subota, 05.05.2012.

vražje iskustvo


ZLATKO i VATRA



U posljednjih desetak dana umrlo mi je pet što rođaka, što prijatelja, što bliskih poznatih, a jedan je stradao od moždanog udara, ali će srećom preživjeti. Posljedica je to tri okolnosti. Prvo, što poznam i blizak sam s mnogo ljudi; drugo, što sam došao u takvu životnu dob da je i glavnina ljudi s kojima sam u bliskim odnosima u poznijoj životnoj dobi i, treće, što je klima postala takva da pola garderobe iz ormara, ono nabavljeno za prijelazna razdoblja, više uopće ne koristim jer iz najgore zime u jednom danu uskačemo u ljetne vrućine i obratno.

Naposljetku me je jedno jutro probudilo kad su mi pod prozore došla troja vatrogasna kola što je već bilo čudo samo po sebi jer stanujem u uskoj ulici u kojoj se jedva mogu mimoići i dva „Matiza“. Iz njih je iskočilo dvadesetak vatrogasaca obučenih kao vanzemaljci i utrčalo u susjednu kuću, udaljenu ni pet metara, gdje je petogodišnji Grga ugrabio priliku da se malo poigra šibicama, što je rezultiralo s dva uništena kata. Srećom nitko nije stradao, a da se razgorjelo tako da je plamen izbio izvan zidova nema izgleda da i moja kuća, rustikalno građena s mnogo drvenih greda i drvenim zidovima, ne bi bila zahvaćena.

Tog se dana, naravski, razgovaralo uglavnom o vatri, požarima i srodnim temama. Priču zbog koje se i danas smijuckam ispričao je Zlatko iz Gline.

Jednoga su poslijepodneva sjedili Zlatko i njegov otac na terasi ispred njihove kuće. Bilo je mirno ljetno poslijepodne, ni vjetrić nije remetio sveukupni spokoj, iz velike daljine čule su se tek neke ptičice. Zadovoljno su promatrali svoj vrt koji su upravo uredili. Donijeli su pivu i uživali u zasluženom odmoru i pogledu na svoje djelo. Otac je čak izuo cipele… Odjednom - BUUUM! - eksplodirao je plin u susjednoj kući.

Zlatko se ukočio, a otac je iskočio iz svoje stolice kao da je katapultiran, ni ne oblačeći cipele nastavio trčati preko vrta prema susjednoj kući kojoj se kroz prozore već naslućivao plamen, preskočio ogradu i u trenu se našao pred ulazom. Zlatkov otac je pedeset godina bio vatrogasac, član lokalnog dobrovoljnog vatrogasnog društva, i Zlatko je stigao pomisliti „Auuu! Ala je stari još brz!“ i zadiviti se kako je odlučan, no tada je otac, umjesto da uđe, zaobišao susjednu kuću i nestao negdje iza nje. Zlatko je pomislio „Što je sad to? Da stari ipak nije prolupao?!“, no dok je još premišljao što bi on mogao učiniti, stari se trčeći vratio. Nosio je aparat za gašenje i Zlatko je shvatio da je otac otrčao na benzinsku pumpu koja se nalazi iza susjedne kuće, na svakoj benzinskoj pumpi postoji aparat za gašenje, otac ga je zgrabio, vratio se s njim, uletio u stradalu kuću i - PŠŠŠŠŠŠ! PŠŠŠŠŠ! PŠŠŠŠT! - zagasio ono što je počelo gorjeti.

Zlatko je bio impresioniran ocem. Ne da je zahrđao i prolupao, nego je bez premišljanja znao što je najbolje i bez oklijevanja tako postupio. Da nije tako reagirao, od susjedne kuće ne bi ništa ostalo, a ovako je šteta bila minimalna. Vrag je vatra. Dobar sluga, ali loš gospodar. Ako joj se dozvoli da se razgori, ništa je ne može obuzdati. Narednih dana cijelo je susjedstvo prepričavalo i hvalilo njegova oca i njegovo junačko djelo.

Kratko vrijeme nakon toga vozio je Zlatko svog starog „spačeka“ kad odjednom - BLAM! FLJAM! - upali mu se motor. Samo odjednom suklja plamen ispod prednjeg poklopca na motoru, ližu plameni jezici kroz svaki procijep, prodire dim u unutrašnjost kabine, jedva se vidi kroz prednje staklo kuda se vozi... No Zlatko je ostao „cool“. Prisjetio se da je nedaleko pumpa za gorivo, a na svakoj benzinskoj stanici postoji aparat za gašenje požara pa nije zaustavio da pobjegne iz vozila, ne zaustavljajući se nastavio je punom brzinom.

On ulijeće na jednoj strani u prostor benzinske pumpe sa „spačekom“ u plamenu, a s druge strane svi namještenici pumpe i ljudi koji su se zatekli da natoče gorivo bježe glavom bez obzira, preskaču zidove i bacaju se u jarke. Zlatko je još stigao pomisliti „Što je njima?!“, ali nije imao vremena više o tome razmišljati. Zaustavio je gorući „spaček“ pored stupa na kojem je visio aparat za gašenje, iskočio iz vozila, zgrabio aparat, podigao poklopac, aktivirao aparat, te zalio gorući motor i zagasio plamen.

Tek kad je sve bilo gotovo i dobro svršilo, a ljudi koji su pobjegli se počeli polako i oprezno vraćati bijelih i izduženih lica, Zlatko je shvatio da možda nije najbolje učinio…

Vrag je i iskustvo. Skloni smo pozvati se na vlastito iskustvo s velikim uvjerenjem, ali ako ne uvidimo da je situaciji koja naliči nekoj staroj iskrsnula i neka nova okolnost (kao što se razlikuje ako se aparat s benzinske pumpe odnese plamenu od toga da se plamen doveze do aparata na benzinskoj pumpi), ništa nas ne može toliko zavarati upravo kao vlastito iskustvo.
- 17:34 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker