Pasje vrime, rekao bi Alen Vitasović u jednoj od svojih prvih uspješnica.
Mas pater i kiši i temperaturama. Kiši jer kad krene ne zna stat. A temperaturama jer nisu čule za "postupno snižavanje" nego se uvijek sjure odjednom pet do deset Celzija. Mas pater.
Ne kužim uopće koji je smisao proljetne i ranojesenje garderobe. Kupim nešto i onda to ne stignem niti stavit na sebe. Jer iz kratkih rukava uletim preko noći u dva duga. I obrnuto. Iz skafandera u kratke rukave i sandale. Mas pater.
Imam tako jednu košulju koju sam prošli tjedan htjela prošetat na posao, ali onda sam skontala da će mi bit vruće jer ima duge rukave (koji su po dužini prerezani i onda se vežu s nekakvim vrpcama..). I tako sam odustala. Sad ju više sigurno neću obući jer će mi bit prehladno. Mas pater. A imala sam ju samo dvaput. Na vjenčanjima. Košulja za vjenčanja.
Na poslu pak imam dvije do tri vremenske zone. U jednoj prostoriji mi je vruće u drugoj hladno. A za doć od jedne do druge je posebna priča. Danas sam imala jaknu pa sam se stalno skidala i oblačila. Iz jakne, u jaknu. I tako sto puta. Mas pater.
Gledam sad van, eto ti sunca. Prije par minuta smo na vijestima imali iznad sebe sivi oblačić iza kojeg se sramežljivo pokazivalo sunce. Pa ti budi pametan što stavit na sebe. U se i poda se...to je već manji problem.
Nekima nije, jer kad idem gradom vidim svega i svačega. Od japanki i golih ledja, sve do gore tex jakni i gustih čarapa ispod suknji. Čizme? Ma sigurno ih ima ali ih ja danas nisam vidjela.
Sto ljudi, sto ćudi. Ili dvjesto cica, kako Vam drago!
Idem stavit maju dugih rukava jer mi je i doma hladno.
Post je objavljen 19.09.2005. u 14:26 sati.