Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
srijeda, 14.10.2009.
Što Alain de Botton misli o ljubavi
Naprosto je grozno koliko sam se ja ubedirala čitajući de Bottonove «Oglede o ljubavi» i «Seks, šoping i roman». Način na koji de Botton piše je toliko uvjerljiv da sam počela vrlo jasno vidjeti brodolom vlastite veze na hridima dosade i prestanka ljubavi (moj očaj je bio pregolem, ali nasreću, pokazao se neutemeljenim). No, krenimo ispočetka – čime sam se bavila ovih dana:
«Ogledi o ljubavi»
Citirajmo prvo što kažu urednici:
«U dvadeset četiri poglavlja, koja su istovremeno ogledi o ljubavi i u ljubavi, od trenutka upoznavanja, preko prvog poljupca, pa sve do tjeskobnog raspršivanja ljubavnih iluzija. U knjizi koja je mješavina romana i filozofskih razmišljanja o ljubavi, autor se dotiče pitanja kao što su fatalizam u ljubavi, idealiziranje voljene osobe, kako i na koji način izjaviti ljubav, kako ljubav uzvratiti, što je terorizam u ljubavi... De Botton na elegantan, duhovit, katkada i na dirljiv način, potanko analizira osjećaje koje smo svi doživjeli, istodobno pripovijedajući priču dvoje zaljubljenih.»
Sapienti sat: to je Alain de Botton kakvoga se sjećam iz «Kiss&Tell» - ipak, pretpostavljam da mi je dvije knjige odjednom bio malo preveliki napor za nježnu dušu (upravo bjesomučno tražim po sobi «Kiss&Tell», imam svoj primjerak, ali ga nema – ah, the horror of books!). Najgore mi je zapravo bilo što u ovom slučaju autor priču piše u prvom licu: na jednom letu zaljubio se u jednu Chloe; izvjesno vrijeme nakon toga na jednom drugom letu autor i Chloe su prekinuli. Ona se odljubila od njega i zaljubila u nekog drugog. Najjezivije je što autor ničim nije odredio to hlađenje, taj prestanak zaljubljenosti – to se jednostavno dogodi: nije to zbog toga što su se partneri već sasvim upoznali pa među njima više nema misterije (ili oni misle da je više nema), nije zbog toga što ljubavne veze imaju rok trajanja: to se jednostavno – dogodi (možete zamisliti moj šok – ako se to događa, možda se dogodi i meni! Hiperventilacija&stuff...) Međutim, moram napomenuti da kako je njihova ljubav počela, bez obostranog razumijevanja i s razbijanjem prozora cipelom, tako je i završila. Moje je iskustvo da romantična ljubav nije neprestano samo jedna i jednaka – svaki odnos između dvoje ljudi vremenom evoluira i ako romantična, strastvena ljubav jednom i posustane, ispod nje mora postojati podloga na kojoj se može graditi trajnija zajednica. Takva je podloga obilježena bliskošću, osjećajem zajedništva i bezgraničnim povjerenjem – po svojim svojstvima sličnija je prijateljstvu nego romansi. Dakle, zaboravih reći – samo zato što de Botton zna reći stvari uvjerljivije nego ja, ne znači automatski da je u pravu.
«Seks, šoping i roman»
«Seks, šoping i roman» je svojevrstan nastavak, ili bolje rečeno, razrada «Ogleda o ljubavi». Ovaj put pozadinska priča uključuje jednu Alice koja radi u reklamnoj agenciji u Sohou i jednog Erica koji se bavi bankarskim poslovima. Srećom, nula bodova od ich – forme, jer bi me to dotuklo. Alice je sanjarski nastrojena, Alice je tipična žena, sklona analiziranju, dok je Eric tipični muškarac: malo riječi, malo osjećaja, bolje se snalazi sa svakodnevicom nego sa romantičnim gestama i velikim emocijama. Do kolizije dvaju svjetova nužno je moralo doći. Jasno, de Botton je u svoju analizu pojedinih faza njihova odnosa utkao njihove (oprečne) stavove prema seksu, šopingu i romanu, ali i prema putovanjima i drugome.
Ja ne bih bila ja da nisam iskopala citat koji se tiče knjiga i čitanja, ali posredno, dakako, govori i o muško – ženskim odnosima:
«Akademski mazohizam reflektira se u metafizičkoj predrasudi da istina treba biti teško zarađeno blago, ono što se čita ili uči ne smije stoga biti površno i nevažno. Istina mora biti kao teško osvojiva planina, opasna, mračna i zahtjevna. U čitaonicama knjižnica, obasjan stoji akademski moto: «Što se više patim s tekstom, to je istinitiji.» Interpersonalna, nužna posljedica ovoga leži u ideji da je težak ljubavnik nekako vredniji od onoga koji je otvoren, jasan, predvidiv i koji nazove na vrijeme. Za religiozno – romantične mentalitete takvi tipovi zaslužuju samo osudu ili izbjegavanje: oni se ponašaju kao školarci koji ismijavaju ideje lijepe proze samo zato što nju može razumjeti i prosvijetljen dvanaestogodišnjak.»
U ovoj mi se knjizi svidjela i podjela na knjige koje čitamo radi bijega od sebe i knjige koje čitamo radi pronalaženja sebe (Eric je čitao trilere i špijunske romane koji nisu imali nikakve veze s njegovim životom ili iskustvima, dok je Alice čitala gotovo isključivo self – help priručnike za sreću i bolji život). Glede potonjih kaže de Botton sljedeće:
«Knjige rijetko dotiču čitatelje onom izravnošću kojom to može sugovornik od krvi i mesa, ali ipak nailazimo na djela koja, čini se «govore» baš nama. Radije nego da nas uključe u putovanja raketama kroz crne rupe, ona zadovoljstvima međugalaktičkog putovanja pretpostavljaju prikaze stanja svijesti, čineći životne situacije humanijima, dajući im ljudskije dimenzije. Prvi poljubac, glad, svjetlost hladnog jesenjeg dana, društvena izolacija, ljubomora, osjećaj dosade – sve nam to pruža, u rukama vještog i iskrenog autora, osjećaj blizak šoku samoprepoznavanja.»
Krajnji zaključak koji se nameće nakon čitanja ovog dijela opusa Alaina de Bottona glasi: toliko analize, a oni su na kraju ionako prekinuli! Preporuka dana: prepustite se!
