utorak, 16.07.2013.

NEMAMO O ČEMU

U snu je grgljao teško i ridao, mrmorio...lelečio taj proizvoljni zvuk. Neartikulirani jauk.
Zatim je ustao, primakao stol i u nadi pogledao na mobitel:

0 poruka.

Posvrbivši lakat pa rame, ostao je sjediti zamišljen i sam nedorečen u pokušaju da se
sa kauča izbaci do fotelje.
Glasan jazz bojlera u wc-u, ravnomjeran i apsurdan, uklapao se u ambijent i činilo se da
oduvijek tako pišti. Mrlja crnog vina preko stola je kapala na tepih klizeći po nozi stolice.
Nekakav perzijski motiv jarko crvenih rubova, jedva da se više nazirao jasno na tepihu.

Razmišljao je o caru Dariju i o sandalama.
Srpanj je sadistički pekao i kroz prozor je odjednom doprla tišina.

Savršena ,kompaktna, sveprodiruća tišina.

1 nova poruka.

Nemamo o čemu.

Noć je dojahala kroteći sparinu svježim povjetarcem. Osedlani vranac brstio je zob iz njegovih ruku.
Noćas je valjalo prejahati opet te monotone prerije...Lamentirao je. Kao i obično, kroz žuto je
zvjezdano klasje ,zurio u bjeline mliječnoga puta pred sobom. Zloslutni pijevac u daljini je zaorio:

-Čučuruuuuuuzzz!


Nemamo o čemu...Velika knjiga se zatvorila. Nokturno je bez tonova otpratio njegovu dušu...
mršavog konjanika koji se na ragi teturao bespućima jedne dosanjane noći u kojoj nikada više
nije svanulo.