četvrtak, 18.05.2017.

jezično nasilje


PRETRES PRETRAGE

Priča je pokupljena s interneta:
…otišao neki čovjek na sprovod majci kolege iz ureda (ili je bilo susjedovoj majci, nije važno). Ožalošćeni je stajao uz lijes i primao žalovanja. Čovjek mu, kako je red, pruži ruku:
- Moje saučešće.
Ožalošćeni se osupne i kroz suze sikne:
- Hrvatski se kaže "sućut"!

Internet je inače prepun intervencija poput ove na priloženoj slici. Na izjavu "Policija se isto proslavila s pretresom kad je uspila prosvercat noz i u voznji ubosti policajca" nepoznat netko je imao primijetiti jedino "…kod nas se kaze pretraga"! Nije ga smetala rogobatnost cijele izjave ni riječ iz slenga "švercati" (umjesto "krijumčariti"), nije osjećao kao manjak što je autorici prve izjave van operativnog dosega riječ "također", nije primijetio ništa sumnjivo kod oblika riječi "uspila", nisu mu nedostajale "čvrknjice" na slovima š i ž jer i sam piše bez njih. Jedino što je primijetio da je korištena riječ "pretres" kad bi po njemu bilo pravilno, pravovjerno, hrvatski reći "pretraga". Proskribiranjem "pretresa" gubi se, recimo, razlika između (policijskog) pretresa i (medicinske) pretrage, jezik gubi na izražajnosti, osiromašuje, govornici se zaglupljuju jer se pojmovi kojima se mislili reduciraju. Kritičar je prvenstveno iskazao da mu je jezična problematika strana, da mu je jezično znanje skromno, vladanje jezikom oskudno, ali je pobrao tko zna gdje i kako da je "pretres" nepoželjan, te si - osokoljen neutemeljenim samopouzdanjem - uzima za pravo ispravljati onoga tko je u pravu.

Takvim događajima svjedočimo gotovo svakodnevno, toliko često da smo na njih oguglali, više ih ni ne primjećujemo ili im ne pridajemo nikakvo posebno značenje, možda im čak i povlađujemo, premda kadikad nije riječ samo o verbalnim doskočicama već mogu imati i teže posljedice. Recimo, Dubravka Ugrešić navodi epizodu koja se njoj dogodila:

…boraveći nedavno u Zagrebu zatražila je na šalteru informaciju o predaji dokumenata za izradu legitimacije. ‘Ne razumijem vas’, odvratila joj je službenica i ponovno upitala: ‘Što trebate?’

‘Legitimaciju’, odgovorila joj je Dubravka. Službenica je, sad ne baš ljubazno, ponovila da ne zna o čemu je riječ. Kad joj je književnica kazala da treba informaciju kako bi izradila novu osobnu iskaznicu, postala je ljubaznija…

Neznalice koje prigrabljuju poziciju znalaca ništa su drugo nego nasilnici jer djeluju na osnovi gluposti i sile. Jezično nasilje prijetnja je stvarnim nasiljem. Od toga strada prvenstveno sam jezik jer se osiromašuje i iskrivljava, a istovremeno i sve socijalne interakcije jer prvenstvena zadaća jezika (da bude razumljiv i jednoznačan, da omogućuje komunikacije, a ne da je iskrivljava) postaje oruđe svakodnevnog nametanja i nadzora svakoga nad svakim u korist društvenih odnosa koji su malo kome išta dobroga donijeli.

Preporuka za daljnje čitanje: povodom deklaracije o zajedničkom jeziku.
- 11:06 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.05.2017.

VELIČANSTVENI TOMIĆ

Krajem prošlog tjedna preminuo mi je blizak i drag prijatelj, u četvrtak smo ga pokopali. Naravski da sam bio vrlo loše volje. Navečer, pred spavanje, trebalo mi je nešto snažno da se opustim da mogu zaspati. Trebao mi je neki indijanski vrač da mi prepiše neku moćnu drevnu medicinu. Rijetko pijem, no prve večeri sam stuštio tri čašice najžešće šljivovice. Nije pomoglo. Obično prije spavanja pročitam nekoliko stranica neke knjige, ali sam osjećao da mi nijedna od onih kroz koje upravo prolazim ne bi pomogla. Stao sam pred metar hrbata knjiga koje kanim što skorije pročitati i odjednom sam među njima spazio "Veličanstvene Poskokove" Ante Tomića.

Knjigu je Tomić krajem prošle godine poklonio mom sinu. Malac ju je odmah pročitao i rekao da je izvrsna, a u njegov se sud što se tiče knjiga (filmova nešto manje) mogu pouzdati, pa sam je namjenski odložio za kasnije kao poslasticu za neki poseban trenutak. Na pamet mi nije padalo da ću je se dograbiti kao lijeka. Kako sam je spazio tako sam znao, unutarnji glas mi je jasno rekao kao da sam doživio božansku objavu; "Ova knjiga će ti u ovom raspoloženju najbolje pasati, najviše pomoći."

Nisam se prevario. Već prve noći "Veličanstveni Poskokovi" su mi pomogli da smireno zaspem. Iz noći u noć su pouzdano djelovali. Sam sam sebi čestitao kako sam dobro odabrao, ono - klasičan Tomić na najvišem nivou, iako za izbor nije trebalo previše pameti. Ništa čudno, Tomić je dokazano pisac koji ne može razočarati. Guštao sam na svakoj stranici i na svakoj stranici još desetak puta posebno pri svakom literarnom biseru na koji sam naišao.

A onda se otprilike nakon polovine knjige počelo događati čudo. Roman je postajao bolji od najboljega na što nas je Tomić do sad naučio, pisac je nadrastao sam sebe, i dalje Tomić, ali bolji od Tomića! Ne želim pokvariti užitak onim koji to još nisu pročitali, pa neću ništa odati, osim da priča neočekivano raste i nakon nevjerojatnih preokreta pretvara se u najnapetiji triler. Sve u svemu, Hollywood bi vrištao od sreće da se dokopa takve priče. Kakvi sjevernjački trileri?! Tomić ih ostajući tomićevski sve zajedno tuče na domaćem terenu!

Već sam dojadio sebi i drugima ponavljajući da imamo domaću literaturu na svjetskom nivou, bolju nego smo ikada imali, a Tomić me, uz Bauera, Ferića, Ivaniševića, Perišića, Radakovića i druge, ponovo uvjerio da je ta literatura čak i bolja nego što obično mislim.



Može se nabavit ovdje.
- 10:12 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

eXTReMe Tracker