...Kada se divlji i neuki barbarin,primitivac,zavjetuje bogovima,ta je pojava sasvim naravna,jasna i razumljiva.Kada god kod jednog rimskog porodjaja,u drugom ili trecem stoljecu nase ere,prisustvuje dvadesetak bogova i boginja(veoma skupo placenih vrhunaravnih zastitnika za sretan tok ovog obiteljskog dogadjaja),i to je jos uvijek sasvim naravna pojava.Razumljivo je i to da drevni sveci u bozjem ducanu zaradjuju jos i dan-danasnji nerazmjerno vise nego zivi:tu se jos uvijek barokna plastika ispreplice sa suvremenom psihoanalizom.Ali kakvo sredstvo za spavanje je danas potrebno visokoucenoj gospodi,koja pise filozofske traktate,i u koju svrhu produciraju ovaj svoj spoznajnoteorijski galimatijas,
kakav se danas objavljuje u sve vecim kolicinama?
Da nesretna majka nad umirucim djetetom kleci pred sadrenim kipom lurdske bozice,to je bio placljivi motiv evropskog zanr-slikarstva devedesetih godina proslog stoljeca,to je bila slikarska moda na bazi filistarski izoblicenog ukusa,kakav se i danas,po zakonu inercije,propovijeda kao likovni uzor u mnogim zemljama i slikarskim provincijama.Ali kakvo je to filozofsko zanr-slikarstvo koje se njeguje danas,u ime egzaktnonaucne misli,gotovo na svim evropskim katedrama?Pred kim i cime klece ova gospoda mislioci,i zasto?...
Post je objavljen 19.03.2007. u 13:24 sati.