ALMASIN MONOLOG
Almasa:
Uprljali su me...jesu...zauvijek i do pod kozu...sve rijeke svijeta me oprati ne mogu.Gnoj u mene usuli...da zamrzim sebe i svoje,ono sto je Bog iznio iz mene.A moja je Alma od mene,iz mene...i nekog...jeste...od njih...
BABO ME PLJUNUO,BRAT ME SE ODREKAO,A I DRUGI BI DA JE KO OD NJIH OSTAO ZIV...Sta cekas ti,koji vise prava imas,pa muz si mi?!Cemu si ti kriv da ispastas moje rane,kao da su ti malo tvoje.Da patis moj grijeh,zar se i od koga toliko traziti smije!?
Svejedno,reci ces-znam,to me bez rijeci pitas,na usnama ti vidim-oni su,prljavi,pijani,masni,zli,bili u tebi,tamo gdje,ljubljen,bijah i ja?I prosuli su,na isto mjesto,sjeme...ili gnoj?!Iz gnoja nikla,u meni,na mojoj zemlji sto mi je prihvatila sjeme,u mojoj karlici,rodila se...Alma!
Zar te ONA uvijek nece podsjecati i STAJATI IZMEDJU NAS,kao ta slika reda dugackog?!U razmjenu me dali tek kad kasno bi.Zar u sebi ona,mala,ptice jos,ne nosi sjeme ocevog zla,on joj je-neko!-otac,ako sam ja majka!Sjeme sto cuci,skriveno u kutu,skutreno,zlo sto samo ceka tren da bukne:pa zar to onda nije grijeh prema meni,prema tebi?!Nije,Bog samo zna koliko te volim i koliko sam nad nama drhtala,jer voljeti te,znacilo je uvecati moj grijeh.Je li to"hvala"za dobrotu-pitas,vidim,
cujem,znam.Zar je trebalo tako,i od njih,da saznas istinu?Da se tako sa nama poigraju?!Ovako okrutno,svakome na znanje?!Vratio me jesi u zivot,a Bog zna sada nije li to bas tvoj grijeh?Zar bi,da je drukcije bilo,boljelo manje?Ama,ne!Pa i pravde neka ima u tome.Cadj je crna i bez svoga grijeha,ali-crna zaista jest.I vuk je ljut,to mu je cud!Moja Alma!Moja sudbina!Namam te obraza u oci pogledati.Dodje,eto,i taj glas,i srusi tajnu,sve.Da mi,mozda,olaksa,jer najgore je cekati zlo,taj strah,pa kada se prijetnja ostvari,bude nam lakse.Tako i meni.MOJ BOZE,KAKO SAM SAD LAGAHNA.
GOLA.
Jesam li ti ja trebala reci?NEKA TI NISAM REKLA!Zao mi je,tome bar nisam kriva.Ovako,do jucer,imali smo ljubav i laz,sad,s istinom,nista od tog.Bog mi je svjedok da sam i pred ljudima i pred Njim cista,samo pred tobom nisam,znam.NE TRAZIM OPROST,JER NI BABO,NI BRAT MI GA NE DADOSE,PA ZASTO BI TI,COVJEK MOJ,STO DIJETE TUDJE ZA SVOJE UZE!Pa bar da je samo ono,a nije,izmedju nas...Bog zna sta bih,da jeste,uradila tad,toliko te volim...Htjedoh je baciti,onaj njen dio sto nije moj,a ne znam ga koji je,i bacih je svu,jednom,davno,a ona zaplaka,kao da me zove,kao da kaze
"MAJKO MOJA",i uzeh je.I ETO,IDE UZ MENE,da je volim i mrzim.Tako,sinoc,osvanu kraj.
Sad smo,srecom,eto,svi zajedno mrtvi.Ubili su nas tek sad!Boze moj,neka bude bolje drugi put,i u iducem zivotu ne daj mi ljudski,a ako mi ga ipak u tom obliku das,neka bar ne budem zena,pa neka me ubiju kao psa ili zgaze kao muhu...MOJ BOZE!BOZE MOJ!
Post je objavljen 16.03.2007. u 15:21 sati.