ČOVJEK KOJI SE NAPLATIO OD PAVIĆA

ponedjeljak, 12.10.2015.

- revitalizirani post od 14.1.2009.

- završetak prethodnog posta -

Nino i B.B.B. razgovarali su u Pavićevom uredu jednog poslijepodneva nakon kraja radnog vremena, u skladu s onim da novinarima radno vrijeme nikada ne prestaje. Pavić ga je dočekao mrzovoljno jer je već sam pogled na B.B.B.-a podsjećao koliko se i sam ofucao otkako su se upoznali kao rosni dvadesetogodišnjaci. B.B.B. je nabrzinu odmjerio ured da se svojim očima uvjeri koliko je Pavić uznapredovao od tada. B.B.B. odmah reče da mu je jasno da Pavić sve zna, a naročitio svaku sitnicu u vlastitoj firmi, pa tako i zašto ga je B.B.B. htio vidjeti, te neće trošiti mnogo riječi. Nastavio je da je jasno da je dug neosporan, te da u blagajni ima dovoljno sredstava da ga isplati, ali kako Pavić brine o investicijama od nekoliko milijuna eura, poslovima kroz koje teče nekoliko desetaka milijuna eura godišnje i utječu na preraspodjelu stotine milijuna, čime - a i drugim načinima - djeluje na stanje cijele zemlje, naprosto nema vremena brinuti o svakoj sitnici koja se podrazumijeva. Odvojiti pola sata na nekih tričavih nekoliko tisuća eura čisti je gubitak vremena dok razmišlja o milijunima i sudbini cijeloga društva, samo ga ometa i odvlači mu misli od strateških planova i složene kombinatorike njihovih provedbi, dekoncentrira, više šteti nego koristi. Na isti način, kako o Pavićevim odlukama izravno ovise deseci i stotine ljudskih svakodnevnih egzistencija i sudbina, nema on vremena - usprkos najboljoj volji - brinuti o svakome ponaosob. Utoliko B.B.B. razumije i ne zamjera što se isplata njegovih tričavih nekoliko tisuća eura otegnula preko svake razumne mjere. I da ne dulji, izjavi da nudi intervju s Antom Gotovinom.

U to je vrijeme nekoliko domaćih i svjetskih tajnih službi tražilo gdje se skriva odbjegli general, brinula je o tome hrvatska vlada, haški sud, europska diplomacija i Ujedinjene nacije, tema je punila novinske stranice i televizijske vijesti i emisije. Pavić se strese i živne kao da je u njega puštena struja. Odmah drugi čovjek!

B.B.B. na to izvadi iz džepa nekoliko fotografija i prostre ih po stolu. Na njima se vidjelo kako srdačno razgovara s generalom, dapače, na jednoj poziraju jedan pored drugoga prijateljski se grleći i smijuljeći u objektiv fotoaparata kao dva Miki Mausa. Uzme Pavić fotografije u ruke i zadubi se u njih. ("Tko je to snimio?" "Autoknipsom.") Očigledno su bile od nedavno, ali nije se moglo razaznati koliko nedavno i gdje. Na njima je B.B.B. bio u istom sakou u kojem je sjedio pred njim.

B.B.B. dometne da je intervju svjetski materijal, da je svjestan koliko vrijedi i ne kani ga jeftino prodati, ali neće ni razgovarati o tome dok mu se ne isplate svi zaostaci koje odavno čeka.

Naravno da će mu se isplatiti, počne ga uvjeravati Pavić, to ni u jednom trenutku nije bilo u pitanju. Pretvori se u suštu prisnost i simpatičnost, treći čovjek. Samo neka B.B.B. preda intervju, a on će osobno dati nalog da se sve obavi čim prije. B.B.B. izjavi da ga to ne zadovoljava. Prvo stari dugovi, onda novi poslovi, da se stvari ne miješaju.

Tu mu Nino počne objašnjavati da je kraj radnog vremena, većina službenika koji trebaju napisati naloge i administrativno provesti isplatu već su otišli kućama, banka preko koje radi EPH već je prestala poslovati za taj dan, danas to više nije moguće, ali može biti sutradan do podneva.

- Onda ništa - prekine ga B.B.B.. - Do sutra u podne već ću razgovarati s Pukanićem.

Neke ljude zanimaju daleki krajevi, drugi uživaju u egzotičnim gradovima, neki doživljavaju uzbuđenje razgledajući veličanstvene građevine ili ruševine, četvrti ne mogu zamisliti bolje od prošetavanja kroz muzeje i izložbe ili divljenja genijalnim umjetničkim djelima, peti se izbezumljuju na sportskim susretima, modnim revijama, koncertima ili kazališnim izvedbama, ima ih koji manijakalno gledaju filmove ili rafinirano uživaju u okusima probranih jela… Meni nema te panorame, piramide, priredbe ili cirkuske atrakcije koja bi me zanimala koliko da u tom trenutku zavirim u glavu Nine Pavića, što misli i kako se pri tome osjeća. Sve je drugo nego glup i neobaviješten, dobro zna koga ima pred sobom i koliko mu može vjerovati. S druge strane, kakav je B.B.B, sve je moguće.

Jebeš mater, koliko se toga promijenilo otkako su oboje bili mladi, ne samo oni! Uostalom, što je od ovoga što se danas objavljuje uopće istina? Čak i da su se B.B.B. i Gotovina zaista sreli i razgovarali za novine, koliko bi onoga pripremljenog za tisak bila istina? Pa kad se još doda redakcija obrada, atraktivni naslovi, koliko bi eventualne istine ostalo? Bilo bi dobro da je istina da su se sreli, ali da li bi i to zaista baš nužno trebala biti istina? Fotografija je dokaz da su se zaista sreli… jednom…

B.B.B. priča da je bilo devet sati navečer kada mu je proradio faks kod kuće i iz njega iscurila peta kopija virmana da su sva njegova potraživanja podmirena.

Drugo jutro, već u osam sati, zvoni telefon. Ne zove Pavić, ne. Zove jedan od njegovih adlatusa, ona Dubravka Tomeković, ne on, ako nešto pođe po krivu da se zna tko je kriv, pa da Nino kasnije može biti velikodušan da to oprosti. Kaže ona da je čula da ima intervju s Antom Gotovinom, kao da o tome vrapci po gradu živkaju. Kaže B.B.B.:

- Nemam.

Znao je da je to bila prilika da objavi bilo što. Prisjetio se kada je posljednji put sreo Gotovinu i zatražio da se prije rastanka zajedno uslikaju. "Zašto? Što će ti to?", pitao je Ante. "Kad-tad će mi ta fotografija donijeti novce!" smijući se objasnio je B.B.B. Ante je u nevjerici vrtio glavom, ali nije odbio zajedničko fotografiranje. Vrlo vjerojatno se ne bi javio s demantijem. B.B.B. je bio spreman i sposoban nositi se sa svim što bi uslijedilo, ali mu se tako nešto naprosto nije dalo.

- 08:08 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>