nedjelja, 13.09.2015.

nosonja napada

- revitalizirani post od 26.11.2008.
Neko vrijeme zalazili smo u isti kafić otprilike u isto vrijeme pa je bilo nemoguće da je ne zamijetim. Ona je – uočivši u tim viđenjima da sam pristojan, ne napijam se, ne nasrćem na ženske, ne pravim izgrede ni slično – kad je unišla i vidjela da su svi stolovi zauzeti, prišla i zapitala može li sjesti sa mnom „da pričeka prijateljicu“.

Jedva sam dočekao.

Pričekao sam da se raskomoti i naruči piće, te bez ikakva uvoda krenuo:

– Gospođice, baš mi je drago što imam priliku da Vam nešto kažem. Već duže vremena zalazim u ovaj kafić i nemoguće je ne primijetiti Vas. Izuzetno ste privlačna mlada žena – Ništa nisam lagao. – Usprkos tome, ne bih se čudio da ste sami nezadovoljni svojim izgledom. Da ne okolišam, ovaj Vaš nos nije baš kao u Barbike… – Imala je kljuku da te Bog sačuva! Koliko god sve ostalo bilo savršeno: visina, stas, držanje, duge noge, dupence, struk, grudi, milo lice, velike oči, mala usta, biserni zubi, ta nosina se samo još više isticala. Razrogačila je oči kao da je spazila sablast kada sam to rekao i naglo se ispravivši uzmaknula koliko joj je dozvoljavao naslon stolice, ali ja sam nastavio: – Ne bih se čudio da svaki puta kada se češljate ili nanosite kozmetiku, kada se gledate u ogledalo, očajavate što ste to sudbini skrivili, ali htio bih Vam reći da niste u pravu.

Pripalio sam cigaretu praveći se da ne primjećujem kako se osupnula. Bojeći se da bi prijateljica mogla naići prije nego završim, požurio sam:

– Pogledajte, molim Vas, ovaj nos koji mene krasi! – Imam nos na kojemu bi mi i Cyrano De Bergerac pozavidio. – Već samo to Vam može reći da sam iskusan po pitanju nosova. A sada je božja milost kakav je bio! Oduvijek je bio zamašan, a u pubertetu su mi ga dva puta razbili u okršajima s klapama iz drugih kvartova. Bio sam blijedoput, a slomljen i smrskan nos oporavljao se mjesecima, stalno natečen kao krastavac i crven kao paradajz. Zbog njega nisam mogao pogledati povrće! Užas! Zamislite, pubertet! Ionako je tada svaki prištić dovoljan da se padne u očaj, a ja sam bio prisiljen hodati naokolo s tim ruglom nasred lica. Užasno sam patio. Ne znam što bih dao da sam ga se mogao riješiti. I tako desetak godina… Toliko sam mrzio svoj nos da sam ganjao samo djevojke s ekstremno malim gumbićima od disalica, bez obzir kakve bile i kako sve ostalo na njima izgledalo.

Ona je već četrdeset puta požalila što je sjela sa mnom i samo zvjerkala kako bi odlepršala. Pričekao sam da nam se pogledi susretnu, da se primiri, i nastavio:

– Sredinom dvadesetih naletio sam na djevojku sličnu Vama. Nju moja nosina nije ni najmanje smetala. Kako bi je i smetala kada je njezina bila dva puta veća! Međutim je meni njezin nos strašno išao na živce. Kad god smo se posvađali ili su odnosi bili zategnuti, vidio sam samo njezin nos, nos, pa nos! Kao da nije imala ništa osim njega! I pitao sam se – kako mogu hodati s nekim s tolikim nosom? Nemoguće! No mnogo češće bili smo u dobrim odnosima i ja sam se pitao – kako netko može biti toliko zgodan usprkos takvoj izraslini? Jedna od najljepših cura u gradu – sa surlom! Često sam, dok smo šutjeli i promatrao sam je, razmišljao – kako bi izgledala s drugačijim nosom? To mi je bila gotovo opsesivna maštarija. Trebalo je proći dosta vremena dok nisam sa zaprepaštenjem shvatio - nijedan drugi nos ne bi joj pristajao! Njezin nos privlačio je poglede, a kada bi je ljudi pogledali vidjeli su da je vraški zgodna. Taj orlovski nos bio je u skladu s njezinim karakterom, a njezin karakter, ličnost, duša…. bili su još bolji nego što je izgledala. Pa i sam izgled bi se narušio. Taj nos je oprekom naglašavao kako su joj oči tople, čak vatrene, kako su joj usta filigranski delikatna, a linije lica profinjene. S nekim gumbićem umjesto tog nosa bila bi nezamjetljiva umjesto upadljiva, bljedunjava umjesto upečatljiva.

Otpio sam gutljaj pića da ovlažim grlo. Ona je buljila u mene kao u čudo, ali je pratila što govorim:

– Nažalost smo se naposljetku rastali, onako glupo i nepotrebno kao što mladi ljudi znaju, oni neiskusni koji misle da ih u životu tko zna što još očekuje. Fizički me je boljelo koliko mi je nakon toga još godinama nedostajala. Ne znam što bih dao da se ponovo mogu s njom ljubiti onako kako to rade Eskimi, trljajući se nosovima. I kada sam prekrižio sve izglede da će mi se vratiti, da ćemo se pomiriti i nastaviti, odonda me najviše privlače žene na kojima se ima što vidjeti!

Naravno, mogao sam sve ovo prešutjeti, zadržati za sebe, ali htio sam da odmah vidite da ne volim muljanja i da su mi istina i iskren odnos vrlo važni, zato Vas izravno pitam - rado bih Vas izveo u subotu u kino.

Čekajući njezin odgovor svrnuo sam pogled i zagledao se kroz veliki izlog na ulicu. Nadao sam se da ne misli da je povlačim za nos. Vani su hodali ljudi u maskirnim uniformama opasani redenicima s mecima i noseći oružje, prozori zgrada bili oblijepljeni selotejp vrpcama, na raskršćima bili su zakloni od vreća s pijeskom. Što ja radim u tom svijetu? To nije moj svijet! Prisjetio sam se riječi koju odavno tražim i još je nisam našao. Čuo sam jednom izraz za lijek ili medicinski postupak koji se primjenjuje u kritičnim situacijama, a nakon njega pacijent ili ozdravi ili odmah umre, nema trećega. Često mi ta riječ usfali. Tom prilikom, recimo, očekivao sam ili da pobjegne vrišteći ili mi se povjerljivo nagne i kaže:

– Samo nastavi…

No ona je rekla samo:

– Razmislit ću.

U taj tren unišla je prijateljica na vrata, a jedan stol u suprotnom uglu kafića se ispraznio, te se moja sugovornica brzo pokupi i premjesti. Moja je računica bila jednostavna: ako će preživjeti i prihvatili udvaranje koje je tako počelo vrijedna je svake cijene, no ako je to odbije onda i bolje da si međusobno ne tratimo vrijeme. Narednih dana provodio sam u kafiću dvostruko više vremena nego inače, čekajući što će ona smisliti, ali se više nije pojavila, nikada više, i tako nismo otišli u subotu u kino.

Danas je kadikad vidim na televiziji, koliko rijetko gledam televiziju zapravo je često vidim, vrlo je popularna i vodi razne zabavne emisije. Smanjila je nos do neprepoznatljivosti. Mislim da je pogriješila, ali nadam se da je sretna.
- 11:32 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker