Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 21.06.2011.
Stieg Larsson: "Djevojka koja se igrala vatrom"
Dobila za rođendan i progutala u roku od tjedan dana! Ma lažem, u roku od tri dana neprestanog čitanja. Moram priznati da sam prilično uživala, svi kažu da je drugi dio još bolji od prvog (iako, ako ću biti potpuno iskrena, malo me razočarao kraj, ali pssst o tome), a treći još bolji od drugog.
Lik Lisbeth Salander koji se pojavio u trilogiji Millennium preminulog pisca Stiega Larssona je osvojio srca velikog broja čitatelja svojom osebujnošću. Pa i ako se trilogija zove Millennium po časopisu u kojem radi drugi glavni lik, Mikael Blomkvist, Lisbeth Salander definitivno zaslužuje više simpatija čitatelja.
Iako, sumnjam da bi nam bila simpatična da je upoznamo u stvarnom životu, zar ne? Ova prerasla Pipi Duga Čarapa nije ni najmanje susretljiva i druželjubiva kao njezina dječja dvojnica: ne druži se s ljudima, nije završila niti osnovnu školu iako je nevjerojatno pametna i ima fotografsko pamćenje, služi se dopuštenim i nedopuštenim sredstvima da bi ostvarila svoje ciljeve koji su ponekad moralni samo u njezinom unutarnjem svijetu… Sitna cura od metar pedeset, s gomilom tetovaža i piercinga… Ne znam, razmišljam o tome.
Kako je Stieg Larsson za života bio angažiran kao politički aktivist, nije čudno da i u ovom romanu kao glavnu temu uzima goruće međunarodno pitanje trgovine ljudima – trafficking u svrhe seksualne industrije. U Švedskoj, koja se čini nevinom zemljom u kojoj je poštovanje ljudskih prava doseglo gotovo svoj ideal, također postoje zabačeni kućerci u koje pripadnici ruske i pribaltičke mafije dovode djevojke iz Estonije, Ukrajine, Rusije i Istočne Europe radi iskorištavanja u prostituciji. Klijenti koji traže takve usluge često nisu samo pripadnici podzemlja, već i štovani stupovi društva: policajci, suci i političari. Često su žrtve traffickinga maloljetnice koje su u potrazi za boljim životom na civiliziranom Zapadu nasjele na priče kojekakvih bitangi kojima je jedini cilj zarada na, najgrublje rečeno, ljudskom kapitalu. Kao topovsko meso, te djevojke, nakon što ih se klijenti zasite, ili umiru od ruku svojih otmičara, ili se navuku na droge i alkohol, ili ih vrate tamo odakle su došle, fizički i psihički uništene i osramoćene. Trafficking je važan problem i ako se o njemu govori u Švedskoj, što reći tek o Hrvatskoj, Bosni ili susjednoj nam Mađarskoj, za koju imam saznanja (doduše, iz druge ruke) da uz granicu sa Hrvatskom cvatu bordeli i druge protuzakonite ustanove?
Knjiga je sjajna, puna neočekivanih obrata i čita se lako kao vodu piti.
Preporučujem kao još jednu ljetnu preporuku, ako već niste čitali.
