utorak, 27.01.2015.

Sizifu u čast

Grčka je pradomovina Europe. Mediteran u izvornom, arhaičnom izdanju. Čak i kada bi odvojili antički period i sve što je helenska kultura ostavila Europi u nasljeđe, ostala bi novogrčka povijest i kultura kao jedna priča o temperamentnoj naciji sa juga Europe. Pa čak iako povijest ni po čemu ne upamti Tziprasa, ako dotični ne smogne odgovornosti i snage povesti Grke u taj paneuropski marš protiv ugnjetavača, Grčka će ostati izrazito neuralgična točka, polazište sa dubokim ishodištem u civilizaciji. Grčka se 2008. na vrhuncu jednog lažnog sna, bolno i preko noći šokirala u nevjerici:

Olimpijada koja se te godine napokon kao dite vratila materi, nije postigla ono čemu se nadaju svi koji se za taj dubiozni, transsportski spektakl vječito grebu. Dapače. Olimpijada 08. označila je rapidni početak sloma grčkog gospodarstva. Podgrijao se na olimpijskom plamenu stari mit o dugovanjima kao grčkom načinu života, o tradicionalnoj lijenosti Grka i o kojekakvim nonsensima koji su za smisao imali samo i jedino pribijanje Grčke na europski stub srama. Sedmu godinu Grci žive u tom poniženju i svjedoci smo brojnih pokušaja i obećanja, mjera koje su u konačnici Grčku sa koljena bacile na gležnjeve.
Kada govorimo o Grčkoj tada imamo na umu izvorni, mediteranski mentalitet. Poslovično podozrivi sjever svoje packe temelji na činjenicama:

grčki državni aparat je, osim korumpiran, vrlo komotan i trom. U grčkom javnom sektoru znalo se pronaći slučajeve honoriranja radnika koji su na posao dolazili na vrijeme!? Ćerdarilo se tu nemilosrdno, ali after je bolan.

Krik Syrize je odlučan pogled u oči kamatara kojemu mladi, neokaljani Grci žele reći:

-ok dug je naš! let's talk about it!

Dramatičan vapaj jednoga društva čiji je, citiram, "... najveći kapital prijetnja samoubojstvom."
Sizif je konačno stao i barem je izustio to transhistorijsko "dosta".
Više nego pobjeda Syrize, ovi su izbori u Grčkoj bili referendum o pitanju mjera štednje. Pola Europe se narajcalo, a pola kipi od bijesa od tog prizora. No domino je ovoga puta u 2 suprotna pravca zarolan i taj udar bi mogao na neko vrijeme promjeniti zauvijek Europu. Kao i Sizifa. Što bi rekao Miljenko Smoje u Feralu:
"Svi se moramo prominit! I Feral i Franjo Tuđman i ja i Šarko..."
Europa je spremna za remont. Bilo to crveno europsko proljeće il bila to zima bez Putinova plina...no, Europa se i zauvijek treba pomirit sa tim svojim face liftingom. Svi smo mi Europljani. I ja i Tzipras ili neki anonimni emigrant što upravo čuči na Lampedusi. Europa smo svi. Ili nije nitko!

petak, 23.01.2015.

HRVATZKY KAZALIŠNI SNOP

hrvatska kazališna zajednica diže se na zadnje noge svaki puta kada netko tko nije nužno iz njihove struke zakorači na daske. to je bio slučaj sa Severinom, a eto sada imamo prilike svjedočiti sličnim reakcijama na Žižekov filozofski teatar u HNK-u. unatoč cijelom jalu i netrpeljivosti ka različitostima i slijepac će primjetiti činjenicu da su i Severina i Žižek dupkom napunili kazališta (nešto što hr teatarskoj struci uspijeva rijetko kada). nagnalo me sve to skupa da pod drukčijim svjetlom gledam na Frljićevu predstavu Hrvatsko glumište. zanemarimo li kontext unutar kojega Frljić plasira svoje spinove i više nego jasno insinuira dvojbeni stav kazališne zajednice glede prestrojavanja u 90-ima, te poruke možemo i iščitavati i van uobičajenih ustaše-partizani obrazaca. jer nije li svekolika kazališna zajednica (čast iznimkama) poznata u javnosti kao tvrdokorna i izrazito zatvorena ljuska unutar koje se jedni te isti oligarsi scene izmjenjuju već dekadama besramno osiguravajući svojoj djeci bavljenje "najljepšim poslom na svijetu"? čak iako se ne složimo sa Frljićem oko toga da je nacionalni teatar u 90-ima bio dijelom fašističke mašinerije režima, današnja introvertiranost svakako može asocirati na "snop" odabranih izvan kojega ćete jako teško postati dijelom istoga. hrvatski teatar i film godinama je svoju ustajalu krv koncentrirao u sitnoj džezvi i sada kad je toj krvi pomanjkalo svježine i hemoglobina, više je nego očita ta degeneracija kadra na kojeg su rijetki čak i tada upozoravali.

srijeda, 14.01.2015.

ALL IN

"Želim da vam kažem...ne čujem dobro!"
S.M.
Narod koji bira takve ljude, očito nije kompetentan i treba mu ukinuti pravo glasa.
Koji će vama pravo glasa? Razmislite malo što imate od toga? Ni jedne izbore niste odlučili Vi nego ih je odlučila nekakva bi,tri,kvadrilaterala izvana i mediji bi obično učinili ostatak da tako i bude. Ovi izbori očito su izrežirani u sjeni novih geopolitičkih odnosa na potezu NATO-Rusija. Ovi izbori bili su borba za treći entitet u državi koja se običava zvati Bosnom i Hercegovinom. Ovi izbori odvijali su se u zloduhu Voje Šešelja koji je netom pušten s lanca da malo podgrije balkanski čobanac. Balkan još ključa na krizi, nezadovoljstvu, tranziciji, otvorenim ppitanjima, na mržnji-old school afrodizijaku...tu je dovoljna šibica. Na jugu Balkana Grčka se krčka i pola Europe strijepi od toga. U Italiji su oportunisti odmah prestali plaćati poreze. Nešto se njuši...Znam da je Hitler onomad, pred upad u Poljsku, iz zatvora izvukao Stepana Banderu, ukrajinskog krvnika...eh da, kad smo već kod Poljske...Miris poljskog cvijeća i u srcima Mazurka, al u pamćenju svježa rana.
Previše me toga podsjeća NA TO...svi blefiraju i nitko ne otvara karte.
Obama kao frik sa opsesijom da će ostat upamćen kao prvi Amer koji je nategao Ruse...i mrki Putin, bez Kasparova. U ovoj globalnoj partiji texas hold ema, mi smo uvijek u flopu.

ponedjeljak, 12.01.2015.

dan turskih lajkova

Svima u RH sa guštom čestitam čin anschlussa jednoj paradržavi. Čestitam Vam ostvarenje jednog tisućljetnog sna na kojemu su sustavno radili veliki hrvatski domoljubi kao Mladen Naletilić Tuta, Ljubo Boban, Dario Kordić, Gojko Šušak i ostali. Čestitam lukavcu Nini Raspudiću, našem čovjeku na terenu. Čestitam svim klero-fašistima, konzervativcima, hrastovima, grozdju, raznim izvorskim vucima i vukojebinama. Svim nepismenima i neobrazovanima! Domovinskim cajkašima, Mamićima, Laktašima, opus dejsima i sektašima. Svim pravašima: starćevićancima, čistima, iz šesedme, četrespete, sedamsprve i devesprve! Svakome Đuri, Peri,
Miki, Lazi! Čestitam Ćiri! Kujundžijama! Zlatu...

Posebno čestitam Vilibaldovima: nadam se da guštate što ste sudjelovali u orkestriranoj restauraciji hdz-a! Tako je! Želimo li radikalno mijenjati ovo društvo najbolje će biti da ga malo vratimo na početak! klap klap!

Ooo svakako čestitke idu i velikom djelu Ivinog tabora. Šarene laže i letovi iz turskih sapunica su više nego pomogli. Možda su i presudili. Znam. Teško je braniti vlast sa pozicije vlasti. Pucanj u Cicerona!

odlučili su upravo Ivini glasači u hdz-u jer znaju dobro da bi big papa ovaj puta doznao Vokić-Lorković fore...jebiga ekipa-Vas jedine donekle razumijem!


Športski je priznati poraz. Moš mislit...La Lotta continua!
Stranka Prolivenog Mlijeka!

subota, 10.01.2015.

KAD SE SATIRA SATARE

JE SUIS JE SUS

najveći blef države je taj
da si njojzi nešto dužan.
e sad;
ako je Kafka mislio na to?
i ako je Sizif doteturao do hrama?
tko je onda Pozzo?

no, iako traže da šutim o tome,
i iako su koknuli Charlija Hebdoa,
zoru nismo vidjeli
čekajuć Godota.

srijeda, 07.01.2015.

LADY MARGARET

"This is our stand or there'll be no stand at all!"

Margaret Thatcher

Iako će se KGK, Jadranka Kosor i sve svjetske konzervativke rado htjeti poistovjetiti sa željeznom lady, istina je da će se rijetko koja najesti tih žganaca. Priča o dugovječnoj, britanskoj premijerki jest priča o mnogočemu pa tako i o emancipaciji žena u društvu i politici. Možda iz te perspektive i gotovo nevjerovatno izgleda činjenica da u "naprednoj" Europi 80-ih osim Thatcherice, nema ni jedne druge žene na čelu neke od država. Dodamo li k tome fakat da je svoj uspon gradila među okorjelim tradicionalistima, torijevcima, priča o željeznoj lady poprima još poneku nijansu sjaja zbog kojega joj treba priznati neupitnu veličinu i značaj. Nasljedivši potopljeni budget od darežljivih laburista, Thatcher je krenula u bespoštednu bitku krvavih odricanja i mjera štednje kako bi ocvalome imperiju vratila stari sjaj. U tome se vodila tipično ženskim kvalitetama-pedantno, principijelno i do krvi nepopustljivo. Nisu je pokolebali do smrti izgladnjeni rudari, djeci je otimala mlijeko u školama. Nije ustuknula. Put kojega je za UK odabrala, branila je po cijenu vlastite kože. U konstantnoj borbi sa terorizmom IRA-a nije posustala čak ni kada je u Brightonu gotovo i sama nastradala u eksploziji. Najzad je uslijedila i argentinska invazija na Falklande. Bio je to veliki ispit za njezinu administraciju i iako su je vojni vrh i US saveznici odvraćali od ideje da reagira tvrdeći da je otočje daleko i beznačajno, lupila je šakom po stolu i izgovorila rečenicu koju sam citirao u podnaslovu. Munjevitom akcijom, brit marinci su vratili Union Jack na jug Atlantika i ta pobjeda ujedinila je britansko društvo na putu u konačni prosperitet koji je uslijedio u sredini 80-ih. Bilo je to 20 stoljeće, doba velikih i karizmatičnih državnika kakvih danas više gotovo da i nema i iako sam ideološki na suprotnom polu od onoga kakvog zastupaju sljedbenici gđe Thatcher, bilo bi nepošteno nemati stav o toj majci moderne Britanije. Film i njenu biografiju definitivno bih preporučio hrvatskim političarima obaju (s)polova. Prvenstveno zato da si pokušaju približiti taj pojam što znači principijelno sprovoditi određenu politiku i što znači zastupati interese (pa čiji god bili). U usporedbi sa željeznom lady, današnji su političari hrpa beskičmenjačkih oportunista, uhljeba i beznačajnih poltrona. Iako ću mišljenje o njenim mjerama i politici zadržati za sebe, Margaret Thatcher je Britaniju digla na noge, vratila joj ponos i okončala (uz ostale) hladni rat te nepovratno izmjenila odnose na relaciji muškarci - žene u društvu (ona sama više nego sve feministkinje zajedno).

Umrla je tiho boreći se s avetima svoje prošlosti.

nedjelja, 04.01.2015.

ZALAŽEM SE ZA LAŽ

Iako nisam ni sumnjao u drukčiji ishod, knjiga sabranih crtica Zorana Radmilovića u potpunosti je ispunila sva moja očekivanja. Knjigu je uz suradnike i prijatelje uredila glumčeva kći Ana čiji me subjektivistički pristup u predgovoru pomalo i zasmetao. Držim nepotrebnim 3 puta u predgovoru napomenuti da je Zoran najbolji srpski glumac. Sve iako znamo da on to jest, ne sumnjam da bi joj tu kvalifikaciju zamjerio i on sam. No, ništa zato, Ana je osim toga, u predgovoru iznijela sve svoje razloge i potrebe za ovakvom knjigom i hvala joj na tome. Sadržaj je šaren, ali odlično posložen-crtice, digresije, eseji, poezija, intervjui i kronologija glumčevog životnog puta sasvim vjerno dočaravaju njegov neuništivi duh i pojavu. Ispod pokeraški hladnog lica tog izvanrednog komičara krije se 1 izrazito lirski, produhovljeni esteta. Dječački zanesen i byronovski romantičan, Radmilović promišlja glumca, igru, teatar i život prateći tankoćutnu nit uživljenoga i doživljenoga. Sa sveprisutnom notom svog karakterističnog sarkazma, Radmilović smjelo jaše u sumrak života. Crtice koje je napisao ležeći u bolnici posebno zadivljuju stilom nutarnjeg monologa kojega Zoran vodi ne gubeći nikada ton i diktat. Beskrajno šarmantni igrač u najboljem smislu te riječi iz kože maloga i bespomoćnoga čovjeka do samoga kraja ne kompromitira svoje dostojanstvo i stil.

Zoran Radmilović uvijek je bio naročiti velemajstor u sažimanju emocije u onaj nevidljivi mikro-kubik prostora u kojemu je krotio publiku. Iako je o Radmiloviću ponešto do sada i napisano, ovu knjigu smatram izrazito vrijednim dokumentom u procesu portretiranja ovoga maga teatra. I da citiram urednicu za kraj:

"Ovo je knjiga koja o njemu priča njim samim."

ulomak:

"Ti, ženo, asistiraj mi. Ti, koja si objekat, vismajor mojih očaja. Ja koji sam subjekat. Izvršimo to bez amnezije!"

Zoran Radmilović

petak, 02.01.2015.

NOĆ U ŠUMI

trebalo je zatvoriti tu jamu
i nasuti je do vrha vapnom.
trebalo je pakao
od mjeseca odvajat
i trebalo je
šutjet.

trebalo je štošta još;

puzati u ledenoj travi,
osluškivati noć
i forsirati rijeke.
trebalo je
učiniti nešto
od tog ružnog sna.