...Zahvaljujuci tome,HDZ je uvjerljivo pobijedio na nekoliko izbora koji su raspisani u fazi preuzimanja i konsolidiranja vlasti,ali se na svoje seljacko-prigradske pristase mogao u jednakoj mjeri osloniti i kasnije,
kada je ta uvjereljiva premoc okopnila,jer je Tudjmanova stranka pocela gubiti podrsku biraca u gradovima.Tako je ovaj marginalni sloj postao zadnja linija obrane HDZ-ovih patricija,i to,sto je posebno vazno,linija na cija se pleca moze navaliti puno veci teret nego sto mu razmjerno pripada.HDZ,naime,nije morao ulagati nikakav poseban trud da pridobije ovaj sloj,nego mu je on sam prisao cim se malo iscahurio iz svoje"palanacke"anonimnosti.Iz toga je Tudjmanova stranka mirno izvukla zakljucak da joj pripada pravo da na njega prebaci glavni teret ratom i krizom izmozdene zemlje,a to je znacilo da ga tretira sasvim macehinski,a selo prepusti ekonomskom i demografskom pustosenju bez presedana.
Premda takvo stanje traje od pocetka Tudjmanove vlasti,selo tek u posljednje vrijeme pocinje pokazivati znakove nestrpljivosti,tako da se za najveci dio proteklog desetljeca moze primijenti Konstantinovicevo misljenje da covjeku palanke i kada se pozali na svoju ubogost,"ne treba poverovati"."On hoce tu ubogost",stovise,"on mora da je hoce",jer ona najbolje odgovara njegovoj usredotocenosti uvijek i samo na ono"najneophodnije,osnovno".
Ali,Konstantinovic je daleko od toga da palanacki duh vidi samo u ruralnim i negradskim sredinama.Taj duh,pod siroko razvijenim zastavama"jedno-obraznosti",nemirno luta na sve strane,jer se nigdje ne moze sasvim ostvariti,ali je svugdje moguc,buduci je prvoklasni saveznik i savjetnik svake"teznje ka zatvaranju u svoj svet".Tu savjetnicku ulogu preuzima na sebe inteligencija koja je po ljutitoj Bendinoj ekspertizi izmedju dva svjetska rata,izdavala svoje poslanje intelektualnih"klerika"i odala se surovanju s dvojicom najputenijih i najpotentnijih princeva 20.stoljeca,nacionalizmom i nacisticko-komunistickim
korporativizmom.Iz Konstantinoviceve vizure kasnih sezdesetih godina,ta je duhovna samodegradacija inteligencije jos dublja,jer se duh nacizma moze pojaviti bilo kada i bilo gdje,ne pitajuci da li u odredjenom trenutku nacizam dominira na globalnom politickom planu."Srpski nacizam nije import iz nemackog nacional-socijalizma,kome je sluzio i podrzavao,vec je krajnji izraz duha palanke..."
Pritom inteligencija pronosi taj duh putem dvaju sebi najbliskijih medija:povijesti(proslost je"predvidjanje" i"potvrdjivanje"sadasnjosti)i jezika("zlo je utoliko jace ukoliko je jezik slabiji,i obratno").Kao da u kristalnoj kugli vidi buduce dogadjaje,pisac FILOSOFIJE PALANKE nabraja i precizan inventar tog regionalnog,zavicajnog nacizma,kakav smo upoznali osamdesetih i devedesetih godina:kosovski mit,pateticno pozivanje na narod,omamljenost"svetosavskom kulturom"...Stavi li se
sve ovo u kontekst najnovijih zbivanja i otvorenog rata Milosevicevog rezima s NATO-om,jasno je da pitanje s pocetka ovih zakljucnih redaka-jesu li ovakve drzave uopce moguce-nije bezrazlozno i nategnuto.Naravno,to pitanje nece se uvijek postaviti u ovako ostrim,krajnjim varijacijama,a gledajuci ovo iz hrvatskog kuta neki ce sigurno reci da izmedju bolova na samrti i bolova pri porodjaju cesto
nema nikakvih kvalitativnih razlika.
Ali,baletna lakoca kojom se Konstantinoviceva zapazanja snalaze i u ovdasnjim prilikama-gdje inteligencija mozda nije bila eksponirana kao u Srbiji,ali je zato nacionalisticka aparatura koju je servisirala prakticki ista(kosovski mit-mit Bleiburga,svetosavski mit-mit krscanskog predzidja...)-ne ostavlja mjesta sumnji u visoku univerzalnost tih zapazanja.To sto je prst te univerzalnosti sada pokucao na srbijanska vrata,ne znaci da se na drugim adresama treba samo okrenuti na drugu stranu i nastaviti mirno hrkati.
Post je objavljen 14.03.2007. u 13:03 sati.