Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 18.06.2011.
Chad Taylor: "Zabušant"
Neprestano nešto čituckam, osim blogova, moram priznati – pa nekako u posljednje vrijeme i ne nalazim cajta da koju riječ i zabilježim. No nije naodmet napraviti i pauzu: očekujem da će kreativna suša popustiti kad započne ova ljetna, poslovna, sezona godišnjih odmora (naravno da sam si spojila idući tjedan – tko u Hrvatskoj nije? Čak štoviše, neka baci prvi kamen onaj tko nije pogledao kako Dan antifašističke borbe i Dan državnosti padaju iduće godine!)
Knjiga koju sam čitala ovih dana je pomalo konfuzni krimić o jednom otuđenom čovjeku koji se preko svake mjere zainteresira za jednu misteriju s kojom se kasnije ustanovi da nije ni u kojoj mjeri bio povezan. Ellersilie Penrose u rano doba jutra praktički ušeće u mjesto zločina – kontejner za smeće u prolazu između dviju poslovnih zgrada – jer su čuvari mjesta zločina zaključili da se radi o istražitelju (iako je on zapravo konzultant za poslovna ulaganja). U kontejneru se nalazi razodjeveno tijelo postarijeg muškarca koji je vlastitom krvlju u unutrašnjosti kontejnera napisao slovo P. Potom pronađe i žrtvin novčanik te odluči da ga neće predati policiji. Sadržaj novčanika odveo ga je do brata ubijenog Tada Asha, Dedeja Asha i njihovog zajedničkog poslovnog pothvata – staretinarnice Ash. Ključ nasilne smrti žrtve ustvari je jedan stari dnevnik, napisan uz napravu – fenakiskop. Dakle, ovo je krimić utoliko što postoji žrtva koja je umrla nasilnom smrću i što se priča ulaskom „istražitelja“ u radnju polako isprepliće. Ali s druge strane, to i nije krimić u pravom smislu riječi; iako na kraju čitatelj otkriva o čemu se radi, na tome i nije glavno težište priče, već više u sumornoj atmosferi, šarolikom okruženju seksualnih fantazija opasne vrste. Imamo priliku promatrati kako glavni lik sve više fizički i psihički propada iz epizode u epizodu u kojoj razotkriva priču o misterioznom Drewu Palmeru, navodno stotinama godina staroj osobi koja je napisala svoj dnevnik.
Čitanje ovoga podsjetilo me na – Paula Austera, u svojim najboljim prezentacijama nadrealnog; na „Dražbu predmeta 49“ Thomasa Pynchona; na još neke druge knjige. Na Chucka Palahniuka, recimo. Na tu spisateljsku maniru morate računati ukoliko biste se prihvatili čitanja „Zabušanta“.
Da bi stekli konačni uvid u stil ovog osebujnog novozelandskog autora, evo jednog njegovog citata o vlastitim djelima koji sam pronašla dobrotom interneta:
