Da,to je opci balkanski odnos.I u nasem Saboru ima takvih ljudi.I kad ja govorim o vjerodostojnosti hrvatske politike,s ovakvim razlozima s kakvima mi sada razgovaramo,oni smatraju da je to puko brbljanje,istina,puno ukrasa ili,kako oni kazu,kitnjasto.Politika nije moralna,politika s moralom nema nikakve veze,u politici je sve dopusteno,laz,prevara,izdaja...-to su normalni instrumenti politickog zivota.Uzalud vam je govoriti o politologiji,o povijesti,o drzavi,o pravu,o svemu onome sto je stvorilo okvire suvremenog drustva.Za njih postoji samo opci lopovluk.Svatko misli na svoju korist i sluzi se onim sredstvima kojima moze to ostvariti.To su okviri,to su pogodbe svakog cina.Moguce je ono sto bezobzirnost ucini,u cemu bezobzirnost uspije.Drugih mjerila nema.Covjeku je neshvatljivo da pred svim prizorima nase civilizacije moze tako misliti.Ne samo to:s takvim uvjerenjem oni vrlo bucno osudjuju druge,da su sebicni,nemoralni,da su nas napustili,i tako dalje.
Politicki i diplomatski zivot na Zapadu pun je razlicitih zamki,skrivenih putova,vise ili manje vjestih smicalica,pa i prevara,ali on ipak posjeduje izvjestan obavezni tijek,odredjene standarde,nepotkupljive
norme i postivanje preuzetih obaveza.Naravno da su oni,koji su sjedali za stol i raspravljali o sudbini Indije ili oni koji su raspravljali o sudbini Alzira,Libije,Izraela...,uvijek imali razlicite interese i nastojali sprovesti te interese na sve moguce nacine,to ne znaci bezobzirno,nego u okvirima jedne perspektive,koja u pregovorima mora imati neke granice i neke izvjesnosti.
Imaju smisla samo oni pregovori u kojima pregovaraci vjeruju u jednu buducnost,za sve njih prihvatljivu.Zato,onog casa kad se u tome sloze,i kad stave svoje potpise na ugovor koji to izrazava,onda to postaje obaveza koju moze prekoraciti samo onaj tko prekoracuje civilizacijske norme svijeta u kojem je ugovor potpisan.Ugovor je uvijek kompromis,ali kompromis koji vodi u buducnost,kompromis koji omogucuje gradnju i promjenu za sve partnere.U nas se,naprotiv,cesto
misli da je jedini smisao razgovora prevara.Duboko se vjeruje da je svaka prevara korisna-jer pregovaracima ne pada ni na kraj pameti da misle sto ce se poslije te uspjele prevare dogoditi.
Sve su te prevare,balkanske prevare,prevare koje nemaju buducnosti-hajducke prevare u klancu jadikovcu.Za njih je uvijek bitno sto ce se sada dogoditi,a kasnije-vec cemo vidjeti...Nikada u tom laganju ne postoji nikakva,a najmanje zajednicka perspektiva.Nasi politicari cesto vjeruju da je smisao politickih razgovora u skrivanju politickih ciljeva,zbog kojih se ti razgovori vode.Nevjerojatno,ali istinito:
oni misle da nas mogu razumjeti bas oni kojima nismo rekli sto hocemo,od kojih smo to mudro sakrili!Ako oni ipak ne razumiju to sto smo sakrili,onda smo mi silno zacudjeni i uvjereni da i oni tim nerazumijevanjem samo skrivaju neku svoju tajnu.
Da,mi smo u politici krivi sto nas svijet na pravi nacin ne vidi,mi mu prodajemo lazne slike,mi stvaramo maglu.Politika sigurno nije naivno postenje,ni baudelaireovsko srce na dlanu,ali ona ipak posjeduje jednu smislenu vidljivost i postoji zato da bi toj vidljivosti pruzila dokaze i djelotvornost.Samo tako ona moze biti vjerodostojna.Onaj tko laze mora biti spreman na to da laz ima kratke noge,i da ta kratkonogost ima svoje,vrlo cesto,neugodne posljedice.
(A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")
Post je objavljen 28.03.2007. u 12:02 sati.