Vlado Gotovac:Mislim da se o bogumilima kao temelju bosnjastva stvaraju iluzije.Htjelo se,naime,dokazati da su bogumili nekakav temelj na kojem pociva Bosna i Hercegovina u nekakvom specijalnom povijesnom sadrzaju.Bogumili su,prije svega,u mnogim stvarima jos nejasni.
Drugo,vrlo je tesko odrediti sve komponente koje su sadrzane u toj epizodi sto se zbila na prostoru Bosne,a koja je pretezno religioznog karaktera,koja je,po svemu sudeci,imala veze s patarenstvom i svime sto ono znaci,ali je imala i neke svoje specificne sadrzaje.Sadrzaje koji prethode,po svim svojim komponentama i jednoj i drugoj religiji,i krscanskoj i islamskoj,a pojavila se na tom prostoru u okviru niza hereza koje su u to doba doslovno harale Mediteranom i koje su oznacavale umiranje starih religija sto su se opirale krscanstvu,te su nastojale ako ne obraniti se posve,a ono barem integrirati se s krscanstvom u okviru nekih svojih teza,koje su,naravno,u krscanstvu bile hereticne.Koliko je i kako bogumilstvo bilo tada integrirano u tom prostoru u krscanstvo vidi se po tome sto je potpuno iscezlo.
Znaci,integracija nije uspjela,krscanstvo je bilo prejako,a bogumilstvo,na tom prostoru,i brojcano i u svakom drugom pogledu,preslabo.Prema tome ono je,moze se mirno reci,iskorijenjeno,a ono sto se smatra da je od njega ostalo po mom je sudu starije od bogumila,ili je pomijesano s njima i predstavlja onaj opci etnoloski fundus na kojem se oblikovala Bosna i Hercegovina.Dakle,fundus koji je posve neodredjen,etnoloski nesredjen,ciji etnoloski materijal i ne poznajemo.On seze sve do seoba i svega s cim su seobe bile povezane na ovom prostoru.
Rijec je,dakle,o vrlo slozenom i,po mojem sudu,neprozirnom prostoru.Kad bi se htjelo reci da je temelj Bosne i Hercegovine u bogumilstvu,bilo bi to pomalo,ako se smije tako govoriti,skretanje u nekakvu etnolosku mitologiju.Ne vjerujem u to nimalo.Smatram da je bogumilstvo vrlo zanimljiva epizoda,koja je vjerojatno ostavila mentalnih tragova u smislu osjecaja za nedisciplinu,osjecaja da hereticnost nije najveci grijeh,dakle jedne slobode,slobodnijeg odnosa prema zasadama religije,ali nikako kao temelj u nekom etnoloskom,a pogotovo ne u antropoloskom smislu.
Ivo Banac:Tocno je da se o Crkvi ne moze govoriti samo na osnovi tendencioznih izvora.Cesto je rijec o zapazanjima ljudi koji nikada nisu bili u Bosni i koji su,najvjerojatnije,u svojim popisima
"zabluda"bosanskih patarena isli po knjigama u potrazi za zamamnim zabludama.Naglasavali su ono sto je opravdavalo krizarske pohode na Bosnu.
U cijelom sklopu pitanja oko Crkve bitna je bosanska posebnost.To treba naglasiti.Svako strogo tumacnje izvora,kao sto su natpisi na steccima i drugo,govori o posebnostima u duhovnom zivotu srednjevjekovne Bosne.Mozemo staviti naglasak na razlicite aspekte bosanskog fenomena,pa tvrditi,kao sto mnogi danas tvrde,da se radi o zaista minimalnoj razlici izmedju Crkve bosanske i kanonskih crkava,ili ici klasicnim putem,sto ga je Racki zacrtao jos u 19.stoljecu,tj.da se radi o umjerenom dualizmu.No,ne mozemo nijekati da je ova pojava bosanska vjerska specificnost,koja je imala dubokih odraza ne samo u Srednjem vijeku nego i kasnije.
(A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")
Post je objavljen 12.03.2007. u 17:12 sati.