Među onima koji imaju petnaest, dvadeset, dvadeset i pet, koliko god se njima činilo da nije tako, (s izuzetkom onih koji su nesretni rođeni nakazni ili teško invalidni,) zapravo nema velike razlike ako se usporedi s pedesetogodišnjacima. Bili visoki ili niski, mršavi ili debeli, glatkoputi ili rošavi, neusporedivo se manje razlikuju od vršnjaka u pedesetim godinama. Da ne idemo daleko, do dvadeset i pete se nepogrešivo prepoznaje tko je mlađi, a tko stariji, dok od pedesetih i nadalje vrlo lako za jednog vršnjaka možete pomisliti da je drugome otac ili djed. Ta se drastična razlika u izgledu upadljivo vidjela na Mihi i Luji, vršnjacima koji su se gotovo svakodnevno viđali u birtiji u susjedstvu i raspredali o svemu i svačemu. Miho je bio mali, poguren, ispijen, žilav i naboran, krezub, oćelavio, kao hodajuća mumija, mogao se uspješno predstavljati kao stogodišnjak, a nitko me ne bi dao manje od sedamdeset. Lujo je bio uspravna držanja, besprijekorne figure, glatke kože, zuba kao na reklamama, bujne kose i uvijek se dobro oblačio. Vidjelo se da ima više od trideset, ali koliko, dvije ili dvadeset, to nitko ne bi mogao pogoditi. Nasuprot razlici u izgledu, Miho je bio prepun energije, kao da mu je zabijena baterija u dupe, zapanjujuće snažan i izdržljiv, a vraški okretan. Kad god bi ulovio vremena odlazio je na more, gradio suhozidine, te pomagao susjedima u vikendaškom naselju kopati temelje, lijevati beton, okopavati vinograde i to više je uživao što je posao bio naporniji. Lujo je imao problema sa šećerom, s kardiovaskularnim sistemom, kičma mu je bila kao od stakla, a kondicija nikakva. Nije se mogao uspeti ni na prvi kat da se gadno ne uspuše, a zbog kičme se nije mogao ni sagnuti ni išta podignuti. Supruga i obitelj smatrali su Luju gadnim ljenivcem i umišljenim bolesnikom jer usprkos svim medicinskim nalazima nisu mogli vjerovati da netko tko tako dobro izgleda ne može mrdnuti prstom ni na najlakšim kućanskim poslovima. No kako živimo u doba izgleda, svi su čestitali i zavidjeli Luji kako dobro izgleda, a Mihu su svi žalili. Na Luju su se žene lijepile, nudile se čak i šiparice, iako je barem već desetak godina bio potpuno impotentan, dok Luju, koji se svakog dana budio s moćnom jutarnjom erekcijom, nisu pripuštale ni blizu. Naposljetku je ipak Lujo bio na Mihinom sprovodu jer je Mihu zgazio tramvaj. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)