četvrtak, 04.07.2013.

PARTY GIRL

Ona leži na svom krevetu u polutami i lamata nogama.
Pokušava nabiflati alarmantne brojke o sve slabijim potencijalima planete:
voda, nafta, žitarice, minerali, boxit, kisik, ugljen, fosfati, voće i povrće, kamen i drveće, zima i proljeće...išli smo u kurac!
K vragu i taj kolokvij, k vragu sad i sms:

"Ti igraš na bol. Napalm na široko polje genetski modificiranog rudimenta."

Re:

"Nikad više! Nikad više mi se nitko neće šlepat na nesigurnost i strah od života. Opalit ću šamarčinu crnom đavlu,
poševiću ga i reć mu idi i budi đavo, antikrist budi svaka ona ikona koju poželiš...budi Che gue vara i pričaj mi španjolski...
Neš me slomit!"


ReRe:

"Okej, ja kužim tu gorčinu povijesno potlačenih:
Podržavam Madonnu, Martin Luther Kinga, Matiju Gubca, Rosu Luxemburg, tijekove pred menstrualne svijesti,
sve je to cool...ali čemu taj konvertibilni mačizam? Pa nisi valjda ženski ekvivalent Matku iz Big brothera?"


* * *


Sa ženama je najgore biti nespretan, ali ne moraš biti neka naročita šeprtlja za to.
To se može desiti i Rudolphu Valentinu. Dešava se da prekoračiš tu nit kojom ćeš potegnuti minu
neugodnog iznenađenja. Ništa te neće spasiti. Najbolje što tada možeš, jest da nestaneš. Odjednom
joj nije više smiješno ono za što bi jamčio da će ju nasmijati. Svaki je poklon glup, svaki cvijet-ružan,
svaki kompliment lažan...
Ti shvaćaš da se nešto dešava i…što više pokušavaš to popraviti, sve veću štetu stvaraš.
Postaješ slon u njenom fragilnom svijetu od stakla;
Pokušavaš racionalno dokučiti povode iznenadnom jazu i griješiš.

Zanemaruješ tu mitološku crtu ženskoga bića, a ono je sve samo ne racionalno.

Iluzija ljepote, kada se odbije od klatna dešavanja, postaje mora. Sebi smo uvijek isti.
Znamo sve o nama samima. Nitko o nama ne zna ono što znamo sami. Sami.

Pakao je odavno moj habitat. Mjesto u kojemu se uporno ne pojavljuješ...