Posljednjih dana bio sam u nekim gužvama, strkama i nerviranjima. Primijetili ste da - pored najboljih namjera - nisam stigao zapisati ništa ni na blog. Ne smijem ni pomisliti koliko sam cigareta popušio kroz to vrijeme!
Nikako da se riješim tog zla. Sve znam o štetnosti pušenja (nitko mi o tome ne treba ništa govoriti), a sve znam i o načinima odvikavanja (teoretski sam vrlo potkovan), jedino što mi to nikako ne uspijeva. Nema toga što nisam bezuspješno pokušao. Ovisnik.
U jednom razdoblju prije petnaestak godina palo mi je na pamet, kako je pušenje samo po sebi ne mož' veća glupost, ludilo, da se ludilo ne može izliječiti pametnim metodama, da je potrebno neko još veće ludilo, klin se klinom izbija, te da bi možda pomoglo nešto maksimalno ludo. Tako mi je pala na pamet i moja druga supruga s kojom sam nakon rastave ostao u dobrim odnosima.
Ona je živjela u lijepom stanu u kojem je imala dvije kupaonice, svaka sa svojim wc-om. Razgovarao sam s njom, razradili smo plan i sve dogovorili.
U jednu od kupaonica smjestit ćemo na pod jogi-madrac i kompjutor. Meni ćemo staviti oko članka na nozi lanac s katancem, a drugi kraj učvrstiti za radijator. Lanac će biti dovoljno dugačak da mogu na zahod, do lavaboa i u kadu, ali ne da izađem iz prostorije. Ona će mi dodavati hranu gurajući je po podu drškom metle da je u ovisničkom ludilu ne bih zgrabio i pridavio. Kao bivša supruga imuna je na sve drugo što bih mogao pokušati: kuknjavu, cviljenje, umiljavanje, bilo kakve moguće lukavosti, i nesmiljena - neće mi dati cigaretu ni po koju cijenu. Ona će s veseljem preuzeti brigu o psu koji je nakon braka ostao meni, hraniti ga i svaki dan šetati. Telefon mi neće biti u dosegu, a u to vrijeme još nije bilo interneta. Ako joj netko dođe u posjetu, zaključat će kupaonicu u kojoj sam, zatvorit će sva vrata po stanu, a stan je dovoljno velik da se u najdaljoj sobi ne čuje ako zovem i lupam. Tretman je uključivao i da će ona, iako nepušačica, popušiti nekoliko cigareta na vidjelu, ali izvan dohvata. Držat će me tako dva-tri mjeseca, ili duže ako je potrebno, sve dok oboje ne zaključimo da sam se oslobodio ovisnosti.
Što je najbolje, u takvim bih okolnostima vjerojatno ispisao i više nego što bi u istom razdoblju uspjelo i Jergoviću. Pisao bih "Dnevnik odvikavanja".
Sve smo lijepo razradili i dogovorili, ali u to sam vrijeme upoznao djevojku koja je ubrzo postala moja četvrta supruga, i kada sam nju upoznao s nakanom - nimalo joj se nije svidjela. Dapače, bila je odlučno i oštro protiv toga.
Danas, petnaestak godina kasnije i nakon još stotinjak pokušaja da se riješim ovisnosti, i dalje pušim. Sada razmišljam o tome da idem žicati Miroslava Ambruša-Kiša, prvog Hrvata za kojeg je dogovoreno da će letjeti u svemir, da me pošalju umjesto njega. Pa ako krepam - zaslužio sam.
|