Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 05.04.2011.
Lucia Extebarria: "Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje"
Sad jedno kraće vrijeme nisam pisala jer me nešto nije lovila volja, ali sam vrijedno čitala. Knjigu "Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje" uzela sam s police jer me nešto u njoj zaintrigiralo (tražila sam nešto lagano i ljubavno, neki chick lit, nešto... za žene). Ovo jest knjiga za žene utoliko što govori o trima ženama (kao da se radi o trima Čehovljevim sestrama) - Cristini, Rosi i Ani, čije su životne priče gotovo dijametralno suprotne, a opet izrazito znakovite za ovo vrijeme i ovakve ženske sudbine.
Cristina jede drogu na žlice, troši se s različitim momcima, partija svaku večer dok radi kao konobarica u noćnom klubu (završila je fakultet, kratko radila u struci kao pripravnica i zaključila da joj posao jede životnu energiju, pa je odlučila zamijeniti ga poslom koji plaća račune, ali inače nije preveliki izazov).
Rosa je s druge strane čitav svoj život posvetila svojoj karijeri - od odjeće i nastupa do profesionalizma i stručnosti ona je poslovni život svladala do posljednje točke. Ipak, sasvim šteka s privatnim životom. U svom uglačanom, kromiranom i kožnom stanu, u svom uštirkanom životu ona nema nikoga s kime bi podijelila svoje poslovne uspjehe i skanjuje se stvaranja međuljudskih veza.
Ana je treća - klasična kućanica (in this day and age, zamislite!) Suprug inžinjer, djeca, besprijekoran stan, kućanski poslovi. Dok jednog dana ne pukneš k' o kokica.
Njih tri zapravo predstavljaju tri simboličke suvremene žene (od kojih nijedna nema "sve", kako nas mediji uvjeravaju da bi žene trebale imati "sve") - ili nemaju ispunjen privatni život, ili nemaju nikakav život izvan kuće jer su svoje postojanje podredile muževljevom, ili odbijaju odrasti i preuzeti odgovornost za svoj život. Zapravo su to tri klasična načina na koje suvremene žene autosabotiraju mogućnost vlastitog ispunjenog i sretnog života (podrazumijevajući, dakako, da su one zbog svojih izbora nesretne, a ne zadovoljne).
Iako, teško je to izbalansirati, moram priznati, i čini mi se da u svakom životnom razdoblju neki od životnih aspekata odnose prevagu: ili se na poslu ne događa bogzna što, pa ste aktivniji kod kuće, u kuhinji, vaše kućanstvo postaje kreativnije, smišljate kako biste kuću učinili što ugodnijim mjestom... Ili pak kući dolazite samo prespavati jer je na poslu toliko intenzivno da nemate vremena ni okrenuti se (nakon duljeg vremena kućanske hibernacije u kojoj sam, moram priznati, prilično uživala, mene je zahvatilo ovakvo razdoblje profesionalnog napretka i novih radnih izazova, u čemu, i opet moram priznati, također uživam).
No u ovom slučaju to i nije tako - ove žene, kao što ćemo vidjeti, imaju zajedničku traumu iz djetinjstva i stoga ne mogu u potpunosti ispuniti svoj životni potencijal, što je velika šteta.
Inače, evo zašto je Cristina prestala raditi u korporaciji i preselila se u uslužne djelatnosti:
Zvuči poznato? Ja sam se ponekad na radnom mjestu znala osjećati upravo tako - šugavo jer sam znala da mi je nadređeni osoba koja ima manje znanja, manje šlifa i manje zasluge nego ja, a ipak sam ja radila za minimalac, a on za menadžerski ugovor.
Bilo kako bilo, ovo je knjiga s brojnim eksplicitnim scenama seksa (od kojih su neke već i na prvih nekoliko stranica), pa ako i ne suosjećate sa mnom po pitanju tržišta rada, vjerujem da ćete već naći svoje razloge za zabosti nos u "Ljubav, znatiželju, prozac i sumnje".
