SABORNIK-SILOVATELJ
Mogao je biti pocetak septembra 1993.godine.Tog dana dugo je padala sitna kisica,sve do veceri.Struje nije bilo vise sati i sve zene u nasoj prostoriji su bile polijegale.Moglo je biti oko 21 sat kada su strazari otkljucali vrata na kojima je sijala baterijska lampa.Zrake svjetlosti su isle od zene do zene dok se nisu zaustavile na mome licu.Tada sam cula svoje ime i poziv da se dignem i podjem na saslusanje.Zene oko mene povikale su svaka za se:"Vodite mene,ostavite nju,bolesna je".Ali sve je bilo uzalud,jer se ponovila naredba da podjem u zapovjednistvo.Podigla sam se i izasla iz prostorije.U MRAKU SAM PREPOZNALA MARIJA MIHALJA KOJI ME JE PONOVO ODVEO U NJIHOVO ZAPOVJEDNISTVO.TAMO,U KUCI VLATKA-"CARA",ZATEKLA SAM ZAPOVJEDNIKA MAKU RADICA I SA NJIM KRUPNOG CELAVOG,CRNOG COVJEKA U CIVILNOM ODIJELU.Bio je cudnovato celav,drugacije od ostalih muskaraca.Po sredini glave imao je veoma malo kose.Tom srednjovjecnom covjeku Maka se obratio govoreci mu da sam ja ta riba,a meni je rekao:"EVO GOSPODINA MINISTRA,TVOG SPASIOCA,UKOLIKO BUDES PAMETNA...ON ZNA TVOJE RODITELJE I SAMO AKO TI TO HOCES,OSLOBODIT CE I NJIH I TEBE I ONDA IDETE U AMERIKU".
Rekao mi je da sa gospodinom treba da popricam nasamo i naredio mi da se dignem.Digao se,a s njim i
"ministar"i odveli su me na sprat susjedne kuce,u onu istu sobu u kojoj sam bila ponizena.
Ostavio nas je u sobi i vratio se u komandu."MINISTAR"MI JE REKAO DA SJEDNEM U FOTELJU I DA NE TREBA NICEGA DA SE PLASIM,DA MI JE PRIJATELJ,DA MI POZNAJE RODITELJE...DOK MI JE TO GOVORIO,SAMOJ SEBI SAM POTVRDILA DA JE TO VICE VUKOJEVIC,POSLANIK U SABORU(PARLAMENTU)HRVATSKE KOGA SAM U PROTEKLE TRI GODINE VEOMA CESTO VIDJALA NA HRVATSKOJ TELEVIZIJI.
NISAM BILA UPLASENA KAO PRIJE NEKOLIKO SEDMICA U ISTOJ SOBI I PITALA SAM GA NIJE LI ON GOSPODIN VICE VUKOJEVIC,SABORNIK U HRVATSKOM SABORU.ODGOVORIO MI JE DA NIJE,VEC DA JE STRICEVIC VUKOJEVICA I DA RADI KAO MINISTAR-SAVJETNIK U MINISTARSTVU INOZEMNIH POSLOVA REPUBLIKE HRVATSKE U ZAGREBU.HTJELA SAM MU RECI DA LAZE I DA MI NE MOZE SAKRITI PRAVI IDENTITET,JER GA SVAKO I PO GLASU I PO LIKU MOZE PREPOZNATI KAO VICU VUKOJEVICA,CLANA HRVATSKOG SABORA,PORIJEKLOM IZ HERCEGOVINE,ALI SAM SE SUZDRZALA.
Potom se digao i ugasio sobno svjetlo,govoreci kako nas mogu gadjati snajperima.U mraku sobe mi je govorio kako ce vec sutra biti slobodni moji roditelji,koje su u Mostaru zatvorili radi mene,jer nisam htjela suradjivati sa njegovim prijateljima...Pocetkom aprila te `93.godine,ja sam se izvukla iz Stoca,
uz pomoc casnika HVO,inace mog skolskog druga.Roditelji su mi ostali u Stocu.Oni nisu htjeli nikud.Govorili su kako se nadaju da nece imati problema sa hrvatskim vlastima u Stocu...U aprilu su se medjutim,desavala masovna hapsenja Bosnjaka i veliki broj civila odveden je u logore.Odvedeni si i Bosnjaci oficiri iz komande brigade,23.i 24.aprila.Moji su ostali u Stocu,nadajuci se da ce sukob Armije RBiH i HVO biti brzo okoncan.Nekoliko puta,za moga boravka u Bijelom Polju,u toku ta cetiri mjeseca,smo se culi telefonom i ja sam ih molila da nadju vezu i izadju iz Stoca.Pred moje hapsenje u avgustu 1993.godine,nisam se mogla cuti sa njima gotovo 20 dana...U zatvoru sam vec bila dvadesetak dana i nisam nista znala sta mi je sa roditeljima.
"SMRDIS MUSLIMANKO NA ISLAM..."
PITALA SAM VUKOJEVICA STA CE BITI SA MNOM.ODGOVORIO MI JE DA CU I JA KROZ NEKOLIKO DANA VANI I DA CE ME SPOJITI SA NJIMA."AKO BUDES DOBRA I AKO NE BUDES PRAVILA PROBLEME,SVE CE DOBRO ZAVRSITI",REKAO MI JE.PITALA SAM GA STA TO ZNACI"AKO BUDEM DOBRA",A ON MI JE ODGOVORIO:"AKO NE BUDES PLAKALA I AKO BUDES SURADJIVALA NA KAUCU,STO NISI PRI ISLJEDJIVANJU..."
Nisam mogla da ne zaplacem i da mu kroz plac ne kazem da sam i zatocena i uz to jos i nevina djevojka...Molila sam ga za milost kao katolickog vjernika,kao starijeg covjeka,no on me nije slusao.U medjuvremenu se vec bio skinuo i prisao mi da me otkopcava i skida.Bila sam sva ukocena,skamenjena,
obamrla i obznazena.U magnovenju sam vidjela oca i majku iza resetaka.Otac je tada imao 54,a majka 49 godina...
Plakala sam.Nisam imala snage da se branim,da vristim...Zatocena u logoru,u kuci u kojoj je i HVO zapovjednik sa svojim bojovnicima,na katu sa visokim hrvatskim uglednikom,bespomocna,jadna,
porazena,obescascena.Lezala sam gola na kaucu i bila gotovo bez daha od mlohavog tijela Vice Vukojevica koji je dahtao na meni,nadamnom,pa onda nesto sam sebi mrmljao...Nisam osjecala nikakvu bol,samo nisam mogla disati,nisam imala daha pod tezinom njegovog tijela.Bila sam kao zena nevina i nisam imala nikakvo licno seksualno iskustvo,ali sam znala sto je spolni akt.U sebi nisam nista osjetila osim dahtanja na sebi,pa onda psovke i uvrede.SJECAM SE,GOVORIO JE VICE VUKOJEVIC,DIZUCI SE SA MENE:"SMRDIS MUSLIMANKO NA ISLAM,PA ME JE TVOJA SMRAD BLOKIRALA..."Nisam smjela nista da mu odgovorim,iako se u meni probudio otpor i zelja da mu kazem:"Bojis se ti islama,pa ti se zato
cini da ti smrdi.Ti smrdis sam sebi,a i meni".
Lezala sam gola i nisam smjela ni da se pomjerim...Ne palivsi svjetlo,brzo,bez rijeci je izasao.Ne paleci svjetlo u sobi,i ja sam se obukla i cekala.Nakon pola sata po mene je dosao Mario Mihalj i odveo me u zatvor.Kada sam usla u prostoriju,sve zene su bile budne i gotovo sve plakale.Opet sam se spustila u svoj ugao,na kraju svijeta,na kraju nadanja.
Nekoliko dana poslije,a za to vrijeme me nisu vodili ni na kakav posao,vrata sobe otkljucala je straza.
Na vratima je ponovo bio Mario Mihalj.U sobi sam bila samo ja i tri starice,jer su ostale zene bile odvedene na prisilni rad.Naredio mi je da podjem ispred njega.Napolju nije bilo bojovnika.Mario me je uveo u jednu kucu,osamario me odmah dva puta i naredio da se skinem.Placuci sam ga molila da me ne dira,da cu mu platiti ako me postedi.Govorila sam mu da sam nevina,a to ga je,cini mi se,jos vise razuzdalo,pa me je onda osamario jos nekoliko puta i sav crven u licu,bacio me na jednu spuzvu,svukao me,psujuci mi muslimanski rod i onda me grubo uzeo na silu.Silovao me pored gacica,ne skidajuci mi gacice...Osjecala sam nakon 10 do 15 minuta veliku bol.Lezala sam placuci iznurena i krvava.On mi je zatim bacio neki prljav peskir da obrisem i sebe i spuzvu.Kada sam to teskom mukom uradila,digao me grubo,izveo iz te kuce i vratio u zatvor.Stare zene su mi odmah prisle i pomogle mi.Oprale su me i umile placuci zajedno sa mnom.
DO KRAJA MARTA 1994.GODINE,DO RAZMJENE I OSLOBADJANJA,DESETAK PUTA ME JE SILOVAO ZAPOVJEDNIK MARKO RADIC-MAKA,A MARIO MIHALJ NAJMANJE DVADESETAK PUTA,UVIJEK MI GOVORECI"DA ME CUVA OD STARIH I DEBELIH USTASA",JER SU SE MAKA I VICE VUKOJEVIC,KAKO KAZE,DOGOVORILI DA INSCENIRAJU MOJU POGIBIJU OD GRANATE,OD METKA SA NASE STRANE,DA ME ZATIM UTOPE U NERETVI,DA ME UBIJU I TAKO ME SE RIJESE.
Kada sam oslobodjena krajem marta 1994.godine,bila sam u petom mjesecu trudnoce.Izjavu sam dala sudskim organima u Mostaru.Moji su me prihvatili i na moju molbu i inzistiranje,prihvatili su da odemo u Svedsku,gdje i sada zivim sa roditeljima i djetetom i druzim se sa brojnim logorasima iz Bosne i Hercegovine,moleci Boga da svakoga covjeka kazni ili nagradi prema njegovom zlom ili dobrom djelu,prema zasluzi...
(Sifra"SABORNIK"-"IZMEDJU MUKA I RIJECI"-4)
Post je objavljen 01.03.2007. u 09:03 sati.