srijeda, 13.10.2010.

stvaranje vrijednosti čuvanjem

Počeo sam se baviti novinama u vrijeme kad su se tiskale olovnim slovima. Ako te netko pogodio slovom A u čelo – pa još iz naslova! – iskočio bi ti rog! Fotografije i ilustracije su se otiskivale s klišea, milimetar-dva debelih metalnih ploča. Nakon što su novine izašle, olovni slog se pretapao u slog za novi broj, a klišei su se bacali. Među papirima u radnoj sobi sačuvao sam ih nekoliko.

Prije nekoliko dana naišao sam na kliše s kojeg se svojevremeno otisnuo portret jednog mog prijatelja. Nazvao sam ga, našli smo se na kavi i poklonio sam mu njegovu fotografiju dok je još bio mlad ugraviranu u metal. Obradovao se kao da sam mu dao ne znam što, neprocjenjivu dragocjenost.

Istini za volju, to i jest neprocjenjiva dragocjenost. Dragocjeno je i neprocjenjivo, posebno za njega. Ne vjerujem da danas još postoji ijedan stroj kojim bi se tako nešto moglo izraditi.

Ono što je nekoć bilo toliko bezvrijedno da se nakon upotrebe bacalo, trebalo je samo dovoljno pričekati da postane vrijedno.

Osnovni uvjet da bezvrijedno postane vrijedno je elementarno jednostavan. Treba opstati.

Ono čega više nema ni ne vrijedi više ništa, koliko god da je u svoje vrijeme vrijedilo. Da bi išta vrijedilo, potrebno je to sačuvati. Čuvanjem ili uništavanjem onoga što postoji u sadašnjosti određujemo što će vrijediti u budućnosti.




<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker