Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 13.11.2008.
„Ukrštanje mačeva“ VI: Knjiški moljac vs. Bookeraj
Konačno smo dospjeli do tzv. enfant terriblea francuske književnosti, gospodina Michela Houellebecqa i njegovog romana Mogućnost otoka o kojemu je i Knjiški moljac napisao kritiku.
Hmda. Zaljučak se nameće sam od sebe: neznanje je ponekad prekrasna stvar. Kad sam uhvatila čitati roman Mogućnost otoka, nisam znala apsolutno ništa o liku i djelu autora, kojega mnogi u Hrvatskoj osporavaju, i kojega cijeli svijet proziva kao „provokativnog“ autora, što god im to značilo. Nisam pratila napise u novinama, nisam čitala kritike, nisam se informirala. I kad sam se konačno uhvatila čitanja romana, on je napravio za mene puno više nego za ljude koji su ušli u čitanje tog romana s predrasudama. Ne obazirući se na činjenicu da autorov glavni lik (koji je, usput budi rečeno, izmišljen lik, a ne sam autor, što su mnogi skloni smetnuti s uma!) nije baš politički korektan (radi se o tzv. Danielu1, stand – up komičaru koji stječe slavu svojim nekorektnim skečevima, a onda dolazi do neke sulude vjerske sekte), neprestano sam si postavljala pitanje oko toga bih li ja pristala biti sljedbenica neke religije kad bi mi JAMČILA vječni život? (ove današnje religije samo fušare, oni kao „obećavaju“ vječni život, kao da su političari!) Vjerovala sam, i sad vjerujem, da bi mnogi ljudi nasjeli na to (još uvijek ne mogu vjerovati da postoje naivci koji su nasjeli na reklame Top Shopa, ali ako se i to događa, a događa se, onda je sve moguće) i da bi ovakva budućnost kakvu opisuje Houellebecq, dehumanizirana i alijenizirana, apsolutno mogla postati stvarnost (za razliku od Moljca, ja nisam toliko optimistična!)
Elementarne čestice sam ostavila nakon nekoliko stranica, nije mi se dalo, ali ovaj roman progutala sam od korica do korica gotovo u jednom dahu. Kažem – ovaj roman je učinio za mene puno više nego mnoge druge knjige. Natjerao me na razmišljanje. A to je, čini mi se, kod čitanja ipak najvažnije.
