U logore ste ulazile
kao u prazne strane svijeta.
Nikad toliko slova
zutjelo nije
pod bosanskim oblacima
i nikad toliko noci
bjezalo nije sa rijeka...
Jos cure sume
od zbjegova
i potoke prate znaci
potjera vojnih sa psima...
Nikad toliko djece
u celijama puzalo nije,
okrenutih ka licu zida...
Po dva smo
zaredom jutra
s kisom bivali vrsta,
ili nad bombom drzali oci
doi poznih
strazarskih smjena...
Uvijek smo s vama cekali vrijeme
i posjetu Crvenog krsta,
da vratimo mirise srca
u glas,u imena...
Post je objavljen 12.03.2007. u 13:43 sati.