anđeo među ljudima

srijeda, 31.03.2010.

ŽENA KOJA JE

VOLJELA PSE

Grubo rečeno postoje ljudi koji vole pse i ljudi koji ne vole pse. Teoretski moraju postojati i ljudi koji prema psima nemaju nikakav stav, kojima je sasvim svejedno za njih, ali nekoga takvog nisam sreo.

Među one koji vole pse ubrajam i one koji izjavljuju da ne vole pse, već više vole mačke, jer ta izjava najčešće znači „više volim mačke nego pse“, što znači da vole i pse i sve druge životinje, iako manje od onoga koliko su im drage mačke.

Među onima koji ne vole pse postoje i oni koji ih se iz raznoraznih razloga naprosto boje, pa ih zato ne vole, što još mogu razumjeti koliko god mislim da su razlozi zašto ih se boje neopravdani. Oni koji ne vole pse, a ne boje ih se, pravi su mrzitelji pasa. Po mom osobnom uvjerenju koje je najvjerojatnije predrasuda, pa ga nikada ne bih javno branio, s njima nešto nije u redu.

Gruba podjela na ljude koji vole i ne vole pse pokazala se izuzetno značajnom u anđeoskoj misiji Irene Sandler. (JJA je u ponedjeljak 29. ožujka objavila izuzetan post o njoj koji vam savjetujem da svakako pročitate, po mogućnosti prije nego nastavite s čitanjem ovog upisa.) Njezino pravo, poljsko ime je Irena Sendlerowa. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ona je spasila živote dvije tisuće i pet stotina djece.

Kao djelatnica javnog zdravstva Irena je imala dozvolu svakodnevno službeno ulaziti u varšavski židovski geto. Pri izlasku je u torbama, koferima i vrećama u svom kamionetu švercala djecu. Pri tome joj je pomagao pas kojega je vodila sa sobom.

Pas je bio naučen da laje kada se kamionetu približila kontrola na izlasku iz geta. Pseće lajanje prikrivalo je plač i druge zvukove zastravljene djece, a istovremeno je odbijalo stražare da provjeravaju što Irena zapravo vozi u svojoj prtljazi. Lajanje dresiranih stražarskih njemačkih ovčara nikome nije bilo sumnjivo jer su mislili da laju na psa iz kamioneta koji laje na njih.

I stražari su ljudi. Oni koji vole pse i koji ih se ne boje mogli su bez muke ukloniti psa ili pored njega pretražiti kamionet, ali im tako nešto nije padalo na pamet. Oni koji se boje pasa ili ih ne vole nisu mogli ukloniti psa jer je pripadao službenoj osobi kojoj nisu smjeli naškoditi.

Irena je dva puta spasila tih dvije i pol tisuće djece. Prvi puta kada ih je izvela iz geta, opskrbila lažnim dokumentima i udomila. Drugi puta kada ju je napokon ulovio Gestapo i kada ni pod mukama nije odala gdje je sakrila popis spašene djece po kojemu bi ih nacisti mogli pronaći.

Da ne idemo daleko, Irena je bez sumnje bila osoba koja je voljela pse.

No nešto si mislim – što se mi zajebavamo s Djedom Mrazom i Svetim Nikolom, pa natežemo koji je od njih praviji i bolji? Da sam ranije, kad je moj sinac Dinkač bio mali, znao za Irenu Sendlerowu – darove bi mu donosila Teta Irena.

- 10:44 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>