nedjeljna sociološka propovijed

nedjelja, 27.05.2012.

Nedjelja je dok ovo započinjem zapisivati, vrijeme kad vjernici kreću na mise. Kako sam po obrazovanju sociolog, da sam svećenik koji treba izreći propovijed, rekao bih otprilike ovako:

Jedna od prvih tema koju sociolozi uče je razlikovanje društva i države. Država bi trebala biti u službi društva, bilo bi dobro da je u službi društva, da mu koristi, iako se često izrodi i samo, prvenstveno ili poglavito mu šteti, a najčešće je riječ o nekoj kombinaciji štete i koristi u raznoraznim konkretnim omjerima koji se kroz vrijeme mijenjaju.

I društvo i država sastoje se od pojedinaca. U društvu su to osobe, u državi izvršitelji funkcija. I društvo i država moraju imati dovoljan broj pojedinaca koji ih podržavaju i osnažuju, kao i što se uvijek nađe onih koji su protiv njih, koji ih oslabljuju. Oba sistema za svoju stabilnost moraju naći načina da pogoduju onima koji im koriste i neutraliziraju one koji im štete. Ne nađu li efikasan način za to nužno slabe i vjerojatno uskoro propadaju. U nastojanju za opstanak i nastavak, svako društvo i država teže očuvanju statusa quoa. Za peh, status quo često vodi gomilanju problema i poteškoća i sam po sebi vodi slabljenju ili prema propasti, te su promjene nužne i neizbježne, a u suvremeno doba i sve češće i imperativnije. Zbog toga i svako društvo i država moraju prepoznati tko od onih koji narušavaju ili žele promijeniti status quo narušavaju njihove temelje, a tko to nastoji ili radi da bi doprinio daljnjem poželjnom razvoju, te izbrati koga od njih favorizirati, a koga marginalizirati.

Japanska poslovica kaže da trajne nisu nepromjenjive stvari, nego ono što dobro podnosi promjene. Opiranje promjenama je bio učinkovit recept kroz prošlost, neka carstva i dinastije su uz minimalne primjene potrajali stoljećima, ali danas napreduju samo oni koji iniciraju korisne promjene i brzo im se prilagođavaju, koji prepoznaju štetne pojave i brzo i lako ih uklanjaju.

S obzirom na sve to, sva društva i države možemo podijeliti na otvorene i zatvorene sisteme. Otvoreni sistemi dozvoljavaju da se u njih svi uključe, a zatvoreni isključuju cijele kategorije stanovništva kao nepoželjne, stvaraju od njih žrtve i protivnike. I otvoreni i zatvoreni sistemi mogu biti jaki ili slabi. Jak otvoreni sistem prihvaća one koji ga podržavaju, a slab se ne može oduprijeti onima koji ga nastoje srušiti. Jak zatvoreni sistem u potpunosti eliminira nepoželjne, bilo da ih fizički uništi bilo protjera, a slab to nije u mogućnosti izvesti, pa se u njemu održavaju ili gomilaju oni kojima je pitanje opstanka i prosperiteta da ga uklone i zamijene sebi podnošljivijim.

U svakom sistemu postoje više ili manje brojni pojedinci čiji su položaji i životne sudbine u koliziji s karakterom i osobinama sistema. Na procjenu karaktera društva utječe da li je za takve našao sistemsko rješenje ili je svaki takav slučaj posljedica individualnih okolnosti. Humanizam društva i države ogleda se i u tome koliko i kako i takvima omogućuju egzistenciju.

Za vrijeme životnog vijeka većine nas promijenili smo dva društveno-politička sistema, dva društva i dvije države. Česte su rasprave koji je od njih bio bolji. Te rasprave se mogu razvlačiti u nedogled.

Da se ne bi dovijeka natezali, pokušajmo ocijeniti koji od tih sistema je bio ili jeste otvoren, a koji zatvoren. Pokušajmo načelno razmisliti što je poželjnije - otvorenost ili zatvorenost? Da li otvorenost ili zatvorenost više koriste sistemima ili stanovništvu ili su njihovi interesi identični? Koji od tih sistema je bio ili jeste jak, a koji slab? Koji je bio humaniji? Koji od tih sistema je bio ili jeste primjereniji svom vremenu, da li je neki bio ili jeste anakronizam ili je neki bio ili jeste nagovještaj budućnosti?

Završio bih: raziđite se u miru i razmislite. Nakon toga ćete možda biti bliže odgovoru koji je sistem bio ili jeste bolji, je li bilo bolje prije ili kasnije, možda nađete odgovor. Ja vam neću ništa više reći, na vama je da nastavite. Smislite nešto, ako dobro smislite slobodno to iznesite. Oni koji smatraju da je već samo postavljanje takvih pitanja svetogrđe - ne serite! Oni koji pokušavaju nešto braniti tvrdeći da se ne smije dovoditi u pitanje zapravo to omalovažavaju ne primjećujući da istovremeno iskazuju da to nije sposobno izdržati provjeru.

Eto zašto je bolje da ja od kuće pišem postove na svom blogu, umjesto da se popnem na propovjedaonicu, ili čak ako nije bolje, zašto mi ovo drugo neće dozvoliti.

- 10:15 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>