četvrtak, 15.10.2015.

čučavac

- revitalizirani blog od 9.4.2009.
Nekim poslom našao sam se u onom kafiću-pečenjari usred Zapruđa, a usred razgovora spopalo me da moram na zahod. Na šanku su mi dali ključ i zašao sam iza zgrade potražiti dotičnu prostoriju.

Kada sam ušao, zamalo su mi grunule suze radosnice od ganuća. Čučavac! I to iza zgrade! Ne sjećam se kada sam tako nešto posljednji put vidio.

Nema dvojbe da je zahodska školjka komotnija, pa još kada si čovjek pusti neku ugodnu muziku i sjedne na nju kod kuće s raskriljenim novinama ili nekom dobrom knjigom u ruci, a ima dovoljno vremena… Međutim, za javno mjesto čučavac je neusporedivo higijenskiji i sigurniji, zdraviji, položaj tijela na njemu primjereniji svrsi zbog koje je napravljen, prirodniji. To je upravo onaj položaj u kojemu su se ljudi olakšavali kroz milijun godina povijesti.

Nestanak čučavaca dobar je primjer kako je svaki napredak ujedno i nazadak, kako ono što je po nečemu bolje ujedno može biti po nečemu drugome gore. Kod čučavaca nema zapišanih dasaka ni svađa je li tko ostavio podignutu zahodsku sjedalicu ili nije.

"Idemo dalje!" uvijek znači da se nečemu približujemo, ali i da se od nečega udaljujemo.
- 10:49 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker