distressed assets

nedjelja , 14.04.2013.

Brišete li odmah brojeve iz mobitela osoba koje više u vašem životu na ovaj ili onaj način nema, posebno na onaj. Nije problem? Ili je sasvim mali, suptilni, poput brisanja telefonskog broja iz adresara mobitela osobe koje više nema?

Ne brišem li time zadnji „kontakt“, trag, mogućnost iako osoba više ne postoji - teško prst stišće delete?! To je voljna radnja, „teška“ svega koji kilobajt, nedovoljno za bitan prostor, a previše za zaborav.
Zašto o tome razmišljamo? I tako praktičnost govori drugačije, zar zadržavanjem tog broja i imena zadržavamo i tu osobu u nama ili sebi kupujemo mir da je nismo „obrisali“. Jer više nikada nećemo dobiti novi broj i od koga imati (razloga) i mogućnosti uzeti ovaj stari. Čemu, kojem to miru ili kompromisu vodi? Nevjerojatno kako nas stvari -tragovi što su manje vrijedne i funkcionalne više vežu za nekoga. Sat, nakit ili koji drugi vrijedan ili tek funkcionalan predmet koji je pripadao nekome koga više nema u vašem životu ne ostavlja bitan i težak trag, jer tu je, jer je tu, jer nešto vrijedi i ima funkciju koju doduše možda nikada nećemo koristiti. S druge strane neki profani, jednokratni ili tek do granica broja korištenja predmeti-tragovi poput plastičnog upaljača na primjer, koji bi u svim drugim situacijama bili odbačeni, postavljaju u moralni škripac emociju koju izazivaju ili je povezujete s njim.
Koji faking paradox.

Jebeni upaljač, u stanju je zadržati tragove poput mirisa, otiska, kože osobe kojoj je pripadao, i ako je samo on ostao, na vama je sada da presudite ne samo njemu već i vašoj zadnjoj materijalnoj „sponi“ s tom osobom. Hmm, osvrnite se oko sebe i ustvrdite da nemate niti jedan takav „beskoristan“ predmet :-).
Beskoristan no ne i nepotreban predmet, možda baš poput upaljača bez plina koji vam je još potreban samo kao link, prokleta jedina veza s vlasnikom.
Kada biste imali šansu ostvariti kontakt s tom osobom, bacili bi beskorisno smeće, ovako to ne činite. Gledate ga i razmišljate, ne što učiniti s njime nego što učiniti sa sobom kada ga više ne bude – vašeg posljednjeg kontakta-veze s tom za vas bitnom no fizički išćezlom osobom. Taj predmet kao da je jedino materijalno svjedočanstvo postojanja te veze.
Možete ga baciti tek ako je unutar priče za koju se veže – sve ispričano.
Rijetko je tako. Malo priča bude prekinuto „na vrijeme“, „pravovremeno“ da sve bitno bude izrečeno. U nekima je čak i sve izrečeno, iako ništa zapravo - doživljeno . I što onda učiniti?

Nema investicije, čak ni reciprociteta, ostaje samo procjena – vaša.
Srazmjerni distressed assets!
Vrijedi koliko vi kažete!
Zar glupi, beskorisni, plastični upaljač može definirati portfelj vaših emocija?
Ne može, nije mogao niti dok je radio, a vjerojatno nije ni osoba kojoj je pripadao, vjerojatno ste to sve bili vi. Svo to vrijeme.
Ako i niste, gotovo je, već time što razmišljate o tome, važete, ili što ne možete živjeti s tim predmetom. Nije do predmeta, možda ne možete živjeti s onime što ste propustili živjeti s osobom kojoj je taj predmet pripadao.
Tko bi rekao što vam jedan upaljač može ispričati o vama samima? Možete li podijeliti sljedeću porciju razgovora s njime ?

U koliko možete, bacite ga, nema smisla sve ste rekli. U koliko ne možete opet ga bacite, jer nikada niti nećete moći ništa više reći, kao ni promijeniti.
Bacite ga mirno, ne zamjerite sebi, to ste samo vi – vi tako razmišljate, da je druga strana htjela drugačije - napravila bi drugačije. Ne postoje „odmaci“, kao ni skriveni talenti za koje treba čekati da isplivaju. Kvaliteta u koliko je ima pršti na sve strane, obgrli vas i ne navodi na čuvanje tragova.

Doima se herezom, al' tu vam čak ni Bog na vaše pitanje „što sa životom“ ne može odgovoriti no semantikom: „An error occurred. Please try again later!“

Koga nema, nema ga, sada dok razmišljajte o tome upravo ga trebate, možda više no ikada ranije.
Nije tu, nema razloga ni da njegov broj, upaljač ili bilo koja vrijedna ili nevrijedna stvar daje razložnost za ono što ne postoji, i što ćete vi plastično opisati i udahnuti život smislom.
Kraj ima puno lica, ali ni jedne oči – to samo vi „gledate“.

čežnja

utorak , 09.04.2013.

zavučem ruke u sijeno
i mirišem nebo

Bolonjez

ponedjeljak , 08.04.2013.

priprosto jelo čiji radijus već o namirnicama, stručnosti ili motivu može zagrabiti sve do krajnosti. Od dnevne praktičnosti sve do svečanosti. Svatko se može uhvatiti u koštac s njime i svatko je dovoljno stručan da ga pripremi baš kao i ocjeni. Dovoljno prosto jelo koje svoje vršne vrijednosti lucida skriva ali i otkriva ipak samo malobrojnima.
Dosta ovo životno zvuči.

Ok, kao što je kapula bitna da pripremi junfericu od ulja tako je i cijeli i ne bilo koji češnjak u kasnijoj fazi od presudnog tajminga. Izostanak mlijeka, celera i pancete iz iskonske recepture mogu biti hrabro generacijski zamijenjeni pamidorom i mrkvom u tragovima. Svježina ruzmarina i bosiljka nekima možda igra i manju ulogu od bijelog il crnog vina kojeg će koristiti. Nakon što probate pravi bolonjez, svi drugi bolonjezi nisu isti. Teško je tada zaboraviti bolonjez koji vam je postavio standarde ili otkrio nove dimenzije, možda čak i glazbu koja je davala ritam miješanju, sad belcanto, arija il' Beyonce nije svejedno, poput osmjeha kojeg ste uputili kuhajući nekome ili zbog nekog.

Ej' pa to je samo bolonjez - reći će te, da al' možda vi niste probali pravi bolonjez. U ostalom mnogima život prođe da ne probaju pravi bolonjez.

Da, baš kao i život.

;-) naravno da nema recepta

distorsia

nedjelja , 07.04.2013.

Iz pripovijesti "Journey to Astralia"


U svijetu gdje istinu prepišemo srcu tek kao rijedak lijek, razočaranje je privilegija točnih.

Jer nije istina što je istina, već je istina što je točno. Moje srce kuca potpuno ritmički netočno, ali zato kuca istinito, zato se potpuno veseli i predaje, zato poznaje pojam "skroz" i zato se može razočarati, može potonuti i može poželjeti nestati.

To je gotovo jednostavnije od "boba i biža" i složenije od nano tehnologije no ipak svakome čitljivo.
Svakome tko je bar jednom poslušao nešto drugo osim glasa razuma i kalkulacije.
"Ne bojte se!" rekao je jednom Papa Ivan Pavao II, ne bojte se razočarati, ali zato se suočite s ljubavima, strahovima i drugim stanarima vaših grudi.
Samo tako stvari postanu potpune, da, baš kao i razočaranja i padovi, no tu je točnost da pomogne ukloniti distorziju na putu do istine.
A ta istina je bitna samo vašem srcu i odista nikome drugom. Izuzev dakako, onih koji vas gledaju u srce, mirno i točno, jer vas gledaju srcem.
Stoga je razočaranje ma koliko bolno bilo zapravo svečanost istine i jedino ono vas može pripremiti na jednaku takovu potpunu i točnu ljubav.
A garancije nema, ne može je i ne smije postojati. I tako se u srce urezuje samo istinito, sad dobro il' loše svejedno je.
I zato ću se nastaviti razočaravati, posrtati sa slinama koje se rastežu iz razbijene gubice, bez daha u aritmiji, s tutnjećim užasom u ušima, zato jer samo tako ću biti sposoban čuti srce i jednom kada otkuca neki drugi ritam.

Stavite ruku na srce i budite iskreni, to i je jedina cijena života.


Albert Einstein:
Sve što su ljudi učinili ili izmislili
odnosi se na zadovoljenje osjećajnih
potreba kao i na stišavanje bolova.

urban torsia predstava koreografija i režija emil matešić

I'm so never been that kind

srijeda , 03.04.2013.

ili ti ga :"phicke su za yebanje frayeri su za uvaljivanje"


Može se i tako gledati na stvar,
kao i na pumpnu funkciju srca.

Svemu se zna cijena, a ničemu vrijednost kaže se, izuzev egipatskoj depilaciji.
Estetika je poput razlike dizajna i umjetnosti, dakle služi nečemu i nije kao umjetnost sama sebi svrha.
Pa tako ni najbolje depilirano međunožje ne garantira baš ništa u koliko nije vrata sadržaja.

Iz nekog mog teoremičnog razdoblja potječe premisa: "Ženu se ne yebe u pichku već u srce",
što posvemašno ne podrazumijeva ud veličine sablje, već način i posvećenost svega vezano za vezu dva srca kroz putenost.
Još manje podrazumijeva isto činiti verbalnim, riječi služe opisu i transferu, a seks u koliko nije samo gimnastika "unošenju" te poruke.

I lako je zanemariti sadržaj, to se čini se lako događa i čak je nebitno iz kojeg razloga.
Međutim jednom kad ostvarite odnos sa svojim srcem sve se mijenja, i da "sve prolazi, sve".

Nije ovo još jedan tekst o vrednotama, već samo o seksu ili o ljubavi, a zapravo o vođenju ljubavi.
Baš kao što bi vlade trebale umjesto da vladaju voditi zemlju, tako i vođenje ljubavi treba voditi ljubav.