ŽIVOT JE UVIJEK U PRAVU!

Ne razočarava vas što govore drugima loše o vama,
razočarava vas što vas lažu kada su s vama!

Uviđate, da možete djelovati na svoje razočarenje :-)

IMAM, DAKLE ...

«imati» kao vrijednost - kontinuirani "fenomen" u tranzicijskim društvima
s druge pak strane, mentalna i društvena avangardnost - kao izlizani sociološki kliše

čini se, ne preostaje ništa drugo do metafore, a za one koji je ne mogu doseći - pristojnosti

ili jednostavno mirisati kao Mercedes

TEŠKO PRANJE RUKU OD ZELENOG ORAHA!

ambivalentan sam spram ORAHa, stoga ga ne polemiziram kao opciju,
no polemiziram vas, nebrojne komentatore nastupa 19 godišnjeg učenika M. Pehlara. Dječak je pod tremom, pod kojom se većina od vas nebi ni usudila ući u zgradu HRTa . Izbiflao je u transu unaprijed priređen tekst i to znači da se barem pripremio za nastup. Druga je stvar tko ga je poslao i kakvom je ambicijom vođen. To i tako može samo vrijeme pokazati (i to vrlo brzo). Mrvicu me strah da je to pokušaj Holy da prikaže stranku kao superprogresivnu koja mobilizira najmlađe moguće, pa tu ne bira mnogo, a ujedno i dijelom potcjenjuje ulogu zastupnika u EU parlamentu, jer tamo ipak treba zrno iskustva.

Ipak to nije razlog da malca častite svim mogućim epitetitima iz glagoljskog repertoara, ako već ne možete bez toga adresirajte to na maticu.
Razumijem ja vas, da na političare gledate kao na zmiju otrovnicu pa da i njeno mlado zatirete petom, no i mi sukreiramo društveni kontekst koji se neće očistiti dok i mi sami ne unesemo konstrukciju u njega - ako ničim drugim barem pristojnim komentarima.

Vic

dan je od viceva, pa evo jednog mog' koji mi je priskrbio nezasluženo visok status u društvu inače vicohladnih švedoamerikanaca

U akvariju oblika kugle jedna ribica evidentno ljuta na drugu otpliva na suprotnu stranu akvarija i tamo se zadrži. Obje ribice okrenute svaka na svoju stranu provedu tako neko vrijeme. Ljutitoj ribici se počinje polako navlačiti osmjeh na lice, te se u jednom trenutku trgne i žurno uputi onoj drugoj te reče: "Ako Boga nema, tko nam onda mjenja vodu svaki dan!?"

ne bacam rukopise

ne bacam rukopise

pripremajući se za jedan posao pronašao sam ove zapise stare 12-14 godina

"u Hrvatskoj će biti dobro kada trenutno glavni resursi budu sekundarni, ne u smislu manje iskoristivosti ili učinkovitosti već u tome što će vode ili ekološki potencijal biti sjajno iskorišteni ali ipak u sjeni odbljeska resursa dječjeg kapitala.

- kada se u škole vrati domaćinstvo koje će trajati 2 sata i biti smješteno u sred nastave
- kada neće biti naprednih grupa i elitnih škola, a slabiji učenici će imati posebne kreativne dodatke nastavi i to ne iz onih predmeta gdje "šepaju", a u njima će im se moći pridružiti i svi ostali "regularni" učenici
- kada neće biti roditeljskih ograničenja u smislu internetskog sadržaja, a o svim temama će se moći povesti diskusija u školi
- kada će najžešće učenje prolaziti sami nastavnici, a posebno im se honorirati nove i jednostavne djeci prijemčljive metode usvajanja spoznaja, vještina i znanja
- kada novac neče jamčiti bolje obrazovanje, ali vrijednosni sustav da
- kada roditelji neče tražiti i birati škole za svoju djecu
- kada će "dobra škola" biti sinonim za svaku školu
- kada će biti jasno da je kultura posljedica društva
- kada će pojam "jednaka šansa" proizilaziti iz difoltnog obrazovnog setup-a
- kada će grijeh obrazovanja biti ne iskoristiti djetetove potencijale, šanse, afinitete i kapacitete
- kada roditelj neče moći predvidjeti koji će djete posao raditi
- kada će ono što je besplatno biti najkvalitetnije (osnovno i predškolsko obrazovanje, a do 2010. i srednjoškolsko te strateški po segmentu određeno visokoškolsko
- kada će se znati da znanje zastarijeva ali vještine ne
- kada bude posve jasno i institucionalizirano da "djete živi, a ne pohađa školu"

- hmm, omanji popis_ k'vragu bit će to kada ja budem imao 40."

Eto, ja danas imam još 5+ godina, i očigledno nisam neki prognostičar, gledano iz današnje perspektive. No, strateški razvojno iz 14 godina prije - sve je to bilo provedivo.
Bilo kako bilo, treba bacat' stare papire.

PROBOJNO, POPUT GLUPOSTI

Glupost te uvijek nađe, jer joj nije moguće pobijeći.

U koliko je ne možeš (a ne možeš) pobijediti, pridruži joj se.

Nije ju moguće zavarati, čak niti nadmudriti
(za ime Boga, kako ćeš nadmudriti glupost).

Preostaje ti samo bijeg, brze misli što nastaju i raspoređuju se u cjeline u zadihanim tunelima misaonog, dok se ležena neman od gluposti zavaljena približava sve bliže, a novi zavoj od lucidnosti još nije na vidiku.

Sustići će te jer je mogla, a ti nisi mogao.
Sustigne li te, postat' češ najbrži - baš kao i svi drugi.

Oznake: glupost

malo / puno

Ni iz čega ne možeš izaći bez ožiljka!
Izađeš li? Nisi tamo ni bio!

Nedaća uzima danak gdje se najmanje vidi, počesto dodatno sjajeći marginalno.

VLADA FAMA

da su osamdesete bile koma u glazbi (a i modi, literaturi....)

Tko ne skuži važnost '80ih nije skužio ništa, ni Beatlese ni Stonese, a Boga mi ni secesiju.
U odnosu na današnje afinitete i trendove (o)suditi o prošlim fazama je JAKOOOO kognitivno deficitarno.
Sve je to proces, nužna stepenica za stepenicu.

Vlada fama da su '80te koma,
iz perspektive 80ih rekao bih - da vlada tama.

OPUSTITE SE i slobodno GRIJEŠITE!

(Ili, ako baš hoćete - učite na vlastitim greškama)

Dva su vam razloga za to:
Ne možeš učiti iz tuđih grešaka, jer su to tuđa iskustva.
Jednako tako, ne možete učiti ni iz vlastitih greška u smislu "ne ponavljanja greške".

Ne ponavlajti "iste greške" nije moguće, jer nisu više ista vremena, sad su nova vremena i ona nose "nove greške" .

Stoga, griješite,
jer je to znak da djelujete.

ISTINE SU, KOLATERALE TOČNOSTI!

Za društvo iz sjene, kolaterale možemo u ovom slučaju prevesti kao nus-produkt.

Tragajući za točnošću saznate sve istine, no one dakako ne smiju biti predmetom vašeg interesa jer inače nikada nečete doći do točnosti, skrenuti efeom nečije istine.
Riječ je o točnosti o Hrvatskoj, ta je točnost točna i ritmična poput zvuka tračnica pod željeznim kotačima vlaka i u pravilu nikog polupismenog i djelom senzibilnog ne bi smjela previše iznenađivati u Hrvatskoj – barem ne zadnju dekadu. Unatoč tome ja je ipak s vremena na vrijeme provjerim, kao škrapu gdje je jednom uhvaćena hobotnica.

Pri provjeri točnosti o Hrvatskoj treba provjeriti društvo, okružje i trendove, opaziti promijene u smislu Gavrilovića u likovnoj kritici, društva praktičnih pjesnika u smislu Nacionalnog foruma, modnih trendova iz pera najpotkovanijih retoričara novinarskog općepraksaškog miljea, a zatim pogled baciti na Baltik i nemušto komponiranje "SAO" doskoćica.

Srbi su naš lakmus papir za crveno, a regija u širem smislu za plavo (ovaj dio mi se ne da posebno objašnjavati, pa tko je ubr'o – ubr'o je!)
U mnogo čemu nas šiju, osim u jednome, no i u tome bojim se samo do sada, a to je slijedeće - oni nikada do sada nisu propustili priliku da propuste priliku.
Mi neke naše iskoristimo, sad dobro ili loše gotovo da je svejedno jer propustimo one prave. Zašto? Zato jer ih ne vidimo! Ne možeš vidjeti nešto što ne poznaješ ako gledaš očima s pozicije znanja = „ja znam!“ – je možda i najveći ljudski zajeb od postanka roda na ovamo. Ništa vas ne može tako usporiti i vratiti natrag, kao „pozicija znanja“.
Pustimo na kratko te naše radosti od znanja i pogledajmo što smo to novoga propustili!?

Zapizde li rusi rat s ukrajincima svi naši fokusi, a tako i ono malo razvojna promišljanja preselit' će se na Krim i stabilnost regije.
U čas ćemo zaboraviti vrijeme od posljednjih desetak godina koje smo mogli upregnuti u strateško razvojnu priču, pa čak i sada na rubu Svijeta, gdje se more slijeva u bezdan svemira i kada je bonaca kreirana od posljednje vlade aman-taman bila pogodna za skupljanje jedara i razvijanje vesala te pokretanje strukturne razvojne priče – ode nam fokus nizvodno, strmopizđujući se u regionalnu, a ne d'o Bog svjetsku krizu. Ova dugačka rečenica s metaforama htjela je reći – propustili smo još jednu veliku šansu! Jedno vrijeme u kojemu smo mogli složiti te naše crvene kockice!

Znate ono: ne yebe qurac već atmosfera.
Atmosfera ima mnogo veze s tajmingom, teško da je odgovarajuća ako nije pravovremena.
U prilog tome govore bivši predsjednik Srbije Boris Tadić u talk show-u „Ćirilica“, gdje u 1:24:30h u dvije rečenice kaže više, no sve naše vlade skupa, također i Alksandar Stanković gdje ga prezimenjakinja Brankica uči etici s pola rečenice.
Ne uči ga! Ne možeš naučiti biti etičan! Istu tvrdnju potvrđuje sam Stranković ustrajući u svom profesionalnom kukavičluku nazivajući odgovornost hrabrošću.

Ne bih rekao da su srbi etičniji od nas, mi smo ista socioliogija, njima je samo možda za razliku od nas dosta ponavljanja propuštanja prilika.

Sve u životu je proces! Ne shvatiš li da ne možeš samo udisati, već da ponekad trebaš i izdisati i to što ritmičnije, to bolje po tebe. To je kao i odgoda plaćanja u poslovanju, što je zapravo isto kao i prestati disati na neko vrijeme, pa kada ti plate onda ćeš opet početi disati.
Ne ide to! Nitko nema taj kapacitet pluća. Bez ravnoteže ništa ne hoda, čak ni dijete!

No mi smo nekako uza sve ove naše vlade na kraju došli i do predstečajne nagodbe sami sa sobom. Sami sebi nabijamo fiktivne dugove kako bi smanjili stvarno postojeće obveze, i tako ciklički jedemo vlastitu supstancu - ishodišno na korist vlastite štete.