ponedjeljak, 13.07.2015.

ne volim spavati sama

- revitalizirani post od 27.2.2009.



NOĆI SU NAJGORE


Stara sam, neću živjeti još dugo.

Ne mogu se požaliti na svoju starost. Nadživjela sam Morpera već dvadeset godina, a vjerojatno ću još dvije-tri. Inače, starost kao starost, nikome nisu mile boleštine i slabost. Srećom, Bogu hvala, dobru djecu imam. Vrijedni su i brižni. Sagradili kuću u kojoj svatko ima stan za sebe na svom katu, pa je u njoj i stan za mene, s izlazom na vrt. Brinu se da imam sve što mi zatreba, svaki dan pitaju što mi treba i donose, ako negdje trebam otići, odvezu me, do doktora. Navečer, kad obave sve što je trebalo preko dana, svaki se od njih povuče sa svojom familijom, na svoj kat. Ja ostanem gledati televiziju dok ne zaspem, a često televizor ostane upaljen i do ujutro.

Kakav je to život danas postao? Svatko na svoju stranu. Čak i u istoj kući svatko je daleko od svih drugih. Baka i djed su mi pričali da su oni svi, mnogo njih, živjeli u istoj prostoriji zajedno s kravom, kozom i ovcama. Nisu imali tako udobne krevete, ni kupaonicu s hladnom i toplom vodom, ni televiziju, nisu imali ništa od ovoga što danas imamo, ali bili su zajedno. Preko dana je još dobro, ali preko noći bih najradije da sam Eskim; oni spavaju tuce njih jedan do drugoga u onim svojim kupolama od leda, igluima, s psima.

Ne bojim se umrijeti. Bojim se da ću se probuditi u noći i biti će mi jako zlo i neću imati snage da ikoga pozovem. Telefon je pored mene, ali možda neću imati snage da ga dohvatim. Nitko to neće primijetiti, nitko me neće čuti, nikoga neće trgnuti što se grčim. Bojim se umrijeti glupo, od nečega što bi – da hitna pomoć dođe na vrijeme – bilo otklonjeno, pa da poživim još koju godinu, radujem se unucima koji svrate svakog dana, na deset minuta. I ne bih voljela umrijeti sama, da nemam koga primiti za ruku i pogledati u oči u tom trenu.

Često se prisjećam i razmišljam o tome i maštam kada sam bila djevojčica, mala djevojčica, i moji mama i tata su me znali uzeti u krevet između sebe, grijali me s obje strane i pustili da zaspem između njih.




<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker