Marketing
proćerdana baština
Karel Kosik, najveći češki filozof i jedan od najumnijih ljudi XX stoljeća, na putu ka Jadranu zastao je na jedan dan u Zagrebu da bi sreo neke ovdašnje kolege. Šetali su centrom grada i sjeli u neku slastičarnicu.
- Gle! - usklikne Karel. - Imate Masarykovu ulicu!
- Što da ne? - začudiše se domaćini.
- Masaryk danas u Češkoj nije previše u modi - objasni im Karel. - Tome se ne treba čuditi. Njegovo veliko djelo, zajedničku državu Čeha i Slovaka, političari su razbili, neki namjerno, neki zbog nesposobnosti, jer nitko od njih nije obdaren onom imaginacijom koja je postojala u momentu nastanka zajedničke demokratske republike 1918. godine. Mali nasljednici velikih prethodnika nisu u stanju ni sačuvati njihovo djelo, a kamoli ga nastaviti. Česi i Slovaci imaju srodan jezik, sporazumijevaju se bez prevodioca, ali su njihove povijesti, prošlost, temperament, psiha, naprosto različiti. Zajednička je država Čeha i Slovaka bio odvažan historijski eksperiment: mogu li tako različiti individualiteti živjeti zajedno? Da bi takav eksperiment uspio, trebalo je ispuniti nekoliko uvjeta. Demokracija je morala biti potpuna i dosljedna, da bi se svi u republici osjećali kao u svom vlastitom domu, nemajući potrebu da se odvoje. To da Nijemci hoće živjeti i da žive u zajedničkoj državi za njih je samorazumljivo, kao što je to i za Francuze ili Poljake. Ali zajednička država tako različitih naroda nije samorazumljiva, njena zasnovanost i postojanje zahtijevaju imaginaciju, vidovitost i mudrost. Šteta što je toga u češkim zemljama s Masarykom nestalo. I gle! - u domovini se trude da ga zaborave, a ovdje vi imate ulicu koja čuva uspomenu na njega.
- Aha! - usklikne Kuvačić. - Čitao sam o tome na 23 stranici tvoje knjige "O dilemama suvremene povijesti".
- Ma da - nastavi Karel. - A žao mi je što nisam više pisao o Palackyu, kojega je snašao isti zaborav zbog njegovih stalno važećih upozoravanja da će Česi bez saveznika, od kojih su Slovaci najprirodniji, postati lakim plijenom ekspanzivnih susjeda, te da im prijeti pad u položaj zavisnog protektorata ili gubernije…
Mirek Tuđman koji je slučajno sjedio za susjednim stolom nije mogao ne čuti razgovor, a kako zna engleski sve je i razumio. Hitro izvuče malu crnu knjižicu, na prvu slobodnu stranicu upiše MASARYKOVA ULICA, a zatim energično prekriži s dvije debele crte što je napisao.
Post je objavljen 13.11.2008. u 15:05 sati.