je kasnije uslo u Hrvatsku, odnosno ona Hrvatska koju danas znamo iz zemljovida,posljedica je rekonkviste,s habsburske i mletacke strane,tijekom otomanskih ratova u 17.i 18.stoljecu,tako da su se i habsburska drzava,odnosno njeni hrvatski posjedi,sirili na racun Otomanskog carstva i zauzeli ovaj danasnji teritorij i zaprimili ovaj danasnji oblik koji svi poznajemo.I koji je odgovor na ovu zagonetku zasto Hrvatska izgleda kao kifla.Zacijelo se moglo dogoditi,kad je 1697.g.Eugen Savojski krenuo na Sarajevo i spalio ga,da se nije povukao poslije nekoliko dana,vec da je habsburska vojska ostala u Bosni i Hercegovini.Ili,da su Mlecani bili mnnogo uspjesniji,da su otisli jos dalje,prema Grahovu.Livnu i Mostaru,onda bi Dalmacija izgledala mnogo drugacije nego sto danas izgleda.To se zaboravlja. Bosanski identitet nije samo rezultat onoga sto se dogadjalo u Bosni,odnosno kako se ona sirila,nego i postupka i politike drzava koje su krojile bosanske granice u 17.i 18.stoljecu.Kolonijalna tvorevina-sto to zapravo znaci?Je li Bosna imala ista drugaciji polozaj u stvaranju njezinih danasnjih granica nego recimo Hrvatska ili Crna Gora i Srbija?Sve su te granice u konacnici"kolonijalne".Nema tu nikakvih velikih posebnosti... (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

Abdulah Sidran-OSTALO OD SETLANDA U to je doba bio moderan setland A covjek mlad Nikako nije znao mimosvijet niti mogao protiv mode Ledja mu se osipaju od nekakve alergije ali setland ne skida Moda davno prosla a njemu ostalo da trza ramenima Nema to nikakve veze sa ratom

Josip Jovic ...Kada je 1996.godine otkriveno da su Josipa Jovica,policajca koji je poginuo u borbi na Plitvicama 31.marta 1991.,ubile hrvatske snage(tu cinjenicu je otkrio Josip Boljkovac,za vreme incidenta ministar unutrasnjih poslova),to je umnogome podrilo zvanicnu verziju po kojoj je Jovic bio prvi heroj-mucenik rata.Poznati list VJESNIK strogo je ukorio Boljkovca i ponovio da je Jovic zaista bio"prva zrtva cetnickih iredentista"."Alternativni"magazin ARKZIN odgovorio je da bi Jovica pre trebalo pamtiti kao"prvu zrtvu velike manipulatorske lazi hrvatske ratnohuskacke propagande"("Arkzin",30.avgust 1996.).Godisnjica Joviceve smrti i dalje se obelezava kao da Boljkovac nista nije rekao.MIT JE PROGUTAO ISTORIJU... (Mark Thompson-"PROIZVODNJA RATA")

Sifra"Vojno"-"NAPRAVIT CEMO OD VAS POSLUSNE HRVATICE"-1 Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA u DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog moga svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Kod nas u Hercegovini,posebno u okolini Mostara,agresija Miloseviceve JNA nije se ispoljavala kao u Istocnoj Bosni,Bosanskoj Krajini.JNA i Srbi,odmah na pocetku agresije Beograda na BiH,protjerali su,prognali Bosnjake iz Bilece,Trebinja,Gacka,Nevesinja.Dobar dio posla,genocida,ucinili su jos u toku 1991.godine godine,kada je gro Bosnjaka protjeran iz Trebinja i Bilece,kao i Gacka.U Istocnoj Hercegovini nije bilo puno hrvatskog stanovnistva,osim nesto malo u gradu Trebinju,te na podrucju juznih dijelova opcine prema Dubrovniku i moru.To je sada nova opcina Ravno. "BOSNJACI-JUGOSLAVENI" Na prostoru opcine Mostar po popisu stanovnistva iz 1991.godine,najbrojniji su bili Bosnjaci sa 34% populacije.Hrvata je bilo 33%,a Srba oko 20%.Onih koji su se pisali kao Jugoslaveni bilo je nesto vise od 10%,a 3%tzv.ostalih.Ja sam radila u opcinskim sluzbama kao visokoobrazovana sluzbenica.Prenerazila sam se,kada sam,uvidom u popisni materijal,uocila da su se kao Jugoslaveni pisali oni koji su imenom i prezimenom smatrani kao Bosnjaci,kao sto se po imenu i prezimenu jasno znalo ko je Hrvat ili Srbin.Gotovo neznatan broj bio je tzv.srpskih imena,uz koje je stajala nacionalnost Jugoslaven.Hrvata uopce nije bilo medju"Jugoslavenima",jer je za bosanskohercegovacke katolike,koji su se tek od polovine 19.vijeka,pod utjecajem austrougarskih vlasti,a i Zagreba,poceli pisati kao Hrvati,Jugoslavija bila tamnica naroda.Samim tim,medju 10%"Jugoslavena"sigurnih 9%bili su Bosnjaci.To je uticalo na nacionalne razmjestaje ljudi po radnim mjestima u opcinskim sluzbama,posebno u Mostaru.Od izrazite nacionalne prednosti Bosnjaci su sa Hrvatima cinili balans,jer onih 10%Jugoslavena,fakticki Bosnjaka,su potirali bosnjacku nacionalnu prednost.Nikada nisam bila nacionalista u negativnom smislu,ali sam se,na poslu posebno,borila protiv agresivnih hrvatskih i srpskih nacionalista,posebno protiv ultra hrvatskih nacionalista u Mostaru koji su,tokom 1991.godine,za vrijeme srpsko-hrvatskog rata,bili Tudjmanovi bojovnici,te tezili pripajanju dijelova BiH Hrvatskoj.Zato su me hrvatski funkcioneri smatrali bosnjackim nacionalistom,jer sam osudjivala hrvatski agresivni nacionalizam. U pocetku agresije na BiH,hrvatsko-bosnjacki odnosi u Mostaru ipak nisu bili losi,da bi se mogli izroditi sukobi.To je bilo zbog toga sto su Bosnjaci u BiH bili potrebni Franji Tudjmanu,kao stit od agresije Miloseviceve Jugoslavije.Interes ih je vodio da u prvoj godini rata pridobiju Bosnjake,jer nisu bili sigurni da li ce se Milosevic drzati dogovora kojeg je postigao s Franjom Tudjmanom u Karadjordjevu,po kome je BiH trebala biti podijeljena izmedju Srbije i Hrvatske. Sve ovo navodim u uvodu ovoga svjedocenja,kako bi se mogla razumjeti i sagledati atmosfera u Mostaru,u Zapadnoj Hercegovini pred agresiju i u prvoj godini agresije na BiH. Posao sam bila prisiljena napustiti pri samom kraju 1992.godine,pa iako sam imala dobar stan u naselju uz stadion"Veleza"u Mostaru,zivjela sam u porodicnoj kuci u Bijelom Polju,sjeverno od Mostara prema Jablanici i Sarajevu. I Mostar i njegova okolina gadjani su topovima sa Veleza i predjela koji su istocno od Mostara zauzeli JNA i cetnici iz Mostara,Nevesinja i Istocne Hercegovine. Nama u Bijelom Polju bilo je veoma tesko.Gadjali su nas srbocetnici sa istoka,a sa zapada su nam Hrvati i Tudjman spremali klopku. Sukobi izmedju Armije BiH i Hrvatske vojske,koja se rasteretila rata s Milosevicevom Jugoslavijom,nakon primirja,pocetkom 1992.godine,poceli su vec u oktobru 1992.godine,pa i ranije.To su bili sukobi niskog intenziteta,u funkciji ostvarenja strateskih planova Zagreba da se ostvari takticka premoc u Bugojnu i Prozoru...

MIKO TRIPALO Bosna i Hercegovina postoji kao entitet vjekovima,za razliku,recimo,od Jugoslavije,koja postoji tek od 1918.Na tom je prostoru stalan sukob izmedju srpskih i hrvatskih interesa.Postojala je teznja da se stvori bilo"Velika Srbija",bilo"Velika Hrvatska"na racun bosanskog teritorija.Ovo sto se sada dogadja jest,prije svega,posljedica cinjenice da je Milosevic dosao u takvu vojnu i politicku poziciju da je mogao silom pokusati stvarati"Veliku Srbiju".To je radio na racun teritorija,bilo hrvatskih krajeva,u tzv.krajinama,bilo srpskih dijelova Bosne i Hercegovine u kojemu zivi dio srpskog stanovnistva. Ali,ne treba potcijeniti ni hrvatsku teznju za stvaranjem"Velike Hrvatske".Prva programska deklaracija HDZ-a iz maja 1989.bila je stvaranje Hrvatske u njenim etnickim,geografskim i povijesnim granicama.A nitko nikada nije objasnio sto je to:pretpostavka je da bi to mogla biti Hrvatska s granicom na Drini.Prema tome,mislim da o toj komponenti valja voditi racuna.Osnovni argumenti protiv Bosne i Hercegovine,iznoseni u posljednje vrijeme,jesu da je Bosna i Hercegovina kolonijalna tvorevina.To je rekao Tudjman.On,naravno,nema argumente za takvu tvrdnju,ali on je time htio reci da je i Bosna umjetna tvorevina kao sto je bila Jugoslavija.Postoji teza da su Muslimani,doduse,nesto posebno,ali da su,kako je to Tudjman rekao,dio hrvatskog etnickog korpusa.Ili,kako je u jednom interviewu primjetio Gojko Susak:"i zitelje islamske vjeroispovijesti".Zatim,usporedjuje se Bosna i Hercegovina s Jugoslavijom,pa se kaze:Posto Jugoslavija nije mogla opstati kao zajednica pet naroda,zasto bi mogla Bosna i Hercegovina kao zajednica triju naroda? Mislim,medjutim,da se kao argument u korist postojanja BiH moze istaknuti i povijesna komponenta, jer se tocno znalo,recimo kad je na Berlinskom kongresu donesena odluka o okupaciji Bosne i Hercegovine,koji je to teritorij sto ce ga austrijske trupe okupirati.A Jugoslavija je nastala 1918.,i ona je zbilja bila umjetna tvorevina,te nije mogla pronaci model zajednickog zivota,za razliku od Bosne,gdje je stanovnistvo tako ispremijesano,u kojoj postoje takvi medjunacionalni,medjukulturni utjecaji da je zapravo nemoguce povuci neku granicu kao sto je ona moguca,recimo,izmedju Hrvatske i Srbije.Tako se i taj argument mora uzeti u obzir... ...Upozorio bih da je drzavnost BiH u socijalistickoj Jugoslaviji bila drzavnost drugog reda.Cak je i u simbolu kao sto je jugoslavenski grb bilo pet baklji,a one su bile izraz pet konstitutivnih naroda.Tek kasnije dodana je jos jedna baklja,ali ne da bi se Muslimane priznalo kao naciju,iako su oni kasnije priznati kao nacija,nego da bi se oznacilo da je to savez sest drzava.Prisustvovao sam tom plenumu CK na kojemu je doslo do sukoba izmedju Srba i Muslimana,tj.BiH,i otada su se Muslimani poceli smatrati posebnim nacionalnim identitetom.Tek sedamdeset i prve godine prvi put je prilikom popisa stanovnistva receno da se muslimani mogu opredijeliti kao Muslimani.Do tada su se oni mogli opredijeliti ili kao Srbi ili kao Hrvati.Kad pratite taj broj,vidjet cete koliko je blizak broj neopredijeljenih i onih koji su se kasnije oznacili kao Muslimani.To znaci da ne mogu Srbi i Hrvati odredjivati sto su Muslimani,nego to Muslimani moraju sami o sebi reci.I u tom smislu se meni koncepcija bosnjastva cini privlacna kao nacionalna pripadnost,jer valja nacionalnu pripadnost u izvjesnom smislu odvojiti od vjerske pripadnosti.Pritom ne treba ignorirati strah Srba i Hrvata da ce na njih u Bosni biti vrsen pritisak da se u nacionalnom smislu proglase Bosnjacima,a ne kao njeni drzavljani,sto bi bilo pozeljno-da se svi osjecaju clanovima jedne drzave koja se zove Bosna i Hercegovina. (A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")

petak, 02.03.2007.

Queens Of The Stone Age-GO WITH THE FLOW She said"I`ll throw myself away, They`re just photos after all" I can`t make you hang around I can`t wash you off my skin Outside the frame,is what we`re leaving You won`t remember anyway I can go with the flow But don`t say it doesn`t matter anymore I can go with the flow Do you believe it in you head? It`s so safe to play along Little soldiers in a row Falling in and out of love With something sweet to throw away But I want something good to die for To make it beautiful to live I want a new mistake,lose is more than hesitate Do you believe it in your head? I can go with the flow But don`t say it doesn`t matter anymore I can go with the flow Do you believe it in your head?

Jasmila Zbanic ...Dok sam jos pisala scenarij za"Grbavicu"cesto sam razmisljala o tom smislu.Sada poslije rata ja opet o ratu,opet sebe vracam u onaj ambijent.Skupila sam knjizurina,iscitavam svjedocenja,terapeutska razmisljanja o silovanju i nakon svega toga ja sebe opet vracam u to,opet sebe uvodim u depresiju i nervozu.I onda se pitam-pa zasto ja sve to sebi radim,sto ne radim neku komediju ili nesto slicno? Nekoliko puta sam i odustajala i ostavljala scenario,kao ne mogu,ne mogu ja to,jer mi je sve to toliko strasno.Medjutim,tema bira tebe,a ne ti nju tako da sam morala ici do kraja...

...Zilav je,prilagodljiv je Aralica!... ...ZILAV JE,PRILAGODLJIV JE HRVATSKI NAROD... (Ivan Aralica-"SPLETANJE I RASPLETANJE CVOROVA",ogledi)

četvrtak, 01.03.2007.

Viktor Ivancic ...HRVATSKO IZVJESTAVANJE O RATU JE HRVATSKI RAT LAZI I TREBACE DESETLJECA DA SE PROFESIJA OPORAVI OD PROIZVODNJE TOLIKIH LAZI... (Mark Thompson-"PROIZVODNJA RATA")

Stjepan Mesic OVA MI JE IZJAVA PROCITANA NA HRVATSKOM JEZIKU I TOCNA JE PO MOM NAJBOLJEM ZNANJU I SJECANJU.DAO SAM OVU IZJAVU DOBROVOLJNO I SVJESTAN SAM CINJENICE DA SE ONA MOZE UPOTRIJEBITI U PRAVNOM POSTUPKU PRED MEDJUNARODNIM KAZNENIM SUDOM ZA SUDSKI POSTUPAK PROTIV OSOBA IZ BIVSE JUGOSLAVIJE OD 1991.,TE DA MOGU BITI POZVAN DA JAVNO SVJEDOCIM PRED SUDOM. STJEPAN MESIC,19.TRAVNJA 1997. ...Poslije Karadjordjeva,Tudjman se promijenio.Smatrao je da bi bilo moguce podijeliti Bosnu i ucinio je sve sto je mogao kako bi podijelio Bosnu.Austrija,Madjarska i Turska,sve su se one borile da uzmu cijelu Bosnu za sebe. Tudjman i Milosevic su smatrali da bi se pomjeranjem stanovnistva mogla promijeniti i podijeliti Bosna.Od pocetka formiranja drzava u bivsoj Jugoslaviji sastali su se 48 puta.Zamislite kako bi apsurdno bilo da su se Hitler i Cercil sastali toliko puta tijekom Drugog svjetskog rata.I ovdje je to bilo suludo:vodili smo obrambeni rat,a istovremeno su se poglavari drzava sastajali.Suglasili su se s etnickim ciscenjem i prosirenjem vlastitih granica.Zato Milosevicu nije bilo stalo kad su Srbi pobjegli iz Hrvatske poslije operacije"Oluja".Sve se to temeljilo na sporazumu... ...U ozujku 1991.organizirao sam prvi sastanak Milosevica i Tudjmana.Pocetni cilj sastanka bio je sprecavanje rata opcenito i na njemu smo trebali sudjelovati ja,Tudjman,Milosevic i Borisav Jovic.Tudjman mi je rekao da ce se samo on i Milosevic sastati u Karadjordjevu,i Jovic i ja nismo sudjelovali.Mislim da je tada sve pocelo. Buduci da je u Karadjordjevu zaustavljeno"Hrvatsko proljece",htio sam da se sastanu negdje drugdje. Tudjman mi je rekao kako nije vazno gdje ce se sastati,i da se ne mogu sastati u cetiri oka nigdje drugdje.Hrvatsko je vodstvo s nadom ocekivalo Tudjmana da se vrati sa sastanka u Karadjordjevu.Kada se vratio bio je sretan.Rekao je kako je Kadijevic obecao da armija nece napasti i kako se Milosevic suglasio da ce Hrvatska dobiti teritorije Banovine i Zapadnu Bosnu,Kladusu i Bihac.Pitao sam Tudjmana zasto ce to Milosevic uciniti,jer u tome nije bilo nikakve logike.Srbija ce zaratiti u Bosni i cijeli ce svijet biti protiv nje.Hrvatska se nece zaratiti vec ce steci teritorij.Tudjman je rekao da ne znam povijesne presedane toga.Poslije Karadjordjeva,Hrvoje Sarinic,predstojnik Tudjmanovog ureda,poceo je odlaziti u Beograd,a Smilja Avramov,Miloseviceva savjetnica,dosla je u Zagreb.Mislim da je to bilo radi razrade pojedinosti sa sastanka u Karadjordjevu,sto je bilo nelogicno,jer smo bili zaraceni.Poslije toga,osnovano je povjerenstvo za crtanje karata.Josip Sentija,jedan od Tudjmanovih savjetnika,bio je prvi ravnatelj tog povjerenstva.Odbio je otici u Beograd i crtati karte.Zamijenio ga je Zvonko Lerotic,jedan drugi savjetnik.Tijekom rata on je putovao izmedju Zagreba i Beograda.Sve se to dogadjalo 1991. godine.Tudjman je rekao kako je podjela Bosne povijesna potreba,jer se Bosnu nije smjelo stvarati poslije Drugog svjetskog rata.Cak je i Lerotic odustao,vidjevsi da je nemoguce podijeliti Bosnu.Tada je Tudjman doveo Dusana Bilandzica.Bilandzic je sudjelovao u radu toga povjerenstva,ali nije vjerovao u podjelu Bosne.Tudjman mu je obecao mjesto u hrvatskom uredu u Beogradu.Zbog toga su Tudjman i Bilandzic imali otvorenu raspravu.Na kraju mu Tudjman nije dao to mjesto.Bilandzic mi je rekao kako je Tudjman inzistirao na usvajanju karata o podjeli Bosne.Bilandzic je smatrao da to nije moguce... ...Poslije sastanka u Karadjordjevu,bio sam iskljucen iz razgovora o Bosni.U prosincu 1993.Tudjman me je pozvao u svoj ured i rekao mi kako ometam njegove dogovore s Milosevicem u vezi s Bosnom, jer sam rekao da bi Milosevica trebalo objesiti.Tudjman mi je rekao da bi se mogao s Milosevicem nagoditi za mjesec dana...

Rezak Hukanovic-TI SI TEK JEDNA OD ONIH Sta li ce sutra oni,koji su svaku vecer ranjavali mrak ubijali dan? Da li ce znati bar da odglume kajanja? Sta li ce sutra kada se osvijeste, kada se razbude iz svojih teskokalibarskih snova, kakve ce tada snove tkati? Da li ce u njihovoj djeci progovoriti djeca svih onih, koje su zlostavljali,sakatili,ubijali... Kada im uzmu ta okaljana zeljeza, da li ce im iz svijesti isteci ta natalozena,mitomanska mrznja? Da li ce znati oplakivati bar svoje mrtve, sto ih sahranjivase naoruzane i u vojnickim odorama? Hoce li bar nad njihovim grobovima uciti svoju djecu da nikada ne dorastaju za osvete? Nece li bar u njima ubijati duh pravde,koji se radja sa svakim normalnim covjekom? Ti si tek jedna od onih iz cijih je ociju svakodnevno isticala tuga, prema cijoj su utrobi bile okrenute njihove uzarene cijevi, ciju su kozu parali handzari... Ti se tek jedna od onih, koje ce,vjesajuci godine o klin, u predjelu srca nositi, ko najtezi teret,te ruzne oziljke, nadajuci se da ce ih vrijeme izatrati,izblijediti...

SABORSKI ZASTUPNIK VICE VUKOJEVIC(HDZ)-"SMRDIS MUSLIMANKO NA ISLAM,PA ME JE TVOJA SMRAD BLOKIRALA..." SABORNIK-SILOVATELJ Mogao je biti pocetak septembra 1993.godine.Tog dana dugo je padala sitna kisica,sve do veceri.Struje nije bilo vise sati i sve zene u nasoj prostoriji su bile polijegale.Moglo je biti oko 21 sat kada su strazari otkljucali vrata na kojima je sijala baterijska lampa.Zrake svjetlosti su isle od zene do zene dok se nisu zaustavile na mome licu.Tada sam cula svoje ime i poziv da se dignem i podjem na saslusanje.Zene oko mene povikale su svaka za se:"Vodite mene,ostavite nju,bolesna je".Ali sve je bilo uzalud,jer se ponovila naredba da podjem u zapovjednistvo.Podigla sam se i izasla iz prostorije.U MRAKU SAM PREPOZNALA MARIJA MIHALJA KOJI ME JE PONOVO ODVEO U NJIHOVO ZAPOVJEDNISTVO.TAMO,U KUCI VLATKA-"CARA",ZATEKLA SAM ZAPOVJEDNIKA MAKU RADICA I SA NJIM KRUPNOG CELAVOG,CRNOG COVJEKA U CIVILNOM ODIJELU.Bio je cudnovato celav,drugacije od ostalih muskaraca.Po sredini glave imao je veoma malo kose.Tom srednjovjecnom covjeku Maka se obratio govoreci mu da sam ja ta riba,a meni je rekao:"EVO GOSPODINA MINISTRA,TVOG SPASIOCA,UKOLIKO BUDES PAMETNA...ON ZNA TVOJE RODITELJE I SAMO AKO TI TO HOCES,OSLOBODIT CE I NJIH I TEBE I ONDA IDETE U AMERIKU". Rekao mi je da sa gospodinom treba da popricam nasamo i naredio mi da se dignem.Digao se,a s njim i "ministar"i odveli su me na sprat susjedne kuce,u onu istu sobu u kojoj sam bila ponizena. Ostavio nas je u sobi i vratio se u komandu."MINISTAR"MI JE REKAO DA SJEDNEM U FOTELJU I DA NE TREBA NICEGA DA SE PLASIM,DA MI JE PRIJATELJ,DA MI POZNAJE RODITELJE...DOK MI JE TO GOVORIO,SAMOJ SEBI SAM POTVRDILA DA JE TO VICE VUKOJEVIC,POSLANIK U SABORU(PARLAMENTU)HRVATSKE KOGA SAM U PROTEKLE TRI GODINE VEOMA CESTO VIDJALA NA HRVATSKOJ TELEVIZIJI. NISAM BILA UPLASENA KAO PRIJE NEKOLIKO SEDMICA U ISTOJ SOBI I PITALA SAM GA NIJE LI ON GOSPODIN VICE VUKOJEVIC,SABORNIK U HRVATSKOM SABORU.ODGOVORIO MI JE DA NIJE,VEC DA JE STRICEVIC VUKOJEVICA I DA RADI KAO MINISTAR-SAVJETNIK U MINISTARSTVU INOZEMNIH POSLOVA REPUBLIKE HRVATSKE U ZAGREBU.HTJELA SAM MU RECI DA LAZE I DA MI NE MOZE SAKRITI PRAVI IDENTITET,JER GA SVAKO I PO GLASU I PO LIKU MOZE PREPOZNATI KAO VICU VUKOJEVICA,CLANA HRVATSKOG SABORA,PORIJEKLOM IZ HERCEGOVINE,ALI SAM SE SUZDRZALA. Potom se digao i ugasio sobno svjetlo,govoreci kako nas mogu gadjati snajperima.U mraku sobe mi je govorio kako ce vec sutra biti slobodni moji roditelji,koje su u Mostaru zatvorili radi mene,jer nisam htjela suradjivati sa njegovim prijateljima...Pocetkom aprila te `93.godine,ja sam se izvukla iz Stoca, uz pomoc casnika HVO,inace mog skolskog druga.Roditelji su mi ostali u Stocu.Oni nisu htjeli nikud.Govorili su kako se nadaju da nece imati problema sa hrvatskim vlastima u Stocu...U aprilu su se medjutim,desavala masovna hapsenja Bosnjaka i veliki broj civila odveden je u logore.Odvedeni si i Bosnjaci oficiri iz komande brigade,23.i 24.aprila.Moji su ostali u Stocu,nadajuci se da ce sukob Armije RBiH i HVO biti brzo okoncan.Nekoliko puta,za moga boravka u Bijelom Polju,u toku ta cetiri mjeseca,smo se culi telefonom i ja sam ih molila da nadju vezu i izadju iz Stoca.Pred moje hapsenje u avgustu 1993.godine,nisam se mogla cuti sa njima gotovo 20 dana...U zatvoru sam vec bila dvadesetak dana i nisam nista znala sta mi je sa roditeljima. "SMRDIS MUSLIMANKO NA ISLAM..." PITALA SAM VUKOJEVICA STA CE BITI SA MNOM.ODGOVORIO MI JE DA CU I JA KROZ NEKOLIKO DANA VANI I DA CE ME SPOJITI SA NJIMA."AKO BUDES DOBRA I AKO NE BUDES PRAVILA PROBLEME,SVE CE DOBRO ZAVRSITI",REKAO MI JE.PITALA SAM GA STA TO ZNACI"AKO BUDEM DOBRA",A ON MI JE ODGOVORIO:"AKO NE BUDES PLAKALA I AKO BUDES SURADJIVALA NA KAUCU,STO NISI PRI ISLJEDJIVANJU..." Nisam mogla da ne zaplacem i da mu kroz plac ne kazem da sam i zatocena i uz to jos i nevina djevojka...Molila sam ga za milost kao katolickog vjernika,kao starijeg covjeka,no on me nije slusao.U medjuvremenu se vec bio skinuo i prisao mi da me otkopcava i skida.Bila sam sva ukocena,skamenjena, obamrla i obznazena.U magnovenju sam vidjela oca i majku iza resetaka.Otac je tada imao 54,a majka 49 godina... Plakala sam.Nisam imala snage da se branim,da vristim...Zatocena u logoru,u kuci u kojoj je i HVO zapovjednik sa svojim bojovnicima,na katu sa visokim hrvatskim uglednikom,bespomocna,jadna, porazena,obescascena.Lezala sam gola na kaucu i bila gotovo bez daha od mlohavog tijela Vice Vukojevica koji je dahtao na meni,nadamnom,pa onda nesto sam sebi mrmljao...Nisam osjecala nikakvu bol,samo nisam mogla disati,nisam imala daha pod tezinom njegovog tijela.Bila sam kao zena nevina i nisam imala nikakvo licno seksualno iskustvo,ali sam znala sto je spolni akt.U sebi nisam nista osjetila osim dahtanja na sebi,pa onda psovke i uvrede.SJECAM SE,GOVORIO JE VICE VUKOJEVIC,DIZUCI SE SA MENE:"SMRDIS MUSLIMANKO NA ISLAM,PA ME JE TVOJA SMRAD BLOKIRALA..."Nisam smjela nista da mu odgovorim,iako se u meni probudio otpor i zelja da mu kazem:"Bojis se ti islama,pa ti se zato cini da ti smrdi.Ti smrdis sam sebi,a i meni". Lezala sam gola i nisam smjela ni da se pomjerim...Ne palivsi svjetlo,brzo,bez rijeci je izasao.Ne paleci svjetlo u sobi,i ja sam se obukla i cekala.Nakon pola sata po mene je dosao Mario Mihalj i odveo me u zatvor.Kada sam usla u prostoriju,sve zene su bile budne i gotovo sve plakale.Opet sam se spustila u svoj ugao,na kraju svijeta,na kraju nadanja. Nekoliko dana poslije,a za to vrijeme me nisu vodili ni na kakav posao,vrata sobe otkljucala je straza. Na vratima je ponovo bio Mario Mihalj.U sobi sam bila samo ja i tri starice,jer su ostale zene bile odvedene na prisilni rad.Naredio mi je da podjem ispred njega.Napolju nije bilo bojovnika.Mario me je uveo u jednu kucu,osamario me odmah dva puta i naredio da se skinem.Placuci sam ga molila da me ne dira,da cu mu platiti ako me postedi.Govorila sam mu da sam nevina,a to ga je,cini mi se,jos vise razuzdalo,pa me je onda osamario jos nekoliko puta i sav crven u licu,bacio me na jednu spuzvu,svukao me,psujuci mi muslimanski rod i onda me grubo uzeo na silu.Silovao me pored gacica,ne skidajuci mi gacice...Osjecala sam nakon 10 do 15 minuta veliku bol.Lezala sam placuci iznurena i krvava.On mi je zatim bacio neki prljav peskir da obrisem i sebe i spuzvu.Kada sam to teskom mukom uradila,digao me grubo,izveo iz te kuce i vratio u zatvor.Stare zene su mi odmah prisle i pomogle mi.Oprale su me i umile placuci zajedno sa mnom. DO KRAJA MARTA 1994.GODINE,DO RAZMJENE I OSLOBADJANJA,DESETAK PUTA ME JE SILOVAO ZAPOVJEDNIK MARKO RADIC-MAKA,A MARIO MIHALJ NAJMANJE DVADESETAK PUTA,UVIJEK MI GOVORECI"DA ME CUVA OD STARIH I DEBELIH USTASA",JER SU SE MAKA I VICE VUKOJEVIC,KAKO KAZE,DOGOVORILI DA INSCENIRAJU MOJU POGIBIJU OD GRANATE,OD METKA SA NASE STRANE,DA ME ZATIM UTOPE U NERETVI,DA ME UBIJU I TAKO ME SE RIJESE. Kada sam oslobodjena krajem marta 1994.godine,bila sam u petom mjesecu trudnoce.Izjavu sam dala sudskim organima u Mostaru.Moji su me prihvatili i na moju molbu i inzistiranje,prihvatili su da odemo u Svedsku,gdje i sada zivim sa roditeljima i djetetom i druzim se sa brojnim logorasima iz Bosne i Hercegovine,moleci Boga da svakoga covjeka kazni ili nagradi prema njegovom zlom ili dobrom djelu,prema zasluzi... (Sifra"SABORNIK"-"IZMEDJU MUKA I RIJECI"-4)

<	ožujak, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv