Kako sam vam u nedjelju imala strašno važne stvari za reći glede «Tračerice» Cecily von Ziegesar, zaboravila sam vam svrnuti pozornost na par linkova na popularne blogere koje sam u međuvremenu (također) čitala.
(inače, jedva čekam priliku da vam kažem i par riječi o «Livadi Crnog Labuda» Davida Mitchella, a dogovaram i jednu kolaboraciju o kojoj ću vam više moći reći kad stvar krene).
Rudarka se u subotu zapitala nešto što se ja vrlo često pitam: «Koliko čitamo??» Dolje vam stavljam link ukoliko niste pročitali taj njezin upis.
LINK
Kako se bojim da bi moj komentar kod nje u komentarima poprimio zastrašujuće razmjere, napisat ću štošta ovdje.
Da, i mene čudi što ljudi koji pokreću posao od kojega očekuju da će im odmah ili jednoga dana osiguravati egzistenciju ne čitaju, ne informiraju se i ne znaju ništa o specifičnostima tog posla.
Da, kao pravnica mogu reći: «Ignorantio iuris nocet» odnosno, neznanje prava škodi. To znači da vrijedi pravna fikcija prema kojoj se svi mogu informirati o detaljima propisa, a propisi, iako su brojni, svima su dostupni i svatko se može obavijestiti o svojim pravima i obvezama. To znači da se nitko ne može izgovarati na nepoznavanje pravnih propisa, a pogotovo glede nečega što ga se izravno tiče. Čak i ako se u šumi propisa dotični ne snalazi, postoje službe i zanimanja koja su namijenjena tome da opskrbljuju klijenta relevantnim informacijama (knjigovođa o načinima kako možete uštedjeti na davanjima, odvjetnik o tome kako se možete izvući iz neprilika, tijela državne uprave o tome što ste dužni napraviti da biste poštovali zakone...)
Da, i ja mislim da je naš svijet sve gluplji i sve zaglupljeniji. Gdje li sam čitala o onom svećeniku u Zagrebu koji posjećuje stare i nemoćne osobe (a u idućem bi životu, da mu se opet pruži prilika, želio biti svećenik – autolimar), koji ne zna tko su Gotovčevi... I to je prekrasno, radi se o osobi koja živi u doista blaženom neznanju o nepotrebnim, često i štetnim činjenicama.
Da, i ja sam oduvijek željela znati toliko toga i praktički predem kao mačka zato što znam da mi je sve skupa dostupno na klik – dva – tri mišem (jučer sam gledala kako se pravi domaća lava – lampa, a volim pogledati i clipove na TED – u).
I više ništa ne mogu reći na tu temu.
U međuvremenu, Marchelina je udarila u neke nostalgične žice. Stoga predlažem da se skupa s njom podsjetimo kako smo nekad sanjali o pisaćim mašinama, a danas ih bez grižnje savjesti zamijenili tipkovnicom i monitorom kompjutora.
LINK
< | ožujak, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.
Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com