Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 18.04.2009.
August Šenoa - drugi put!
Kolegica, koja je inače strastvena čitateljica Zagorkinih djela, me nedavno obavijestila kako je počela čitati „Seljačku bunu“ Augusta Šenoe i kako joj se sviđa, iako je stil drugačiji. Ovu rečenicu vam ostavljam kao dokaz da moji pokušaji šale najčešće neslavno propadnu: naime, ljudi se doista ni na koji način ne mogu dijeliti na one koji vole Zagorku i one koji vole Šenou.
I ja sam nedavno imala svoj izlet u svijet Šenoinih djela, pa sam se podsjetila „Branke“, a čitala sam i novelu „Karanfil s pjesnikova groba“ te Šenoin najkraći povijesni roman „Čuvaj se senjske ruke“. U oba je djela izraženo Šenoino domoljublje koje graniči s nacionalnim aktivizmom, pa iako ne možemo njegovu opusu poreći književnu vrijednost, ne bismo smjeli niti reći da njegova djela nisu bila i socijalno angažirana u svrhu promocije nacionalnog osjećaja.
O Šenoinom životu više možete saznati ukoliko kliknete ovdje.
Pogovor Nikole Milićevića koji sam čitala u izdanju u kojemu sam čitala ova tri Šenoina djela (radi se o biblioteci Hrvatski roman izdavačke kuće Mladost, a godina izdanja je 1985.) objašnjava zašto je Šenoa osjećao potrebu biti toliko angažiran unatoč tomu što je potjecao iz zagrebačke građanske obitelji.
Navodim citat u cijelosti: „A vrijeme u kojem je djelovao (1860 – 1881) bilo je oksudno u svemu i bremenito svim mogućim nevoljama: književnost je bila uboga, narod zaostao, nepismen i siromašan, privreda nerazvijena, politika nejedinstvena, jezik ugrožen, tuđinski jaram težak, domaći naobraženi ljudi većinom obreshrabreni i sputani činovničkim obvezama što ih je dovodilo u sluganski i oportunistički položaj.“
Iz ovoga je citata jasno vidljivo kako je danas ipak bolje nego što je bilo prije 150 godina (iako nekima to i ne predstavlja osobitu utjehu i iako danas imamo neke drugačije probleme, važno je prepoznati kako se stvari ipak poboljšavaju) i kako ipak idemo naprijed. Isto tako, iz ovoga je vidljivo kako problemi postoje neprestano (pa ako nije recesija, onda je loša privatizacija. Ako nije tuđinski jaram, onda je domaće loše vodstvo). Mnogima se također može učiniti da je danas u globaliziranom svijetu bespredmetno i arhaički raspravljati o domoljublju, odnosno rodoljublju, ali ja ne mislim tako: danas se ti pojmovi potpuno pogrešno shvaćaju i koriste kao izlika za manipulaciju i ispoljavanje agresije (pogledajmo samo navijače, skinheadse i agresivce svih vrsta koji se vrzmaju po našim ulicama).
Isto tako, imam dojam da je Šenoa, u čijoj se kući uvijek govorilo njemački, domoljub postao zbog mladenačkog bunta i revolucionarnog zanosa kojega je hranio Ljudevit Gaj i njegov Ilirski pokret. No za razliku od današnjih „domoljuba“, Šenoa nikad nije kompromitirao svoju ljubav prema domovini mržnjom prema drugim nacijama – u tome je velika i značajna razlika.
Za one koji još nisu čitali Šenou, „Karanfil s pjesnikova groba“ je novela koja govori o pjesniku i njegovu prijatelju koji su otišli u Sloveniju gdje su se zaljubili u istu djevojku koja ih je naučila ljubavi prema slavenskim narodima. „Čuvaj se senjske ruke“ je povijesni roman koji govori o senjskim uskocima u povijesnom trenutku u kojemu se Senj našao zarobljen između triju suprotstavljenih političkih interesa: presižućeg mletačkog, ekonomsko – eksploatatorskog austrijskog i osvajačkog turskog.
Šenou preporučujem za čitanje svima koji misle da su veliki domoljubi, ali o domovini i ljubavi prema domovini ustvari znaju vrlo malo. Kad pročitaju, neka mi se jave za raspravu.
P. S. Ukoliko nekome trebaju Šenoina djela u .doc formatu, neka mi se slobodno javi na mail. Imam malu bazu e - knjiga i voljna sam ih dijeliti šakom i kapom.
