Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 09.11.2008.
„Ukrštanje mačeva“ II: Knjiški moljac vs. Bookeraj
Za početak, već spomenuta Toni Morrison i njezin mnogo hvaljeni roman Ljubav. Moljčevu kritiku možete naći ovdje.
No što meni, koja sam upravo ovog časa ponovno pročitala Moljčevu kritiku, pada na pamet o ovom romanu? Kao prvo, činjenica da sam ga davno, davno čitala i da se gotovo ničega ne sjećam. Za Toni Morrison sam čula dana još davnijih nego što sam čitala taj roman, s obzirom da pobožno štujem Oprah Show i njezin Book Club, u kojem se ime Toni Morrison (prva Afroamerikanka i osma žena koja je dobila Nobela za književnost) spominjalo gotovo pobožnim šaptom. Čula sam za Sulu, čula sam i za roman The bluest eye, ali ova Ljubav, što je to?
Uloga Toni Morrison je nedvojbeno važna u povijesti (i) književnosti, ali sve čega se ja sjećam glede ove knjige jesu ružne korice u smeđim i zelenkastim tonovima koji su činili dio veće slike, Profilove biblioteke – ne – znam – koje (a ni internet mi tu puno ne pomaže). I to je možda grozno, priznajem, ali pokušala sam, ne na ovim stranicama, već u nekoj privatnoj korespodenciji, razjasniti to zašto mi Ljubav Toni Morrison nije ostala u nekom boljem sjećanju (pri čemu ne kažem da je knjiga loša, već da je loše moje pamćenje). Naime, pozicija afroameričke zajednice, pogotovo na američkom Jugu, zaista je specifično. Tko nije doživio, ne može znati kako je to. Pogotovo pozicija jednog crnog gangstera i njegove 11 – godišnje supruge koja je bila vršnjakinja njegove unuke. Pozicija te unuke i te sada postarije supruge. Tema rasizma i općenito tema rase meni je potpuno nepoznata.
Recimo, zašto žene toliko vole chick lit? Zato što chick – lit udara na ono univerzalno u svima nama: želju za ljubavlju – da volimo i budemo voljeni onakvi kakvi jesmo i želju da imamo pickett – fence – life (jese tako piše?), s bijelim konjem koji pase u dvorištu nakon što je zgođušni princ sjahao i razgolitio se iz svog oklopa. Chick – lit, kakav jest da jest, povezuje i sasvim različite tipove ljudi putem onoga što je univerzalno. Tema rase, iako ne želim zvučati kao rasistica, nije univerzalna. Tema ljubavi jest (ali onakva ljubav kakvu opisuje Toni Morrison, izopačena je do mjere da doista nije univerzalna), ali mislim, za razliku od Moljca, da Toni Morrison takvu ljubav, pa čak i kroz specifični folklor, nije uspjela uzdići do razine općeg i prepoznatljivog.
Zašto? Jer sam ja prosječni Joe, čitatelj do kojega bi trebalo doprijeti.
