ponedjeljak, 22.09.2008.

sedma smrdljiva kategorija

Prije četrdesetak godina čitao sam rezultate jednog ozbiljnog znanstvenog istraživanja o intelektualcima (znanstvenicima, umjetnicima, novinarima…) u Francuskoj i njihovog odnosa prema korumpiranosti, principijelnosti i poštenju. Nažalost, bilo je to tako davno da sam zaboravio pojedinosti poput toga tko je izveo istraživanje i slično, a nije bilo ni kompjutora da zabilježim kako bih danas mogao lako naći. Sjećam se samo osnovne pouke, tim više što sam se mnogo puta kasnije kroz život uvjerio da je uvelike točna.

Kao prvo, istraživanje je pronašlo da intelektualci imaju jednu razinu očekivanog životnog standarda i sigurnosti koji bi se mogao nazvati "nivo preokreta". Taj nivo za takozvano "društvo obilja" nije visok. Redovna primanja koja osiguravaju otplatu ili najam malog stana, eventualno jeftini auto (recimo "spaček"), ali sigurno da mogu kupiti dvije-tri knjige mjesečno, dvije-tri LP ploče i otići jednom sedmično u kino i svakog dana provesti sat-dva na kavi ili pivu. To je otprilike upravo ono što omogućava normali život, i to životnim stilom tipičnog intelektualca.

Dokle god taj životni minimum nije osiguran, intelektualci su se pokazali vrlo jeftini. Pokazalo se da su spremni na sve i svašta, pa čak i protiv svojih uvjerenja i na razne nepoštene rabote da bi ga se dokopali.

Jednom kad dostignu željeni standard i sigurnost da će ga održati, situacija se preokreće. Kad im je to osigurano, intelektualci nisu imuni na želju da imaju i više (veći stan, bolji auto, više knjiga…), ali gotovo ih je nemoguće navesti ili natjerati da zbog toga krše svoje principe i rade protiv vlastitih uvjerenja.

Primijenjeno na akciju "Indeks" i šire, položaj intelektualaca u našem društvu, pouka istraživanja govori sljedeće. Dokle god nije dosegnut "nivo preokreta" možemo očekivati raznorazne zloupotrebe i nepoštenja. Dosizanjem "nivoa preokreta" možemo očekivati zdravo i časno ponašanje. Utoliko za njihovo ponašanje odgovornost uvelike snosi i onaj tko ih upošljava. Osiguravši im "nivo preokreta" ima svako pravo i očekivati da se ponašaju odgovorno i pošteno, uključujući i moralno pravo na koje su oni vrlo osjetljivi. Ne osiguravši im to pravo, preostaje mu jedino argument sile da ih prijetnjama drži u pokornosti.

To pitanje je tim zaoštrenije jer je "nivo preokreta" zapravo otprilike upravo onaj nivo nužan da bi se djelatnost uopće normalno odvijala. Ukoliko preduvjeti nisu zadovoljeni, nitko se ne smije čuditi da ni rezultati nisu bog zna kakvi. Koliko para, toliko i muzike.

Dodatno pitanje koje drastično otežava situaciju jeste koliko dugo kod nas već traje podcjenjivanje znanja, stručnosti i poštenja, te koliko su oni koji u našem društvu uživaju status intelektualaca, nakon dugotrajne negativne selekcije (koja sigurno nije od jučer), uopće intelektualci.

Istovremeno kada je rađeno istraživanje o kojem govorim, u Kini se razmahala "kulturna revolucija". Intelektualci su bili proglašeni "sedmom smrdljivom kategorijom" (ili devetom). Položaj intelektualaca očigledno se može rješavati na više načina. Pa za koju se mogućnost odlučimo, takvi će biti i njegovi učinci.
- 12:57 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker