srijeda, 31.07.2013.

two more

Muhe letači

Oči u oči gledam kako trlja prednja ticala
osjećam dodir njen
po kori otvorene rane
iz nje kulja gnoj;
bjelanjak sukrvice i
podivljalog tkiva.

Nepomičan na draškanje,
gledam ju kako se hrani
mojom terminalom;
naslađuje se
iscjetkom u kaskadi.

izljev razvodnjenog rejecta
otvoriti će put mojoj duši...

s ovoga će me svijeta
ispratiti muhe.

ponedjeljak, 29.07.2013.

Trofija duše

Približava se kobna sjena sa sjeveroistoka, naizgled bezopasna poput tigra u kavezu, zamračuje more pod sobom, raspiruje mulj,širi se škrapama ubrzanom sjenkom.
Uskoro ćemo biti sami u trošnim i tihim konobama, prkosit ćemo južini i melankoliji. Iskrcat ćemo bisage pune sjećanja pred vrata gospodnja…susreti sila u maglovitim jutrima, prikazanja i utvare...neće nas pokolebati.

Curses , invocations

Dok budete jurili kontinentima , mi ćemo krpiti mreže na ovomu istomu molu. Jesen je mukla igra prirode…ljeto u raspadanju, u nestanku…uskoro će osvanuti noć koja će nas utopiti u snu…smrt je debeli galeb, Baudlaireov galeb na zelenom kontejneru.

Elizabeth my dear;

Paul se Verlaine 1851. godine trijeznio upravo na ovomu škoju. Čini se da je upravo ovdje donio odluku da je to bilo to što se pisanja tiče. Na škoju Pokleklih pjesnika, odlomio je zadnji stih ne bi li ga podijelio sa galebom koji zaklauknu melankoličnu ojkalicu svih lutalica. Ništa manje tužnu.


* * *

Ljeto jest stanje duše. Ideal bezbrižnog umiranja u vrelom sumraku. Tužnog i odsutnog lica, buljimo u izmaglicu pučine gdje vječnost počiva kao dječije skrovište u partiji skrivača. Imena tih glumaca na pokretnoj špici, čudni su simboli postojanja;

da li se zaista ponavljamo od stvaranja do trošenja?
Što…će biti sa nama?

subota, 27.07.2013.

when you :)

Tvrdim da je taj virtalni osmijeh poprimio prepoznatljivu expresiju i da je na neki način,
svaki puta drukčiji. Smajlić kao univerzalni odašiljač pozitive, učestao je u dopisivanju
na netu i dokazuje koliko je ponekad jednostavnost genijalna pa su nam tako jedna obična
dvotočka i zagrada dovoljne da nekome poručimo koliko nas razvedrava sadržaj
upućene nam poruke. Smajlić u sebi sadrži odraz težnji civilizacije u kojoj je smijeh
jedna od vrhunskih vrijednosti. Što su vremena teža i tužnija, cijena smijeha je time
veća i bolnija. Vrhunski komedijaši danas su mahom ljudi koji svoja materijalna
bogatstva procjenjuju i sa po desetak nula na računima.

Smijeh je često tumačen kao božanstvena energija i vrhunac stanja duše.
Osim svega ostalog, smijeh je ljekovit i provjereno dobar afrodizijak.

Komedijanje vuče trag još u pećine kada smo se smijali suncu koje bi nastupilo
nakon dugih kiša ili smo, možda, smijehom slavili kakav uspješni pogodak u
srce mamuta koji bi se srušio pod kišom naših strijela. Blaženstvo koje bi
nastupilo, grijalo bi naša srca i taj prastari, neartikulirani smijeh je odjekivao
u našim akustičnim pećinama.

Kako je vrijeme odmicalo, poželjeli smo dominirati smijehom ili ga barem na neki
način, naučiti izazivati. Smijeh nas je često održavao i u nekim trenucima bivao
jedino što bi nam tada preostajalo.

Od pećinske jeke do cyber smajlića, razvijali smo beskrajni nauk smijeha i sa
vremenom su neki od nas, ovladali tehnikama smijeha tjerajući nas katkada i
u opozitno stanje-plač...Prigrlili smo najzad smijeh kao samoobranu
od prečesto neizdržive realnosti i smijeh je često bivao pokretom otpora pred
čemernom javom koja nije nudila ničeg smiješnoga. Dapače.

Satira je književni oblik u kojemu se kritički ismijava pojedinca, skupinu, državu ili vlast.
Često je korištena kao sredstvo političke borbe. Satira je jedina izvorna rimska književna vrsta.
Kvintilijan je rekao: Satura quidem tota nostra est
( „Satura (odnosno satira) međutim potpuno je naša“).
Najpoznatiji su predstavnici Gaj Lucilije, Kvint Horacije Flak, Aulo Perzije Flak i Decim Junije Juvenal.

Na ruševinama svijeta nakon 1. svjetskog rata, genijalni Čeh Jaroslav Hašek,
svijetu je predstavio kapitalno djelo o putešestvijama dobroga vojaka Švejka i
etablirao se u svjetskoj književnosti. To izrazito antiratno djelo koje promovira
dezerterstvo, plod je jedne Hašekove anarhističke pozadine o čemu je puno više
rečeno u njegovom djelu Povijest stranke umjerenoga napretka u granicama zakona.
Švejk pak, jest utjelovljenje humanističke projekcije čovjeka koji, bačen u vrtloge rata,
ostaje dosljedan svome ,pomalo, egoističnom pacifizmu. On svojim performanceom
nerijetko pretpostavljene dovodi do ludila. Švejka promatraju vojni psihijatri, proganjaju
ga, zatvaraju, etiketiraju ga kao simulanta te ga najzad, kao pravu "češku svinju",
upućuju na ruski front.

Unatoč globalnom značaju u svjetskoj književnosti, Švejk ne promovira naročite
etičko-humanističke vrijednosti. Švejk je bonvivant, hedonist i ,što bi Talijani efektno
označili-Švejk je menefreghist*. Upravo te anti-junačke karakteristike, pozicioniraju
ga u književnosti u galeriju vječnih likova. Švejk ne želi spasiti svijet, on jedino želi
što bezbolnije moguće dočekati kraj u toj masovnoj tarapani, drugoj najvećoj sramoti
civilizacije.

Švejkov famozni "Pokorno javlam", u očaj baca razne obere ,feldkurate i rječju, svakoga
tko je autoritet u toj grotesknoj, vojnoj hijerarhiji. Švejk je predstavnik ljudskog otpada-
onoga sloja ljudi koje se u ratu prve žrtvuje-topovsko meso.
U cjelokupnoj literaturi koja se bavi ratovima, Hašek je posebno značajan upravo stoga
što je preskočio idealiziranja bilo koje vrste. Švejk je katkada sirov do srži, gotovo iritantan.
Hašekova naracija i književni stil zaslužni su što ovu knjigu od skoro 1000 stranica mi ne
ispuštamo iz ruke. U komediji je posebno teško izgraditi visoki stil pisanja jer komedija
ne pruža toliko prostora poetskim elementima. Roman kao takav-još i manje.

Dok je Teuta bila na blogu, volio sam pročitati njene postove o češkoj kulturi jer sam i sam
ogroman poklonik te middle-europske civilizacije. Kao što znate, bivša Čehoslovačka
raspala se također kad i ex Yu. Čitajući Švejka (po četvrti put;), ne mogu se ne upitati,
da li su se možda Česi i Slovaci rastali u miru jer su u lektiri čitali Švejka dezertera?
Da li je češkim klincima tlaka čitati Švejka? Ne mogu si to zamisliti...

a za vas koji ste pročitali do kraja, slijedi nagrada. Crtić koji najbolje objedinjuje sve o čemu
sam drobio na ovome postu. Nemojte kaj zameriti, pokorno Vam se javlam!

srijeda, 24.07.2013.

SAE IN HABITAT

Bet on a good horse...and all of his dust!

Oduvijek je zvuk bio taj koji je putujući svojom brzinom, ostavljao tragove u sadašnjosti.
Metronom je retardant;

kompaktnost pojave zvuka stvara iluziju
prapočelo zvuka jest tišina
i tišina kao materija

nasušna je nama koji oblikujemo zvuk;
mi nismo još čuli ni z
kad je pored nas protutnjao k
u tišini.

U akustičnoj smo pećini
glodali kosti i zakljovice
i onako primitivni htjedosmo
odredit pravce zvucima,

impresionirani varkama:

-jeka je navlakuša! drugi je zvuk opaka sačekuša!?

zvuk ne postoji.
prebrz je za postojanje.
zvuk ne može odgovoriti na sigurnosno pitanje.
postojimo mi.

srijeda, 17.07.2013.

NAROD VS NOVA TV

Evo mi je danas 300-ti post na blog ha eru i tu obljetnicu ću iskoristiti da svršim i
raskrstim konačno sa svima koji svoj hljeb jedu u NOVA tv-u.

U 8 mjeseci staža na ovoj mreži, nadrobio sam 300 postova i bio prilično čitan.
Uredništvo moj trud očito ne cijeni, ali feeling is mutual jer i ja tako prezirem
svakoga tko radi na tome da bi NOVA tv bila što gledanija. Nije moj slučaj ni
prvi ni zadnji. Mnogo veći majstori od mene su ovdje prolazili totalno nezapaženo,
što ih je, uz ostalo, otjeralo iz ove učmale baruštine.

Kako uopće očekivati da će poeziju i književnost vrednovati netko tko je dio te
medijske mašine koja ima sveti cilj ,jedan i jedini:

SUSTAVNO POGLUPLJENJE HRVATSKOG DRUŠTVA

NOVA TV, DOMA TV I taj nakaradni OYO su gospoda koja misle da će prosječni Hrvat:

-smijati se i zabaviti uz emisiju NAD LIPOM 36

-strepiti uz Laru i Jakova u never ending crap trash serijalu

-objedovati uz turske i ostale bijelosvjetske sapunice

-informirati se u IN MAGAZINU 17 puta na dan u reprizama

-graditi svijetonazor u RED CARPETU showu koji promovira redikule, defetizam
i malograđanštinu.

-gledati 189 puta Zorra maskiranog osvetnika i ostala 3 filma iz 90-ih koje su dobili
na općoj rasprodaji-džabe

zlo mi je već od samoga nabrajanja kulturocidnih zločina iz programske politike te
primitivne mreže.

Pozivam i sve ostale blogere da se pridruže bojkotu jer sav naš trud gospodo, ovdje je
u službi podizanja medijske praćenosti toj opskurnoj grupici gospodara lutaka.
Sve ono protiv čega često pišemo i istupamo, na kraju napreduje i dobiva dodanu
vrijednost upravo našim radom.

Ukoliko ostanete na blog hr-u-shvatit ću vas, ali barem mi ispunite jednu želju, a ta je
da čim rjeđe moguće prebacujete kanal na programe NOVE tv. I taj mali doprinos
biti će veliki korak ka restauraciji kulturnih vrijednosti u naše društvo.

pozdrav svima!

aj stavi ovo na naslovnicu ako imaš muda...faco!

utorak, 16.07.2013.

NEMAMO O ČEMU

U snu je grgljao teško i ridao, mrmorio...lelečio taj proizvoljni zvuk. Neartikulirani jauk.
Zatim je ustao, primakao stol i u nadi pogledao na mobitel:

0 poruka.

Posvrbivši lakat pa rame, ostao je sjediti zamišljen i sam nedorečen u pokušaju da se
sa kauča izbaci do fotelje.
Glasan jazz bojlera u wc-u, ravnomjeran i apsurdan, uklapao se u ambijent i činilo se da
oduvijek tako pišti. Mrlja crnog vina preko stola je kapala na tepih klizeći po nozi stolice.
Nekakav perzijski motiv jarko crvenih rubova, jedva da se više nazirao jasno na tepihu.

Razmišljao je o caru Dariju i o sandalama.
Srpanj je sadistički pekao i kroz prozor je odjednom doprla tišina.

Savršena ,kompaktna, sveprodiruća tišina.

1 nova poruka.

Nemamo o čemu.

Noć je dojahala kroteći sparinu svježim povjetarcem. Osedlani vranac brstio je zob iz njegovih ruku.
Noćas je valjalo prejahati opet te monotone prerije...Lamentirao je. Kao i obično, kroz žuto je
zvjezdano klasje ,zurio u bjeline mliječnoga puta pred sobom. Zloslutni pijevac u daljini je zaorio:

-Čučuruuuuuuzzz!


Nemamo o čemu...Velika knjiga se zatvorila. Nokturno je bez tonova otpratio njegovu dušu...
mršavog konjanika koji se na ragi teturao bespućima jedne dosanjane noći u kojoj nikada više
nije svanulo.

ponedjeljak, 15.07.2013.

ljeto kad se gubio sam

Oh kako bi bilo dobro izgubiti se u tirkiznom zalasku...
kao u procijep,
zaglaviti u imaginarnu distancu pučine
dovoljnom za gubljenje,
za lutanje,
letenje,
sručiti se i sunovratiti,
poput albatrosa
u sunovratni ples,
koracima suludog tanga,

ugaziti u brazdu oceana,
u mračni volumen
bezdana.

subota, 13.07.2013.

LESKOVAC VIA VENEZIA

-Trenta tre Trentini, andavano su per Trento, tutti i trenta e tre trotellerando!
(trideset i tri trentina penjalo se na Trento, svih 33 šepajući)

Fabrijev smijeh, zvonak i zarazan, odjeknuo je cijelom Puntom Sabbioni. Voditelj agencije Marco Polo, izrazito obrazovan i naočit čovjek, Fabrizio Constantini, posjeduje kolekciju od 900 CD-a klasične i operne glazbe. U povijesti je jednostavno nepogrešiv, pogotovo mletačkoj.
Versus njemu dopaljuje Njegova Benevolencija Darius, šef naše grupice bookera.
Nosi nam koktel kozica u njemu omiljenoj, plastičnoj ambalaži. Sjedosmo preko puta u nezaobilazni «Da Clemente».
Prima nas Monica. Fabri je otmjen (kao i uvijek!):

-Jedan coretto Sammbuca, draga Monica.

Darius će po Kilkennyju (primijenjeni impresionizam). Ja, špric sa aperolom (prinudni minimalizam). Raspravu pali Darius:

-A znaš li ti Fabri da je Marko Polo u stvari bio Hrvat sa Korčule?

-Da, ali u to doba je Korčula, kako je ti paganine nazivaš, bila mletačka zemlja. Vi Hrvati tada ste pljačkali izbjeglice pred Turcima po brdima Dinare. Figura ti !?

Njušim oveću skupinu ljudi kako izgubljeno vrluda Puntom.
Jadni...sigurno ne znaju kako se ukrcati za Veneciju hehehe! Ima ih tridesetak...obraćam se Fabriju i dok to činim,
njemu je već sve jasno:

-Da bložedože, imamo brod...samo ih ti čvakni.

Lukavo ih obiđem, čisto da ih onjušim. Na sebi imaju trenerke na kojima piše RK Leskovac.
Idu za Barcelonu pa svratiše. Može li bolje?
Upadam na službenom talijanskome:

-Prego signori?

Njihov portparol je izvjesni Aco.

-Aco reci mu bre brod da nam nađe...

Aco mi se obraća na engleskom:

-Hey where can we find the boat to go to Venecija?

Hinim nevješti engleski sa talijanskim izgovorom:

-Well today is your lucky day mister!

-Šta je reko bre?

-Reko je da može.

Aco je zatim sakupio novac, a ja sam otišao probuditi mornare koji su me proklinjali na pasja kola. Nakon što sam kasirao 300 eura od Ace, on je postao vrlo personalan:

-So when will you come to take us in Venice?

Zagonetno sam se nasmiješio i rekao mu na hrvatskome:

-Točno u pola sedam budite kod mjesta gdje će vas sada iskrcati.

Aco se nasmiješi, onako u nevjerici i prijateljski me pošalje ne u jednu...u 3;)))))

petak, 12.07.2013.

KAOS

Poetiku filma kao pojam nikada nisam bolje usvojio nego u filmu braće Taviani, Kaos.
Film je to čudesan koji prepričava 4 zasebne priče i svi filmski alati su u
službi upravo njihovoj poetici-fotografija koja obara s nogu ,mediteranski krajolik,
hiper realistična gluma i fenomenalna muzika.

Kaos je ujedno i ime rodnoga mjesta Luigija Pirandella prema čijim predlošcima je film
snimljen. Kao nobelovac, Pirandello je u svjetskoj književnosti i teatru postao iznimno
interpretiran. Pirandello je u teatru donio revoluciju perspektive, teatar koji nije samo na
bini...možda je u međučinu na baru?
Probio je mnoge teatrološke standarde i njegove drame danas evoluiraju beskrajnom
mogućnošću interpretacija:

6 Osoba u potrazi za autorom ,Tako je ako vam se čini i Večeras improviziramo su 3
najizvođenije, iako osobno preferiram briljantnog Henrika VI-og.

Građa za film Kaos oslanja se na Pirandellove novele. Svim pričama je zajednički
samo gavran sa obješenim zvoncem oko vrata. Sam Pirandello se u filmu kao lik
pojavljuje u pričama kao protagonist.

Povijesno, film istražuje period od Garibaldijevog marša na Rim pa sve do kraja
19. stoljeća kada je stasala mlada talijanska republika. Bježeći od siromaštva
,mnogi radno sposobni Sicilijanci odlaze u SAD. U ta izrazito turbulentna vremena,
Garibaldi je u svome pohodu iz zatvora oslobodio sve kažnjenike, kako žena iz prve priče reče:

-i one dobre i one zle.

Često oprezni kroničari mafije cosa nostra, njen početak postojanja vežu upravo na taj
period. Prva priča se istina i ne bavi tim fenomenom, ali indirektna sugestija se razumije.
Tematski ako bi definirali, prva priča istražuje neiscrpnom temom odnosa sin-majka u prvom
planu. Druga priča Mjesečina je klasični filmski nokturno.

Treća priča priča Bačva (La Giara) ,autentični je ,sada već klasik svjetske novele.
Priča je to koja govori o ljudskoj pohlepi i iracionalnom temperamentu. U priči Bačva
glumi nešto poznatiji komični dvojac Franco Franchi i Ciccio Ingrassia.
Završna Requiem je vrhunac poetike filma. Ill say no more...
Ovaj iscrpni kolaž pruža 4 savršene projekcije četriju savršenih priča.
Apsolutna harmonija književnosti, filma i Mediterana. film od 10 zvjezdica!

četvrtak, 11.07.2013.

TRAGEDIJA GENIJA

U prvoj polovici 19. stoljeća biti poeta bilo je priznato i cijenjeno zanimanje. Društveni ugled,
pozivi na balove, bulevarski kružoci...pjesničke bjesomučne terevenke, absint seanse i blud
gotovo su bivali svakodnevicama jednoga pjesnika.
Uz poeziju ,međutim, često ruku pod ruku ide i neugledna ,ali fatalna dama - slabodušnost.

Taj termin su liječnici odredili kao najuniverzalniji zajednički nazivnik za sve te genijalne patnike
koji su redovito skončavali u raljama vlastitog ludila.

Znajući ponešto o tim pojavama moramo se iskreno zapitati...da li bi Dostojevskog imali za
prijatelja na blogu?

Ili otrovnog Baudelairea koji je jednom prilikom pozvao staklara na peti kat ne bi li ga gurnuo
niz stepenice samo da čuje taj neodoljivi zvuk lomljave stakla kojega je često pokušavao
opjevati slovima? Opjevati plemenite smradove? Baudelaire i jest izrazito osjetilni pjesnik,
mračni mistik koji je svoja popodneva nerijetko trošio na hašiš, absint, vino. Njegova poezija ,
unatoč svemu, bila je toliko moćna da je odjeknuvši dala okvire modernijim vremenima...
turbulentnim 1850-ima...i novome pacijentu:

Paula Verlainea koji je u napadu slabosti napustio dom, trudnu ženu i sina ne bi li lutao sa svojim
čudom od djeteta Arthurom Rimbaudom. Kada se taj divljak iz jebenog Charleroixa prvi puta
pojavio u Parizu-bila je to ljubav na prvi pogled. Nakon što su klošarili par godina uzdržavajući se
prevođenjem, u Bruxellesu u napadu posesivnosti, Verlaine je propucao nogu Rimbaudu, ali ga ovaj
nije tužio. Verlaineov stil je dan danas standard i osnovni corner stone simbolizma. Rimbaudov
Pijani brod i Sezone u paklu porušili su sve standarde u poeziji izazvavši tektonske poremećaje.
U ranim 20-ima Rimbaud prestaje pisati i odlazi u Afriku.
Najzad je obojicu zatekla ista sudbina i umrli su od bolesti koljena.
U toj činjenici vidim neraskidivu vezu između poezije ,stvarnosti i proricanja. Vjerujem da svaki
čovjek svojim putem ide k svojem kraju...i naravno da čovjek, koliko god moćan, u srazu sa
silom poezije...nema nikakve šanse!

srijeda, 10.07.2013.

in the name

mi došli smo iz daljina,
usidrili se na vašim obalama,
na pučini je mjesec svršavao
žuto sjeme ludila.

pregazili vaše plićake,
porazili vaše vojnike,
okružili cijelo pleme
i odabrali žene.

u vaše bunare pobacali nejač,
na vašoj tratini plandovali,
prinosili janjce bogu,
našemu i jedinome.

o naše smo pase zatakli
vaše pogane uši.

utorak, 09.07.2013.

Hotel Adriatic

"Dragi posetioci letnje terase hotela Adriatic...dobro veče! Samba pa ti!"

Deda, gažer jadranskih terasa, čuveni galeb



Ovaj vremešni i impozantni, cool kit je hotel Adriatik

U turističkom razvoju Umaga, posebno mjesto ima legendarni hotel Adriatik. Među prvima izgrađen,
uvijek je prednjačio i time privlačio izuzetno atraktivne goste. Dao bih ruku u vatru da je James Bond
,ukoliko postoji, sigurno prenoćio u hotelu Adriatic. Mondena buržoazija 60-ih, po povratku sa Lido
Venezie festivala, presjedala je tu. Iako su 60-ih u nas neki bili protiv toga da se po Umagu šepuri
zapadna dekadentna populacija, profit je i tada nadvladao i Adriatik je nastavio rasti svojim putem.
Uz Casino, izvanredan frizeraj, bazen i odličnu kuhinju, na svojim je leđima prenio prvu i najbitniju
fazu u razvoju lokalnoga turizma.

Osim toga, Adriatik ima plažu na koju se upravo Umageži dolaze rado bacit. Kao klinci smo visili cijele
dane na Adriatiku. Stara ti spremi dvije breskve, sok i sendvič s pohanim mesom i šibaj...osobito
je bilo uzbudljivo za nevremena kada bi valovi preskakali mol, čekat na rubu da te pokupi val...



Adriatik živi svoje pozne dane i jedini je u cijelom komplexu ostao netaknut-socrealistički i šarmantno
ocvao. Nažalost nema tog Adriatika kojeg se ne bi uz par bagera dalo zatuć, ali ipak...heroj turističkog
razvoja Umaga, meni je najdraži baš ovakav...i ne zbog silne nostalgije i uspomena. Mislim da bi ga
trebali pustiti takvog kakav je i od toga napraviti 1 autentični mikro biser unutar ponude...
i sve u hotelu zadržati u tom retru-i konobarice u borosanama i macho konobare i one ogromne friteze
u kuhinji za izbacivanje stotinu bečkih odjednom i brkatog ekonoma i one cjenike na tablama za mozaik...

ponedjeljak, 08.07.2013.

PUSH!

samoća je industrija.

milijarde osamljenih trenutno čuči
u podrumima planete;

ne žaleći novaca, vremena i truda,
ne htijući ništa do pažnje...
te okrutne maćehe.

milijarde izgubljenih cipelica lijevih,
svih brojeva i modela:
od borova do loubutena
čoravom princu pred nosom.

milijarde poziva očajnicima:

-zatražili ste buđenje u 6.30. Laku noć Vam želim!

milijarde spinova:

-obnovite račun putem novoga bona kako biste uspješno nastavili pjesmu.

nedjelja, 07.07.2013.

kuče

Kad sam bio klinac, vjerovatno sam kao i svaki drugi, bio opsjednut nekim čudnim mislima
i idejama. Od kud je to stizalo-blog te pitaj!
Naravno da dan danas gazim samo po punoj zebri i dok putujem vlakom vozim slalom s točkicom
na staklu preko stupova pruge.
Često su mi napamet padale takve gluposti da to blog na naslovnicu ne bi stavio!
Npr sjećam se da sam razmišljao, kada smo ono prvi puta bili u krizi 83- 84.,ja sam kao klinac došao
na jednu sjajnu ideju:

Ako smo u krizi i vidi se da ne možemo tako dalje, zašto ne bi prodali državu?
Izračunamo lijepo sve-dužinu, širinu, km2, bogatstva, resurse, državne nekretnine, povijest, umjetnost,
himnu, repku...sve, sve, sve...novac koji dobijemo, podijelimo sa kolko nas ima i kud koji mili vanili!

Danas se ta ideja i ne čini toliko loša i nemoguća...hmm zvuči primamljivo-svaki Hrvat bi za odricanje
od države dobio oko 125.000 e! Pod uvjetom da navučemo 500 milijardi. Pa navukli bi 500...ipak ono
dobiješ i otoke i obalu i panoniju i ličke gore i Zg i Split i Rijeku....i Špičkovinu;)

nećemo sad sitničarit!

Uglavnom, bio sam ćaknuto dijete. Možda me trebalo zatuć tada?
Sjećam se kad sam prvi puta pokazao interes za književnost. Sa 8 godina. Upao sam u taj svijet
onako, indoktriniran sportom, sjeo za stol, uhvatio se kemijske olovke i krenuo pisati svoje prvo djelo
Avanture Bena Rođersa.
(Inspiriran naravno, japanskim crtićem o Tomu Sawyeru;)

častim Vas ulomkom pod uvjetom da me nećete puno zajebavat poslije;

glava I

Ben je došao u selo da se igra. Spazio je svog dobrog prijatelja Toma Sojera kako mora farbati ogradu
tetke Poli. Ben ga upita:
-Tome daj meni malo da probam
-ne smijem-rekao je Tom
-škrtac-odgovorio je Ben pa onda opet pitao
-što tražiš olovnog vojnika ili krepanog miša?
Tom se počeša iza uha...

subota, 06.07.2013.

Izbor

Neki dan sam, zasićen virtualom, poželio čitati nekakav časopis. Zavaliti se pod borovinu
uz more, čvakati marelice i čitati nešto lagano i ljetno, ali ne žuto. Temeljito sam pretresao
ponudu u kiosku i uz najbolju volju, nisam smogao snage izdvojiti tih 15-ak kuna ni za jednu
od ponuđenih tiskovina. No way, mojim novcem gospodo, nećete plaćat paparazze i sustavno
zaglupljivati javnost! Možete sanjati mojih 15 kn...
Globus, Nazional, 24 specijal, 24 regular, Moja sudbina, Moja Gloria...Moj...da ne kažem šta;)

Može li mi netko reći tko su sljedeće osobe i kome treba uvid u njihov brak, vezu, status?

"Tomislav Zubičić, Dubravka Vrgoč, Sunčica Lalić, Jadranka Petrčin, Mia Šuman, Zmago Vugrinec...?"

Osim časopisa Geo (koji košta ko SP kajgana;), ja niti jedno jedino slovo u cijelom tom kiosku
nisam za sebe uspio pronaći. Odbijam!
Odbijam čitati pozadine slučaja Đureković!
Odbijam pogađat šta su Finci poslali princezi Kate!
Odbijam kušati vino koje mi se sugerira svrstavajući me pritom u kategoriju do 50 kn!
Odbijam pratiti prijelazni rok!
Odbijam ispunjavati test Da li dovoljno pružate u sexu?!

I šta da radim na plaži?
Da igram beach volley?
Oću kurac!
Odem doma i otvorim staru škrinju u kojoj je cijela časopisna povijest moje obitelji.
Kopam, kopam i dočepam se Mr. časopisa-Izbor iz srpnja 1986. Ne bih volio da ovaj post krene u
tom nostalgičnom pravcu, ali komparativno želim sučeliti ta 2 medijska momenta-1986. i 2013.

Izbor je bio časopis manjeg formata od 100-tinjak stranica, uglavnom prenesenih txtova iz najjačih
svjetskih tiskovina-od New York timesa preko Newsweeka, Suddeutsche zeitunga, L Epoce...
Zadnjih 10-ak stranica objavljivali su karikature i kraće humorističke forme. Pored svih ostalih
txt-ova, a vjerujte mi da je svaki txt izrazito jak, izdvojio bih sljedeće adute tog srpanjskog izdanja
iz 1986. kojega sam ponio na more...

-interview sa Sade Adu (nadolazećom pop zvijezdom iz Nigerije;)

-Čeh-kralj engleskog kazališta (o Tomu Stoppardu, dramatičaru;)

-Art Buchwald: Sumrak bogova (humoreska;)

-Alberto Moravia o ljubavi i ženama (interview;)

-Najstariji jezik (životinje i biljke sporazumijevaju se mirisima;)

a ni plavuša na naslovnici...nije bila za bacit;)

petak, 05.07.2013.

PRŽI SI TEN!

limunada dogg cocktail bar lounge. Tammy Wynette feat Zdenka Kovačiček na ljetnoj terasi hotela Dubrovnik...




ponekad je teško biti žena
ljubav pružat samo jednome
imat ćeš krize
i dane idile
činit stvari da ne vjeruješ
al ako ga voliš
ćeš mu oprostit
iako je malo težak za to
i ako ga voliš
ponosi se njime
jer nakon sveg je samo tip

dodaj mu fen
pruži mu ruke obje
ne daj da živce ti zoblje
kad noću te davi i moli

daj mu praxiten
i pokaži da ti je stalo
iako znaš da je lijen

daj mu na treen

sprži si ten
reci mu da ga voliš
i kad lijepo zamoli te

dodaj mu taj (jebeni;) feeeen!

četvrtak, 04.07.2013.

PARTY GIRL

Ona leži na svom krevetu u polutami i lamata nogama.
Pokušava nabiflati alarmantne brojke o sve slabijim potencijalima planete:
voda, nafta, žitarice, minerali, boxit, kisik, ugljen, fosfati, voće i povrće, kamen i drveće, zima i proljeće...išli smo u kurac!
K vragu i taj kolokvij, k vragu sad i sms:

"Ti igraš na bol. Napalm na široko polje genetski modificiranog rudimenta."

Re:

"Nikad više! Nikad više mi se nitko neće šlepat na nesigurnost i strah od života. Opalit ću šamarčinu crnom đavlu,
poševiću ga i reć mu idi i budi đavo, antikrist budi svaka ona ikona koju poželiš...budi Che gue vara i pričaj mi španjolski...
Neš me slomit!"


ReRe:

"Okej, ja kužim tu gorčinu povijesno potlačenih:
Podržavam Madonnu, Martin Luther Kinga, Matiju Gubca, Rosu Luxemburg, tijekove pred menstrualne svijesti,
sve je to cool...ali čemu taj konvertibilni mačizam? Pa nisi valjda ženski ekvivalent Matku iz Big brothera?"


* * *


Sa ženama je najgore biti nespretan, ali ne moraš biti neka naročita šeprtlja za to.
To se može desiti i Rudolphu Valentinu. Dešava se da prekoračiš tu nit kojom ćeš potegnuti minu
neugodnog iznenađenja. Ništa te neće spasiti. Najbolje što tada možeš, jest da nestaneš. Odjednom
joj nije više smiješno ono za što bi jamčio da će ju nasmijati. Svaki je poklon glup, svaki cvijet-ružan,
svaki kompliment lažan...
Ti shvaćaš da se nešto dešava i…što više pokušavaš to popraviti, sve veću štetu stvaraš.
Postaješ slon u njenom fragilnom svijetu od stakla;
Pokušavaš racionalno dokučiti povode iznenadnom jazu i griješiš.

Zanemaruješ tu mitološku crtu ženskoga bića, a ono je sve samo ne racionalno.

Iluzija ljepote, kada se odbije od klatna dešavanja, postaje mora. Sebi smo uvijek isti.
Znamo sve o nama samima. Nitko o nama ne zna ono što znamo sami. Sami.

Pakao je odavno moj habitat. Mjesto u kojemu se uporno ne pojavljuješ...

srijeda, 03.07.2013.

otišla si...

povodom otvorenja restorana "-40 kg", kao počašćeni uzvanik, za taj sam bložni evenat pripremio sljedeće stihove;

khm, khm...

suza je zweigelta doklizila u čašu
blijeda si lica
odigrala tu snašu
strugalica
koju našli smo u Dashu
nije donijela dobitak;
vezu našu
u tren plitak
vagali u brašnu
potom si me sita
vezala u mašnu.

jutro je porodilo rastanak
i ribiz palačinke,
potom čorbu, sataraš
i dvije briljantinke
na koje je fijaka
za 3 stotinke
sex na brzaka?

ne, hvala,
rekla si netom
zijevat stala
kao dekretom
spakovala
sendvič sa pohanim mesom,
kao da si znala...

i bok, bok...
i nemoj na sushi
dok nekušana sarma
na stolu se puši...

utorak, 02.07.2013.

MOJ CRY

U tom zabačenom kraju u kojemu živim, život su dobrim dijelom određivale
granice. U nepunih 30 km znalo je biti i do 3 granična prijelaza. Moj kraj je
bio i faktorom napetosti uoči potpisivanja Osimskih sporazuma.
Tadašnje solomonsko rješenje sa Slobodnim Teritorijem Trsta je također
dijelilo ljude ovdje ,ali bila slovenska, primorska, hrvatska...Istra je brend
kojega svi rado svojataju.

U mome je kraju famozna Savudrijska vala a.k.a. Piranski zaljev.
Uvjetovani geo položajem, našli smo se u nezavidnoj situaciji da nam do
najbliže hitne pomoći treba sat vremena vožnje. Nakon što su ljudi
samodoprinosom u bivšoj izgradili bolnice u Izoli i u Kopru, raspadom SFRJ te
bolnice su pripale Sloveniji i nama su zatvorile svoja vrata.

U mom kraju se rodio pisac Fulvio Tomizza i svakako vam ga preporučam.

Za moj kraj se danas otimaju ruski tajkuni, talijanski industrijalci i razni...
U mome kraju skoro se svaki čovjek služi talijanskim i hrvatskim jezikom.
Iako osjećaj pripadnosti i lojalnosti Hrvatskoj nikada nije zaživio kao drugdje,
narod ovdje živi i radi dijeleći sa svima u Hrvatskoj sudbinu krizne stvarnosti.

Mnogi putuju na posao u Italiju i iako su nekada živjeli dobro, sada su i ti ljudi
na koljenima:
plaće su u Italiji drastično smanjene, a benzin je u međuvremenu poskupio i
višak novca kojega su nekada ostvarivali, istopio se u tim pretumbacijama kao
što je narasla rata koja je bila vezana na švicarca.

Turizam koji je prema navodima ministara svake godine u rastu, u praksi
se svodi na tih 20-ak dana u kolovozu kada stignu Talijani i stvore nekakav
privid da novca ima. Taj novac ,međutim, već krajem septembra ispari , a
na vrata viri duga, mračna zima sa svojim burama, strahovima i deprama.

Ono što je ostalo živo od industrije, zapošljava tih nekoliko tisuća "sretnika"
koji sa 3.000 kn izvode svima nam poznate iluzionističke trikove preživljavanja,
raznog pretakanja iz uglavnom šupljeg u definitivno-prazno.

Mladima je svakako najteže. Kada sam bio mlad, buntovno sam tvrdio da je tako.
Danas sa distance vidim da tako jest-mladima je najteže:

Ne postoji ništa što bi ih oko nečega okupilo. Mlade ljude se potcjenjuje,
ne računa se sa njima. Mladi su tema u tih mjesec dana predizborne kampanje
i jedino tada su neizostavni dio programa. Od 100-tinu mladih koji krenu na fakultete,
vrati ih se 18 od čega 8-orica bez diplome (slučaj koji je bio i samnom;).
Na kraju mnogi mladi zastrane. U moje doba u drogu i alkohol, a danas uglavnom
u kocku. Ovisnosti su na svakome koraku. Vrište sa reklama i jedina su utočišta
po našim palankama zimi kada bura zavije ulice ,a njezina prodorna hladnoća ubija
bloga u vama...ne znam da li ste ikada doživjeli buru, ali ja bih rađe na kontinentu
bio na -20 nego u Istri kad je bura i 0 stupnjeva...

U mom kraju, kao i u vašemu, stvari su prilično naopako. Jedini "ipak" koji ohrabruje
jest to micanje granice sa naše Dragonje. Prije negoli su 1991. dovezli te kontejnere
na Dragonju, mi smo kao mulci izlazili subotom u Portorož pa čak i u sam Trst.
Poznavali smo naše tamošnje vršnjake-Gregora, Špelu, Mateju, Franca. Oni su
dolazili k nama u Zazu i na more i to je bilo tako... normalno. Današnji klinci iz mojeg
kraja nisu u životu bili u Sloveniji ,osim u shoppingu!? Nemaju ni jednog prijatelja u
Piranu ili u Kopru. U tih 30-ak km, mi, Slovenci i Talijani, postali smo 3 svemira.

Od ulaska u eu, ja se nadam da će mladi iz mog kraja uskoro imati i cure i dečke "preko".
Ništa više, ništa manje!

ponedjeljak, 01.07.2013.

obraz

Postoje situacije u kojima se jednostavno nađeš.
Postoji nada u to da su te situacije takve. Da si još uvijek ti-taj koji reagira...

Izbio joj je zub šakom tu predamnom i jednostavno...zateklo me to, munjevito kako inače i biva.
Krki me gledao tim svojim primitivnim, al pronicljivim pogledom...u tome trenutku njemu
je trebao netko tko će odobriti njegov čin. Hinio je neuračunljivost i iziskivao partnerstvo u
zločinu.

Pogledao sam ga u oči i rekao:

-U pravu si Krki ,al pusti je pliz...sve je okej...

-Šta pusti je? pa ne diram ju ja...

U dijaboličnom performanceu, Krki se pretvori u obazrivog muškarca koji tepa poput djeteta.
Potom ju je zagrlio i dosađivao joj dok nije i sama prihvatila dio krivice.
Najzad su zagrljeni otišli kući, a ja sam popio još jedno pivo. Iako uličar žilavoga kova,
bio sam prilično u šoku.

Mogao sam se baciti na njega i spriječit ga da ju udari. To bi neminovno dovelo do tučnjave
nas dvojice...bolje reći do njegovog gaženja mene. Bio je way too jači od mene i tko zna
kako bi to završilo...pa ipak, to me ne opravdava. Čak sam možda i gori od njega baš zato
što u takvim situacijama mogu reagirati racionalno poput robota. Hladno odmjeriti štetu i
moguću štetu... zbrojiti izbijene zube, masnice i polomljene kosti i odabrati najbezbolniji ishod.

Konobar koji se u međuvremenu okuražio, reče:

-Jebote al ju je speglo!?

Osjetim se tad sputano kao u kakvoj sceni hrvatskog filma, koji je očito pošao krivo...