Karel Kosik, najveći češki filozof i jedan od najumnijih ljudi XX stoljeća, na putu ka Jadranu zastao je na jedan dan u Zagrebu da bi sreo neke ovdašnje kolege. Šetali su centrom grada i sjeli u neku slastičarnicu. - Gle! - usklikne Karel. - Imate Masarykovu ulicu! - Što da ne? - začudiše se domaćini. - Masaryk danas u Češkoj nije previše u modi - objasni im Karel. - Tome se ne treba čuditi. Njegovo veliko djelo, zajedničku državu Čeha i Slovaka, političari su razbili, neki namjerno, neki zbog nesposobnosti, jer nitko od njih nije obdaren onom imaginacijom koja je postojala u momentu nastanka zajedničke demokratske republike 1918. godine. Mali nasljednici velikih prethodnika nisu u stanju ni sačuvati njihovo djelo, a kamoli ga nastaviti. Česi i Slovaci imaju srodan jezik, sporazumijevaju se bez prevodioca, ali su njihove povijesti, prošlost, temperament, psiha, naprosto različiti. Zajednička je država Čeha i Slovaka bio odvažan historijski eksperiment: mogu li tako različiti individualiteti živjeti zajedno? Da bi takav eksperiment uspio, trebalo je ispuniti nekoliko uvjeta. Demokracija je morala biti potpuna i dosljedna, da bi se svi u republici osjećali kao u svom vlastitom domu, nemajući potrebu da se odvoje. To da Nijemci hoće živjeti i da žive u zajedničkoj državi za njih je samorazumljivo, kao što je to i za Francuze ili Poljake. Ali zajednička država tako različitih naroda nije samorazumljiva, njena zasnovanost i postojanje zahtijevaju imaginaciju, vidovitost i mudrost. Šteta što je toga u češkim zemljama s Masarykom nestalo. I gle! - u domovini se trude da ga zaborave, a ovdje vi imate ulicu koja čuva uspomenu na njega. - Aha! - usklikne Kuvačić. - Čitao sam o tome na 23 stranici tvoje knjige "O dilemama suvremene povijesti". - Ma da - nastavi Karel. - A žao mi je što nisam više pisao o Palackyu, kojega je snašao isti zaborav zbog njegovih stalno važećih upozoravanja da će Česi bez saveznika, od kojih su Slovaci najprirodniji, postati lakim plijenom ekspanzivnih susjeda, te da im prijeti pad u položaj zavisnog protektorata ili gubernije… Mirek Tuđman koji je slučajno sjedio za susjednim stolom nije mogao ne čuti razgovor, a kako zna engleski sve je i razumio. Hitro izvuče malu crnu knjižicu, na prvu slobodnu stranicu upiše MASARYKOVA ULICA, a zatim energično prekriži s dvije debele crte što je napisao. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)