ponedjeljak, 14.09.2015.

na pragu jedne tajne prirode

- revitalizirani post od 8.9.2009.
Jedan od mojih svakodnevnih putova kojima šećem psa prolazi oko dva kilometra kroz ogranak šume. U šumi žive kune, lisice, sove, svrate i srne, a živi i jedan impozantan jazavac. Istim putem i desetak susjeda svakodnevno šeću pse.

Na jednom mjestu svi psi obaveznu skrenu i spuste se niz strminu od otprilike 45 stupnjeva tako dva metra od asfaltirane ceste kojom idu ljudi. Svaki pas to neizostavno napravi, tako da su ondje utabali svoj put. Njihov odvojak završava uz deblo hrasta na kojemu je duplja otprilike dvadesetak centimetara iznad tla u kojoj uvijek ima vode. Iz duplje popiju nekoliko gutljaja i produže.

Nekoliko je čudnih stvari oko te duplje.

Prvo, u njoj uvijek ima vode. Dio nje je vjerojatno kišnica koja se slije niz koru, ali u njoj ima vode i tijekom dugotrajnih suša i velikih vrućina, kao da hrast korijenjem crpi vlagu negdje iz dubine i izlučuje je upravo u tu šupljinu. I ma koliko duplja bila zapravo mala, a psi, pa i ostale šumske životinje, stalno piju iz nje, nikako da je iscrpe.

Drugo, nedaleko od tog hrasta teče potok. Pio sam vodu iz potoka, nezagađena je, dobra okusa, ali životinje se na potok ne obaziru, već sve idu hrastu.

Treće, barem moj pas, a po njemu sudim da i ostale životinje, ne pije tu vodu da utaže žeđ, već iz nekog drugog razloga, vjerojatno okusa. Nekoliko puta sam namjerno ponio zdjelicu s vodom i, znajući da je žedan, dao mu piti desetak metara prije nego smo stigli do drveta. On bi se napio, ali je nakon toga svejednako odlazio po još nekoliko gutljaja iz duplje. I obrnuto. Često smo stigli kući nakon duge šetnje, koja je završila tako da je nekoliko minuta ranije popio svoje gutljaje iz hrasta, pa se kod kuće izbezumljeno bacio na zdjelicu s vodom. Očigledno se voda iz hrasta pije u malim dozama.

Četvrto, zapravo ne znam je li to uopće voda ili nekakav hrastov sok, što me ne bi začudilo.

Nakanio sam jednog dana ponijeti šalicu i oprobati tu tekućinu. Ne znam što očekujem, da li neki izuzetan neodoljiv okus ili neko ljekovito djelovanje. Da li je za učinak te vode dovoljno piti jedanput ili je potrebno svakodnevno, pa se efekti pokažu nakon nekog vremena? Da li ta tekućina možda jača imunitet, pa se učinci i ne vide, to jest – onaj koji pije naprosto od ničega ne oboli? Ne znam.

Ono što znam, ako me sretnete jednog dana, a ja sasvim drugi, neprepoznatljiv, pun energije, poletan i dobre volje - mora da sam se napio iz hrasta.

Odlažem, da se ne razočaram.


<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker