koliko se Bandić opernatio?

srijeda, 13.01.2010.

Koliko je novaca Bandić u ovih petnaestak godina što se bavi gradskim poslovima spremio na stranu, onako za sebe? Pojma nemam. Za sada to samo on može znati. S druge strane, procjenjujući njega (koliko se moglo vidjeti), prosijavajući glasine i objavljene tekstove, sudeći prema slučajevim besprizornih drpačina o kojima je ponešto procurilo u javnost, te znajući s kolikim fondovima i koliko vrijednom imovinom barata, u dvije sam procjene toliko uvjeren da sam siguran da su točne. Prvo, uvjeren sam da se omastio. Drugo, isto tako sam uvjeren i da je maznuo mnogo.

Naglašavam, nemam ijednog dokaza da je tako. To je samo uvjerenje, toliko jako da sam siguran da je tako, a isto tako sam uvjeren i da velik broj sugrađana vjeruje isto.

Preostaje pitanje – koliko drži na nekim tajnim računima? Prvo, intuitivno-odokativnom metodom procijenio bih da je u posljednjih petnaest godina zamrčio najmanje pedeset milijuna eura. Drugo, vjerujem da je zapravo uspio prigrabiti oko sto i pedeset milijuna eura. Svjestan sam da će mnogima te procjene izgledati drastično visoke. Nadam se da ćemo kad-tad imati priliku saznati koliko sam pogodio. Mogli bi početi sklapati oklade.

Dakle, kako je riječ o nečemu za što nemam nikakvih dokaza, nikada ne bih nešto takvo javno ustvrdio. To ostaje u sferi mojih uvjerenja o kojima, da se nisam ovako izlajao, nitko ne bi imao pojma, ali bi itekako određivalo moje ponašanje u svim prilikama u kojima bih trebao napraviti nešto povezano s njima, kao – na primjer – kada sam išao glasati prošle nedjelje. S druge strane, da Bandić kojim slučajem sazna što mislim i pokuša me razuvjeriti, nema načina kako bi mu to uspjelo. Ni teoretski ne postoji dokaz koji bi mi mogao predočiti da me uvjeri u suprotno, recimo u svoje asketsko poštenje. Moje ponašanje, a najvjerojatnije i velikog broja drugih glasača, određuje nešto o čemu nitko neće ni zucnuti, a kamoli išta napisati.

Naizgled slično, iako suštinski različito, izjavio je B. A., što je zapisao „Jutarnji list“ izvještavajući kako je u Bandićevu taboru dočekano proglašenje rezultata predsjedničkih izbora: „Žao mi je što nije pobijedila katolička opcija nego ona projugoslavenska kojoj su pomogle tajne službe.“ (Dok ja procjenjujem nešto o čemu, osim samoga Bandića, i eventualno nekoga iz tajnih službi, nitko ne može znati potpunu istinu, B.A. procjenjuje nešto što bi svi trebali znati, a tko ne zna bez muke može saznati i razaznati. Da je Bandić predstavnik katoličke opcije, a Josipović nije, naopako je i višestruko nakaradno. Sud da je pobijedila projugoslavenska opcija govori jedino da onaj tko ga izriče pojma nema o čemu se drznuo suditi. To da su se tajne službe na bilo koji način mogle uplesti u individualna tajna glasanja može biti jedino plod sci-fi paranoje.) Ono što ja mislim - koliko se zna - nije ni istina niti nije istina, to je tek realna mogućnost, a ono što zbori B. A. naprosto je sirova glupost. Tko gubi, ima pravo da se ljuti, pa ogorčenje samo po sebi nije upitno. Problematično je kad se B. A. odvažio da javno tako nešto iznosi, što je ono što zapravo misli, a zadržava za sebe? To tek mora da je mrak!

Dva od tri hrvatska građana glasali su za Josipovića, ali je svaki treći htio Bandića. I jedni i drugi moraju i dalje živjeti zajedno, moraju zajedno raditi. Pri tome i jedni i drugi jedno misle, a drugo javno iznose. Pa kad se krenu međusobno nabacivati blatom, ono što govore u skladu je s onim što zapravo misle, ali to što prešućuju - što se krije u tom blatu - određuje kako će se ponašati.

- 10:12 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>