Jesmo li na prekretnici ili na uznapredovalom putu?

utorak, 02.02.2016.

Koliko vidim – ne možeš ih sakupiti pet tisuća, a da se među njima nađu petorica koji razmišljaju vlastitom glavom, petorica koji ne uživaju nekakvu privilegiju, petorica koji ne misle da su nogomet i rukomet vrhunci kulture, petoricu koji nikada nisu nikome napravili ništa nažao, petoricu koji ne mrze ili preziru sve pripadnike neke društvene grupe, cijelu omrznutu grupu kao takvu… Gadno bi se namučili da među njima pronađemo petoricu bez putra na glavi, repova prošlosti, kostura u ormaru … Volio bih da nisam u pravu.

Kako se naziva takvo mnoštvo? A) elita, B) masa, C) avangarda D) rulja, E) narod, F) nacija, G) šljam, H) publika, I) navijači, J) uličari? Nemušti demonstriraju za slobodu govora! U odabiru odgovora pripomogni se izvještajem.

Kako se rađa fašizam?

Tko zna neka se prisjeti, tko ne zna neka nauči.

Fašizam dolazi na vlast spregom državnih organa i navodno neformalnih batinaša, ostrašćenih i dirigiranih ekstremista. U Njemačkoj tridesetih godina prošlog stoljeća masovno su demonstrirali veterani Prvog svjetskog rata i lumpenproleteri razumijevajući vlastitu bijedu kao posljedicu položaja u kojem se našla njihova „vaterland“ i rezultat unutarnjeg djelovanja „nenarodnih elemenata“. Argumente za takvo razumijevanje situacije priskrbljivali su im desničarski, pronacistički ideolozi dovoljno financirani mrvicama koje im je dobacivao krupni kapital. Ekstremisti su premlaćivali Židove po ulicama, razbijali židovske trgovine, upadali u stanove Židovima, razbijali i izbacivali ih, otpuštali Židove s posla i maltretirali ih na sve moguće načine. Isti tretman primjenjivao se i na komuniste, ljevičare, slobodnomisleće intelektualce, homoseksualce, na sve koje nisu prihvaćali kao svoje, sve koji im nisu odobravali. Spaljivali su knjige i progonili istaknute umjetnike. Iako se ekstremističkim djelovanjem kršilo tadašnje zakone i protivilo postojećem moralu, žrtve se nisu imale kome požaliti. Fašistički političari su to neformalno, potajice poticali, a praktično tolerirali. Nijekalo se da se tako nešto uopće događa i istovremeno povlađivalo, ali se nikako nije osuđivalo. Državni organi nisu pružali zaštitu žrtvama niti progonili počinitelje. Time je dozvoljeno bezakonje i nametnuta atmosfera straha. Naposljetku je tutlek-trotlek predsjednik Hindenburg predao vlast kancelaru Hitleru koji izborima nije mogao doći na tu poziciju, ali je imao podršku Kršćanske stranke centra i vojske. Fašizam se učvršćuje na vlasti legaliziranjem bezakonja, ozakonjenjem terora i oktroiranjem nehumanog morala, ranije nemorala. Raniji predvodnici ekstremističkih terorista imenovani su oficijelnim predstavnicima sistema.

U Italiji je Mussolini organizirao nasilje, „marševe na gradove“, te uz pomoć lokalnih organa koji su mu bili skloni ometao i svrgavao legalno izabrane državne organe koji mu nisu bili po volji, sve dok naposljetku bombastično najavljivani „marš na Rim“ nije postao nepotreban. I ondje su zemljoposjednici i krupni kapitalisti financirali desne ekstremiste, a država nije reagirala na njihove opačine, nije štitila njihove žrtve, dozvoljavala je bezakonje i nametanje atmosferu straha, a kasnije su ekstremistički teroristi postali oficijelni stupovi sistema.

U Čileu je Augusto Pinochet vojnim pučem svrgnuo legalno izabranog predsjednika Allendea, a neformalni „odredi smrti“ postali su nova tajna policija pod imenom „Uprava nacionalne obavještajne službe“ (ili DINA), te je započela fašistička strahovlada.

U nama dobro znanoj nedavnoj prošlosti imamo primjer Miloševića i njegovog orkestriranog „događanja naroda“. Zasjevši na čelo države napujdao je rulju da napada dijelove sistema ispod njega, državne i partijske organe koji su se opirali njegovom voluntarizmu. Demonstranti su dovođeni autobusima i vlakovima, te je pritiskom ulice natjerao legalno izabrane službenike na ostavke ili ih otpustio pozivajući se na „glas naroda“, a zatim napunio sve strukture svojim poslušnicima i nakon toga je mogao raditi što mu se prohtjelo.

Naposljetku, zašto bi netko danas i ovdje priželjkivao fašizam?

Kao prvo, potrebno je biti beskonačno ambiciozan i željan bezgranične vlasti, a da se te vlasti legalno, poštujući zakone i moral, ne možeš dočepati. Zatim, potrebno je biti dovoljno amoralan/nemoralan da se ponaša bezobzirno prema svima koji stradaju i bahato da misli da je njemu i njegovima sve opravdano. Za to je potrebna poprilična glupost koja od trenutnih uspjeha ne vidi neizbježan slom, a svako ometanje na njegovom putu ga samo razjaruje. Formula je jednostavna: vlastohleplje + glupost + amoralnost. Zbog toga je upozorenje Gorana Vojkovića krucijalno.

Karamarko je dovoljno pametan da uviđa kako ima slabu vlast i bijednu vladu koja se ne može održati više od recimo šest mjeseci, a na izborima nakon toga može proći samo lošije nego do sada. Kako u takvim uvjetima ostati na vlasti i još je ojačati? Dovoljno je glup da može pomisliti kako je fašizam jedino što mu preostaje i stoji na raspolaganju. Trotleke-tutleke za predsjednika i premijera već ima, a povijest rimske imperije je prepuna trijumvirata koji su završili u diktaturama.

„Događanje naroda“ u Savskoj treba biti prepoznato kao ono što zaista jeste. Možda to nije dovoljno da se zaustavi nadiranje fašizma, ali je nužno da bi se on spriječio. Pokušaj, ili preciznije – još jedan korak u cilju fašistizacije društva – mora biti prepoznat jer će se u protivnom ponavljati, eskalirati sve dok ne uspije.

Svaki vlasnik psa zna da će pas kad-tad uspjeti da se smjesti u fotelju na koju se nameračio, a svaki građevinar zna da će voda kad-tad naći put da probije ako nije solidna izolacija, usprkos tome što voda nema nikakvu inteligenciju, a pas je ipak intelektualno inferioran vlasniku. Objašnjenje je u prirodi vode i psa. I voda i pas nemaju drugo nego da neprestano nastoje ostvariti ono na što su usmjereni, a čovjek ne može paziti sto posto cijelo vrijeme jer se ipak bavi i drugim stvarima.

Ako složiš vladu po kriterijima ulice, ne možeš očekivati ništa drugo nego da ulica nametne kriterije vladi. Ako složiš vladu politikantskim smicalicama protivno izborima izraženoj volji naroda ne možeš se osloniti na izbore da će je potvrditi, nego samo na silu koja će nametnuti ono što ti odgovara.

Ne sumnjam da bi Karamarko vrlo rado da je lijep, uspravan, superinteligentan, moralna vertikala, najpametniji na svijetu, kako priželjkuje da ga narod do posljednjeg pripadnika obožava i aklamacijom izabire za voljenog doživotnog vođu. Ali – jebi ga! – što da radi kad nije tako?

Za sada jedino da se pravi gluplji nego što je.

= VRATIT ĆEMO HRVATSKU NA KRIVI SMJER!

- 13:18 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>