MIROSLAV KRLEZA
...Shakespeare je intimno poznavao nase uctive zlikovce,zatvorenike i"nadodredne zdrugare postrojnike",a blagorjecivo prenemaganje vucjih dvorjanika i senatora kod njega cesto prelazi u klaunsku grimasu.Sve je to bila jos uvijek sekspirovska predstava,koja prikazuje konstantu banalnih ljudskih slabosti historijskog ihtiosaura,sto se vec vijekovima hrani idejama i idealima,kao onaj Kranjcevicev kanibal,koji prozdire"mozak boga i rep magareci".
Trebalo je doista zazvati planetarnu kugu i jupitersku mrznju na ovaj suvise ljudski gad i jad u svima nama,kad je bestidnost prevladala covjestvo usred sveopceg leleka i zapomaganja,kad je covjek covjeka neljudski objahao,zauzdao i pognao na tako bjesomucnu hajku,da ni mrtvac nije mogao otputovati na drugi svijet bez politickog pasosa i svastike.
Na stratistima i lomacama popljuvano je sve sto je mislilo evropski,od roktanja intelektualnih krmaca pamet je usutjela snebivajuci se,gdje laz istini,a sila znanosti zakrece vratom.Svojevoljna oholost supljih praznoglavaca,pretvorljive suze poprdljivaca u rizama raznih vjeroispovijesti,bahatost krvnika-sve je stjeralo pamet ljudsku u podgralac,te se savjest u covjeku tako pritajila kao mis u duvaru.
Svatko je u sebi intimno bio kralj Richard III,koji daje kraljevstvo za jednu sekspirsku misju rupu...
("KNJIZEVNOST DANAS",esej)
...Zvao sam se Giordano Bruno,spalili su me na lomaci,kad sam izdahnuo u njihovom smislu pristojno,
kao ugledan veleposlanik i gavan Voltaire,triput su me izbacili iz groba.Pojavio sam se u ovoj ludnici kao Bakunjin,pak su me gonili do smrti kao bijesno pseto,a kao Hercen ili Mickiewicz ili Spopin umro sam u izgnanstvu od ovidijevske tuge za rodnim zavicajem.Pregazili su me kao Petöfija,a kao prezreni Jehudija Heine i danas sam jos njemacka sramota.Zaklali su me kao Landauera,a moje lordovsko ime Byronovo nepristojno je izustiti glasno u torijevskim krugovima sve do dana danasnjega.Predao sam dusu Necastivom kao paralitik Baudelaire,a kao Verlaine pisao sam himne Bogorodici,ali ni to mi nije pomoglo.Uprkos tome ubajbucili su me i zigosali zbog moga nemoralnog zivota.Pobjegao sam u tropske groznice kao Rimbaud,medju Polinezijce na Tahiti,u ludnicu kao Van Gogh...
("EVROPA DANAS",esej)
...Svetoaugustinski dobrotvorni proglas Salvadora Dalija,kao tolika druga mnogobrojna rinoceroska objavljenja Duha Svetoga u Modernoj Pustinji Pameti medju nama,pokazuje kako su kazaljke na barometru danasnjih stilskih poremecenja luckasto uznemirene,to jest kako ustrepereno javljaju trajnu oluju,koja svijescu ljudskom,kao sasvim tankom ljuskom,vitla na talasima estetske i intelektualne slaboumnosti...
("NOSOROG",esej)
|
