Došao je i taj, od nekih, dugo očekivani dan. POČINJE BIG BRADR!!!! Big deal, mo'š mislit.
I jopet ćemo moć', ovaj put 20 dana više nego lani, gledat skupinu mladih (donja granica je 18 a gornja 43 godine) kako životare u par skromnih metara kvadratnih, rade po cijele dane teške fizičke poslove (peglaju dvosjede, trosjede i fotelje, ili se izležavaju u dvorištu) i grade medjusobne odnose u harmoniji i slozi. Tu i tamo se posvadjaju oko pranja sudja, kuhanja ručka, nabavke namirnica ili pak oko zadataka koje im neki Veliki brat iz produkcije er-te-el-a odluči zadati. Teško, nema šta. Na kraju netko od njih uzme milijun kuna i postane slavan. Ostali se narednih godinu dana pojavljuju u svim žutim rubrikama poznatih i manje poznatih časopisa... Kruha i igara, dragi moji.
Oni kojima je suša do početka Big Bradra bilo preteška i na trenutke ili pak stalno nepodnošljiva, mogli su si čekanje skratiti i pogledati (ali i OTIĆI ne lice mjesta...aha...di ste sad!?) još realističniji show: u kafani. I biti voajeri u pravom smislu te riječi, te vidjeti ne samo miješanje koktela i svadju oko čišćenja wc-a, nego i seks. S-E-K-S. Na teveliziji.
Ako vi mislite da je onaj dureksić na rubu vece školjke dovoljan dokaz i da je seksa izmedju one katolički odgojene s dva imena i njegoj prijatelja glumca (pazi, tip je glumac) zaista bilo, mašala. Kruha i igara...
S obzirom na to da se ovakav format emisija na našim prostorima očito isplati te mami pažnju širih masa, jedna se tv kuća tako dosjetila kako bi bilo super ispuniti nam još jednu večer naših bijednih života i dati nam mogućnost da jednom tjedno zavirimo (glupe li riječi..) u kuću jedne poznate obitelji. Dvornikovi. No, to nije dosta. Glava te obitelji nam je poručila da ćemo se s njima svi mi zaista moći poistovjetiti!!! Ne, hvala. Neću se ja poistovjećivati niti s njima a niti s onima koji mijenjaju svoje žene i majke.
I tako je ono što se nekad nazivalo prozor u svijet postalo prozor u tudju kuhinju, wc, spavaću sobu, grudnjak, gaćice, tanjur.
Meni je san vidjeti na televiziji reality show čije će mjesto radnje biti ljudski mozak. Takvu emisiju bih gledala i u reprizama i s ponosom bih se nazivala voajerom. I ne bih mijenjala programe kao što sada često činim, iako je i to ponekad uzaludno.
Vjerojatno će me netko krivo shvatiti, ali nije mi namjera pljuvati po teve programu. Ja ionako često slušam radio. Tamo još uvijek nema reality-a. Tamo su još uvijek prozori pritvoreni.
Post je objavljen 04.09.2005. u 16:40 sati.