subota, 03.10.2015.

transformacija filmofila

- revitalizirani post od 7.10.2010.
Godinama sam manijakalno išao u kino. Pogledao sam svaki novi film koji je zavrijedilo vidjeti, a gotovo svakodnevno išao sam u Kinoteku. Kad su bili neki ciklusi ili festivali znao sam istoga dana odgledati i dva-tri, pa i četiri filma. Kad su se pojavili filmovi na vrpcama i videoteke, sasvim sam se razulario. Kako sam istovremeno i manijakalno čitao knjige, a ni ženske nisam zapostavljao, problem nedostatka vremena za sve što sam želio nadrastao je čak i to da mi nije ostajalo vremena za ništa drugo u životu.

Kako se pojavljivalo sve više dobrih knjiga, dobrih filmova i dobrih ženski, značajni prelom u odrastanju, moglo bi se reći i značajan korak u sazrijevanju, dogodio se kad sam morao priznati i pomiriti se s tim da nikada neću stići pročitati sve knjige, pogledati sve filmove i potucati sve ženske koje sam želio.

Odavno sam odustao od toga da moram vidjeti sve dobre nove filmove koji se pojave, objavljuje se toliko dobrih knjiga da nema ni teoretskih izgleda da bi ih itko stigao sve pročitati, a ženske neću ni spominjati. Danas me malo zanimaju novi filmovi. Najviše me veseli kad nabavim neki stari film koji me je svojevremeno oduševljavao ili mi mnogo značio, i to što sam ga više zaboravio, to me više raduje. Kad danas gledam te filmove ne zanima me toliko sam film koliko pokušavam dokučiti, prisjetiti se ili otkriti, zbog čega sam ih svojevremeno toliko volio i cijenio. Ne zanima me više prvenstveno to što kazuju nego zašto su me nekoć zanimali. Gledam ih, a zapravo odvrćem svoj unutarnji film. Da li ta usredotočenost na sebe znači da postajem sebičan? Kažu da su ljudi što su stariji sve sebičniji, stvarno starim ljudima se predbacuje da su bezobzirno sebični. Nije valjda da to i mene obuzima? Nije. Kad analiziram kako se ponašam i kako razmišljam, sve sam drugo nego sebičan. Nešto drugo je posrijedi.

Svojevremeno su filmovi i knjige (pa i ženske) bili izvori kroz koje sam saznavao sve o svijetu, danas znam toliko o svijetu da me malo što zanima, osim one posljednje zagonetke koja je preostala. Posljednja zagonetka sam ja sam.



<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker