Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 03.10.2009.
Web – otkrića kojima se valja pozabaviti ako ste dovoljno ozbiljni oko svoje čitateljske strasti
Nedavno sam, tražeći na netu nešto o «Čovjeku u tami», otkrila kako imam kolegu suobožavatelja američkog pisca Paula Austera, koji se krije pod osobnim imenom Goran Šikić (mislim, krije, jel, koliko se čovjek može kriti pod vlastitim imenom). Dakako, bila bih posve nesvjesna te činjenice da on svoju obožavateljsku crtu nije objelodanio na jednom portalu kojega ovdje nastojim predstaviti. Riječ je o portalu Bookmark.
Evo što osnivači ovog portala kažu sami o sebi:
“Mala, ali hrabra skupina novinara, književnih komparatista i književnih kritičara, te kulturnih pregalaca sui generis, odlučila je pokrenuti ovaj projekt promocije i prodaje knjiga putem weba s ciljem da napravi mali kutak na webu koji će marljivo prikupljati sve one vrijedne i kvalitetne knjige koje zaslužuju pažnju ljubitelja književnosti i svoje mjesto na polici.
Mi nismo knjižara koja nudi sve knjige koje su naštampane u tiskarama. Mi nudimo samo one knjige koje nam se sviđaju, u nadi da će se svidjeti i Vama, te da će taj naš zajednički ukus biti početak jednog divnog prijateljstva.”
Što je meni toliko dopadljivo glede toga? Činjenica je da sam uvijek zagovarala legitimnost svačijeg ukusa: osnivači ovog portala imaju svoj ukus glede knjiga, i, iako ga neće nametati svakome, dovoljno su samosvjesni da znaju da postoji još barem nekoliko ljudi koji će djelomično ili u potpunosti imati takav ukus. Mnogi ljudi, pa čak i oni koji su dugogodišnji čitatelji, skloni su u javnosti popljuvati svoj vlastiti izbor ukoliko se pokaže da javno mnijenje baš i ne voli chick – lit/ horore/ krimiće/ nešto treće. Po mom sudu – čitajte što god vam godi, što vas zabavlja, nasmijava ili raznježuje, samo čitajte, ionako dvije trećine Hrvata uopće ne čita (malo nas je, hoću reći).
Potvrdu da sam čak možda i u pravu glede subjektivnosti kriterija za ocjenu književne vrijednosti književnih djela dao je jedan od naših vrhunskih stručnjaka i pisaca, Pavao Pavličić, u intervjuu koji je ovog ljeta dao «Vijencu» (još uvijek prelistavam stare «Vijence», tako mi svi sveci pomogli!) i vidi se da se čovjek bavio tim pitanjem barem jednako dugo koliko i ja, ako ne i dulje (stanka za poimanje mog čuvenog sarkazma). Evo što je rekao za «Vijenac» po pitanju vrednovanja književnih djela:
«Kad je riječ o vrednovanju, načeli ste veliku temu. U književnosti, ali i općenito u umjetnosti, nema objektivnoga kriterija niti ga može biti. Ne mogu ja vama dokazati da je neka pjesma dobra, a druga loša, niti vi meni možete dokazati da je neki pjesnik dobar ako ja to ne mislim. Književnost se naime ocjenjuje totalitetom životnog iskustva.»*
Na još jednom mjestu Pavličić govori o onome što ja nazivam «vremenskim kriterijem» - neka je književnost dobra ako preživi test vremena. Konkretnije, evo što on kaže:
«Nekada su kriteriji bili stroži pa se na sveučilištu nije proučavalo djelo kojemu nije prošlo pedeset godina od objavljivanja, dok je danas taj rok sve kraći, što uvijek i nije dobro. Dobro je utoliko što se đaci i studenti upoznaju s aktualnim književnim zbivanjima, a nije dobro jer nešto što nam je danas zanimljivo možda neće biti za pet godina. Ne može se neki početnik uspoređivati s Marinkovićem, ipak treba malo pričekati. U tom je smislu dobar princip biblioteka, leksikona itd. u koje se imena stavljaju kada autor umre.»
U svjetlu svega navedenog, pozivam vas da virnete na portal Bookmark, ništa me ne bi više veselilo nego da njegovi osnivači pronađu još koju srodnu dušu sa sličnim (ako već ne istim) ukusom.
P. S. Jesam li vam ikad spomenula da sam kao mlada novinarka prije otprilike sto godina intervjuirala Pavla Pavličića za svoj osnovnoškolski list? Bilo je to u osječkom klubu – galeriji Magis u povodu promocije neke njegove knjige (je li to bio «Rukoljub» ili nešto drugo, više se ne sjećam. Ja sam tada, faca (učitelj mi je zapovjedio da se pripremim), uz «Trojicu u Trnju» i «Mjesto u srcu» čitala i «Koraljna vrata» i druge njegove knjige za odrasle). Tada mi je neusporedivo značajniji, zanimljiviji i bolji bio intervju koji sam iste godine radila s Davorom Gopcem. Danas, iskreno, mislim da je Pavličić milijun puta više kul.
P. P. S. Usput, u duhu dijeljenja linkova, za nešto mlađe ljubitelje knjiga koji vole pročitati dobar horor ili roman vampirske tematike, da ne spominjem meni milog Harrya Pottera, preporučujem vam i link na forum Čudesan svijet knjiga na koji me upozorila njegova administratorica, Queen of Books.
_________
* radi se o intervju s Pavlom Pavličićem pod naslovom «Ne vjerujemo sebi, nego drugima», koji je objavljen u «Vijencu» br. 398 od 4. lipnja 2009.
