L'angolo bordeaux

I neka je više došao taj petak. Laku noć...

Što je lijep i sunčan dan, em što mi je danas rodjendan...ja se tako dobro osjećam...

Ne, ne brinite. Niste mi zaboravili čestitat rodjendan. Nije mi danas rodjendan, ali ovi Belanovi stihovi mi nekako (osim dijela s rodjendanom) odgovaraju današnjem danu.

Naspavala sam se, otpedalirala sam svoja 22 subotnja kilometra (ovaj put gledajući Zabranjenu ljubav), obojila sam kosu, ispilingirala tijelo, ručala, pospremila...no, to nije sve od današnjeg dana!

Lijepa mi je ova subota i zato jer sam od nekoga tko mi je jako jako jako bitan čula nešto što ne čujem često. Hvala, ljubi.

I za kraj, jedan vic:

Pojam metroseksualaca mnogima i dalje nije jasan. Mnogi još uvijek misle da se radi o osobama koje se pale na podzemnu željeznicu. Ali, metroseksualci su svuda oko nas. I ima ih sve više. Organiziraju se u udruge, promoviraju svoju doktrinu. Imaju puno pristaša iako se mnogi srame priznati da su to što jesu. No, uvijek ima onih koji to s ponosom ističu. Jedan od najpoznatijih nosi inicijale N.C.
Da se mene pita, kako kaže jedna emisija na Radio Rijeci, ne bih baš voljela da je moj Najdraži metroseksualac (ne zbog podzemne željeznice jer je u mom gradu nema, pa samim time nema ni opasnosti da se napali).
Popizdila bih da on, naprimjer, provodi više vremena od mene u kupaonici. Da koristi kreme za lice koje koštaju tri puta više od mojih. Da kupuje vosak. Da ide na manikuru, pedikuru i ostale kure. Pramenovi? Buahahahaha.

Call me staromodna, ali muško mora bit muško. A muško nije glatko samo po sebi. Nije ni žensko, ok...ali valjda se zbog nečega u prošlosti vosak podijelio među spolovima tako kao što se podijelio. Ženama. Brada je nešto drugo. To volim da skida. Kako god zna. Ne volim da me grebe. :o

Teretana je ok, ali nemojmo pretjerivati. Nisam od onih koje nauče brojat do osam samo zato jer je toliko onih famoznih "polja" na dobro uvježbanom metroseksualnom trbuhu!
"Ako nema osam kockica, ne dolazi u obzir!". Jea, rajt.
A ako ima osam malih piva u sebi umjesto tih kockica na sebi?

Možda sam stvarno old fashion school, ali ne može neki frajer dulje od mene birat gel ili pjenu za tuširanje u de-em-u. Ne može. Ako ja biram nešto za njega, to je drugo. Ali on sam...on niti ne ide sa mnom u de-em. Jedino ako izgubi neku okladu ili slično. Ili ako kojim slučajem (šanse su jedan na sto tisuća) zaboravi koliki je bio red na blagajni prošli put od silne navale metroseksualaca i metroseksualki.

Ne pitajte me odakle mi inspiracija za ovaj post.

Leteći pozdrav posjetiteljima mog kutka!
Leteći jer sam nedavno došla s posla a za pola sata idem na drugi posao, onaj honorarni.
I danas mi je nekako hladno...

E,da...Jutros sam otkrila još jednu pjesmu koja nosi moje ime :-)
I, moram priznati, od svih koje sam dosad čula ova me nekako najbolje opisuje! I mama mi je to potvrdila. Evo, i sad ju slušam. Tip je skoro sve pogodio. Od toga kako se zovem :D pa sve do toga da radim, da sam donedavno studirala... Jedino ne živim sama. I karakterne crte su otkrivene...ponekad sretna a ponekad tužna, ali kaže on da sam tužna iznutra. Pametan tekstopisac, nema šta. Kaže da imam san: promijeniti svijet. Haha...to sam odavno odsanjala!
Idem sad radit da ne dobijem honorarni otkaz!
Pozzzzzzdravvvvvvvvvvvvvvvvvvv!

Pasje vrime, rekao bi Alen Vitasović u jednoj od svojih prvih uspješnica.
Mas pater i kiši i temperaturama. Kiši jer kad krene ne zna stat. A temperaturama jer nisu čule za "postupno snižavanje" nego se uvijek sjure odjednom pet do deset Celzija. Mas pater.

Ne kužim uopće koji je smisao proljetne i ranojesenje garderobe. Kupim nešto i onda to ne stignem niti stavit na sebe. Jer iz kratkih rukava uletim preko noći u dva duga. I obrnuto. Iz skafandera u kratke rukave i sandale. Mas pater.
Imam tako jednu košulju koju sam prošli tjedan htjela prošetat na posao, ali onda sam skontala da će mi bit vruće jer ima duge rukave (koji su po dužini prerezani i onda se vežu s nekakvim vrpcama..). I tako sam odustala. Sad ju više sigurno neću obući jer će mi bit prehladno. Mas pater. A imala sam ju samo dvaput. Na vjenčanjima. Košulja za vjenčanja.

Na poslu pak imam dvije do tri vremenske zone. U jednoj prostoriji mi je vruće u drugoj hladno. A za doć od jedne do druge je posebna priča. Danas sam imala jaknu pa sam se stalno skidala i oblačila. Iz jakne, u jaknu. I tako sto puta. Mas pater.

Gledam sad van, eto ti sunca. Prije par minuta smo na vijestima imali iznad sebe sivi oblačić iza kojeg se sramežljivo pokazivalo sunce. Pa ti budi pametan što stavit na sebe. U se i poda se...to je već manji problem.
Nekima nije, jer kad idem gradom vidim svega i svačega. Od japanki i golih ledja, sve do gore tex jakni i gustih čarapa ispod suknji. Čizme? Ma sigurno ih ima ali ih ja danas nisam vidjela.

Sto ljudi, sto ćudi. Ili dvjesto cica, kako Vam drago!

Idem stavit maju dugih rukava jer mi je i doma hladno.

Djeca od 12 godina maltretiraju drugu djecu. Zvuči nevjerojatno ali je istinito. Kad kažem maltretiraju, mislim na pravi bulling, od kojeg je jedno dijete čak završilo u bolnici na infuziji. Radila sam s tom djecom prije točno 3 godine, dakle kad su imala 9, i već tada rekla nadležnima pa i roditeljima da tu nešto ne štima. Da se nešto u tom razredu događa. Nisu reagirali. Makar ne na pravi način.

Maloprije me nazvala jedna mama i rekla mi što se događa ovih dana. Ne mogu vjerovati.
Znam da je odgoj djece najteži posao, ali k vragu, ne mogu zamislit da se sve to može događati. Što će tek biti za par godina??? Ili kad ta djeca budu odrasli ljudi?

Vjerujem u ono da su djeca ogledalo roditelja. Kućni odgoj je prvi na redu. Ako taj izostane, škola se može postaviti na trepavice ali teško će bilo što izmijeniti. A ako su k tome roditelji još i slijepi i pružaju svojoj djeci alibi za sve loše, onda zaista ne znam što škola može promijeniti.
Da meni učiteljica jednog dana za moje dijete koje još nemam kaže da maltretira drugu djecu i to onako suptilno, biranim riječima koje se teško zaboravljaju, vjerujem da ne bih rekla "To nije istina" nego bih se bacila na posao i pokušala, u razgovoru sa svojim djetetom, shvatit što se događa i riješit situaciju.

I sama sam, u prvom razredu osnovne škole, imala situaciju da me jedna cura iz razreda maltretirala i vrijeđala. Prije škole sam redovito povraćala i nisam htjela ići. Sve se nekako riješilo, išle smo kasnije zajedno i u srednju, ali dan danas se svega sjećam. Svake njene riječi. A trajalo je samo par tjedana, dok moji roditelji nisu intervenirali. A ovo o čemu sam gore pisala traje godinama. I teško će se iskorjeniti. Zato jer neki roditelji slijepo brane svoju djecu i ne žele prihvatiti činjenicu da su možda negdje pogriješili ili nešto propustili napraviti.

Po meni nije grozno pogriješiti, dogodi se svima. Grozno mi je to kad se greška ne prizna i na nju gomilaju druge greške. A pritom nerijetko krivica svaljuje na nekog drugog.

Boli me trbuh...malo sam od sebe a malo i od smijeha. Evo vica kojeg je Ferlin jutros ispričao na radiju:

Danas nije moj dan i ovo će biti prvi tužni post na ovim stranicama.
Niti ovaj put mi ne pomaže činjenica što znam zašto sam ovako blesavo žalosna. Imam osjećaj da su mi u očima spremne krokodilske suze i da bih se svakog časa mogla rasplakati. I tako cijeli dan. I već sam nekoliko puta plakala. A tek je 17.15. I još moram natrag na posao večeras. Samo da se tamo ne rasplačem ako netko bude bez zadaće...

Još jedan ponedjeljak se bliži kraju. I neka. Već utorak nekako lakše pada (tješ tješ). Pa onda srijeda-sredina tjedna i krećemo nizbrdo. Slijedi četvrtak kad se već lakše diše jer nakon njega dolazi petak. A petkom se svi ponašaju kao da je već subota.
To me uvijek iznova oduševi. Čim je sunčan dan (bilo koji, od ponedjeljka do petka) terase na Korzu izgledaju kao mravinjaci. Ne može se naći prazna stolica jer radni narod ispija kavu od 9 pa sve do 14. Usput se marenda, pročitaju novine...
A tko će se u 14 vraćat u firmu??? Pa možda još sat-dva, i radno vrijeme je gotovo. Bolje onda ostat još pol ure na Korzu (ako je šta hitno, zvat će na mobitel koji je isključen) pa krenut doma...

Dobro jutro. Iako baš nije dobro. Loše sam spavala, svašta sam sanjala i probudila sam se k'o da me pregazio vlak s 50 vagona. Boli me trbuh, alergija mi ne da mira. Trebam li dalje? Trebala bih, ali nemam vremena. I da, gledala sam BB. I ne, neću ništa komentirat. Samo ovo: jadna moja Rijeko...i Primorsko-goranska županijo!
Stojte mi bjutiful...

Došao je i taj, od nekih, dugo očekivani dan. POČINJE BIG BRADR!!!! Big deal, mo'š mislit.
I jopet ćemo moć', ovaj put 20 dana više nego lani, gledat skupinu mladih (donja granica je 18 a gornja 43 godine) kako životare u par skromnih metara kvadratnih, rade po cijele dane teške fizičke poslove (peglaju dvosjede, trosjede i fotelje, ili se izležavaju u dvorištu) i grade medjusobne odnose u harmoniji i slozi. Tu i tamo se posvadjaju oko pranja sudja, kuhanja ručka, nabavke namirnica ili pak oko zadataka koje im neki Veliki brat iz produkcije er-te-el-a odluči zadati. Teško, nema šta. Na kraju netko od njih uzme milijun kuna i postane slavan. Ostali se narednih godinu dana pojavljuju u svim žutim rubrikama poznatih i manje poznatih časopisa... Kruha i igara, dragi moji.

Oni kojima je suša do početka Big Bradra bilo preteška i na trenutke ili pak stalno nepodnošljiva, mogli su si čekanje skratiti i pogledati (ali i OTIĆI ne lice mjesta...aha...di ste sad!?) još realističniji show: u kafani. I biti voajeri u pravom smislu te riječi, te vidjeti ne samo miješanje koktela i svadju oko čišćenja wc-a, nego i seks. S-E-K-S. Na teveliziji.
Ako vi mislite da je onaj dureksić na rubu vece školjke dovoljan dokaz i da je seksa izmedju one katolički odgojene s dva imena i njegoj prijatelja glumca (pazi, tip je glumac) zaista bilo, mašala. Kruha i igara...

S obzirom na to da se ovakav format emisija na našim prostorima očito isplati te mami pažnju širih masa, jedna se tv kuća tako dosjetila kako bi bilo super ispuniti nam još jednu večer naših bijednih života i dati nam mogućnost da jednom tjedno zavirimo (glupe li riječi..) u kuću jedne poznate obitelji. Dvornikovi. No, to nije dosta. Glava te obitelji nam je poručila da ćemo se s njima svi mi zaista moći poistovjetiti!!! Ne, hvala. Neću se ja poistovjećivati niti s njima a niti s onima koji mijenjaju svoje žene i majke.

I tako je ono što se nekad nazivalo prozor u svijet postalo prozor u tudju kuhinju, wc, spavaću sobu, grudnjak, gaćice, tanjur.

Meni je san vidjeti na televiziji reality show čije će mjesto radnje biti ljudski mozak. Takvu emisiju bih gledala i u reprizama i s ponosom bih se nazivala voajerom. I ne bih mijenjala programe kao što sada često činim, iako je i to ponekad uzaludno.

Vjerojatno će me netko krivo shvatiti, ali nije mi namjera pljuvati po teve programu. Ja ionako često slušam radio. Tamo još uvijek nema reality-a. Tamo su još uvijek prozori pritvoreni.

And the winner iiiiiiiiiiiiiiis: pašta s graškom, vrhnjem i šunkom!
Pripreme su u tijeku. Mama je zvala da je sutra kući i ja sam odmah bolje volje. Možda odem iskopat kupaći pa se sutra bućnem negdje u obalnom dijelu ove svoje županije...

Eto, blogovski led je probijen. Valjda sam se zato prehladila, mas pater.
Da, boli me grlo. Vani je danas bilo blizu 30 stupnjeva, a ja sam se prehladila. Ne može to svatko :o. I što sad? Neoangin, Max Flux ili čašu nečeg hladnog po onoj narodnoj klin se klinom izbija?

A kad malo bolje promislim, nisam nikom slagala da sam bolesna. Naglašavam to zato jer se meni, vjerovali ili ne, uvijek dogodi da se, kad smuljam da sam bolesna, na kraju zaista razbolim. Tako sam ove zime morala (zbog nekih razloga osobne prirode) ostat na bolovanju pa mi je doktor napisao da imam gripu. Prvi dan bolovanja zakuhala sam na 39 Celzijevih... Legneš zdrav probudiš se bolestan.

Dobro, dobro...nije baš prvi, ali je prvi, jel'...blogovski. Chat, icq, forum i ini staž je eto dosegao petu godinu, a ovaj na blogu broji prve minute slave.
Uvijek kasnim. Ali kako kaže jedan moj poznanik, ne trkamo se tko će prije već tko će dulje .
Enivej, da ne duljim i ne ulazim u fraze tipa one koje Missice izgovaraju netom nakon što im se stave lenta i kruna te im se da zadatak da osiguraju mir u svijetu (one to mogu, jel'), ja neću obećavati da će ovaj moj Internet trag biti nešto pretjerano redovit, zabavan, itd. Ni ja nisam takva pa što bi mi blog onda bio!